Svibanj 2009 (1)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (5)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (5)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (4)
Studeni 2006 (5)
Listopad 2006 (7)
Rujan 2006 (4)
Kolovoz 2006 (2)
Srpanj 2006 (3)
Lipanj 2006 (17)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

MySpace

MySpace


Prijatelji su poput zvijezda: Iako ih ne vidiš uvijek, znaš da su tu...



Nisu bogati ljudi oni koji imaju mnogo, nego oni koji znaju cijeniti ono što imaju...

myspace layout

myspace layout


6,470,818,671
people on the world......
6,470,818,671
soul on the world...

And, sometimes, all you need is just one...


Mala reklama kickera... I slika auta s najbooljom muzikom u Splitu i okolini...
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
ŽIVIŠ ŽIVOT JEDINO AKO SE KREĆEŠ PREMA NAPRIJED!!


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

O meni

Što za reći...

Lavica koja ide u 3.razred ".gimnazije u Splitu...
Normalno, rođena u Splitu,..
Ne živim tu, ali ga smatram svojim gradom...
Slušam neku blagu vrstu rocka...
Osim toga, volin poslušat dobru pismu bilo kojeg tipa muzike...
Od hrvatskih stvari volin poslušat Hrnića... i taj tip muzike...
Od svih filmova, najviše volin horore, i dobre krimiće....
Kao i svaka druga ponosna lavica, volin lito,
ali ipak najviše uživan zimi...
Volin dobre provode.

Na svitu ne bi mogla bez ljubavi (prijateljske, obiteljske, i one...)
ne bi mogla bez muzike...

Volim crnu boju više od svih... Njena jednostavnost nema premca---

Da sad počnem nabrajat šta ne volim... ne bi bilo kraja...


**********=o)**********

Blog.hr

this is my shit
annwyn
sorimie queen
plavooka
...jedna mala...
someone from distance
anna
ana
little devil177
Lana i Paola
nivblf
uspomene 1987
annye46
blue butterfly
baleagirll

Counters
Counters


ponedjeljak, 11.05.2009.

when the last one falls, when it's all said and done, it gets hard, but it won't take away my love...

ona je opet tužna. . .

Nije joj jasno... kada si tužan, imaš osobu od povjerenja kojoj to kažeš, s kojom si olakšaš...
kada si tužan, oni pravi prijatelji te pokušavaju oraspoložiti. . .


sve je to čudno, jer kada sam bila tužna, znala sam razloge, znala sam da sam s razlogom tužna... a sada??...
šta je sada???
u čemu je problem????

ja ću vam reći... Kada je tužna, nju veseli sreća drugih i to ju brzo prođe, u njihovoj sreći vidi nekakvu nadu.., nekakvo svijetlo..., a sada... haha... sada je ona napokon bila sretna... sada je napokon našla nekoga tko će nju uveseljavat, nekoga tko ju voli....

i šta ona napravi??.. ona , glupaca, to uništi... neki morbidni mali glasić u njoj govori joj da ne smije biti sretna ako su drugi oko nje tužni..., da im ne smije pricati o svojoj sreći..., da ne smije uživati u njoj...

ne znam kako... ne znam šta... ali to bi se trebalo promijeniti..., jer nastavim li ovako, neće na dobro,., izgubit ću osobu koju volim i opet ću postati ona.. tužna osoba... s razlogom-----





. . . anđeo s greškom. . .



~15:53~ | komentari (8) | print | # |


utorak, 06.11.2007.

... I had a dream...

Sanjala sam...
Snovi su odsjaj naše stvarnosti, naše misli se talože u našoj podsvjesti te se očituju u snovima...
Možda najsretniji čovjek sanja upravo sebe baš onakvog kakav jest...
Ali to je realno, osoba koja je iskreno sretna ne sanja ništa drugo.., jer ne želi ništa drugo..., jer ne treba ništa drugo...
No san... san..
Moj san je bio tako zbunjujući , toliko toga me sputavalo u pronalasku ikakvog objašnjenja....
a sada,,, sada tek jasno vidim da nisam htjela vidjeti značenje... bojala sam se....
Pomoglo bi prepričala taj san..., ali to ne bi pomoglo.. samo bi i mene i vas još više zbunilo i možda čak prestrašilo..
jer... to djeluje kao moj..., kao vaš idealni život...
Napokon sam dobila sve što sam htjela od života, sve što sam sanjala...
Napokon sam zadovoljna pogledom u ogledalu, napokon sam cjenjena., kako od drugih, tako sam počela i sama cjenit sebe, svoje želje, svoje stavove.
To bi bio onaj lijepi dio sna, a sada... pokušajte zamisliti sebe...
Zamislite kako vaša kosa otpada jer nikada niste bili zadovoljni vašom kovrčavošću, vašim obujmom... Otpada sve dok ni posljednja vlas ne padne s vaše galve...
Zamislite sada kako vam težina opada sve dok vas ne obuzme gađenje i mučnina od prizora na samu sebe...
A sada..., još samo zamislite kako je to kad zbog preziranja svog tamnoputog tena postaneš tako blijed... Poprimiš tako bijelu boju da bi i mrtva osoba imala rumenije i tamnije lice.
Ljudi.., ako sam šta naučila iz svoje noćne more, to je da trebamo biti zadovoljni sobom, treba se prilagoditi životu ili njega prilagoditi sebi.
Ništa drugo ne dolazi u obzir,,,
Ne treba se opterrećivati gore navedenim idiotarijama...
Ne znam što može biti gore od činjenice da se netko ne voli?!?!
Tek ako sama sebe voliš tek ćeš tada znati voljeti druge, i tek će tada drugi dobiti priliku da vole tebe...
Pretpostavljam da vas zanima kako je san završia?
SAnjala sam... sanjala sam da sam se probudila...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



~19:22~ | komentari (48) | print | # |


here I am...

Evo i mene.... NE mogu virovat šta se sve meni događa...
Uglavnom, dok sam ja vama pisala svoje postove prekosatova, na momoe kompjuteru su se lagano kotili maleni virusići....
I tako, sve do sada ja nisam bila u mogućnosti doći do neta i napisat vam par rici, odnosno, pogledat vaše postove...
Tako, sorry...
SAda ću pokušat nadoknadit sve...
See ya....



~16:18~ | komentari (4) | print | # |


ponedjeljak, 08.10.2007.

Atention, please!

Kako se kaže, imam obavijest koju treba objaviti-....
ONA je do sada okupirala ovaj blog-
Ja, iskreno nisam imala snage da joj se oduprem. Osim mojim blogom, ona je zavladala i mojim životom. Ne krivim ju.
Saznali ste sve o njoj, odnosno, mogli ste saznati sve o njoj ako ste pročitali ijedan moj post.
SAda je stvarno vrijeme da ja počnem pisati o sebi, malenoj kukavici koja se čitav život skriva iza nje..., i koja za sve krivi druge.

Ovo je samo uvodni post... Da se i ja pripremim za ''potpuno otkrivanje''....

To je za sada to...
Čujemo se uskoro...



~19:21~ | komentari (12) | print | # |


četvrtak, 20.09.2007.

Mrak, tmina... djevojka sama na postolju---
Svakodnevno je okružena brojnim ljudima..., a kad padne noć... ostaje sama...
Zapravo se ništa ni ne mjenja... Koliko god ljudi bilo oko nje, osjeća se usamljeno..
Osmijeh, pokoji histerični ispad, možda čak i neka neželjena reakcija su dovoljne ljudima
da pomisle kako je sve u redu. Kako je to ironično.
NIkad nije ništa u redu!
Možda se stvarno ponaša egocentrično... Želi da ju se sasluša..., želi da 5 minuta netko samo skuša.
Da tih 5 minuta ona osjeti kako nije došla na ovaj svijet da sluša...
Nemojte me krivo shvatit.., ne traži ona ništa šta ne daje.
''Činite drugima ono što želite da drugi čine vama!!!?
Uvijek je davala.., a sad kad traži, SAd ju smatraju sebičnom...
Mrak, tmina... djevojka sama na sceni...
Cijeli život, sada kada gleda unatrag, ljudi samo uđu i iziđu iz njenog života...
ALi, koliko ih se god izmjenilo, trudila se od svakoga primjetiti samo ono dobro, ono njabolje..
Naravno da je lipo znat da možeš na nekoga računat bez da ti on to i govori...
To je prekrasan osjećaj. Osjećaj sigurnosti...
Ali, zamisli kako je kad nemaš taj osjećaj!?
Zamisli kako je to kad osjećaš da si svima teret?!
Zamisli kako je to kad misliš da su s tobom radi koristi:..????!
KAko je to kad osjećaš da je tvoja najbolja prijateljica postala gluha za tvoje probleme?
Trenutno je upala u teško razdoblje svoga života..
Sumnja u sve oko sebe....
Boji se da nakon dugo života u tami neće znati kako reagirati kada dođe svijetlo...
Čuju se koraci..., reflektori se pale., koraci se pribilžavaju, a ona se skriva...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



~22:26~ | komentari (15) | print | # |


utorak, 04.09.2007.

Could you be...?

Crvena haljina koja je lagano padala do njenih koljena lagano je naglašavala
njene bokove. Sandalice ukrašene svjetlucavim cirkončićem su zadavale malene
muke jer ipak nije navikla hodati u štiklicama...
A poseban efekt su imale blještave naušnice. lagane kovrče su padale preko
otkrivenih ramena, a obruč je pomogao da se otvori njeno lice...
Bila je zadovoljna. Nije mogla vjerovati kako je napokon i ona otkrila svijet
u kojem se ljudi cjene... u kojem ljudi imaju barem malo samopoštovanja.
Ali ne zadugo...
Zadovoljna zbog svog make-overa je djelila komplimente ljudima koji su joj
dragi.., ali iznenadila ju je činjenica kako joj nitko nije rekao kako je
lijepa... nitko joj nije rekao kako izgleda drugačije...
Razočarala se... OPET...!
Razmišljala je o tome kako je žalosno kako ona treba nekoga ko će joj reći
kako je lijepa.., kako je posebna.
Zašto ona vjeruje da su svi bolji od nje?
Zašto treba potvrdu od drugih da je dobra u nečemu?
Zašto joj je trebalo toliko godina da se prihvati kakva jest?
Do nedavno je vjerovala u onu rečenicu - LJudi uvijek odlaze...
A sada... sada je svjesna da ljudi ne odlaze... Ona ih tjera od sebe...
Zašto je tako teško virovat da se neki ljudi žele viđat s njom
radi nje same?
MOram vam priznat da je ona jako skeptična osoba koja je cijeli život do
sada provodila u sjeni drugih.
A ono da ih ona tjera od sebe je potpuna istina. Možda baš zbog osjećaja
manje vrijednosti?
Ako joj se neko i pokuša približit uključi taj neki obrambeni sustav koji
ju štiti od situacija u kojima BI MOGLA BITI povrijeđena...

Ali, kako god to bilo komplicirano, ona je počela uživati u životu i to joj se sviđa---

Image Hosted by ImageShack.us



~21:32~ | komentari (28) | print | # |


nedjelja, 26.08.2007.

Možda i nije pravo vrime...

Šta to može natjerati čovika da se promini?

18 godina je uvik bila osjećajna osoba..., 18 godina je nisu prihvaćali zbog toga..., može se reći da su ju i ismijavali...
A od 18-te godine je odlučila da neće više dopustiti da neko vidi njene suze.., neće dopustiti da se slomi ma kako god to bolilo...
Ali danas..., danas je opet plakala.,..
Danas je njeno mjesto prebivališta napustila osoba koju je poštovala..., i koliko god se trudila, nije mogla spriječiti suze...
''Čovjeku treba samo pažnja i lijepa riječ''...
Između ostalih, izdvojila sam tu rečenicu koja mi je ostala urezana.
Teško je živit u ovom svitu..., grozno teško...
18 godina se prilagođavam..., 18 godina pokušavam..., 18 godina ne znači ništa...
Ovo lito sam doživila toliko toga.., otkrila sam kako neki ljudi jednostavno ne zaslužuju moje trenutke.., moju pažnju. I kako god to teško bilo, moram svatit da nisu svi ljudi dobri..., koliko god ja to želila...

Ovo lito sam svatila da osoba koja me voli ne bi nikad dopustila da se osjećam nelijepo, ili da kažem ružno...
Ljudima je najvažnije da je izvana sve u najboljem redu.., a ono šta se krije ispod površine?.. nikome nije stalo!!

A šta da kažem? Ovo lito sam se razočarala u dosta ljudi koje ja poznajem,.., i sad se pitam jesu li oni bili zaslužili moje povjerenje, moje vrijeme, moje poštovanje i savjete?!
Koliko god bilo teško, uvik sam se nesebično davala drugima, da su ispaštali ljudi koji me stvarno vole.., najviše su ispaštali moja sestrica, i moj brat...
Iz svega se moglo svatit da i nisam baš snažna osoba.., pa eto u ovom postu tražim njihov oprost...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



~12:34~ | komentari (24) | print | # |


utorak, 10.07.2007.

samo u prolazu...

¸Znam da vjerojatno više niko ni ne zalazi ovamo... ali evo samo da vam kratko javim kako sam trenutno samo tako sritna... nadam se da će tako ostat...

Puno poljubaca i zagrljaja...

Mia



~18:13~ | komentari (16) | print | # |


ponedjeljak, 18.06.2007.

... Leaving----,...

Evo, i taj slavni zadnji post.... ...suza na dlanu... mi je zadala zadatak koji ću ispunit za zadnji post...

1. 5 stvari o sebi...

1. dosta sam društvena osoba, i o svakoj osobi imam ok mišljenje sve dok se sama ne uvjerim u suprotno... Uglavnom, šta se tiče toga, obožavam upoznavat nove ljude, ali rijetko tko upozna mene... Obično imaju potpuno drugačije dojmove.. Znali su mi govorit da sam tiha, povučena, a opet drugi da su mislili da sam umišljena... Mislim stvarno...

2. Ne podnosim ljude koji sao sude po izgledu, i mrzim ljude koji ne podnose ljude koji nisu kao oni... Tipa, razlike u idjevanju ili u vrsti muzike koju slušaju... grozno...

3. Možete me zvati sitnica,,, jer, moj život ovisi o sitnicama... To su stvari koje me isprovociraju, ali zbog sitnica sam nekad i full happy...

4. Jednostavno, možda jedna od najvažnijih stvari za mene je muzika... i doslovno sam prošla kroz sve tipove muzike... od dancea, popa, hip-hopa, r'n'b-a, narodne, čak sam u osnovnoj bila zaluđena Britney Spears, da bi se zaustavila na rocku... Tako, ni o jednoj vrsti muzike ne mogu reć ništa loše... sve je to za ljude...

5. Kad mi nešto ne ide, zaokupim se mnoštvom drugih stvari... Možda je to i razlog prestanka pisanja ovog bloga..., jednostavno sam se preoteretila..., a i ima pozitivna stvar... Dosta vrimena provodim u Ražnju di ima masu lipih stvari..., a i ljudi... ;o)



2. Napisati 5 rečenica o sebi...

1. Ja sam jako pesimistična osoba...

2. Ja sam ljubomorna...

3. Jako se brzo naljutim, preburno reagiram..., kasnije žalim... A to kasnije je nakon 5-10 minuta...

4. Volim pogledat dobar film...

5. Bojim se da sam prezahtjevna... Šta se tiče ljudi...





3... ili... ili..

ljeto ili zima....... neodlučeno.. zimu više volim zbog vrimena i kao godišnje doba, a kao vrime provedeno... lito mi je masu draže...

toplo ili hladno.... Hladno

crno ili rozo... crno

narodnjaci ili metal... metal...(iako ne mogu ni slušat pretežak metal)

motor ili auto... auto( previše ljudi koje znam je imalo prometnu s motorom...)



4. Pitanja
1. koji je tvoj savršen dan
2. što vas na ljudima prvo privuče
3. koje vas stvari kod ljudi živciraju ili smetaju
4. da morate birati, biste li izabrali ulogu čovjeka koji ima novac i karijeru, a nema voljenu osobu kraj sebe ili čovjek koji nema novac, a ima pokraj sebe voljenu osobu



1. MOj savršeni dan bi bio dan proveden s ljudima koje volim... i dan kad sama sebe u potpunosti zavolim... Sad da ne govorim sve nedefinirane stvari... moj idealan dan bi bia da sam s Njim... i da mi je super....
A moj savršen dan je donekle bia jučer.. JA i moja prija cili dan uživamo na plaži... MA famozno, i još smo imale savršene poglede.. NA kraju je usljedilo maloeno razočarenje, ali nema veze... Bilo je super...
Ko nije isproba, mora...!!

2. Prvo me privuče osmijeh u kombinaciji s očima.... I vedro raspoloženje...

3. Najviše me nerviraju musavi ljudi... i ljudi koji kvare svaku zabavu..., sebični i egocentrični ljudi, te oni koji ne znaju saslušat druge...

4. Ja sam svima poznata kao osoba koja još nije patila za tipom..., ali svejedno bez voljene osobe ne mogu zamislit ostatak života.. Ipak, tek mi je skoro 18.-... a opet, ne bi mogla bit bez lipe... ma snašla bi se ja... Valjda bi imala za izvuć misece...


Uglavnom, mogli ste masu toga naučit o meni u ovom postu i blogu općenito...

Sad ovaj zadatak prosljeđujem
...lost spirit...

...blue butterfly...

someone from distance

annye46

Sarimmi Queen



~15:45~ | komentari (24) | print | # |


subota, 19.05.2007.

SLOBODNO!

