Uobičajeni ponedjeljak. dođeš kao obično prvi u sterilno čist ured. Zapališ kante, zapališ osvjetljivač. Onda kreneš u potkrovlje pa sve prirediš za filter kavicu. Baciš pogled dva kroz prozor i jadnike kaj čekaju u gužvi na lokalnom semaforu da mogu krenut prema uredima. Onda si natočiš kavicu, i odeš fino sjest za kantu. Radne naloge malo gurneš u stranu, mejl ne otvaraš, FTP server ignoriraš i kreneš u osvajanje vijesti s neta. Kao prva mi je za oko zapala ova s bivšeg iskona. Taman me je fino podsjetila kad sam s jednim suradnikom – radnim kolegom išao u Ljubljanu na upoznavanje iste. Nakon upoznavanja svih lokacija, gdje se nalaze stranke i dučani, odlučili mi otić na pivicu i gablec. Parkali smo se u centru, te polako pješke krenuli prema nekom self service restaču. Idemo mi tak, kad ti odjednom on mene za rukav i svom snagom potegne na neki izlog i veli daj vidi ovo! Gledam ja, pa gledam, pa ne znam kaj da gledam. Dali pegle, il mikser, il veš mašinu. Pa ga pitam ono kaj da gledam. On mene trkne, pa veli tam na lijevo. Pa si ja mislim u sebi, jebolo te to tvoje lijevo kad si mi ti lijevo, pa ne bum gledal tebe. Pa opet on mene trkne pa veli daj pogledaj, pa se odmakne korak unatrag. Pa ja gledam opet jebeni izlog, i naravno opet mi ništa nije bilo jasno. Pa već malo u naletu pozitivne živčanosti kažem na prisnom rvackom: „A kaj kurac da gledam? Sušiliču za rublje?“ „ma ne“, on če meni „Onu žensku, daj pogledaj koju sisu ima!“ I gledam ja gledam, i vidim sam neku baku, kak bulji u lavore. Baka ko baka, cca 70 godina, u nekom tamno smeđem depresivnom real socijalističkom kaputu, s ogromnom crnom torbicom. Lagano konsterniram si mislim, jebemtiš s koji pacijentima bum ja radil, pale se na stare bake i njihove ogromne sisetine. |
Danas sam natrčao na business.hr na članak gdje se opisuje rebranding (predivne li riječi) Zagrebačke banke. Išlo se je smjeru da se vizualni identite uskladi s UniCredit grupom. No po meni novi izgled, ako će zbilja biti onakav je blago rečeno loš. Kao prvo ona plava boja; ok dajem mogućnost da će biti drugačija, ali ova prikazana je jednostavno preteška, presirova za jednu financijsku ustanovu. Po mom mišljenju banka ili financijska ustanova traži ipak jednu vedriju veseliju plavu boju, u stilu stare boje Zagrebačke banke. Onda tipografija. Font je iz familije dax. Po mom mišljenu, jedna bezlična tipografija koja je negdje između grotekstne i serifne tipografije. Djeluje mi skrućeno, preneodređeno, nema niti ruba, niti reza, niti obline, … Nadalje me mući sam položaj UniCredit natpisa, kao da ga je ketko tamo stavio jer nije znao kuda s njim. I ona „kugla“ kod članova grupacije vidljivo je da se boja iste mijenja, što znači da je u nekoj knjigi standarada to dozvoljeno, pa ne znam zašto se nije išlo na zadržavanje stare tipografije te stavljanje one kugle u boju zagrebačke banke? Osobno ne znam tko je to radio, niti dali se to radilo kod nas ili u sjedištu grupe, ali po meni zanatski taj posel je slabo obavljen. |
Danas mi je dan počeo, onako, s knedlom u grlu :o) Rano ujutro me posjetila teta iz lokalne bolnice s dva fascikla i omanjom gomilicom materijala za njihov bolnički list. Dotična teta je, kako to nježno reći, poprilično brza na okidaću, sve ti izbrblja u 5 minuta, a ti se onda snalazi i slušaj kasnije jezikove juhe u stilu „pa kaj ste opet sjedili na ušima kada sam davala upute; pa ovo ide na 5 stranu a ne na 6 ….“. Uglavnom da skratim, među svim člancima je bio i jedan o računalnoj pismenosti. S obzirom da me onako malo zaintregrirala tematika, te da se počesto, tu u deželi, spominju neke ECDL diplome, krenem ja u proučavanje istog. Nakon jednog malog miliona strana suhopoarnog teksta koji su glorificirale dotične diplome i način polaganja istih i tak dalje dolazimo do srži. Daklem, došao sam do modula :o)) (ECDL slovenija moduli) i gledam i mislim si: • ovo prvo znam; ono osnove o računalima, kak su izgrađena, kaj je ram, kaj hdd, kak ga skršit, kako ga zašarafit…. • drugi modul - Ovo drugo je još lakše, kak preimenovati datoteke, copy-paste metode pih pis of kejk reklo bi se…. • treči modul obrada teksta, slatko se nasmijah, ja DTP-ovac fizikalac kaj 85% vremena radim s tekstom da nebi znal kaj i kak ih rasturam se :o) • četvrti modul - fuck excel – hmm funkcije? Dijagrami? Hm jos je ona dopisala tam s olovkom pivot report? Opa miki nebu islo.. meni je excel ono ajde zbrojit dva broja i ured tabelu – bazu s adresantima da ih mogu fino sprintat na etiketice… hm ajde ono možda bi se mogel prešvercati na šarm, lepe okice, friško oprane zube…. • peti modul baze podataka – lagano blejim i mislism si WTF (what the fuck).. opa miki nema šanse acess nisam nikad koristio, a one sve ostale baze (sql, oracle…) znam da postoje i to je sve i tu mi polako pada mrak na okice…. • šesti modul – power point – pih njega nemrem smislit , al ga kužim, jer od svakojakih nadobudnih tajnica dobivam svakojake letek i ine gluparije kaj one smatraju da je podobno za tisak, pa onda gubim živce i razum da to nekak spremim do faze tiskanja… • i zadnji modul opčenito o traženju podataka preko neta, slanje emajla, priprmea materijala da budu podobni za mejlanje i slično – ok to mi isto nije strano…. Sve u svemu skužio sam, da sam ja, stari ofucani DTP-ovac, koji je prešao skoro pa sve kaj se je kod nas moglo preč u računalima: spectrum, pa onda digital vax 700 – na praksi u institutu za elektroprivredu (to bi se danas zvalo mainframemom), pa comodorac 64, pa amiga, pa neki apple 2, pa prvi picek (386) pa sva sila piceka, kaj se je doma slagalo, preslagalo, mešetarilo.. onda kad sam se počel bait grafikom macovi…. I onda skuziš da si na kraju puta računalno nepismen.. jer ne kužiš excel koji ti onak nikad baš ni nije trebao i baze podataka… E bas suck |
< | studeni, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv