photopublika

srijeda, 31.01.2007.

gdje Miki prodje, ...

- 21:09 - Komentari (14) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 29.01.2007.

trazim posel - honorarni posel


314

OGLAS mali
Stari, olinjali DTP-ovac, samostalan u poslu, školskog pristupa dizajnu, koji se polako iseljava iz dežele i vrača u Zagreb grad, potražuje, prije svega, honorarnu šljaku. Grafičkom djelatnošću se bavim cca 10 godina. Prošao sam skoro sve osim kaj se može proći i grafičkoj djelatnosti (od prijeloma, preko dizajna, do slaganja tiskovina na palete, veranje po binama i vješanja transparenata; aktivno sam sudjelovao u tehničkim izvedbama kampanja za više političkih stranaka ...).

Za eventualne poslodavce
Služim se prije svega PC platformom, Mac nije nepoznanica, ali na njemu nisam pretjerano radio. Od programa aktivno baratam s: Pagemakerom, Indesignon (cs i cs2), corel draw, photoshop, preps, office paketom (word, excell, powerpoint); a pasivno: quark, illustrator, freehand, dreamweaver, office paketom (access, publisher, visio). Još imam aktivno (samostalno) znanje rada na filmsetteru (osvjetljivanu filmova – Screen Katana), i pasivno na CTP-u (isto Screen). Od tehnika tiska poznate su mi sve osim flexo i tampo tiska. Tu i tam nekaj po fotkam, te se rezultati fotkanja mogu vidjeti na blogu.

Dio za one koje trebaju usluge jednog DTP-ofca; mogu ponuditi slijedeće sluge
->prijelom knjiga,
-> casopisa,
-> letaka,
-> memoranduma,
-> vizitki,
-> kalendara,
-> plakata,
-> cjenika,
-> i ostalih tiskovina

nadalje nudim:
-> priprema za tisak
-> dizajna logotipa i vizualnog identiteta ukljucujuci knjigu standarda sa uobicajenim elementima kao sto su verzije logotipa u bojama prilagodljivim raznim vrstama tiska sa pripadajucim bojama, prikaz tiska na memorandume, blokove, narudzbenice, racune...


Za sva ostala pitanja, detalje, referentne radove i ponude molim da me se kontaktira na mejl:
root [at] studio-propaganda [dot] com


- 16:51 - Komentari (21) - Isprintaj - #

nedjelja, 28.01.2007.

malo drugaciji vikend....


307

Bio je ovo emotivno zanimljiv vikend. Priredili mi oproštaljku, mada bum još neko vrijeme tu. Malo se smijali, prisjećali se svih grešaka i gluposti, ogovarali stranke, propisno se napili i nahranili…i na kraju rijetko kada postaješ svjestan kakav ipak, kao stranac, pustiš dojam na ljude, ne mislim na ono kurtoazno, već kad zbilja imaš feeling da ćeš im faliti….

UPDATE: evo malo oblizeka i za vegeterijance :o))

304
- 20:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.01.2007.

KD – ili ti ga kratke domaće ....


226

Hrvatski Zavod za zapošljavanje

Predmet: Molba za zaposlenje

Poštovani, neću vas zamarati CV i inin jer toga vam je jamačno pun stol. Ja bi da mi date da na jednu godinu, upravljan s „Vip cafe-om“. Bivša pizzeria Zadar, kraj ulaza u kino Zagreb, na zagrebačkom cvjetnom placu, radi bolje orijentacije. Ja se obavezujem da poslije isteka te godine neću nikada više ništa raditi, apsolutno ništa, osim eto šetat peseka i eventualno podrezivati jabuke na gruntu.

313

Uz nadu da će te imati razumijevanja za rješavanje mog zaposlenja i buduće egzistencije srdačno vam se zahvaljujem.
- 20:40 - Komentari (12) - Isprintaj - #

srijeda, 24.01.2007.

oce li...


konacno ovakvo jutro osvanuti?

285
- 21:01 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 23.01.2007.

osao ja na kvasinu....


05

Sanjam već danima, skoro pa jedan te isti san. Sjedim u nekoj čekaonici, sterilno bijeloj, svijetloj, presvijetloj. Sjedim ja i dijagonalno preko puta mene neka faca, da faca. Sjedi on i gledam ja njega, visok, mršav, proćelav; zapravo teško bi to nazvao ćelavošću, to bi se prije dalo opisati kao da umjesto kose ima dva dana staru bradu. Faca je izrazito ukipljena, sjedi ravno kao da ima kolac u leđima.
Gledam ga opet i skužim naočale, čudne očale, duguljaste, tankog okvira, izrazito predimenzionirane, dva ruba okvira ravno spojena, dva dijagonalna zaobljena. Gledam ja njih, i ne mrem im se načuditi. Totalno u disproporciji s glavom i po velićini i po obliku. Nešto neopisivo i smiješno i neskladno i … spooky možda. Tu počinju varijacije na san, prvi dan je okvir bio smeđkast, kao da je od jantara, drugi dan zelenkast smaragdno zelenkast, pa žut kao da je od mesinga, jučer bordo crvenkast, a danas me strah zaspat…

500px

Sjedi on tako, ja buljim u njega i onda počne dijalog:
„Je ste li vi...“ i prije nego završim misao on potvrdno odgovori trzajem glave.
„Pa mogli su vam se stilisti malo bolje pobrinuti oko izgleda“
„Ah“ kratko odgovara
„Pa zašto im ne date smjernice, bar je vama to lako“
„Ah“ kratko odgovara
„Pa mislite li da bi imali problema oko toga?“
Šuti on lagano, konsterniran valjda mojim pitanjima
„Zbilja izgleda čudno u njima“ nastavljam ja, „ teško vas je prepoznati, mislim, ne vidi vas se u ovom izdanju u javnosti“
„Ah“ kratko odgovara
Vidim da nema neke volje za komunikacijom, pa ušutim malo, ali nekako nemrem, pa nemrem skinuti pogled s te face, s tog nesklada naočala i lica kao takvog. Počinjem razmišljati u sebi, koji je smisao tih naočala, što se htjelo time postići. Pa ga opet gledam i pitam:
„Zar se ne bojite, da vas neće negdje netko iz nekog tabloida uslikati i napraviti, da izvinite na izrazu, cirkus iz vas. Mislim za nemate…“
I tu tom trenutku u zidu se otvaraju vrata, ulazi sestra u sobi i proziva facu:
“ Janez Janša, na vas je red…..“