Mračan sobičak, tako daleko, a tako blizu. Zatvorila se u tu malenu rupicu.
zatvorila se u tu malenu rupicu na čijim su zidovima slike nasmješene djevojčice,
slike sretnog i veselog djeteta.
Jest... to je ona. Ta sretna curica je ova djevojka u kutu koja sjedi i čeka...
Već godinama je sama! Svi su otišli! otišli su kada je podigla zid oko sebe..
Podigla ga je da vidi je li koga brigi, podigla ga je u nadi da će ga netko barem
pokušati srušiti.. Da će netko barem pokucati!
A već godinama sjedi zatočena unutar tih zidina.
Skočila je te se histerično počela derati! Bacala je stvari po sobi i vikala...
SLOBODNO! UĐITE! PREKLINJEM VAS! SLOBODNO UĐITE!!!
Umorna od čekanja je zaspala... Noć je... Jedna zvijezda je pala...
Osjetila je kako je ova noć posebna. Odlučila je otići...
Odmah na početku se spotakla. No, samo se nasmijala i nastavila...
Onaj trenutak kada je izašla neće nikada zaboraviti...
U tom svijetu ljudi su bili crno-bijeli, a priroda je bila očaravajućih intezivnih boja...
Sve je djelovalo poput nekakve iluzije. Od svih ljudi, samo je ona bila u boji...
Uživala je usvakom trenutku provedenom u prirodi.
Poželjela je da nikada nije podigla zid kojiju je razočarao, zid koji ju je uništio...
i na kraju, zid zbog kojeg je mrtva...
Imala je toliku vjeru u ljude, a oni su je tako razočarali...
Pjevala je... plesala... igrala se...
No, ono što nikako nije mogla razumjeti zašto se toliko razlikuje od drugih?
Zašto ovo djeluje kao imitacija života?!
Došetala je do dječjeg igrališta... Suze su počele navirati na njene oči....
Sjetila se one sretne djevojčice sa slika... onog sretnog djeteta koje je bilo okruženo ljudima koji ju vole.
Čovječe, bolesno je to kako te ljudi počnu napuštati kad stekneš svije stavove, svoja mišljenja...
Zaplakala je ponovno...
Na drugoj strani igralištaje bila djevojčica... Bila je sama...
Njene boje su bile neobjašnjive... Trup joj je bio baš poput njenog... Bio je u boji...
No, ostali udovi su bili crno-bijeli...
Djevojčica je posebna, za nju još ima nade.
Nedaleko od osamljene djevojčice je bio čopor djece... Ta djeca su bila...
bila su crno-bijela...!
Pa zar i djeca?! Sve je postalo ccrno-bijelo!
Uputila se do malene djevojčice.. Sjela je pokraj nje, pogledala ju..,
te je u njenim očima vidila padajuću zvijezdu...
(Svijet je zastao... Ona je nestala, a njene boje su se raspršile...
Djevojčica je poprimila potpune boje.. Otišla je u čopor...
Jedno dijete iz čopora je počelo oko srca primati crvenu boju...
Na redu su bile ljubičasta, plava, zelena, žuta...)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Here I am... once again----
Evo, ovaj post je ujedno i moja zadaća... Tek druga u ove tri godina koju sam dobila 5---

...anđeo s greškom....



~15:37~ | komentari (89) | print | # |


subota, 21.04.2007.

...singing my last goodbye...

Evo, znali smo svi da će doć i ovo vrime... Stvarno mi je ža, i ne zna oćete li mi virovat, ali malo mi je i teško ovo pisat jer sam stvarno dosta vrimena, truda, inspiracije uložila u ovo... Ali, moran vam reć da je ovo najvjerojatnije kraj....

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Drago mi je šta san vas ''upoznala'' i šta san ovih 10 miseci koračala u vašem svitu.,...
Ali, sada, dogodilo se puno toga, i to je teško prinosit na kompjuter....
Nije ovo odustajanje...., nije ovo bižanje..., ovo je jednostavno možda pauza, a možda stvarno kraj postojanja mog kutka na internetu....
Blog neću izbrisat, a vas ću, bar ću se trudit, redovito posjećivat...
Uglavnom, da ne duljim, tila bi vam stvarno zahvalit na svim vašim komentarima, koji su, virujem, bili od srca.., i stvarno ste mi dosta pomogli da postanem osoba koja sam sad...
Ne bi tila da ovo ispadne neki dosadan i naporan post, pa vas pozdravljam...



Free Image Hosting at www.ImageShack.us


.......anđeo s greškom........



~20:15~ | komentari (65) | print | # |


subota, 14.04.2007.

Došlo i do mene....

Evo, meni je ...lost spirit... prosljedila štafetu u kojoj moram napisat zašto mrzim Njega, ili muški rod općenito...
njega ne mrzim, a za muški rod će se nać nešto----
Evo, ovo ''mrzim ga'' = ''to je ono šta mi smeta kod njega''


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

1. Mrzim ga jer mi je tako, tako drag da ne vidim njegove mane...
2. Mrzim ga jer me ne primjećuje...
3. Mrzim ga jer ga ne mrzim...
4. Mrzim ga jer se još uvik nadam...
5. Mrzim ga jer i kad pomislim da će tu bit nešto, odnosno kad neku njegovu rečenicu svatim u dobrom smislu, sve to padne u vodu...
6. Mrzim ga jer tu nikad neće bit ništa...
7. Mrzim ga jer samo na njega mislim cilo vrime...
8. Mrzim ga jer uvik mislim da nisam dovoljno dobra za njega...
9. Mrzim njegove oči, njegovu frizuru, njegov hod, njegove ruke... jer znam da nikad neće bit moje...
10. Mrzim ga jer bi dala sve da budem s njim....!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us




~11:37~ | komentari (30) | print | # |


ponedjeljak, 09.04.2007.

