photopublika

četvrtak, 30.11.2006.

Crtice iz dežele (8) ... nižerazredni jebivjetri

157

Dođe mi danas teta s općinskim novinama, moraju do sutra biti gotove. Ona želi u jednom jebenom danu imati gotove novine, gotove korekture, otisnuto to i sutra ujutro na lokalnoj pošti u distribuciji. Proklete općinske novine koje izlaze jednom u tri mjeseca, u kojima nema neke top udarne vijesti kak je Janez Primožu ukral kokoš. U kojima je jebeni raspored priredbi za „veseli decembar“, a prva priredba je 11.12.. i onda se pitaše ko tu koga jebe? Gdje je ona s tim bila u ponedjeljak, utorak? Sjedila doma i ličkala kuruzu, s županom obilazila kutke lokalne šume u potrazi za dobrim debelim bukvama? Onda mi kao pomirenje dođe kolega pa veli, da je uzalud pizditi jer to bu navek tak… je jaka mu utjeha… i onda se zapitaš?

… koji je smisao ovakvog življenja, ovakvog posla? Moj deda je mom starom pričal kak bu bolje jednom, pa je moj stari tu priču prodaval meni, ja ću ju prodavat svojoj djeci jednom.

159

Nekad sa nam pričali kak su kmetovi patili pod tlakom bezobzirnih vlastelina i klera. Kako su im morali davati devetine i desetine od uroda da namire njihove proždrljive, debele, masne, ljigave smrdljive trbušine. Danas nam pričaju kako smo rasli, živjeli u teškom crvenom mraku, iza nekakve željezne zavjese, bez slobode, bez ičega. A kako živimo danas? Dođeš u 7 na posel rintaš ko zadnji rob, i onda ti još slijede prekovremeni jer se neki guzonja iz neke firme sjetio da do sutra mora imat neku tiskovinu. Pa te on jebe u zdrav mozak s korekturama, a ti si skupljaš hrabrost da nazoveš tiskara i da ga nekak prevedeš žednog prek vode da ti to tiska. … gadi mi se ovo potrošačko društvo, ova vrsta robovlasničkog kapitalizma. Imaš sam dvije opcije da delaš ko konjina i da laprdaš dok ti ne ode glas, a onda ti s nebesa dođe neki jebivjetar od nekog činovnika iz neke jebene ruralne opčine koja ima dve birtije i jednog vulkanizera pa te prca s efikasnošću i tržišnoj konkurentnosti….

156
- 22:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.11.2006.

Crtice iz dežele (7) ... ljubljana prvi izlet

10

Uobičajeni ponedjeljak. dođeš kao obično prvi u sterilno čist ured. Zapališ kante, zapališ osvjetljivač. Onda kreneš u potkrovlje pa sve prirediš za filter kavicu. Baciš pogled dva kroz prozor i jadnike kaj čekaju u gužvi na lokalnom semaforu da mogu krenut prema uredima. Onda si natočiš kavicu, i odeš fino sjest za kantu. Radne naloge malo gurneš u stranu, mejl ne otvaraš, FTP server ignoriraš i kreneš u osvajanje vijesti s neta. Kao prva mi je za oko zapala ova s bivšeg iskona.
Taman me je fino podsjetila kad sam s jednim suradnikom – radnim kolegom išao u Ljubljanu na upoznavanje iste. Nakon upoznavanja svih lokacija, gdje se nalaze stranke i dučani, odlučili mi otić na pivicu i gablec. Parkali smo se u centru, te polako pješke krenuli prema nekom self service restaču. Idemo mi tak, kad ti odjednom on mene za rukav i svom snagom potegne na neki izlog i veli daj vidi ovo! Gledam ja, pa gledam, pa ne znam kaj da gledam. Dali pegle, il mikser, il veš mašinu. Pa ga pitam ono kaj da gledam. On mene trkne, pa veli tam na lijevo. Pa si ja mislim u sebi, jebolo te to tvoje lijevo kad si mi ti lijevo, pa ne bum gledal tebe. Pa opet on mene trkne pa veli daj pogledaj, pa se odmakne korak unatrag. Pa ja gledam opet jebeni izlog, i naravno opet mi ništa nije bilo jasno. Pa već malo u naletu pozitivne živčanosti kažem na prisnom rvackom:
„A kaj kurac da gledam? Sušiliču za rublje?“
„ma ne“, on če meni „Onu žensku, daj pogledaj koju sisu ima!“
I gledam ja gledam, i vidim sam neku baku, kak bulji u lavore. Baka ko baka, cca 70 godina, u nekom tamno smeđem depresivnom real socijalističkom kaputu, s ogromnom crnom torbicom. Lagano konsterniram si mislim, jebemtiš s koji pacijentima bum ja radil, pale se na stare bake i njihove ogromne sisetine.
- 12:41 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.11.2006.

posao ...

