photopublika

nedjelja, 25.02.2007.

pa ti shvati ljude....


326

… imam ponešto godina na kičmi, prošao sam malo težu varijantu životne škole, ali opet nemrem ponekad skužit ljude. Imam frenda, počesto se družimo i lamtiramo o svkodnevnim gadarija, jer to mu je u krvi, u životnoj filozofiji, smisao života kak bi se reklo….

Tak na jednoj kavi, prije par mjeseci, uleti on meni dal sam gledal onu četvoricu kvazi intelektulalaca kaj navečer naprđuju svakojake teme? Tu sam skužil da misli na onu emisiju „opće prakse“ i Mandića, Zidića. Pofuka i onog četvrtog kom navek zaboravim prezime :o))
Sasuo je on drvlje i kamenje na njih, da drvlje i kamenje, kak društvo ideu u kurac, kak ova televizija uopće ne zaslužuje da se takvom zove kad te spodobe imaju svoju emisiju, i ko oni nešto naprđuju o onom kaj se oko nas događa…

Našli se mi i jučer tak na kavi, onak neplanski, trebao mi latinski riječnik… i zasjednemo, ispeće on kafu i počne s pitanjem jesam li ja jučer gledao „opću praksu“… ja onak nezainteresiran, s nosom u knjižurini kak nisam.. te onda poćne on hvalospjeve pjevati kak je to jedna predivna fina emisija, kak je dobrog koncepta, kak imaju pametne teme, sadržaj, kak s uviđavnog i kulturnog dijaloga iako su dijametralno suprotnog svjetonazora….

I sada ti shvati ljude….
- 22:12 - Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.02.2007.

sve ovo oko nas....


332

… zakaj ti prokleti zidovi nemaju neka vrata? … zakaj uvijek moraš na njima razbijat i glavu i dušu? .. ima li smisla uopće pokušavati bilo što?
- 21:00 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 17.02.2007.

Chardonnay


78

Odigravalo se to jednog ljetnog popodneva, jedna davne 1994 godine. Za nas doba neke neimaštine, bez posla bez ideje, neko na faksu, netko u rezervi … sve u svemu puno želja, a malo mogućnosti. Onda tog dana proširila se vijest da je Laci, on rezervni drot „orobio“ je neke unproforce - Francuze, te došao tim smionim postupkom u posjed dvije butelje franckuskog Chardonnaya. Nabrzinu smo se skupili u njegovom malom stančeku. Da nebi bile pizde, kakvima nas je često prozivao, nazvali smo i Bruncliku, istina je da smo mu rekli da imamo sam jednu butelju te da se požuri ako želi da njegovo profinjeno grlo ima dodira s istom. Sjeli se mi fino i nabrzaka zamlatili prvu buteljicu. Ko dječica, pohlepno… ubrzo je izletio i ćep i iz druge butelje te je i ista brzo pala….
I tu počinju problemi. Bez obzira koliko je Brunclika bio naporan i težak, opet smo ga imali za dragog frenda, a ovako ga izigrati je bilo malo preveć. Prvo vrijeme je naš muški dio Laci, Brada i moja malenkost imala u planu nazvati Bruncliku i nekak mu prodat foru, da nam se flaša raspala, ali nije nam se to činilo baš vjerodostojnim… onda na scenu stupa naša draga Brankica, uzorita studentica biologije. Nabrzaka je napravila inventuru po kuhinji, usput objašnjavajući da je cijeli point u receptorima, uela utelju.. te u nju ulila malo soka od jabuke, vinskog octa, te polako dotakal vodu svako toliko isprobavajući mješavinu grgljanje, sve dok nije rekla ono sudbonosno „evo to je to…“.
Naravno kada je Brunclika došao, nismo znali kako bi se ponašali i sam smo čekali da nas prokuži da smo mu smjestili, ali Laci kao pravi pandur, ga je napočetku razoružao s nekom priprostom provokacijom, te mu uvalo bocu u stilu „jeb´ga da si došao ranije i više bi ti pustili….“. brunclika kao pravi vinoznalac uzima čašu, natoči malo, pa prortese, pomiriši otpljie gutljaj… ,i se lagano smrznuli, a Brankica sam kaj nije prasnula u smijeh… popije on …
„kak je ovo dobro, e tu se vidi kaj je kultura proizvodnje vina. Tradicija, znanje pažnja kod uzgoja loze, tehnološki procesi… ste skužili kako se samo fino jabuka osjeti? A i malo vuće na miris bazge, i ima baš fine prikrivene voćne arome iza jabuke… bas je fino, nešto najbolje kaj sam pio… eh ti francuzi, nema do njih baš su majstori. Ok Dingač je ipak Dingač, ali ovo, ovo je nešto nenadjebivo…. Šteta aj ste vi prasci jedni, sigurno onako ko zadnja nekulturna bagra, bez ljubavi prema kapljici, popili skoro pa cijelu butelju… šteta kaj nema više….“
Tu je pukla Brankica, lagano se nasmješila, reklamu da se to njemu samo čini da nema više.. otišla lagano samozatajno u kuhinju. Vratila se je s sokom od jabuke u jednoj ruci, a u drugoj s vinskim octom, pružila Bruncliki i rekla mu onak tiho „gle tu su ti sastojci, samo kaj si buš sam morao skužiti omjer mješanja….“
- 22:05 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.02.2007.