- 21:00 - Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.01.2007.

pitam te pitam


293

Imam dosta godina iza sebe, četrdeseta se neumitno približava. U svom tom nekom periodu od početka nekakvog razumnog promišljanja o stvarima koje me okružuju pazio sam, sukladno moji intelektualnim sposobnostima, paziti na terminologiju koji upotrebljavam. Znam da se počesto zaletim i kažem nekaj nesuvislo, što u nekoj kvazi narodnoj, uličnoj priči prolazi jer eto tako se kaže, i primjećujem da me to sve više smeta. Kao da padam pod jednu ocjenu da čim si stariji, tim si veći konzervativac i imaš manje razumijevanje prema novim progresivnim idejama i tokovima. No čudi me u zadnje vrijeme ova naša takozvana televizija. Eto danas u otvorenom se raspravlja o situaciji u Srbiji nakon izbora; meni usput rečeno totalno deplasirana tema, ali… i tamo Bago u uvodu kaže „naše referendumsko pitanje glasi: da li će srbi izručiti Mladića“ (ili tak nekako). S obzirom da mi je lijenost urođena, ipak sam nekako pokrenuo svoju masu uzeo Klaića u ruke malo prelistao i Klaić kaže:

„Referendum: lat. (referendum – što treba da se kaže) izravno glasovanje čitavog naroda kojim se odlučuje o prihvaćanju ili odbacivanju nekog zakona ili političkog pitanja od osobitog značenja; isp. Plebiscit.“

262

.. i eto meni dileme; kakvo je to političko pitanje jedan Mladić s pozicije Hrvatske? Po čemu bi to trebalo biti referendumsko pitanje? Jeli to neki zakon? I tako dalje… i na kraju, na kraju emisije će biti pokazano da se je na referendumu izjasnilo cca 500 telefonskih glasača. Nakon dileme mi se javlja i jedno pitanje, ako televizija radi takve „gafove“ u terminologiji, što možemo očekivati od gledatelja iste koji su poznati da opet to interpretiraju na svoj način (sistem pokvarenih telefona), i kakva je to poruka onoj mladeži koja to slučajno čuje pa počne tu terminologiju upotrebljavati pri bilo kojoj anketi? I za kraj zar je fakat takav problem upotrebljavati „pravilnu“ terminologiju, u ovom slučaju pretpostavljam – anketno pitanje?

- 22:35 - Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.01.2007.

Marek


>DODATAK: tek sa sada skuzil da mi je neka nepoznata sila pozdrala zadnji dio posta, sory svima :o)
UPOZORENJE: mjesta, događaji i osobe su realni, bezvremeni i povijesno dokazivi, neki čak i danas živi

290

Marek je bio svakodnevni inventar šanka „Kinoteke“. Imao je nekakav imaginarni posao u nekakvom institutu za izučavanje utjecaja današnjih pojava u društvu prema tekovinama revolucije, ili tak nešto. Uživao je u svom statusu sina palog brca koji se manifestirao s predivnim stanom iznad malog placa (britanski trg za one koji neznaju), fascinatne kvadrature, s jednom tehničkom greškom u obliku čangrizave majke koja je cijele dana brisala prašinu i glancala parkete. Uglavnom persona tipa niš koristi. Gemišt mu je bio zaštitni znak, a nakon par njih polako bi prešao na upucavanje komadima koje su čekale da počne predstava. Opčinjavao ih je svojim tezama o bitku, poznavanju recentne kulture, filozofskih tokova. Uglavnom bio je, dobro čudna osoba s gemišt PTSP-om koji mu je u tim trenucima otvarao pogled na sav nesmisao njegova života, ali je bio svjestan, da bez obzira na sve ipak mora raditi kompromise. Ma koliko se Marek trudio, nikada mu nije zabilježen uspjeh kod tog njegovog filozofskog upucavanja mladim neiskusnim djevojkama.
Mi smo to povezivali s njegovim životnim utegom, životom s majkom, starom usjedlicom, za koju nije bilo zabilježeno da je prošlih 15 godina izašla iz stana, koja mu prema našem mišljenju nije dala dovoditi komade dome. Sve teorije i nagađanja pala su u vodu jedno jutra kada se poklopilo nepoklopivo. Mi lokalni filozofi, puna mladenačkog prkosa i arogantnosti, našli se na jutarnjoj kavici, koja je ubrzo preraslo u jednu grandioznu odu prema gorkom pelinu. Tada se, u jedno još pospano doba jutra, pojavio i Marek. Eskivirao je posao, navodno bolestan, a zapravo izgubljen došao u svoj kutak mira. Nezna se tko ga je počastio pelinom. Iako mu je to bila nova percepcija, da ga neko časti, a i novi pogled na smisao života korz oči pelina, ubrzo je našao zajednički jezik i otvorio nam dušu. Otvorio sve svoje rane, sve svoje nedoumice i dvojbe u ispravnost svog bitka.
Marek je bio sin jedinac, sin palog borca, borca za našu domovinu, borca koji dao život za socijalističku ideju, antifašista, a on njegov sin je gledao kako mi to iz dana u dan neumitno uništavamo. Marekov otac je život za domovinu dao negdje u okolici Koprivnice, davnog svibnja još davnije 1945 godine, a naš Marek je kao njegov sin jedinac prokmečao, davne 1957.
- 22:26 - Komentari (8) - Isprintaj - #

usput receno...


