Svibanj 2009 (1)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (5)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (5)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (4)
Studeni 2006 (5)
Listopad 2006 (7)
Rujan 2006 (4)
Kolovoz 2006 (2)
Srpanj 2006 (3)
Lipanj 2006 (17)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

MySpace

MySpace


Prijatelji su poput zvijezda: Iako ih ne vidiš uvijek, znaš da su tu...



Nisu bogati ljudi oni koji imaju mnogo, nego oni koji znaju cijeniti ono što imaju...

myspace layout

myspace layout


6,470,818,671
people on the world......
6,470,818,671
soul on the world...

And, sometimes, all you need is just one...


Mala reklama kickera... I slika auta s najbooljom muzikom u Splitu i okolini...
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
ŽIVIŠ ŽIVOT JEDINO AKO SE KREĆEŠ PREMA NAPRIJED!!


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

O meni

Što za reći...

Lavica koja ide u 3.razred ".gimnazije u Splitu...
Normalno, rođena u Splitu,..
Ne živim tu, ali ga smatram svojim gradom...
Slušam neku blagu vrstu rocka...
Osim toga, volin poslušat dobru pismu bilo kojeg tipa muzike...
Od hrvatskih stvari volin poslušat Hrnića... i taj tip muzike...
Od svih filmova, najviše volin horore, i dobre krimiće....
Kao i svaka druga ponosna lavica, volin lito,
ali ipak najviše uživan zimi...
Volin dobre provode.

Na svitu ne bi mogla bez ljubavi (prijateljske, obiteljske, i one...)
ne bi mogla bez muzike...

Volim crnu boju više od svih... Njena jednostavnost nema premca---

Da sad počnem nabrajat šta ne volim... ne bi bilo kraja...


**********=o)**********

Blog.hr

this is my shit
annwyn
sorimie queen
plavooka
...jedna mala...
someone from distance
anna
ana
little devil177
Lana i Paola
nivblf
uspomene 1987
annye46
blue butterfly
baleagirll

Counters
Counters


utorak, 26.12.2006.

HAPPY POST

Božić je vrime veselja, radosti, ljubavi, ali i ČUDA...
Istina je... čuda se događaju, iako mnogi to ne žele, i neće priznat...
Njoj se ovaj Božić dogodilo čudo, Božićno čudo... sve želje su joj se ispunile...
Mislim, njoj je to čudo, vama možda neće ozgledat tako, možda će vam izgledat kao besmislica... Pa poslušajte...
Krećemo ispočetka...

Dana 9.8.1989. u splitskom rodilištu začuo se glas preslatke male djevojčice...
Njeni su joj odlučili dati ime MIA...
Uglavnom je cijelo djetinjstvo odrastala u sjeni starije sestre, a kasnije i mlađeg brata...
Ona je srednje dijete, a uz to nije definirano koju funkciju u obitelji vrši..
No dobro, malog razmaženka ćemo sad pustit na miru... sestra...
Osim predivne crne kose koja uz lipo lice odm a ''upadnme u oči'' cura ima takav mentalni sklop da mora zabavljat sve oko sebe... a to se ljudima dopada...
Mia se odjednom našla u njenom bivšem društvu i svi su je odma počeli uspoređivat sa sestrom... ''pa, Mia, ti si mi nekako povučena, sestra ti nije bila takva...'' ili '' Mia, ti i sestra ste nebo i zemlja... Ona je cila happy, a ti si cila...''
Neću ni dovršit tu rečenicu...!!!
Miu inače nije briga šta ljudi koji joj nisu važni misle o njoj, ali živcira ju činjenica da ju ti ljudi uopće ne poznaju, a već stvaraju nekakve predrasude i mišljenja... A da ne pričam o stalnim usporedbama sa sestrom...!
Alo ljudi*!!! Jeste li se ikad zapitali da li je ona fraza ''SVI SU LJUDI POSEBNI, I RAZLIČITI'' možda kojim čudom istinita...
Ali, uvjeravam vas... ako iko zna, poznaje te dvi sestre zna da su nebo i zemlja...
no, naslov posta je HAPPY POST, pa ću vam sad i reć zašto---
Njeni bližnji su počeli primječivat razlike između sestara , te su počeli cjenit te razlike----i šta je najvažnije, više ih ne uspoređuju...
A jučer, na Božić, je zaželila da se neke stvari promine, i da ''upozna'' ''tipa'' koji joj se sviđa već duže vrime...
danas joj je ''tip'' posla poruku i sutra će se nać s njim!!:...

Osjeća malu nervozu, i strah da će razočarat, ali unatoč svemu, odlučila je bit svoja i to ''odradit'' kao prava lavica...
Pa šta bude...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Vi koji me poznajete u stvarnosti... Molila bi vas da ovaj post ne spominjete mojoj sestri, jer mogla bi sve to krivo svatit...
Da budemo jasni... ja volin svoju familiju, i napokon san prihvatila stanje kakvo u stvarnosti je... i puno mi je bolje...


SRETAN BOŽIĆ SVIMA!!!



~22:01~ | komentari (8) | print | # |


ponedjeljak, 18.12.2006.

...livin'...

Život...