103

… polijegali smo još jednom oko naprave. Polagano iščekivanje, tko zna koje već po redu. Promišljam, dali da zatvorim oči ili da gledam u taj čudni tamno zeleni plafon. Glupe misli za zadnje trenutke jednog postojanja. Zapravo dali imam o čem drugom misliti? Tko sam? Što sam? Kako sam uopće dospio u ovu sobu? I tko su ova trojica tu sa mnom? Iščekivanje trenutka.. i ništa, opet ništa. Opet je naprava zakazala. Dižemo se polako, gledamo napravu. Gdje griješimo? Sve smo pospajali kako treba. „Možda je baterija slaba“ reće ćelavi. Otvaramo napravu, vadimo bateriju, gledamo ju. Izgleda ok, nema razloga da bi bila neispravna. Vračamo ju. Provjeravamo kabele. Sve izgleda ok. Gledam sobu.. čisti vojnički razmještaj, krevet uredno složen i zategnut. Ormar za stvari. Sve u sivo maslinastoj boju. djeluje nekako obeshrabrujuće, kao da te sama soba po sebi tjera na prekid postanka. „Možda je problem u onoj boci“, kaže jedan od druge dvojice. Gledam bocu. Siva metalna boca, cilindrastog oblika. Cijev iz nje ide u napravu. Nema ničeg drugog na njoj. Nikakvog ventila, gumba, bilo čega. Čak nema niti nikakvog vara, bar ne vidljivog. „Ajmo ju još jednom probati aktivirati“, kažem. Opet liježemo s glavama prema napravi. Ćelavac stišče crveni gumb. Počinje tiho zujanje. „Valjda če sada uspjeti“, čuje se tiho. Ništa da zatvorim oči, mislim si u sebi i zažmirim. Pusta tišina oko mene, ne čujem disanje, ništa. Kako če se uopće ta naprava aktivirati? Eksplozijom? Nekom zrakom? Plinom? Kako uopće radi? Naviru mi pitanja odjednom…. BUUUUUUUUM začuje se gromoglasna eksplozija… otvorim oči i čudim se što je sada ovo? Što je sada eksplodiralo? Zar je to to? Ne nije ništa se nije dogodila. Svi smo tu, naprava je tu. Jedan od druge dvojice gleda u napravu, gleda u bocu… tihe zajeći „pa dokle tako, dokle, … zašto se ne možemo prekinuti svoj postanka, zašto….“.

132

Opet smo na početku, s ćelavcem gledamo napravo, i kao da se pitamo u čemu griješimo. Gledamo ju tako, kad ćelavac kaže, možda treba onu bocu otklopiti. Možda je ona neka zaštita. Gledamo cijev od boce, izgleda kao da je stopljeno i s bocom i s napravom. Mislim si ako ga presavijem možda pomogne, ali tko će onda držati crijevo prilikom novog pokušaja? Odjednom ćelavac prime cijev na mjestu gdje ulazi u napravu i laganim trzajem ga povuče prema sebi… i cijev je bila oslobođena. Na napravi se uopće više nije vidjelo gdje je cijev ulazila u nju, čudno. Hmmm možda je to to kažem ja u isti glas s ćelavcem. Opet liježemo, ćelavac stišće gumb. Odjednom eto displaj na plafonu. To je to, konačno zadnji trenuci, kraj, kraj svega još samo ovo malo iščekivanja i moj postanak će se napokon okončati. Koliko sam samo čekao na taj trenutak, koliko sam dugo… da sam ga dočekao. Svjetla su se polako gasila, jedno po jedno u nekoj čudnoj hijerarhiji. Onda odjednom, pomislih FUCK, kaj to radim tu? Pa sutra imam reviju na programu, nemrem tak sam otići, tko će to umjesto mene uraditi? Kaj će si ljudi misliti o meni? Polako se dižem, osjećam lagano čuđenje u sobi, kao okreču glavu i gledaju što radim.
„Žao mi je, ali ne mogu, imam posla sutra. Ne mogu ljude tek tako iznevjeriti…“, otvaram vrata i odlazim…..

163


- 22:22 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 21.11.2006.

O jednoj mladosti ....

22

Danas sam na poslu ove dolenjce teroriziral s lekcijama iz hrvatske povijesti, a vezanih uz radio 101 (long live stream) i demokraciju. Teško im je bilo pojmiti da se može jedan radio tek tako zgasiti radi neslaganja s političkom klikom. Slovenci su naime još u teškom komunizmu na svom udarnom radio programu „Val 202“ imali emisiju „Moped show“ kojeg je vodio i uređivao Tone Fornezzi Tof, te je nemilice udarao po vlasti kritizrajuči ju i sprdavajuči se s komunističkom klikom. Najzanimljivije je da ga se ni Kardelj, ni Kučan ni ostali nisu usudili maltretirati radi njegovih emisija, dok je u modernoj demokraciji već imao problema s Janšom. Tako da je bilo teško dočarati im cijelu atmosferu, bolesnog predsjednika, čudnu vlast koja je izgledala kao da se je školovalo u nekakvoj demagoškoj radionici Fidela Castra. Dok smo se tak educirali, počeo sam se zapitkivati kaj je bio taj radio nekada, a kaj je danas. U biti odrastao sam uz taj radi, uz njega u mojoj mladosti je bio aktualan radio Velika Gorica, al tamo je jednostavno muzički izričaj bio loš za mene. Onda se je pojavio omladinski. Imali su drugačije reklame, imali su drugačije emisije, bili su nešto drugačije. Spikeri su bili „frendovi“ ljudi koje si ovlaš znao iz Lapa, Kulušiča, tko se još sječa umilog glasa Karmele Vukov Colić. S Meštrom sam čak išao u školu i onda mi ga je bilo čudno slušati na radiju, pogotovo onu nedjelju navečer kad mu je uletio neki mladi „ustaša“ s prigodnim parolama gleda srpskog pitanja; kasnije je to postalo i dnevno političko pitanje… Pa sve one emisiju koje su se nekad rolale Mamuti, Trozubac, Blentoni, Zločesta djeca, onaj filmski kviz kojeg su vodili Damir Kramarić Krama i Merita Perčin - od tamo je ostao onaj legendarni djingl s sladoledom. Pa week report kad se sam sjetim glasa od Borisa Deželića i njegove suvoditeljice (e njoj sam zaboravio ime) kako je znao biti dramatičan i probojan. Uglavnom bilo je divno imati takav radio da se s njim raste i odrasta. Onda je došla ta 96 i sva ona gungula, zagrebačka kriza, valjda jedan period kad je Tuđman u biti pokazao drugo lice, lice jednog tipičnog tvrdo glavog vladara. Kasnije, prema danas, 101 je počeo tonuti, kao da su si počeli zamišljati da su na krovu svijeta. Kao da im je sve dozvoljeno. Meni osobno na živce ide onaj krištavi glas Zrinke Vrabec, jednostavno mi je odbojan. Te njeno podilaženje lijevim idejama (da se razmemo meni je lijevo zakon, ali razumno lijevo). Fali mi week report, fali mi ona pronicljivost male Badričke, fali mi onaj filmski kviz. Fali mi ona neka spokojnost koji su nudili i dočaravali unatoč svim sranjima koja su se događala oko nas. Danas ih mući to odrastanje, „preboljeni“ pubertet i sve ono kaj gerijatrija nosi sa sobom nefleksibilnost, isticanje svog ega preko svega, dizanje svoje veličine iznad letvice mogućeg… nadam se da če se ipak malo skulirati i vratiti unatrag s svojim stilom kakvog su imali i nažalost zaboravili kakvi su bili dok su bili mali i mladi ……

18
- 11:59 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.11.2006.