259


U vezi prošlog posta. S obzirom da mi se neda brisati istog, ostavljam ga kao neuspješnu priću jednog lika iz mladosti. Priću ću probati još jednom malo drugačije preobličiti kad neću biti pod utjecajem slovenskog kiseliša [to je ovo gore na na slicici], kojim se isti ponose kao da im je ne znam kaj u životu, i kad mi se bu dalo……

Eto toliko, i da Laprdava, ipak se moraš malo jace vokabularno potruditi :o))
- 21:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 19.01.2007.

vladarima....


NETSANDRAD: puca me danas, sedim u ovoj vukojebini usred dežele, polako se spremam za veliko pakiranje, na telki ničega,101-inca ima loš signal pa sve krči, i onda sam klasično vulgaran, bezobrazan, zajedljiv, uvredljiv…

294
link

Da se razmemo, osobno nemam niš protiv Đapića, u principu zabole me za njega. No mene mući jedna stvar, kakva je to stranka, koja se fura na rodoljublje, patriotizam, iskonske hrvatske vrijednosti, koja se ponosi Antom Starčevićem, ocem hrvatske države pa onda za svoju propagandu koristi "stručnjake" iz nekih stranih zemalja? Kakvu on poruku šalje, ne samo on već i HDZ, SDP, i svi koji su unajmili strane PR agencije, našim ljudima, narodu? Da je sve kaj je domaće u qurcu, niš koristi? Ili je point u tome da će oni biti nobles ako koriste tam neke Anglosaksonce i ostale krvnike da im rade kampanju? Koja se poruka tim činom šalje studentima, domaćim agencijama? Izgleda da je najlakše dočekati kad ona dvojica „Bruketa&Žinić“ ulove nekakvu nagradu u bijelom svijetu, pa da se priča u o velikom, grandioznom uspjehu kozmičke veličine, a kada se radi neka kampanja, onda se traži studio u Irskoj, Izraelu….
Kako mi možemo očekivati neki progres u lijepoj našoj, ako se tako ponašamo kako se ponašamo. Imali smo prije par godina onu curu s onim jebačkim dizajnom perilice za rublje, koje je otkupio LG, a gdje je naša proizvodnja? Gdje su Končareve perilice danas, ne daj bože da ih uspoređujemo s Gorenjem… Često se pitam, zašto smo tako, blago rečeno, glupi i kratkovidni? Imali smo dosta industrije, kvalitetne industrije, i umjesto da smo onaj rat iskoristili kao pokretač, mi smo sve razjebali na ime nekih nacional inspiriranih jeboguzluka tipa 200 bogatih familija, privatizacije pod svaku cijenu da namirimo sve rođe, da postavimo kontrolu gdje treba i ne, a našu pamet puštamo da ovako propada. Sanaderu, Račanu, Đapiču, ako slučajno neko od vaših dobermana čita ovo, odjebite Izraelce Irce i ine, potraži domače fotografe, ima ih, nevjerovali vi ili ne, preko nekoliko koji znaju svoj posao, nađi bilo koju domaću PR agenciju koja će jednako kvalitetno obaviti posao za vas. Dajte domaćim ljudima priliku i šansu, dajte nam nadu da cijenite svoje, i dajte da te novce s kojima vas plaćamo svi mi sitnozubi pučani, dođu opet među nas, da imamo osjećaj da ipak nešto vrijedimo, jer ne zaboraviti mi vas biramo…

275
- 21:42 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Radiceva

- 09:21 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 17.01.2007.

... bez glave ... bez repa ...


283

Drug Ivan bio je pravi primjer kako treba izgleda pripadnik radničke klase. Uvijek uredan, radna uniforma bez obzira na radne uvjete mu je bila uvijek ispeglana, uredno zakopčana. Imponirao je svojom pojavom, visok, jak, urednog gustog brka koji je uvijek bio poštucan, ozbiljan, bez ijednog traga na njemu iz kojeg bi se iščitavao bilo kakav problem, poteškoća, umor, jednostavnog prostodušnog radničkog svjetonazora… Sukladno svojom pojavom drug Ivan je bio svjestan svog položaja u radnom kolektivu i društvu. Bez obzira što je partija zalagala za ravnopravnost i jednakovrijednost radništva i rukovodećeg kadra, drug Ivan je bio svjestan svog položaja. Na sastancima je uvijek sjedio u zadnjim redovima, jer znao je da tu radništvo pripada, tu na dno kao temelj, stup potporanj koji nosi sve na svojim leđima, spremno izvršavajući sve zadatke, koje svojom providnošću ispred njih stavlja rukovodstvo. Drug Ivan je na sastancima koristio svoje pravo da kao temelj radne organizacije i društva ima završnu riječ na sastancima. Čisto na kraju, prije samog raspuštanja. Obično bi ustao kada bi predsjedavajući polagano privodio kraju zapisnik, te bi svojim dubokim, jakim, energičnim glasom rekao:
“Druže predsjedavajući, htio bih nešto važno nadodati.“. Obično je nastala tišina, mrkla tišina, predsjedavajući bi dignuo pogled, tmurno pogledao prema zadnjim redovima sale i dao mu riječ.
„Drugovi, ja bi bi pohvalio izlaganje i smjernice druga predsjedavajućeg komiteta naše organizacije udruženog rada i mislim da svi moramo njegove riječi dosljedno provoditi u djela. Pohvalio bi i izlaganje druga omladinskog komesara naše organizacije udruženog rada, te bih nadodao da je to put koji trebamo graditi za našu mladost, našu budućnost koja će uz našu sve prisutnu volju očuvanja tekovina revolucije, tu istu nastaviti i ubuduće. S svakom pažnjom moramo obratiti pažnju na riječi tehničkog direktora naše organizacije udruženog rada koji nas je educirao o tome kako treba gledati prema tekovinama budućeg razvoja naše proizvodnje. „