...pain without love...

U jednom od prošlih postova sam napisala svoja mišljenja o ljudima i njihovoj nesreći...
A sad... Sad sam svjesna da ljudi naprave ono najlipše, odnosno, napišu najlipše stvari temeljene na iskustvu... I to, uglavnom, iskustvu nesriće...
Ovo možete svatit kao neku vrstu opravdanja za nastavak ovog posta, jer ne virujen da će bit dubokouman ili nešto tako...
Nisam ništa posebno planirala za ovaj post, pa ću jednostavno pisat ono šta mi padne na pamet...

Nedilja je bila jako težak dan u njenom životu... Osjećala se tako usamljeno... željela je pobjeć s ovog svita, i stvorit se u utopiji... Stvorit se na mistu di bi imala nekog ko ju potpuno razumije... Nekoga ko bi se taj dan s njom smija, ko bi plaka ako mu se plače... Ali, bila je sama... u toliko željenoj utopiji je zamišljala sebe... zamišljala je njega... Nije to bila jedna plaža.. kao sve do sada...
Odnosno, one idealne plaže... Sjedili bi na klupi, a kiša bi padala... Pričali bi... Ona bi mu rekla sve... Makar i ne bili skupa, ona bi bila sretna jer mu je napokon sve rekla..
Ali, utopija... utopija ne postoji... I nikad neće postojati...
Zašto onda sanjat?!?!
Ali, opet kad pogleda... u svijetu svi pate.. samo šta neki to pokaziju, a neki to skrivaju...
Neki su se pomirili s tim, a neki se bore protiv toga...
Bori se i ona...
Danas je stvarno prekrasan dan, a ona sjedi za kompjuterom i piše... A zašto?
Možda da kaže kako će odustati?
Možda da vam kaže hvala?

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Možda da zaboravi?...




~12:09~ | komentari (31) | print | # |


subota, 07.04.2007.

So happy....

Prije ovog posta sam započela 2... Jednome je naslov bia ... I SNOVI SU SE RASPRŠILI U STOTINE KOMADIĆA... a drugi TOLIKO SUZA TEBA ZA TAKO MALO SNA....

Normalno, oba posta su bila jako depresivna, tako da je jedan završio u izbrisanim postovima, a drugi je ostao na papiru...
Fala vam na komentarima...

Ja sam ponovo jako happy... Ovaj post nije ništa drugo nego čestitka za Uskrs svima koji me redovito posjećuju, normalno, i onima koji zalutaju na ovaj blog...

Sve u svemu, pozdravlja vas...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
... anđeo s greškom....



~17:54~ | komentari (10) | print | # |


četvrtak, 05.04.2007.

4.4.2007.

Jučer, 4.4.2007 je bia jako tužan dan u njenom životu...

ujutro se probudila... Na stolu je pronašla novine, otvorila ih... Čitala je, bjerojatno kao i većina drugih, o fascinantnom derbiju koji će se održati na Poljudu...
No, onda je došla na stranicu di su bile osmrtnice... Ugledala je 2 poznata čovike kako joj se blaženo smiju sa onih slika...
Obje osmrtnice započinju '' U dubokoj boli i tuzi javljamo...''
Jedna osmrtnica je za jako dobrog čovika koji je preminuo nakon jako duge i teške bolesti koja ga je uu potpunosti uništila...
A druga... Druga je za momka kojeg je poznavala... rminuo je u 26. godini života...
Možda i vi znate za njega.. Boško Zidar... Novine jesu pisale sve o njemu... To je istina... Stvarno, ne može vam reći ništa drugo nego da to i jest istina...
Ali, ona ga se sjeća kao dječaka s kojim se uvik zezala..., kao dječaka s kojim se igrala...
A ne kao čovjeka koji je ubio curu,..., kao čovjeka koji se ubio...
Oba sprovoda su bila jučer... Ja nisam išla ni na jedan...
Uglavnom... ovaj ''anđeo s greškom'' stvarno nije bia u mogućnosti pisat vam neki post...
A sada... ovo je sve...


Free Image Hosting at www.ImageShack.us



~12:55~ | komentari (19) | print | # |


četvrtak, 29.03.2007.

jednom kad noć...

