Mrak, tmina... djevojka sama na postolju---
Svakodnevno je okružena brojnim ljudima..., a kad padne noć... ostaje sama...
Zapravo se ništa ni ne mjenja... Koliko god ljudi bilo oko nje, osjeća se usamljeno..
Osmijeh, pokoji histerični ispad, možda čak i neka neželjena reakcija su dovoljne ljudima
da pomisle kako je sve u redu. Kako je to ironično.
NIkad nije ništa u redu!
Možda se stvarno ponaša egocentrično... Želi da ju se sasluša..., želi da 5 minuta netko samo skuša.
Da tih 5 minuta ona osjeti kako nije došla na ovaj svijet da sluša...
Nemojte me krivo shvatit.., ne traži ona ništa šta ne daje.
''Činite drugima ono što želite da drugi čine vama!!!?
Uvijek je davala.., a sad kad traži, SAd ju smatraju sebičnom...
Mrak, tmina... djevojka sama na sceni...
Cijeli život, sada kada gleda unatrag, ljudi samo uđu i iziđu iz njenog života...
ALi, koliko ih se god izmjenilo, trudila se od svakoga primjetiti samo ono dobro, ono njabolje..
Naravno da je lipo znat da možeš na nekoga računat bez da ti on to i govori...
To je prekrasan osjećaj. Osjećaj sigurnosti...
Ali, zamisli kako je kad nemaš taj osjećaj!?
Zamisli kako je to kad osjećaš da si svima teret?!
Zamisli kako je to kad misliš da su s tobom radi koristi:..????!
KAko je to kad osjećaš da je tvoja najbolja prijateljica postala gluha za tvoje probleme?
Trenutno je upala u teško razdoblje svoga života..
Sumnja u sve oko sebe....
Boji se da nakon dugo života u tami neće znati kako reagirati kada dođe svijetlo...
Čuju se koraci..., reflektori se pale., koraci se pribilžavaju, a ona se skriva...