opet čudni snovi....


320

Dakle….
Opet sanjam slavne i znamenite osobe. Ovaj put je na redu bio Kirin. Zaustavlja me kao pandur ma staroj Samoborskoj. Onoj prastaroj staroj Samoborskoj, s kockama, iz cementare se dimi kao da je apokalipsa. Dirto ispred Inine benzinske, ako je se još neko sječa, one sa samo jednin automatom za točenje benge. Ja u nekom imaginarno nevidljivom auteku, sjedim s rukama „vrtim“ po zraku. Odjednom eto njega nasred cesta s kuhačom. Zaustavlja me, ja lagano kao skrečem sa strane, otvaram imaginarni prozor…
- Dobro veće, vašu vozačku i prometnu molim.
Vadim to ode nekuda, pružam mu
- Od kuda ide?
- S večere.
- Aha, sigurno ste i alkohol konzumirali?
- A jesmo.
Okrečem se pokazujem na putnike koji su se odjednom ukazi kraj mene.
- Jeste se voljni alkotestirat?
- A jesam, uvijek.
- Što ste sve konzumirali?
- Hmm da vidimo, pečene kruške, pohane listove kelja, kisele dunje, pa smo to zalili crvenom kiselinom i za kraj par putnih ljutih feferonki….
Kirin sprema neku cijev, na leđa stavlja nekakav uređaj koji nalikuje na poljsku vojnu radio stanicu….
- aha u redu, eto puhnite u cijev.
Puhnem, iz onog uređaja skače nekakav displej i na njemu cifra 0,37
- Eto imate 0,37 dijelova…
- A ne.
Prekidam ga usred rečenice..
- ja to ne priznajem
- ali gospodine, volumen metar je nepogrješiv.
- Nema veze kaj je on nepogrješiv, ja tih 0,37 ne priznajem.
- Pa kako to mislite da ne priznajete?
- Tako lijepo, ne priznam, il će on meni pokazati 2,37 ili ču biti čist. Na to pristajem.. na niš drugo!
- Gospodine, ne možete to tako, znate i sami da je izmjera volumen metrom neosporiva. Ne možete tako osporavati mjerenje.
- Mogu i budem. Kaj vi mislite kako će meni biti sutra kad u novinama izađe da sam iamo samo 0,37 dijelova? Jer vi znate tko sam ja? Taj vaš uređaj je skandalozan.
- Ali gospodine…
- Ili če na njemu biti 2,37 ili neće biti zabilježeno mjerenje.. na vama je da odlučite
Kirin se vrpolji, gleda unaokolo, lagano crveni..
- ali znate da to baš neide tako, mislim nije to tako jednostavno….
- Ma kaj nije, daj mi vrati te dokumente nesposobni mjeritelju…
Istrgnem nu onakvom zapanjenom iz ruke moje dokumente, stavljam u imaginarni pretinac, i polako krečem i mislim na glas
- kaj buš ti tu meni priče prodaval da nemreš jedno obično volumeniozno mjerenje malo prepraviti, ko ti sam dao tu funkciju….
- 21:32 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 13.02.2007.

bez komentara


337

Ponekada dođem u fazu da se sam sebi divim kakav sam gad od čovjeka. Ujutro s kolegicom uživam u kavici, lagano surfaš, provjeravaš mejlove, kada te bane stranka. Stranka koja rijetko donosi poslove, ali je zato poprilično bahata i napuhana; nešto ala kao Bitorajac u „bitangama…“. Dakle bane on veselo, fućkajući neku fansi melodijicu, pod pazuhom novine, i onak s vrata baca USB stick i veli:
„Dobro jutro, trebam hitno filmove.“
Meni trenutno, bezraložno, puca živac, ali se pokušavam suzdržavati, srknem malo kavice, udahnem malo koncentracije i onda iz mene krene monolog.
„Kak ti znaš da je nama dobro jutro? Je si li svjestan da možda nemamo svi razlog za sreću, veselje i bezbrižnost? To ak je vani vedro je valjda orijentir da popevamo i skačemo od veselja? Kako ti znaš da mi tu nismo u depri kad vidimo vedro nebo i sunce? Kaj misliš ak radiš tam di radiš, i ak si prije par godina dobio nagradu za tam neki plakat, da možeš tak utrčavat u firmu? I odakle ti ta prpošnost tak rano ujutro i ta mjera bahatosti, da tražiš nešto hitno? Jer da ti je hitno onda bi došao sav sjeban, a ne vesel kao da si upravo sjašio s one svoje Mojce, pa si sada sav happy kaj ti je dala nakon 3 mjeseca. Ka ti je bila hića, bila ti je i jučer pa si mogao i jučer doći… „
Stajem na trenutak, lagano se punim zrakom i koncentracijom, jer nije baš lako u komadu izrecitirati takvu kobasu na tečnom slovenskom… on me jadan gleda konsternirano, zabezeknuto, bez teksta, što mu baš i nije uobičajeno da je bez teksta.
„Zašto vi, kaj ste opterećeni samim profitom i tržišnom utrkom nemate nikakvu crtu osjećajnosti? Kaj ti je tak teško biti bar prividno normalan, i suosjećajan, jer opet ti posel ovisi o našoj usluzi i bez nas si niko i ništa, jer ja ti uvijek mogu zajebat film i onda se pravit mutavim i izvlačit na grešku stroju. Jesi li ti svjestan, da u ovom Novom mestu možeš samo kod nas dobiti uslugu, jer te nitko drugi ne trpi. I ak te mi sada odkantamo radi tog tvog stava, kaj ćeš onda? Popušil buš posel i onda ti bum ja kriv? I tom sam zato kaj uletavaš s nekom pretpostavkom da ak si ti happy onda moraju i svi drugi biti happy i povoditi se tvom stanju duha i svijesti? Pa nemaš pojma kak si u krivu. I ovo bacanja sticka na stol, što si time htio reći? Da moram skakati ko mali Kunte Kinte na plantaži pamuka? Zar ti je problem reči molim vas? Iskazati malo respecta….“
On jadan dolazi do stola uzima stick i izlazi. Kolegica me gleda onak ispod oka i pita:
“Kaj ti se nekaj dogodilo, pa izgledal si sasvim ok ujutro.“
Taman kad sam joj htio odgovoriti da mi je trebalo malo ispuhivanja, čisto reda radi, otvaraju se vrata, ulazi naša stranka, tiho, skoro pa na prstima i tiho pozdravi i kaže
„Lijepo bih vas molio filmove, evo tu mi je fajl na sticku, ko će biti tak ljubazan, pa to preuzeti….“.“
- 21:41 - Komentari (11) - Isprintaj - #

putevi....