267

Tako su se i ovaj puta vrijedni drugovi okupili u Sali za sastanke, zasjeli svoja mjesta prema partijskoj hijerarhiji. Polako se je skupilo predsjedništvo, zapisničari, žamor je polako zamirao. Predsjedavajući je uzeo riječ, u kratkim crtama iznio problematiku i počeo usvajati dnevni red sastanka, kad odjednom u salu ulazi portir Mile. Onako šeretski prekine predsjedavajućeg, spominjući poruku za druga Ivana, te odlazi do njega i pri šapne mu poruku. Drug Ivan lagano problijedi, namršti brk. Nije znao kako reagirati, ostati li sastanku, jer partija je ispred svega, ali on je ipak samo mali čovjek i sadržaj poruke ga je stavio na kušnju. Promišljao je on tako, promišljao kako da se postavi, što napraviti. Jeli moralno, u duhu tekovine revolucije, propustiti sastanak i sve smjernice koje će se donijeti, ili je ipak poruka hitnija. Puno pitanja, malo odgovora ali, kao vrli pripadnik partije, dosjetio se kako muci izaći na kraju. Sačekao je uvodno izlaganje predsjedavajućeg, sačekao je kao uzorni radnik udarnik sam završetak rasprave oko točaka dnevnog reda. Kada su se svi jednoglasno složili s dnevnim redom, drug Ivan se javlja za riječ. Gleda ga predsjedavajući, opet onako mrko, nevoljko te mrmlja „ ajde druže Ivane recite, imate riječ“
Drug Ivan se diže i počne:
„Drugovi unaprijed bi se složio s svim izlaganjima koja će se danas izložiti, posebno s izlaganjem predsjedavajućeg, sekretara, te predstavnika omladinske ćelije, te isto podupirem sva izlaganja nas radnika pregalaca, a sada me molim izvinite moram ići stajati ű redu.“
- 20:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 16.01.2007.

last drop


271

Moja dnevna rutina počinje s kavicom, pa mejlovima, dobro to sam već u jednom postu objašnjavao, te onda polako krenem na ozbiljnu šljaku. Pri jutarnjem čekiranju mejla obično me spremno dočeka par optimistično vedrih poruka tipa „poruka dalaj lame“… i to u par primjeraka. Te iste poruke se tokom dana multipliciraju, tako da postanu, blago rečeno, naporne. S obzirom, da nisam baš konflikta osoba, tj. da imam relativno visok prag tolerancije prema ispadima takve vrste šutim i trpim; kao da mi kaj drugo preostaje? Kao i svakom slonu, tako je i meni polako s vremenom počeo popuštati sklop tolerancije. Prvo oružje koje mi se našlo pri ruci za borbu protiv tih circularnih mejlova sam pokupio negdje na netu [eto ga tu u citatu].

Zahvaljujem svima koji su mi slali junk mailove... Jer, zahvaljujuci vasoj dobroti:
1. Server se srušio vec 172 puta i iz sjedišta firme su mi vec 23 puta poručili da ako ovako nastavim da mogu Ugovorom o radu obrisati cipele.

2. Nagomilao sam otprilike 3000 godina nesreće i umro dosad vec 67 puta zbog raznoraznih pisama koje nisam proslijedjivao.

3. Kad izlazim iz ducana ne gledam nikoga jer me strah da me ne odvedu u neki nepoznati hotel, drogiraju i izvade mi bubreg da bi ga prodali na crnom trzistu organa.

4. Sirota djevojcica Amy Bruce iz Kambodze dobila je moju godisnju zaradu koju joj je isplatio Microsoft za svaki poslani mail. Ona je naime bila u bolnici 7000 puta u zadnjih nekoliko godina, a od 1995. ima uvijek 8 godina.

5. Moje ime kruzi svemirom na platinastoj ploci jer sam ga morao upisati kraj ostalih 2 milijarde barem 25 puta dosad.

6. Saznao sam recept za vjecnu ljubav i srecu: dovoljno je proslijedjivati mailove na sve moguce adrese u roku 3 sekunde od primitka, pritom se ceskati lijevom rukom po ledjima skakucuci funky chicken oko Renault-a 4 suprotno od kazaljke na satu.

7. Jos uvijek cekam da mi nepoznati bogatas iz Boukistana prebaci milijardu boukistanskih zlatnika i Nokiu koju sam zaradio saljuci mail u Ericsson.

8. Spasio sam bar 2 endemske ugrozene vrste kratkorepih Bjeloruskih vjeverica.

9. Procitao sam svih 25 tomova sabranih djela Dalaj-Lame i skupio 4690 godina mira i blagostanja.

Jos jednom, HVALA SVIMA!

VAZNO: ako ovaj mail ne proslijedite u slijedecih 20 sekundi na barem 850 email adresa, svemirski dinosaur ce doci i pojesti vas i vasu obitelj skupa
s malom Amy Bruce koja je opet u bolnici


Pa si ja dam fino truda i glavnim snjadbjevačima pošaljem svakom ponaosob jedan mejl, nadajući se u svoj dubini mog preplitkog optimizma, da će poruka biti shvaćena. I bila je jedan cijeli dan, sve dok mi se ta ista poruka nije vratila poput bumeranga s vrlo znakovitim subjectom „ dobra fora za odjebat spamera:o))“. Gledao sam ja to, onako ojađeno, srknuo kavicu, počohao se po ono malo kose kaj mi još skriva tjeme, i rekao jebi ga vrijeme je za radikalizam. Napravim jedan mali slatki mejl tipa „znaš da si ti meni sve, da te volim više od poriluk variva, cijenim više od hladne pive, noćima ne spavam jer mislim samo o tebi, al bogati molim te ak mi nemaš kaj pametnog napisati, onda mi nemoj slati mejlove s tim porukama „dalaj lame“. Reakcija je bila revulicionarna, ukratko rečeno ispao sam jedno egoistično, samodopadno, beskorisno biće, bez osjećaja za lijepo i socijalno osjetljivo.
Nikako mi nije jasna ta potreba da bližnjega svoga zatrpavamo s tim, blago rečeno, odurnim mejlovima. Što dobivamo time? Ljubav? Poštovanje? I zakaj smo nafureni, ak nas neko odjebe radi toga; kaj smo tak plitko pali da ne znamo drugačije s nekim komunicirati? Hmm…
- 21:54 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.01.2007.

fališ mi...

- 21:05 - Komentari (12) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.01.2007.

pošast "meme"


260

Uvalili ste mi ovaj »meme«. Mislio sam napisati nešto, ali shvatio sam daje moj život, i sve oko mene beskrajno dosadno i nezanimljivo. Teško mi je naći bilo kojih 5 fakata koje netko ne zna o meni, a da bi isti mogli biti bar i malo zanimljivi bilo kome.
Realno gledajući ja sam oduvijek bio soler, samoča je moj dom i moja radost. Još kao mali sma se znao izolirati od svega oko mene, tako sam jednom prilikom, nakon jutarnje prodike od strane bake, nešto u vezi sečerenja bijele kave (ja sam to uredno konzumirao bez cukera, a baki se od toga dizala kosa), odlučio cijeli dan provesti u hladovini sjenika, promatrajući događaje po selu malome. To je bilo klasično dosadno i bezoblično. Mir tišina tu i tam koji traktor, pa te baka zove na ručak, na što se naravno oglušiš, jer znaš da nema ničeg dobrog za ručak. Onda deda počinje urlati po dvorištu, pa je sused došel gledat kaj se događa. Pa su se rastrčalli i opet galamili, pa je došla joj jedna grupica ljudi kaj je urlala, i skvičala. Nakon nekog vremena kaj su tam izvodili bijesne gliste počeli su micati poklopac s bunara, e to mi je bilo zanimljivo pa sam se onda odlučio prikazati, što je imalo čudne posljedice po moju guzu.
Onda je došla osnovna škola. Tam su pak svi bili kivni na mene, a još su me prozvali i šminkerom. Svemu tome je bil razlog striko iz Kanade koji je onak uz pakete s najjeftinijim špagetima i pljesnivom rižom uvek spakiral kakve levisice ili wranglerice, kakvu traper jaknu (one izblajhane su mi uvek dobro stajale), a u to vrijeme je rulja išla u Trst po one rifle i lee jeans koji nije bil ni do koljena levisu.
Nakon tih traumi s etiketiranjem je došla srednja škola, i diferencijalno drugačije etikiranje i naravno propušio kao velika većina nas. Ja kao takav ne podnosim alkohol baš najbolje, tako da sam s vremenom morao razviti sposobnost „pametnog opijanja“. To se je sastojalo od jednostavnog fakta da sam se unaokolo skitao s polupraznom časom, elegantno preskačući runde. To švercanje je prolazio bez problema i odjednom sam postao poznat kao čovjek koji može popiti za trojicu. Još kad su skužili da mogu popiti pet piva bez da se idem otočiti, bezmalo sam postao ikona na školi.

263

Nakon srednje škole je došla vojska, koju sam malo odugovlačio, zavlačio i uletio u takozvanu „majsku klasu“ (to je uglavnom bila populacija bez završene srednje škole), što je s jedne strane bilo pozitivno jer sam kao „obrazovana osoba“ (nas trojica s maturom na 120 ljudi) imao malo popusta. Vojsku sam služio u deželi, na talijanskoj granici. Vojni rok, koji bi netko potpisao do penzije, tri mjeseca patnje na obuci, a onda lagana šetnjica po granici, tu i tam sretneš talijanske šminkere od žandara kak se s kampanjolama (onaj fiat-ov vojni džip) prevažaju po grani. S obzirom da sam bil pametan i načitan, te samim tim kao i odgovoran, vodnik mi je uvalio snajper, što je kod njega značilo da imaš 4 patrole manje tjedno, da tu i tamo u popodnevnim i noćnim smjenama mijenjaš kaplara na dežurstvima, kak sam rekel netko bi to potpisao do penzije. U toj vojski je bilo isto onak manje-više dosadno, učmalo, pa se čovjek olako opusti, izgubi osjećaj da brani bivšu domovinu, društvo, socijalizam,… Jedne noći sam tako bio u patroli. Pratilac, predivna dužnost, ideš za vođom, pustiš mozak na pašu, još je vrijeme bilo ok, polu oblačno, toplo, milina jedan. Rajon nam je prolazio uz rijeku, te smo s livade prelazili na cestu, pa opet na livadu, pa postaviš „zasjedu“, tj. ubiješ oko na pola sata, da ti brže prođe vrijeme. Nakon druge zajede krenuli smo prema trećoj, polako krenuli cesto, po pravilima službe; vođa je bila jedna beskrajno dosadna osoba kojoj su pravila bila iznad svega, spuštamo se s ceste na livadu. Odjednom nikakvog zvuka nigdje, kad odjednom iza leđa u nekom žbunju puckaju grane. Obično bi si to pripisivao nekakvoj živini, ali ovaj put me je nešto presjeklo, pa se okrenem, u zraku zaliježem, skidam snajper s leđa, repetiram i vičem „Stoj pucam“. Iz grma se polako prikazuju dvije siluete s rukama u zraku, te jedna tiho jeca, „ne pucaj, ne pucaj… ja sam … vodnik…. Šimšić…“. Meni niš jasno, ne znam jel je ili nije, kada situaciju izvlači vođa patrole s onim sranjima od lozinke i odziva. Uglavnom u kontrolu nam je došao vodnik s nekim kapetanom iz komande. Jadan vodnik nije sebi mogao doći, meni se čini da je i malo posjedio, dok je kapetan onako, reda radi, pohvalio pristup, reakciju, malo nas kritizirao jer kao imali smo preveliko odstojanje u patroli s obzirom da je mrak. Ta epizoda je bila lagano stavljena pod tepih, sve dok mi nije došla značka uzornog vojnika, a samim tim i skraćenje vojnog roka za 18 dana, na što je ovaj vodnik prokomentirao u stilu „skoro me ubi ovaj zagrebački hohštapler, a onda dobije nagradno…“.