Crtice iz dežele ... (6) priprema za odlazak

147

Ponedjeljak je, bar meni, jedan od malo zanimljivijih radnih dana. Ured je sav čist, skoro sterilan, sve je na svom mjestu, i šalica i aparat za filterušu je tako čist da skoro boli. Onda si fino pristaviš kavicu i uz švrljanje po netu sačekaš da skupi ostali radni narod. I onda počinje najljepši dio radnog tjedna, ogovaranje. Prvo je na redu tko je gdje sjedio u crkvi tijekom nedeljnje mise i tko je bio na tapeti prilikom pridike. Ispočetka me je to, ja sam ateist, malo smetalo, ali s vremenom skužiš da je to glavni izvor svih tjednih tračeva. Tak je počel i ovaj ponedjeljak skupili smo se i priče su počele. No nakon vremena zaokret. Počeli su me pritiskati dal se ja to zbilja vračam u Zagreb? Nakon kaj su dobili potvrdan odgovor počelo je nagovaranje da popričam s guzdom, ne baš popričam već zavadim, da se neke stvari glede njegovog organiziranja poslovanja srede. I pričamo mi tak i onda si malo počnem misliti. Ok odlazim, pa mogu reći kaj mi leži na duši, nije bed, jer guzda nije generalno osoba koja će ti zamjerati neke stvari do kraja života, njega to drži pol vure vuru i onda se ide dalje. Al s druge strane si milim, nebrojeno puta sam mu ukazivao na propuste pa se ništa nije promijenilo. Jedno smo se čak i zavadili na mrtvo ime (to je trajalo dva sata) oko toga kak sam se usudil posložiti ormar gdje držimo papir za printanje i nakeljiti etikete s oznakama papira. Jer kao, to sam htio reči da je nesposoban. Na kaj sam ja njemu onako mrtvo hladno rekao da i je. Nakon debate došli smo do zaključka da se nema smisla sada na odlasku kompromitirati, već da će si dječaci i djevojke morati sami srediti odnose, sam ne znaju kako.
- 13:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.11.2006.

mala sumska serija ...

167
priroda je zanimljiv kipar

169

170
jesen, još malo pa zima ....

172

180

178
i psi uživaju u snijegu, ovaj mali labrador "popizdi" od sreče kad zapadne snijeg

171
iza zime, navodno, dolazi proljece

174
i onda opet sve ispocetka
- 20:10 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 15.11.2006.

Ina, dionice, pohlepa, ....

154

INA . da ili ne??
Slušam ovih dana ovu pompu oko Ini-nih dionica. Vidim povampirili se ljudi, dižu se krediti, čeka se u redovima, očekuje se profit, zarada lova ….
No dali je sve zbilja takvo da bi se trebalo čekati u redovima? Prije svega meni se čini cijena dionice visoookom, ali raspon od najniže cijene do najviše je ogroman (1400 - 1900 kuna -> citaj 500 kuna). Meni sve ovo izgleda na jedan veliki balon koji će se opet gadno prelomiti preko leđa građana. Pa da krenem s umotvorevinama.
Na osnovu čega će vlada odrediti cijenu? Tržišne neke vrijednosti ili svojih potreba po lovi? Nemojmo zaboraviti da nam dolazi izborna godina te da se „moraju“ kupovati socijalni mirovi, braniteljska čast i tako dalje. Kako uopće posluje Ina?
Sjetimo se Vesne Balen i njenih optužbi.
U kakvom je stanju Ini-na infrastruktura? Koliko su joj proizvodni procesi moderni? Nemojmo zaboraviti da masu šofera kaže kako se osjeti velika razlika između ininog eurosupera i slovenskog, u potrošnji, u brzini, u snazi vozila. Zaboravili ste možda ono otvoreno s Hloverkom? Nemojmo smetnuti da će u biti tržište odrediti cijenu Ine, i ako tržište zaključi da je cijena prenapuhana dionice padaju, a to znači gubitak. Kakva je Inina proizvodnja? Kolika je vrijednost prodaje na crpkama? Koja je isplativost Molvi, nalazišta plina u sjevernom Jadranu? Još je gore ako potencijalni kupac na osnovu uvida u poslovne knjige zaključi da je Ina potemkinovo selo, kaj ćemo onda??? Oće li opet penziči stajat po Markovom trgu i skvičat kak su prevareni? Oče se opet spominjati hrvatske pljačke stoljeća?
Ja se nadam da će ovo s Inom proč ok, al opet neka me skepsa hvata, bolje je po meni ulagati po malo u farmaciju, zdravu prehranu, turizam i slične grane nego ovako na halo zarolati lovu u nešto za što se ne zna kako će ispasti


- 09:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 14.11.2006.

