Svibanj 2009 (1)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (5)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (5)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (4)
Studeni 2006 (5)
Listopad 2006 (7)
Rujan 2006 (4)
Kolovoz 2006 (2)
Srpanj 2006 (3)
Lipanj 2006 (17)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

MySpace

MySpace


Prijatelji su poput zvijezda: Iako ih ne vidiš uvijek, znaš da su tu...



Nisu bogati ljudi oni koji imaju mnogo, nego oni koji znaju cijeniti ono što imaju...

myspace layout

myspace layout


6,470,818,671
people on the world......
6,470,818,671
soul on the world...

And, sometimes, all you need is just one...


Mala reklama kickera... I slika auta s najbooljom muzikom u Splitu i okolini...
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
ŽIVIŠ ŽIVOT JEDINO AKO SE KREĆEŠ PREMA NAPRIJED!!


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

O meni

Što za reći...

Lavica koja ide u 3.razred ".gimnazije u Splitu...
Normalno, rođena u Splitu,..
Ne živim tu, ali ga smatram svojim gradom...
Slušam neku blagu vrstu rocka...
Osim toga, volin poslušat dobru pismu bilo kojeg tipa muzike...
Od hrvatskih stvari volin poslušat Hrnića... i taj tip muzike...
Od svih filmova, najviše volin horore, i dobre krimiće....
Kao i svaka druga ponosna lavica, volin lito,
ali ipak najviše uživan zimi...
Volin dobre provode.

Na svitu ne bi mogla bez ljubavi (prijateljske, obiteljske, i one...)
ne bi mogla bez muzike...

Volim crnu boju više od svih... Njena jednostavnost nema premca---

Da sad počnem nabrajat šta ne volim... ne bi bilo kraja...


**********=o)**********

Blog.hr

this is my shit
annwyn
sorimie queen
plavooka
...jedna mala...
someone from distance
anna
ana
little devil177
Lana i Paola
nivblf
uspomene 1987
annye46
blue butterfly
baleagirll

Counters
Counters


utorak, 31.10.2006.

... ;-( ...

Ja stvarno ne mogu virovat... Otvorila sam novi blog, a ni sa njega ne mogu slat komentare...
Ovo stvarno počinje ić na živce... Pročitala sam sve nove postove od vas koje inače čitam... Tako bi vam tila komentirat, ali ne mogu...
Napravila sam icq... 432-028-221...
A, ako iko ima bilo kakvu ideju za rješavanje ovog problema, neka mi javi...
Pa, čim dođe u Split, častim ga pizzom... :)

Uživajte...
Mia



~11:10~ | komentari (7) | print | # |


petak, 27.10.2006.

Imam problema sa komentarima... Naime, ne mogu slat komentare i to me izluđuje... Toliko sam postova pročitala i pokušala poslat toliko komentara, ali ne mogu... Masu mi je ža, jer su postovi uglavnom dobri... Ne bi tila da mislite kako ne želim komentirat... Želim, samo ne znam kako...
Postove mogu pisat... Baš sam danas napisala ovaj dolje...
Ako ima iko kakve ideje u čemu bi moga bit problem... Please javite...
Uživajte u donjem postu...



~21:25~ | komentari (3) | print | # |


...anđeo s greškom...

Ovaj mali sobičak zrači tajanstvenošću i depresijom... To je mala sobica u kojoj kroz škure ne uspijeva doći ni tračak svijetla... Jedini izvor je mala šterika... Slabo osvjetljava ovaj skučeni prostor, ali dovoljno da se naziru obrisi ljudskog tijela... To je djevojka.... leži sklupčana na krevetu i plače...
Plače jer je paa! Opet je pala na testu koji joj je život bez imalo samilosti pripremio...

Zadnjih mjeseci je bila tužna, vjerovala je u nemoguće stvari, te se dodatno razočarala u sebe, u njega, u život...
Nadala se da je napokon našla nekoga ko će ju voljeti...nadala se...
Par puta su se našli... bilo je čarobno... Onda je okrutna realnosrt prekinula tu čaroliju... shvatila je da to nema budućnosti... Prevelika jee kilometarska razlika, te to njemu smeta...
Boli ju... Vjerovala je u njega, vjerovala je u njih... Vjerovala je može biti voljena...
No to je bila okrutna ironija života...
Prešla je preko toga, svjesna je da će ubrzo zaboraviti na njega... Opet će pokušati biti sretna...!

Nakon nekog vremena, opet se zaljubila...
Uvijek je bila zaljubljiva... (u ljudima traži samo pozitivne strane dok one negativne ne isplivaju na površinu...- često je razočarana...)
No, ona živi u svom svijetu, te s vremena na vrijeme otvara vrata kroz koja može ući bilo tko...No, mali prozori su stalno otvoreni... Promatra vanjski svijet, te ju to još više deprimira jer tek tada postaje svesna razloga postojanja njenog svijeta...
Ona moli...moli da netko napokon upadne u njen svijet, da je istrgne iz tuge te odvede u svijet ljubavi...netko s očima anđela...
U njenoj sobici koja je za nju sveta, šterika je zasjala punom snagom... a suze na licu ovog Anđela s greškom ne nestaju...
Obrisala je suz, Šterika je izgubila svoj sjaj... ugasila se...



~17:04~ | komentari (5) | print | # |


srijeda, 18.10.2006.

Šta ti je život...

U 5.razredu je napokon upisala odbojku, nakon dugo nagovaranja i moljakanja... Bila je presretna! Nitko joj nije biop ravan... napokon je radila ono šta voli! Početkom 6.razreda sa svojima je imala prometnu u kojoj je zadobila samo lakše fizičke ozljede (fala Bogu, niko nije teže ozljeđen)... Zadobila je udarac u desno koljeno, odnosno potkoljenicu... Nije tome pridavala veliku važnost... najvažnije joj je bilo da može nastaviti trenirat... Sanjala je o velikim utakmicama... U 12.mjesecu iste godine ju je nakon ozljede na treningu desno koljek+no počelo boljeti, nateklo je, i iako nije ni tome željela davati veliku važnost, bila je prisiljena (zbog bolova tijekom igre) otići u doktora. Potužila se na bolove, a dr.joj je odgovorila kako se 100% udarila na treningu... A kad je ova to potvrdila, dr. je željela ''zaključiti slučaj''... Djevojka je inzistirala na rengenu, no to joj nije pomoglo jer ga dr. nije mogla očitati... Rekla je kako je sve u redu... No ona je tražila uputnicu za ortopeda... Uglavnom, da ne duljim, ortoped joj je rekao kako ima cistu (dobroćudni tumor) te kako mora otići u Zagreb, jer ode i nemaju uvjete... Otišla je u Zagreb, i morala je hitno biti primljena u bolnicu. Prva operacija je usljedila nakon tjedan dana... Ustanovilo se kako je cista toliko napredovala, da je djevojka umalo izgubila... ... Nakon operacije, bilo je mnogo rizika, može biti ovo, može biti ono.. Fala Bogu, sve je bilo u redu...
Djevojka je sada 3.srednje... Prije mjesec dana je bila na pregledu, i doktor je rekao kako je zaista sretna jer ovo je stvarno dobro ispalo... Presretna se vratila u Solin, gdje je napokon upisala pilates.... (kako je bila svjesna da odbojku ne smije više, pilates joj je bio jedina nada)
Drugi put, tek drugi put, radili su neku vježbu na lopti... Iako su bili upozoreni da je teško, ona ju je htjela napraviti... Pala je...
Od svih mjesta, pala je na desno koljeno... Nateklo joj je... Par dana nije pridavala nikakvu važnost tome događaju... No jučer, jučer u školi su joj se vratili stari bolovi... Počela je plakati...
Nije željela opet sve to proživljavat....

SAMO OSTAJE NADA DA VRIJEME SAD LIJEČI SVE RANE...
I DA BOG ĆE MI DATI SAD SNAGE PREŽIVJET TE DANE...

Friendster

Friendster



Sada se osjeća bolje, nije ništa, vjerovatno je sve bilo na psihičkoj bazi.... Strah je je bio obuzeo, no sada je dobro...