265

S vremenom počele su mi smetati pljuge, te sam odlučio prestati s tim sportom. Odluka je pala prije deset godina. Kupio sam si negdje usred prosinca šteku Winstona, i rekao sam sebi, kad zdimiš zadnju, onda buš videl kak si držiš rijeć. Zadnju pljugu sam popušil oko pol jedan ujutro prvog siječnja 1997, usred novogodišnjeg tuluma, lagano pripit, i izdržao sam. To mi je bilo prvo, nadam se i zadnje odvikavanja od pljugi. U odvikavanju sam imao reću da me nitko nije nikad u birtiji nudio s pljugama, mada nitko nije znao da se odvikava, ali bome nisam nikome niti rekao. Prvu krizu sam imao nakon cca 3 mjeseca, ali to sam brzo riješio, jer sam počeo osjećati mirisi te mi je u krizama bila jedna jedina dilema na pameti, dali ču pušiti i smrditi kao tvor ili ne….
I za kraj, mog dosadnog života, dolazi još jedan fakt da sam nezanimljiv i nedruštvem. Meni je svaki event, druženje, tulum… gdje je više od cca 10-tak ljudi muka. Gužve i puno ljudi su mi traumatične.



Kaj se aplikacija tiće…prva je bila ICQ i mislim da ju ne treba pretjerano obrazlagati. Iza nje slijedi corel draw, aplikacija koja mi je na neki način otvorila put u današnji posel, otvorila mogućnost da nešto nacrtam kak hoču bez da moram pri tome potrošiti dvije gumice i tri paketa papira. Treći je photoshop, njega sam zavolio kad sam počeo ljudima docrtavati brkove, čelaviti ih, mijenjati im boju kože… tu negdje polako dolazi dreamveawer znači dodir s web-om, jer to mi jedno vrijeme bilo u opisu radnog mjesta i sljubio sam se s istim u roku keks, za razliku prema mučenju s onim frontpageom. I na kraju dolazi indesign, bome volim ga :o))

To bi bilo to, i ja bum to prekinul jer fakat neznam kog bi htel davit s ovim, možda laprdavu jer ju niko ni prozval, al ona je to ipak samoinicijativno opisala tak da …..


- 21:11 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 13.01.2007.

kam greš...


228

bilo je rano jutro tada
kad je ostavio sve,
culo se samo kako ptice pjevaju,
onda je stajao jos dugo
s druge strane ulice,
pustio suze da se same slijevaju.
[haustor - bi mogao da mogu]
- 20:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 12.01.2007.

tko je tu više normalan (3 dio) ?!?!?!?


239

Pucaju me ovih dana sva ova trenja oko nas, te satovi, te sexualni odgoj, te Brajša, te ona tiha nacionalizacija za svjetsko rukometno prvenstvo, te trbušne plesačice. Kad smo ko te plesačice, zašto se nitko ne pita kako joj je plaćeno, ak je uvozna dal ima radnu dozvolu? I čemu tražiti ostavku ak je čoek imao privatni zabavu, plaćenu s osobnom lovom?!?!?! To mi nije jasno, jer nigdje nije navedeno da je party bio plaćen našim nofcima…….
Najviše me opet puknuo ZAMP.. veli frajer „humanitarni harač“?!?! Ma nemoj mislim si ja.. baš humanitaran, da mi svi moramo apriori u korijenu problema biti prozvani kao potencijalni lopovi, pirati, podrivača društva… zašto vi gospodo iz ZAMPA jednom ne kažete koja od zvijezda ima status „zaslužnog umjetnika“ te kao takva dobiva državnu rentu. Onda mi reciti drugovi iz ZAMP-a koliko oni imaju gaža mjesečno, tjedno.. i onda mi recite drugovi iz ZAMP-a kolike su njihove porezne prijave, što je navedeno u njima?!?!?! Ja drugovi dragi ne želim financirati još jedan ferarri od Grdoviča, ne želim sponzorirati glupe tekstovi tipa „vrapci i komarci“ ili onaj „.. ti i ja, kao amer i rus, hibiscus i … (kill me sada kak je dalje išlo)“!.. i na kraju drugovi iz ZAMPA-a JA NE ŽELIM BITI HUMANITARNI LOPOV JER TO NISAM…. Počnite probleme rješavati na druge humanitarnije načine, otvorite oglasnike pa naganjajte pirate, jer dovoljno zarađujete za te vrste aktivnosti….
I da suzdržavat ću se do daljnjega sličnih tema.. dost mi ih je više…. idem se rađe ubijati domaćim apaurinom :o)))

236
- 22:04 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.01.2007.

second drop

- 20:54 - Komentari (8) - Isprintaj - #

tko je tu više normalan (2 dio) ?!?!?!?