Sama sjedi u sobi i razmišlja... misli joj se množe... ne može prestati... jedna misao vodi k drugoj... Zastaje... došla je na rečenicu... ''Ne isplati se živjeti...?'' Okrenula se oko sebe i shvatila je da je sama...
Živi li život da bude sama? Ljudi ju ostavljaju, napuštaju ju... sama je... ... ...
Tada je shvatila kako je taj život njoj darovan... Dobila ga je... i sad to dano povjerenje mora opravdat... Mora skupit snage i nastavit... Svjesna je činjenice da će upoznat još tisuće ljudi koji će ju povridit, ali nada se i tome da će napokon doći neko zbog koga će joj život bit obojen vedrim bojama... Nada se da će pronaći smisao u životu...
Još ne zna za šta je stvorena... koji je smisao njenog postojanja, koja je njena zadaća na zemlji...
Onda se sjetila nedavno preminule novinarke--- koja je izjavila ''ŽELIM ŽIVJETI''._____-
Koliko ljudi želi živjeti, a možda nemaju prilike za to.... A ona... kao najveća nezahvalnica razmišlja o tegobama u životu... Tako joj je loše... sama je... pa šta.... ?!?!
Koga briga....?
Ali je tako loše bit sam? ima vremena za sebe... Iako, bilo bi lipo s vrimena na vrime dobit nekakav znak da je nekome stalo do tebe, da mu je drago šta postojiš...

Živi..., zdrava je... šta joj još triba... možda bi dobro došlo malo zahvalnosti.,....



~14:08~ | komentari (11) | print | # |


nedjelja, 10.12.2006.

evo me doma...

...evo me doma... Iz naslova možete zaključit par stvari.. Možda mi je dosadno... možda sam depresivna, možda melankolična...
Ležim doma sa bundevastom glavom i piljim u tv ekran...
Nedilja je popodne, a ja sam doma... ne pamtim kad mi se to zadnji put dogodilo...
Baš dok pišem ovaj post na liniji mi svura Kosheen ''suicide''... Koja ironija?!
Zašto sam doma?

Da počnem...
Petak navečer... Nakon par stoljeća sam napokon izašla na piće sa sestrom... Normalno, kako snog nije pa, moralo se nešto dogodit... mene je zub počea bolit... i to nepodnošljivo!...
Došle smo doma, a ja sam bila skroz umrtvljena. Zub me skroz ubia... Zaspala sam i unatoč mnogobrojnim tabletama, ujutro sam se probudila s još većom zuboboljom... Kad mi se otac oko 3 vratia s posla, ušli smo u auto i otišli samo na hitni stomatološki koji nije radia... Radi tek od 7--- kOja ironija... Onda me odvea na hitnu, na firule... Tamo sam dobila fini od##b--- ''Mi vam tu ne možemo pomoć... morate otići na hitni stomatološki...'' Kao da ja to nisam znala... Kad sam im objasnila kako otvaraju tek za 4 ure, te kako nema nijedan zubar koji radi subotu popodne, poslali su me na hinu pomoće opće prakse,,,(to vam je odma do ulaza za hitni stomatološki...)...
Kako mi ništa drugo ne preostaje... Otišli smo tu, di smo nakon čekanja dobili sličan o...b,,, ''Mi vam, kao i oni na firulama, ne možemo ništa pomoć... Ne razumimo se u to... otiđite na vrata do... Tu vam je hitna stomatološka...'' Ma daj... Poludila san...
Uglavnom, nakon šta sam se ''najela'' tableta, otišla sam na bdjenje mladih... Di, moram reć, rasturali smo... Bilo je prezakon, bar meni...
Vrativši se doma, Mia je otišla spavat kao normalna cura, a probudila se kao BUNDEVA!!!! Glava mi je natekla, a usne su mi tolike, da ni da želite, ovu veličinu ne bi mogli dobit ni najvećom mogućom operacijom...Pa sad zamislite...
Odma sam s ocem otišla na slavni hitni stomatološki gdje se doktorica zubarica, dok mi je kopala po zubima, žalila na nekvalitetu aparata (koji su mi, onako usputno rečeno U USTIMA), te kako su igle koe bi mi tribale probušit zube tako tupe da mi mora ''doslovno'' kopat po zubima...te se još žalila na pritisak u prsima... Zamislite samo kako sam se osjećala...
Rezultat svega toga je moja trenutno ''bundevasta'' glava...

Zašto sam napisala ovaj post?
Inače sam jako, jako brbljava osoba, a ne mogu pričat (baš prevše)... Pa moram nekoga udavit... Moram negdi, i nekako ''pričat''.... Ispalila bi...
Znači ovaj post nije uopće niakako literalno dorađen... Amo reć da je ovo bia ispušni ventil...

Da razbijem monotoniju ovog posta stavit ću sliku...


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


en joy...
Mia



~19:50~ | komentari (13) | print | # |


subota, 02.12.2006.

....

u prošlom postu sam napisala kako se mjenjam, odnosno kako sam se odlučila prominit... A nisam ni bila svjesna težine svojih riječi... Teško je to, ali neću odustat...
Valjda me Bog bar malo voli da mi da snage, i da mi da sreće u kasnijem životu ako je nemam sad...
Znam da sam rekla da više neću bit pesimistična,a li šta ako nikad ne budem sritna?!...
A i pitam se još zašto ljudi imaju osjećaje...?
Iz njih nikad nije izašlo ništa dobro, i nikad neće... a koliko je ljudi povrijeđeno zbog vlastitih osjećaja... Znam da ih i vi, kao i ja, možete masu nabrojiti...
Ali, dobro... Nije bitno...
Moja promjena...
Minjam se... Te promjene još nisu vidljive drugima, ali ja to osjetim... I osjećam se puno, puno bolje...

A ljudi šta da vam kažem.... Ja uživam u svojim promjenama... A ako se nekim ato ne sviđa... Sorry...