(Tila san napokon to nekome ispričat...., A anonimnost me spašava...)



~09:35~ | komentari (25) | print | # |


petak, 13.10.2006.

...

Razočarala sam druge, razočarala sam sebe... Pokušavam živjeti život, ali mi ne ide. Očajna sam! Sve se lomi na meni, suočena s crnim svijetom, suočena s istinom, pužem po tlu tražeći ostatke sreće...
Zadovoljila bi se i mrvicama istinske, potpune sreće... No, nezadovoljna sobom, nemam više ništa za izgubit, ali nemam ništa ni za dobiti... Želim samo da mi netko kaže da sam dobro...



~19:10~ | komentari (2) | print | # |


Nevidljivi ožiljci...

Grmljavina i munje paraju nebo vez imalo samilosti i suosjećanja...
Sjedi sama na ovoj klupi. Ne smetajoj kiša, ne smeta joj bura koja joj svako malo briše suze koje se mješaju s kišom... Vjetar joj sa srca skida svaku nadu u bolje sutra... Uz more koje se buntovno pjeni napokon osjeća da nije sama...
Ljudi dolaze i odlaze... Svi užurbano žure svojim ciljevima... Svi rade ono što ne vole,... no najveći problem je u tome što nitko nema vremena za druge... nitko ne mari za druge... nitko ne mari za nju...! Možda je ljudima ona trenutno asocijacija za luđakinju...no ona čeka... čeka istinsku ljubav koju još nije iskusila... još nije osjetila ljubav, pa kako da se voli!? Željela bi znati kakav je osjećaj biti voljen, kakv je osjećaj kada istinski voliš... Kako je to kada netko uistinu uživa u tvojoj prisutnosti.? Sjedi na klupi i razmišlja... Što bi ljudi rekli kad je više ne bi bilo...? Sa sažaljenjem bi se sjećali one cure koja u životu nije imala momka koji je voli... Koja je s tugom provodila svoje dane... To bi normalno rekli oni koji su je zamjetili...
Nade više nema... Još uvijek je sama... I to ju ubija... Možda je vrijeme da napokon napravi nešto pametno u svom životu... Da se ubije?! Što bi tim postigla?! Samo bi izgubila nadu da nađe tu ljubav... Mora pronaći način da riješi taj problem... Umorna je,,, nakon par dana razmišljanja na pljusku, zaspala je...



~19:10~ | komentari (17) | print | # |


petak, 06.10.2006.

Nakon dugo vremena...

Ja san se toliko navikla na sve vas, i toliko mi je ovo falilo, da evo, usprkos Trojanskom virusu, ja pišem novi post...
malo sam u zaostatku, te imam mali manjak inspiracije...
Kako je poprilično kasno, a nisam sama u sobi, ne smin baš previše tipkat po tastaturi, tako da ne mogu dugo... Samo ću napravit kratak osvrt na početak škole...
Svi su mi rekli da je 3.razred zakon, da možeš prolazit bez problema...Da je masu lakši od prva dva... Molim? Mislim, what the fuck?!
Prvo, gradivo vjerovatno ne bi bilo teško da profesori nisu poludili... Svi su tako isfrustrirani, samo se iživljavaju na nama... Niko nema razumjevanja nii za koga...
Uz to, u razredu vlaada''napetost'' oko destinacije za ekskurziju... A mene uopće nije briga...

Ja... Ja padan samo dublje i dublje u neko tupilo... Nezadovoljstvo sobom prelazi sve granice... Više mi nije stalo ni do čega, samo čekan nešto lipo, neki tračak svjetla u ovoj tmini...
Volim mrak, volim crnilo..., ali tupilo me ubija.... Više ne znam šta je istinska radost... Promjena mi je godila neko vrime, no tek san sad postala svjesna da se ovaj svit vrti u krug, svi suu egocentrični, svi su maloumni i primitivni,,, Oči su mi sada otvorene, a ja... Ponekad poželim jednostavno nestat... Želim da me ovaj puni misec odvede sa sobom....