162
STANDARD: post je uvredljiv i vulgaran….

Mislio sam bar nekoliko dana samo pucati fotke na blog, ali nemreš jednostavno, nemreš biti tiho kraj svih ovih gadarija kaj nam se događaju pod nosom. Veli cjenjeni fiškal Degen, da je g. Brajša humanitarka te da ju je nemoralno i glupo osuđivati radi tam neke love. Mislim jebemti sve nestalo 11 milja kuna, tj. potrošeno na ne poznato, a za 5.5 milja kuna nije uplaćeno doprinosa i poreza. Pa sada nek meni Degen (baš ima nekak znakovito prezime) izračuna koliko je to ljuljački, pomoći djeci po drugim ustanovama, i na kraju kaj se plaćama, penzijama i socijalnim tih ljudi koji su zakinuti za doprinose?
Nebi tu raspredal kaj je g. Brajša napravila i kaj nije, kaj je stekla kaj nije. Mene sam zanima, ak ja kao takav svako toliko poduprem neku humanitarnu akciju (obično s nekom sičom, al bitan je bilo kakav doprinos), ak u pošti uvek u škrabicu dam svu siču do 5 kuna kaj mi ostaje od računa.. dal to znači da i ja mogu profućkat lovu, neplaćati doprinose, te da mi se onda shodno mom dobrotvornom radu ne sudi? Jebemti kam sve ovo vodi, kam? Meni se čini da bum trebal otići u NSB, naći onu knjigu od Canjuge o kastama i društvenom uređenju i počet to na sva zona propagirati…. i naravno progurati s u neki viši sloj di ću moći kenjavit i biti nedodirljiv prema bilo kakvim obavezama.

50
- 17:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 10.01.2007.

još malo ....

- 22:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 09.01.2007.

pasje igre....


251

obozava barustine, blato, zmazanocu, tada je najsretniji....

250

243

242

241

glupe igre s granama i inim rekvizitma, trcanje za tenis lopticom...

240

na kraju se ceka ocjena za umjetnicki dojam u obliku nekog zalogaja....

primijetio sam nedavno, kada sam bio u gradu, da su svi psi, blago je reci debeli... dajte se malo skulirajte ljudi, pa nisu vam pseta kante za nepožderanu hranu.... malo racionalnosti i vise vremena u prirodi s psetom je dobro za psa, a bome i za vas da ispustite koju kap znoja. neće vas ubiti to kaj bute smrdili pol vure dok ne dođete do tuša, a i one lojne ( ili kak se već zovu) žlijezde če vam biti zahvalne ...



- 20:07 - Komentari (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.01.2007.

first water drop

- 20:25 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.01.2007.

jedna nostalgicna zagrebacka....

- 22:59 - Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 06.01.2007.

jednostavno...

nemozes ne voljeti gradonacelnika :o)))



... i Sprajc mi je bas simpaticno dao uvod u clip :o))))

mali update..
od kada su zlica usta? zar nebi trebalo reci "Dusko, evo jedi mi iz ruke."? :o))
- 17:33 - Komentari (18) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.01.2007.

tko je tu više normalan?!?!?!?


21

Poštovani partneri i kupci, od 1. siječnja 2007. na snagu stupa odredba Sporazuma o osnovnim načelima i uvjetima za ostvarivanje prava na naknadu za reproduciranje autorskog djela za privatno ili drugo vlastito korištenje. Sporazum je postignut između Hrvatske gospodarske komore (HGK), u ime distributera i uvoznika robe na koju se isti odnosi, i Hrvatskog društva skladatelja - zaštita autorskih muzičkih prava (HDS ZAMP), kao predstavnika potražitelja zaštite intelektualnog stvaralaštva. Navedene će naknade biti uračunate u cijene proizvoda postupno tijekom slijedećeg razdoblja, kako je navedeno u tablici.

http://www.lost.hr/novi/tablica_naknada.pdf
http://www.lost.hr/novi/

22

Meni dakle ovo više fakat nije jasno. Kupim karticu za svoj fotič i onda moram pod mus financirat glazbenike? Na osnovi čega? Kojeg prava? Koje formule tipa vuk lisica?? Ili USB stick kojeg koristim da prenes svoje vizitke, novine, letke u tiskaru, kakve on ima veze s glazbom? Isto tak s CD/DVD-ima. Tko će provjeravati dali ripam muziku na iste ili ih koristim za druge namjene? I kome će onda ZAMP uplaćivati pare? Thomspnu, Škori, Škenderu? Ja njih ne slušam, ok osim ako ih negdje ne čujem na kakvom šanku, i zašto bih ja onda njih financirao? Hoću li moći, ja kao takav, uz kupljeni DVD napisati zahtjev da se mojih par lipa uplati za Becka, Tom Waitsa, Nick Cave, Johny Casha čije sam nosače zvuka kao zadnje kupio?

20

Nije mi jasno dokle ćemo si dozvoljavati da nas država i svakojaki impotentni verbalni homosexualci ovako guze uzduž i poprijeko. Davno je Franjo ustvrdio: „.. da je hrvatska zemlja čudesa…“, e pa dragi moji nema nam druge nego da uživamo u našim čudesima….