Čovjek cieli svoj život provede u traženju... Kad bi se zapitali šta tražimo, većina nas ne bi znala točno definirati... Mnogi bi rekli -sreću... A kad bi išli malo detaljnije definirat sreću... masovno bi započelo gubljenje... Mislim, ljudi bi se izgubili u svojim željama...
Čovjek je nesavršeno biće, ali u potpunosti... Nikada nije zadovoljan onim šta ima...
Jesmo li se ikad zapitali zašto razdoblje tuge traje duže od razdoblja sreće? Čak bi se moglo i zaključit da su ljudi toliko dugo nezadovoljni sobom, odnosno nesretni da se jednostavno naviknu na taja način života, pa kad im nastupi razdoblje sreće, ne znaju se snaći, te nesvjesno sami unište tu idilu...
Sama sam se bila našla u situaciji kad sam iz čiste samokritičnosti uništila ''privrewmenu'' sreću, i virujte mi, osjećaj nije dobar...
Nedavno je bila povrijeđena... Nije znala tazlog tome... nije znala je li problem u njoj, ali sad , iskreno, nije ju ni briga... Tip je propustia svoju priliku, a ona ide dalje...
Upoznaje nove ljude, postupno ostvaruje svoje snove...
E, moram se pohvalit, danas sam razgovarala s direktorom jednog splitskog fotokluba, i za dva tjedna mi započinje tečaj...
Sad sam uživljena u to, a tečaj traje tri tjedna... A nakon završetka tečaja, imam vlastitu izložbu... Mislim, zamislite!,,,
Eto, samo sam to tila napisat.. kad postanem slavna, neću vas zaboravit.. :o)

ALways here for you...
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Anđeo s greškom...



~21:18~ | komentari (29) | print | # |


ponedjeljak, 19.03.2007.

Reda radi...

Sunce je izašlo... a zajedno s njim je i ona otvorila svoje oči... Pozdravila je još jedno juro... još jedan dan...
Ispružila je ruku, te upalila liniju... Rano ujutro Elvis joj je zapiva... Piva joj o ljubavi... Zašto se uopće 99% pisama (pjesama) radi o ljubavi, nilo da su to ljubavni problemi, ili ljubavna srića...
Ali, ne zaustavlja se previše na toj temi, jer sad je sritna i bez muškog zagrljaja...
Kad bolje razmisli, na rock je prišla samo iz tog razloga.. oni pivaju i o općenitom životu,,, (između ostalog)...
Sve to ju vodi do razmišljanja o ljudima koji se povlace u sebe... Boje se otvoriti jer se boje povreda...
zapitala se je li to možda njen problem... Je li to razlog zašto se nikako nije zaljubila... Zašto nije osjetila taj osjećaj, pa makar bolio... Zbog takvih stvari je neko vrime osjećala ispraznost, nekakvu depresiju...
Znate one scene u filmvima... Kad osoba koja trenutno pati zbog nekakvih ljubavnih problema, oko nje, u gradu, su sami zaljubljeni parovi koji sretni koračaju zajedno...
Ali sada, sada je zadovoljna... I ispunjeno proživljava svaki dan...

U zadnje vrime vam nemam baš puno vrimena, pa samim time nema ni kvalitetnog posta... ALi, brzo ću ja sist i napisat pošten post... Do tad ..

...anđeo s greškom...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



~21:31~ | komentari (41) | print | # |


subota, 10.03.2007.

... bez naslova...

Prvo, prije nego počnem pisat post, tila bi vam zahvalit na savjetima...
U prošlom postu sam opisivala sebe prije... Sama sebi više idem na živce stalno govoreći o nekakvim promjenama... Ali, promjene su se dogodile... Uglavnom, sada više cjenim život, ljude oko sebe, a i samu sebe...

Kako smo već kod promjena, jučer sam bila na sprovodu... Umra je stariji čovik kojeg nisam toliko predobro znala, ali svaki put kad bi ga vidila, bia je pun ljubavi, dobrote... ljepote života...
Tako, osta mi je u jako, jako lipom sjećanju...
Čovik se zapita zašto uopće postoji život... Čemu sve to?!

Ali, nije bitno... Ja se danas osjećam posebno dobro... Ne dopuštam da me išta izbaci iz takta... Svi me pitaju šta mi je, na čemu sam, ili ko me je naljutia... Uglavnom, svi imaju neke svoje teorije... a ja se samo osjećam posebno dobro...
To vam ne mogu opisat...

Uglavnom, jedna osoba do koje mi je masu stalo, odnosno osoba koju obožavam je trenutno u tako lošem stanju.. sumnja u sve oko sebe... Vjerojatno će čitat ovaj post, pa neću o tome puno pisat, ali to je jedina stvar koja me pogađa u zadnje vrime... Da je ona super, virujte mi... ja bi bila još sritnija i zaljubljenija u život... Uglavnom, nadam se da će joj ubrzo bit bolje..

Znate kako kažu, da se osoba nakon nekog uspjeha promjeni, odnosno umisli... E, pa ja znam takvu osobu... ili da kažem... znala sam takvu osobu, jer ona se toliko prominila, da je ni ja više ne prepoznajem... Niko joj nije ravan... A prema meni se počela ponašat kao da sam nekakva trećerazredna roba s greškom... (Očito predoslovno svaća moj nick...)
A šta da vam kažem... Vremena se minjaju, a ljudi isto...
Samo se nadam da ja nikad neću toliko nisko past...