276

za uspjeh je potrebno jedno
a to su dvije stvari
rad, red i disciplina....


UPDATE:
kaze mi dolje u komentaru NF Goebbels, hmmm... fakat nisam znal, tu uzrecicu sam prvi put cuo davno, negdje u onoj bivsoj armiji kada su se dva druga iz bratske BiH zajebavala na temu kako najefikasnije i najkavlitetnije pomesti dvoriste karaule......
- 07:46 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.02.2007.

kaj to znaci biti akademski obrazovana osoba


312

Volim ovakve tmurne vikende. Fino zemem pesa i znam da neću nigdje u sumi srest nikoga. Peso onda može fino bezuspješno naganjat srne i zečeke, a ja pustit mozak na pašu. Tako mi zašli u šumetine, pustim ga ja s lanca… i prvo meni padna na pamet ministar Kirin…
Daklem što to znaći biti akademski obrazovana osoba u Hrvatskoj? Je li to možda opcija da možeš puku objasniti kako lova nije imovina (g. Sokol – sada sudac ustavnog suda), jer eto lova često mijenja vlasnika u razlićitim iznosima pa je stoga neka vrste pokretnine brzo promjenjive vrijednosti? Hmmm e da mi je tako jedna omanja kolićinica takve vrijednosno brzo promjenjive pokretnine… no s druge strane akademski obrazvoana osoba može biti i zavidna drugoj akademsko obrazovanoj osobi, pa shodno tome značaj njegovog istraživačkog rada usporediti s veličinom izuma četkice za zube (g. Letica u vezi otkriča Radmanovog tima). No možda je u ovom slučaju Letica zaboravio da je zubna četkica s higijensko vizualnog aspekta društvenog življena ipak bitan izum. No ne treba smetnuti s uma da možda g. Letica ima malo drugačiji pristup higijeni i vizualno izražaju svog oralnog otvora. Kada smo kod izražavanja i zavisti akademska osoba je očigledno i ona koja nemože otrpjeti da je netko tko je niže stručne naobrazbe, materijalno uspješniji od akademsko obrazovane osobe. Tako smo mogli ne tako davno čuti, da kak se je taj gospon koji je do jučer pekel škampe, usudil revidirati zagrebački urbanizama (g. Petrinjak u nedostatku argumenata u vezi g. Horvatinčića). Zanimljiva bi bila i istraga kako je malo prije spomenuti pekać škampa došao do novaca. Zaključak bi sigurno glasio u stilu da su eto, proveli operativna izvješća i o tome i izvide sumnje radi (g. Kirin u otvorenom). Pa si ti onda to interpretiraj kak ti paše. Možeš i po horizontali, a ak ne ide po horizontali onda i po vertikali. I na kraju, jer ja sam ipak srednješkolski obrazovana osoba, pa sam shodno tome kratke pameti, možemo se analno rukovati (onaj sudac iz Gospića), mada bi bilo ispravnije reči da je dotični htio napraviti pregled hemeroida, jer mu se košarkašica čudno kretala po terenu……

zakaj volim JUBITUBI



- 19:35 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 09.02.2007.

usrani petak....