Muke po Jutarnjem

74

Danas sam slučajno natrčao na Jutarnji list.
Tu u deželi ne običavam baš pratiti HR štampu, kao ni bilo koju štampu općenito jer nemaš kaj pametnoga ni pročitati ni vidjeti.. No da se vratim Jutarnje, KO TU RADI PRIJELOM??????? Mislim to je jedan velika, jebena katastrofa na kaj slići prijelom te novine, užas mali.
Da ja tak složim stranu tu nekog općinskog časopisa koji izlazi jednom u tri mjeseca u nakladi od 350 primjeraka, ne da bi popušil posel, već bi me istjerali iz dežele, europe i žigosali kao nepobodnog i totalno nesposobno za bilo kakvu grafičku djelatnost….
Naslovi em su u kurzivi (velika štampana slova) što podrazumijeva da se nešto posebno naglašava (slično kao deranje na netu), em su podcrtani kaj je grafički, blago je reći, neprihvatljivo.
Pasusi užas živi počinju na dnu stupca s jednim redom ili završavaju na vrhu stupca s jednim redom (sirotice i udovice kak bi rekli stari slogo slagači). Pa to grafičar dtp-ovac, dizajner uči još u pelenama da je to neprihvatljivo pod bilo koju cijenu, pa da si mrtav pijan od gajbe gorkog pelina to ne smeš delati….. Mislim fakat se pitam, jer Jutarnji po meni okreče grdu lovu i da si nemreju zaposliti nekog grafičara koji če pregledati novinu prije štampanje mi je malo nepojmivo….
Blagi užaš na kaj to lići…..
- 20:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.11.2006.

zagrebacka banka - novi izgled

123

Danas sam natrčao na business.hr na članak gdje se opisuje rebranding (predivne li riječi) Zagrebačke banke. Išlo se je smjeru da se vizualni identite uskladi s UniCredit grupom. No po meni novi izgled, ako će zbilja biti onakav je blago rečeno loš. Kao prvo ona plava boja; ok dajem mogućnost da će biti drugačija, ali ova prikazana je jednostavno preteška, presirova za jednu financijsku ustanovu. Po mom mišljenju banka ili financijska ustanova traži ipak jednu vedriju veseliju plavu boju, u stilu stare boje Zagrebačke banke. Onda tipografija. Font je iz familije dax. Po mom mišljenu, jedna bezlična tipografija koja je negdje između grotekstne i serifne tipografije. Djeluje mi skrućeno, preneodređeno, nema niti ruba, niti reza, niti obline, … Nadalje me mući sam položaj UniCredit natpisa, kao da ga je ketko tamo stavio jer nije znao kuda s njim. I ona „kugla“ kod članova grupacije vidljivo je da se boja iste mijenja, što znači da je u nekoj knjigi standarada to dozvoljeno, pa ne znam zašto se nije išlo na zadržavanje stare tipografije te stavljanje one kugle u boju zagrebačke banke?
Osobno ne znam tko je to radio, niti dali se to radilo kod nas ili u sjedištu grupe, ali po meni zanatski taj posel je slabo obavljen.
- 18:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 10.11.2006.

Novo mesto

Novo mesto se je smjestilo uz samu rijeku Krku. Grad je osnovan 1365 godine, kada je vojvoda Rudolf IV Habsburški, na prostoru gdje do tada nije bilo zabilježenih naselja osnovao grad, te ga je po sebi imenovao Rudolfswerth, ali ljudi su ga od samog početka zvali Novo mesto, jer je u biti i bilo sasvim novo mesto. Grad je sam po sebi postao jako trgovačko sjedište regije.
U okolini Novog mesta su odavno bile naseobine, koje sežu još u rano kameno doba. Preko željeznog doba. Rimljani su u okolici (Bela cerkev, Krško) imali riječne luke i vojne instalacije.
Na smom početku postanka su se u Novo mesto doselili Franjevci oko 1460, a nešto kasnije oko 1490 car Fridrik III i papa Aleksandar IV ustanovili su „kolegiatni kapitelj“. Jedna i druga »ustanova« su preuzele veliku ulogu u životu i obrazovanju pučana, te su isti dan danas aktivni, te se ponose velikim arhivima te samim tim bogatom arhivskom građom velike vrijednosti.
Novo mesto su u povijesti poharale mnogobrojne vojske Španjolci, Turci, Napoleon, Italijani… te je bio više puta spaljen, srušen, a za drugog rata i više puta bombardiran od strane talijana.
Danas je Novo mesto četvrto gospodarsko središte Slovenije iza Ljubljane, Maribora i Celja. U njemu ima više jakih gospodarskih subjekata: Krka (farmacija), Revoz (renault tutači), Adria (prikolice i auto domovi), TPV (najveći renaultov distribucijski centar u regiji) CGP (građevina, Ursa (građevinske izolacije), te su svi popraćeni dobrom potporom lokalnih firmi i dobavljača.
Okolica Novog mesta je isto dosta razvijena, ponajprije turistički i to zaslugom tvornice Krka. Tako možemo nači Dolenjske i Šmarješke toplice koje nude svu moguću ponudu, zatim grad Otočec za visoki turizma u sklopu kojeg djeluje golf centar i jahački centar, mnogobrojne vinkse ceste, …
Toliko za sada, možda još tokom vremena nadodam još koji fakt o okolici koja bi mogla biti interesantna, te poneku o Cvičku – njihovom najvećem ponosu i još ponečem….

08
Novo mesto iz zraka

04
Klasična fotka Novog mesta

12
Glavna ulica - uglavnom puna trgovina, ponekaka banka i tri šanka

09
Pogled na Revoz - ovo je otprilke jedna cetvrtina cijele tvornice

02
tvornica Krka - danas je tu veliko gradiliste jer se još šire.....

05
06
Tvornica Adria (autoprikolice i autodomovi) u izgradnji - cijela tvornica je izgrađena i puštena u rad u roku od cca 9 mjeseci...

10
Novo mesto iz daljine

13
Najklasičnija fotka Novog mesta - crkva na vrhu pripada kolegiatnom kapitelju....


- 18:20 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.11.2006.

crtice iz dežele ... (5) - Slovaci dolaze

70

Dežela je trenutno dosta veliko autocestno gradilište. Svatko tko je u zadnjih par godina putovao prema Ljubljani u to se je mogao uvjeriti. Jedan od večih izvođača radova je firma SCT koji, odokativnom metodom, imaju na gradnji ceste angažirano cca 70-80% sveukupne mehanizacije koja se koristi u gradnji. Reklo bi se velika firma. No svom tom mehanizacijom treba netko upravljati, pošto je slovenska radna snaga preskupa, bosanci znaju svoja prava, pribjeglo se je prema uvozu radne snage. Tako sada SCT zapošljava, prema nekim procjenama, oko 1200 Slovaka (to je procjena, dok se pretpostavlja da je preko raznih kooperanata u Sloveniji još cca 1500-2000 slovaka). Slovaci se, najblaže rečeno, izrabljuju. Rade po 16 sati dnevno, imaju dva topla obroka, i klasični šljakerski smještaj u blizini gradilišta. Plača im iznosi cca 600 eura, s tim da im poslodavac odbija oko 80 eura za smještaj i hranu. S obzirom da rade ko živine, da nemaju gdje zapiti nofce, izađe da oni u biti mrtvo hladno strpaju u đep cca 500 eura, što je po nekim pokazateljima 100eura više od prosječne slovačke plače.
Kako se Slovaci, u zadnje vrijeme i Poljaci, ne „uvoze“ samo na gradilišta već i na druga radna mjesta (Poljaci rade kod par lokalnih stolara koliko sam spazio) počeli su zauzimati sva ona slabija plaćena radna mjesta. Na gubitku su slovenci, kojima je ispod časti, raditi na „slabijim“ radnim mjestima (pomočni radnici, komunalije, …). Drugi moment je kaj su jeftiniji od domicilne radne snage.
E mene sada zanima, dali ćemo se mi kao narod opametiti, na slovenskom primjeru, te počet malo razmišljati o šljaki? Jer lako će nam se odgoditi da će poslodavac uvesti 1000 – 2000 šljakera od nekuda, te da če ga skoštati kud i kamo manje od odmaće radne snage…..
- 19:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 08.11.2006.