Update za opaljnu :o)))
Nije stvar harača kao takvog, već je stvar principa, jer, primjera radi, mi u firmi (grafičari smo) godišnje napunimo cca 150 DVD-ova samo s arhivama, a gdje su ostali mediji koji idu prema tiskari?? I zašto bi onda mi kao takvi trebali finacirati Dinu, ako ga nemamo na medijima? Gdje su ostali korisnici koji nemaju na svojim kantama muziku već sam šljaku kojom se bave? Fotografi? Analitičari? Programeri? Ilustartori? Pisci? U hrvatskoj se je 2005 prodalo preko 220 000 računala, znaš li koliko je to love za harač? A da li je svako to računalo, baš svako piratiziralo muziku?? Zašto netko mora zbog neke pretpostavke dodatno plaćati harač? Jer ako idemo tom logikom, onda možemo harač uvesti skoro pa na sve što se prodaje, samo da prvo osnujemo udrugu. Nadalje zašto financirati Thompsona, koji je kako kužim, trenutno najpopularniji i najprodavaniji izvođač, što bi trebalo podvući da ima najviše para? Čemu, da ima još više? Ajde molim te. Ako je glazba OK prodavat će se, ako nije nek propadne, a tko se želi baviti glazbom neka plača iz svog đepa i basta. Jer ruku na srce ti ćeš isto svoje poslovanje plačati iz svog đepa ili putem kreditiranja.
No da se vratimo na naknadu. To je harač, najgore vrste, gori od svih feudalnih fora. Ti si u glazbi i znaš koliko se puta harač ubire na song tvog Dine. Prvo ga platiš kad kupiš nosač zvuka, onda ga HTV i ostale TV kuće plaćaju kad mu vrte spot, pa radio stanice kad ga puštaju u muzičkim željama, pa birtije koje vrte te radio stanice, pa frizeraji, pa fitness centri.. i tako unedogled, i sada ga još moramo plaćati kada kupujemo digitalni medij za pohranu? Pa jebemti sve, inkvizicija te je sam jednom spalila i gotovo, a ovi te pale na svakom koraku…., a onda s druge strane čitaš kako Oliver, Danijela, Seve,... su za gažu dobili toliko i toliko (cca 35-50000 ojra, kako koji medij), pa kada odbiju sve troškove sigurno im ostane cca 40-tak%.. u najmanjem slučaju je to oko 15000 ojra iliti cca 110 iljada čuna. Draga moja ja tu lovu ne zaradim u dvije godine, bezmalo, a dobro sam plaćen za svoj posao, i onda da ih ja financiram iako nemam nikakve veze s njima? NO WAY radije trošim bengu i idem u Brežice po medije….
ZAMP kao neprofitna građanska udruga, što i jesu, neka izvoljeva naći drugi način za haračenje. Neka ide po tržnicama, sajmištima i tamo traži pirate, neka se udruži s murjom u lovu na pirate. Jer stvar je jednostavna, otvori oglasnik, a tamo kriminala kao u priči, ali nigdje nikoga da ga zatre….
Muzika košta koliko košta, možda je skupa, možda je jeftina kako kome. Meni je muzika prihvatljive cijene, s obzirom da si kupujem ono kaj me zanima. Nije da nisam pirat, lagao bih da tvrdim drugačije, ali ja si skinem par MP3-ica da vidim kako tko svira i onda na po nekom svom feelingu odem u dučan i kupim si izvođača koji mi je ok. Po mom mišljenju previše je smeća na tržištu, danas je rijetki domaći album koji ima više od dva hita (olivera i gibonnia ne spominjem jer su mi sve njihove pjesme iste…) i to upitne kvalitete, a toliko je sve izreklamirano da raja hoće sve imati. Da se mene pita svaki glazbenik bi si prvo trebao sam financirati svaki projekt, a pak je ok, ako je rentabilan onda bi prolazio,. zarađivao i živio od svoje glazbe, a onaj tko nije lijepo bankrotirao i otišao raditi ono što najbolje zna.
I za kraj…... gledaj s ničim se ne treba pomiriti, jer to tako mora biti. Postavi se uvijek pitanje zašto nešto mora poskupljivati? Zašto je, na primjer, benga u deželi jeftinija? Pazi kupuju na istom tržištu kao i mi, ali oni nemaju rafinerije, što znači da ju negdje moraju prerađivati, i opet su jeftiniji, zašto, zbog čega? Neki dan sam na „Zagrebačkom odresku“ uhvatio informaciju da grad od izvora do krajnjeg korisnika izgubi cca 46% vode (ja ne znam kakvi su normalni standardi gubitaka, ali ovo je moje osjećaje jako puuuuno). Da ti prevedem, kada želiš natočiti litru vode da zaliješ rožice, ti u biti još neposredno jednu litru baciš negdje, a sada računaj puta toliko i toliko kućanstva i svako dnevne potrebe za vodom. I onda voda poskupljuje jer kao nije poskupljivala 5 godina.. a koliko u toj cijeni pušimo na tim gubicima, koje nitko ne želi smanjiti na najmananju moguću mjeru.... jer to je prekomplicirano, a lakše je lupiti harač.
- 20:21 - Komentari (18) - Isprintaj - #

srijeda, 03.01.2007.

crtice iz dežele ... - još dublje u europi


225

Slovenci su s novom godinom još malo dublje zaglibili u euro tekovine. Osim kaj su dobili euro kao valutu, pa ih je sada smiješno gledati kako broje kovanice i međusobno si pomažu u brojanju istih, dobili su i još par „zakona“. Jedan mene naročito veseli, mada ga neću dugo uživati. Naime u deželi će biti zabranjeno pušenje na javnim mjestima. Znači nema više cigaretice uz kavicu u birtiji. Mene to veseli jer sad mogu fino otiči u birtiju popiti pivicu dvije bez brige da ču smrdjeti kao tvor. Zakon kao takav ipak ima i jednu malo bizarniju stranu: na primjer odeš u hotel, sam si u sobi, a ne smeš zapaliti. Kome smetaš? Nikome. Koga ugrožavaš? Nikoga. Ja jesam liječeni pušač i kao takav sam, kako kažu najgori propagator nepušenje, ali opet meni su te neke odredbe ipak malo pretjerane.
- 23:19 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 02.01.2007.

brežuljak

- 21:14 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.01.2007.

umjesto čestitke


229

Želim vam da se opametite, da prije svega izbjegavate šopinge nedjeljom. Probajte tih par sto kuna potrošiti na nešto konstruktivnije, na primjer pokupiti svoje najbliže pa otići nekamo u prirodu, toplice, kupite si bicikle pa vozikajte… posvetite se sebi i svojima, i nemojte im se sam prikupljivati kroz materijalna sranja, djeca trebaju nekada malo čvršću ruku da im se da do znanja da sve postoje određena pravila, a da barbike nisu neki „čarobni lijek“ za to da budu mirna i namirena….
i za kraj neka vam je pametna i lagana ova 2007 godinica …
- 23:50 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>