324

link1
link2
.. no lepo su nam opet oni s Markova trga smjestili… sada bu svaka šuša imala naše osnovne podatke kak se zovemo i di smo doma.. i to su oni kaj nas kao zastupaju i trebaju se brinuti o našem prosperitetu i boljoj budućnosti… banda jedna, još je i mi i svog džepa plaćamo… sada će naši podatci imat neslućene mogućnosti da ih se svakoja šuga dočepa… bormeć sada kužim, da je ipak da imamo vijesti tipa da je umrla Anne, mada ne znam iskreno po ćem je zaslužila sav taj publicitet, al dobro dođe da mozak skreneš na polja beskrajno neograničene, ničim sputavane gluposti nebitnog življenja… aj živjeli vi meni….
- 20:03 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.02.2007.

špica

- 19:40 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 07.02.2007.

bez idejnost ....


336

… toliko je toga kaj bi se dalo popljuvati, ali ne da mi se, pozitive baš i nema… zato je vrijeme da se napravi mali doping inspiraciji….

333
- 20:58 - Komentari (13) - Isprintaj - #

utorak, 06.02.2007.

Koliko cijenimo tuđi rad?


301

Natrčao sam na newsima dvije potražnje za „izradu“ logotipa. Uz potražnju istaknut je i „budžet“ u jednom primjeru od 1000, a u drugom 1500 kuna. Sada ja kakav jesam pametan, načitan, elokventan, počinjem se sam sa sobom svađati. Dakle jedan prosječni školovani dizajner mora proči relativno dugačak put. Nakon srednje škole preostaje mu studiranje na tri faksa (grafika, likovni, arhitektura), te nakon diplome naći posao u struci, pa se dokazivati, biti uvijek svjež, pronicljiv, lagano agresivan, provokativan, … i onda mu dođe neki kvazi poslovni čovjek s prijedlogom, „eto ti iljadu kuna, pa daj ti meni neki logo iscrtaj“. Kao daje to nešto onako jedan, dva tri… kao da on dođe u dučan uzme kilu jabučica i onda na blagajni veli „eto vama 3 kune, bez obzira kaj one vrijede 6 kuna“.
Često sam se uspio uvjeriti da velika većina ljudi ne zna cijeniti tuđi rad. Jednostavno mislimo da je nečiji tuđi rad, tuđe znanje nevrijedno naspram našeg rada kao takvog. Kao da nemamo poštovanje prema nekom drugom, i nečijim poslom, jer eto ja radim nešto konkretno dok se on eto bavi glupostima.
I za kraj, bila je danas na stojednici emisija o novom pravopisu, i jedna lijepa anegdotica. Objašnjava tip kako je sreo jednog poslovnog čovjeka iz Makarske te se upustili u priču. U jednom trenutku priča dođe i do Keruma. Tada taj poslovni čovjek mrtvo hladno kaže „Znam tog g. Keruma osobno, ali nikako da upoznam onog g. Konzuma.“ …
- 21:18 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.02.2007.

vikend ...


315

.. predivan je bio ovaj vikend… sunčan, topao, vedar, visibabe i šafrani po livadama lagano cvjetaju… zbilja predivan, kao stvoren da ga se s preleži na kauču s daljincem u ruki….
- 21:40 - Komentari (12) - Isprintaj - #

subota, 03.02.2007.

KD – ili ti ga kratke domaće .... dio drugi


319

Kaj misliš, jel tih 50 dosta?
Neznam, kak se osječaš?
Ma dobro sam, mogu još, ajde još 50, pa da vidimo kak bu onda izgledal.
Ajde.
Hmmm izgleda OK, da još 100 puknemo?
A mogli bi…., ajde ti da se malo mijenjamo
Nije baš da nije naporno. Na koliko smo sada?
150, ajde malo odmori pa još tih 50 odradi, vidiš i sam da je OK zasada….
Eto nadzornika, sada ćemo vidjeti dal treba još.
E momci kako ide ... jel naporno momci?
Eto gospodine nadzorniče ide nekako, može se.
Na koliko ste momci?
Pa za sada na 150 gospodine nadzorniče.
Ajde, ajde momci, može to bolje. Imajte uvijek na umu da je 300 udaraca batinom preko tuđih leđa sitnica….

- 21:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se