crtice iz dežele ... (4) -računalna nepismenost

115

Danas mi je dan počeo, onako, s knedlom u grlu :o) Rano ujutro me posjetila teta iz lokalne bolnice s dva fascikla i omanjom gomilicom materijala za njihov bolnički list. Dotična teta je, kako to nježno reći, poprilično brza na okidaću, sve ti izbrblja u 5 minuta, a ti se onda snalazi i slušaj kasnije jezikove juhe u stilu „pa kaj ste opet sjedili na ušima kada sam davala upute; pa ovo ide na 5 stranu a ne na 6 ….“.
Uglavnom da skratim, među svim člancima je bio i jedan o računalnoj pismenosti. S obzirom da me onako malo zaintregrirala tematika, te da se počesto, tu u deželi, spominju neke ECDL diplome, krenem ja u proučavanje istog. Nakon jednog malog miliona strana suhopoarnog teksta koji su glorificirale dotične diplome i način polaganja istih i tak dalje dolazimo do srži. Daklem, došao sam do modula :o)) (ECDL slovenija moduli) i gledam i mislim si:
• ovo prvo znam; ono osnove o računalima, kak su izgrađena, kaj je ram, kaj hdd, kak ga skršit, kako ga zašarafit….
• drugi modul - Ovo drugo je još lakše, kak preimenovati datoteke, copy-paste metode pih pis of kejk reklo bi se….
• treči modul obrada teksta, slatko se nasmijah, ja DTP-ovac fizikalac kaj 85% vremena radim s tekstom da nebi znal kaj i kak ih rasturam se :o)
• četvrti modul - fuck excel – hmm funkcije? Dijagrami? Hm jos je ona dopisala tam s olovkom pivot report? Opa miki nebu islo.. meni je excel ono ajde zbrojit dva broja i ured tabelu – bazu s adresantima da ih mogu fino sprintat na etiketice… hm ajde ono možda bi se mogel prešvercati na šarm, lepe okice, friško oprane zube….
• peti modul baze podataka – lagano blejim i mislism si WTF (what the fuck).. opa miki nema šanse acess nisam nikad koristio, a one sve ostale baze (sql, oracle…) znam da postoje i to je sve i tu mi polako pada mrak na okice….
• šesti modul – power point – pih njega nemrem smislit , al ga kužim, jer od svakojakih nadobudnih tajnica dobivam svakojake letek i ine gluparije kaj one smatraju da je podobno za tisak, pa onda gubim živce i razum da to nekak spremim do faze tiskanja…
• i zadnji modul opčenito o traženju podataka preko neta, slanje emajla, priprmea materijala da budu podobni za mejlanje i slično – ok to mi isto nije strano….

Sve u svemu skužio sam, da sam ja, stari ofucani DTP-ovac, koji je prešao skoro pa sve kaj se je kod nas moglo preč u računalima: spectrum, pa onda digital vax 700 – na praksi u institutu za elektroprivredu (to bi se danas zvalo mainframemom), pa comodorac 64, pa amiga, pa neki apple 2, pa prvi picek (386) pa sva sila piceka, kaj se je doma slagalo, preslagalo, mešetarilo.. onda kad sam se počel bait grafikom macovi…. I onda skuziš da si na kraju puta računalno nepismen.. jer ne kužiš excel koji ti onak nikad baš ni nije trebao i baze podataka…

E bas suck
- 18:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 07.11.2006.

crtice iz dežele ... (3)

jedna mala digresija oko razumijevanja jezika kao takvoga :o)))

90

… veliki je problem Slovencima kao takvima objasniti da ne postoji srpskohrvatski jezik, srbohrvaščina kako to oni zovu. Naime u slovenskim školama je bilo obavezno učenje jezika bratskih naroda i narodnosti, što se je onda manifestiralo kao učenje srpskohrvatkog.
Današnjem prosječnom slovencu je razlika između hrvatskog i srpskog nezamjetna, njima je sve to isto. Počesto sam uletavao u svakojake loše priče, obično nakon što bi se slovenci vulgaris vratili s mora, kako su ih lokalni domoroci zajebavali radi toga kaj govore srpski :o))
Prosječnom slovencu je teško objasniti da ne postoji srpsko hrvatski, jer kako kažu pa učili smo to u školi – pa onda mora postajati. Kad im počneš objašnjavati razlike, njima su nebitne, nemjerljive i često im je čudno, da ne kažem da se sablažnjuju, oko recimo banalne razlike „mlijeko i mleko“ jer zna se o čem se priča. U cijeloj je još gluplja činjenica da nekom neukom slovencu, kada kažem neukom mislim prije svega na neintelektualni živalj u kojeg se i ja ubrajam, lakše objasniti razliku i prije će ju shvatiti nego neki kvazi intelektualci, razni diplomanti i njima slićni…..
- 20:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.11.2006.

crtice iz dežele ... (2)

muke po jeziku

30

Jedan od stvari koja me malo zabrinjavala prije šljake u deželi je bio jezik. OK, ponešto slovenskog sam znao od prije, malo sam ga uvježbao slušajući znance i poznanike iz deželi. Skoro ne vjerujući na „intervjuu“ za posel (išel sam kao frend od frenda kod guzde na razgovor), prošao sam kao autohtoni slovenac :o))
S vremenom su nestale sve dvojbe oko moje slovenšćine, i kada sam ljudima onak rekel da dolazim iz Zagreba, svi su gledali u čudu i nisu mogli vjerovati u to. No polako sam shvatio da svaki jezik, koji ti nije prirođen, ima generalnih nedostataka; prvo ako je kaj trebalo napisati na slovenšćini bilo bi svega. Daleko naj frustrirajuća situacija bi bila kad sam htio nešto veleumno prozboriti, ala “… u sukladnosti, vremenski čimbenika, te današnjih povijesnih odrednica, možemo nedvojbeno, samozatajno zaključiti da je nutela bolja od kinderlade…“.
Slovenski kao jezik, nije neka teškoča za savladati. Imaju jedino dva problema; kod brojeva ide prvo jedinica pa onda desetica (dva in stiridest) što me i dan danas malo muči pa se usporim da shvatim o kojoj se cifri radi, i maju dvojinu (jedna piva, dve pivi, tri pive…).
Sve u svemu još malo pa će mi ta slovenšćina samo ostati neka uspomena, a bome i nekim strankama kad su u korekture dobili moje vrhunski napisane, gramatički ispravne slovenske tekstove :o)))
- 20:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 01.11.2006.

crtice iz dezele ... (1)

34

Volim one trenutke, kada iznenada, bez najave vidis nesto, dozivis u stilu najtezih fikcija iz recimo.. hmmm blago je reci iz "Monty Python-a"..
E pa evo scene. Idemo mi trudbenici na gablec. Birtija je prosjecna, starog stila, za potpun dojam fale joj samo one plehnate pepeljare i konobarica u borosamama. Hrana je onak solidna masna, jednolicna, srednje zacinjenja, dok se naprimjer ne sjecam, kad samo nas cetvorica dobili isti servis za klopu, bestek se je zalomio par puta..
Sve u svemu klasicna real socijalisticka birtija.
Dakle dolazimo mi pred birtiju, kolega uparkirava svog citroena pre crkvom. Je nema birtije u dezeli da prek puta nje nije crkva. Okreces se lijevo, okreces se desno, kad nailazi reno megan traktor vulgaris. Stanes da ga propustis, da te gad ne zgazi. Kako se priblizava tak se osjeca podrhtavanje silnog basa pomjesanog s svim mogucim i nemogucim sumovima uzrokovanim kvalitetom istog. Polako zrakas prema njemu i mislis si onak u sebi, daj brdjane jedan prodji vec jednom, skola je bila cca kilometar unatrag, nemas se razloga tu blamirati. Zagledas se malo detaljnije kad frajer ima subaru. WTF?!?! subara, spusten prozor, los bas.. mislim bolesnik.
Polako se priblizava, skuzis da ono ide bas od Thomsona, dere se on "e narode, narode.." OK ajde popularna scena u dezeli, preko ljeta su ljudi tak vrtjeli "gori borovina" od meni nepozantog izvodjaca. Kasnije skuzih da je to bio ono skoro pa hit ljeta u dezeli. I mislim si ja jadan, em sam gladan, em tu cekam pred crkvom ko bokceg milost da mogu zasjet u birtiju, cekas lokalnog "fuckera" da prodje s svoji turbo traktorom s renault znackom, thomsonom kaka para nebo... I onda sok, da sok.. skoro pa pao na dupe od scene. frajer kulturno ima na tintari cetnicku subaru, nabijenu onak postreno na tintaru, da mu se sam okice vide :o)) a thomson se dere i dere ....

- 16:49 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>