Eto, to bi bilo to... Post nisam uopće ovako zamišljala, ali eto ispa je tako, jer sam imala mali incident za vrime pisanja...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Uglavnom, pozdravlja vas ....Anđeo s greškom....



~23:35~ | komentari (43) | print | # |


petak, 02.03.2007.

..................

Evo je, opet je sjela i pokušava pretočiti svoje misli na papir...
Zašto se trudi? Možda želi da je se kasnije sjećaju, te potajno želi da netko uzme njene zapise i pročita ih... Jer, tek tada bi ju napokon upoznali, tek tada bi ju istinski cjenili...
Jutrom se budi proklinjući svaki novi sat, svaki novi dan jer zna da joj to donosi nove boli!
Ustaje iz kreveta u kojem ima prividnu sigurnost i odlazipreživljavati, jer to je sve na što se sveo njen život - preživljavanje...
Cijeli život se trudila ostati posebna, ne pokleknuti pod teretom današnjeg svijeta u kojem netko postaje nitko... Svako jutro provodi ispred ogledala, uvjžbava lažni osmjeh dok suze kapaju niz njene usne..., suzbija onu pravu sebe, naoružava se prividnom srećom i odlazi...
Unatoč dugogodišnjem odupiranju postala je laž..., obična laž koja živi za druge... Sada joj samo ostaje nada da je ovo samo ružan san...
Dolazi ispred ogledala, umiva se, skida sa sebe prijetvornost, licemjerstvo, te se pokušava sabrati u jedno... Tako je umorna od postojanja...
Pokušava se gledati u ogledalo, ali ne može, unutar njega vidi stranca!! Ni ona sam se više ne prepoznaje...
Došla je u tu fazu kada se u društvu osjeća osamljenija nego ikad... Tišina i samoća su joj najbolji prijatelji...
Odustaje... Više nema nade za nju... Postala je obična! Nije ništa više od toga! Toga se cijeli život bojala!... Nadala se da će imati snage oduprijeti se, ali i ona je samo čovjeka... Pala je!...
Doteturala se do kreveta, zagrlila je ajstuk tako jako pokušavajući osjetiti toplinu, sigurnost, ljubav...
Njen problem je što je svi pokušavaju popraviti, ali ona nije slomljena...!
Doma je ona slika koja pokušava popuniti oštećenja koaja su nastala tokom dana...
Kada ju vide klanjanu joj se i bulje u čudu... Smatraju je savršenstvom... Ali, nikada nije bila, i nikada neće biti...
Tako je umorna od postojanja!
U zraku osjeća napetost i čuje kako čudovišta dozivaju njeno ime...
Zna da kada netko pročita njene , i u biti vidi pravu nju da će ju poslat k vragu...! Poslat će ju k vragu, a neće biti ni svjesni da su oni napravili čudovište od nje.., jer čitav život se prilagođavala.., trudila se svidjeti drugima...
Odjednom, sama u četiri zida postaje svjesna kako ovo nije san.., ovo je sve što je ostalo od jučer...
Cijeli život je posvetila drugim, a sada je vrijeme da učini nešto za sebe...
Ovaj mali Anđeo s greškom je napokon posložio svoje prioritete... Odlučila je raširiti krila i prepustiti se vjetru koji ne zna za laž... a živi ljepotu, istinu i ljubav...



Free Image Hosting at www.ImageShack.us



~15:16~ | komentari (36) | print | # |


subota, 24.02.2007.

...zbunjena...

Postoji tisuću i jedna izreka za ljubav...
Tipa... ''Ljubav će doći kad budeš spremna za nju''..., ''Ne možeš volit druge ako ne voliš sebe''....
I ja se slažem sa njima, i sve je to super, divno, krasno... ali... svit nije savršen...
Ona,... ona čeka ljubav... U stvari, ona živi ljubav...

Znate šta ću van reć... 5 puta sam pokušavala nastavit pisat ovaj post, i isto toliko puta sam ga izbrisala jer nisam mogla nastavit...
Trenutno je u fazi kad čeka poruku, i koliko god sebe uvjeravala kako je to patetično i jadno, ne može si pomoć...
Uvik joj je bilo fascinantno kako neki mogu plakat ako su ostavljeni... Mislim, to znači da nije vridan nje, njenih suza ni njene ljubavi... Ili, šta ako ti se neko sviđa, a ti njemu ne... pa se ne javi... Uvik su joj to bile apsurdne situacije... Ali, sad je ona u toj situaciji da očekuje poruku uvjeravajući sebe kako je nije briga..., kako joj je svejedno..., ali, mala se zaljubila...
Vjerojatno po prvi putu životu...

I šta pokušava svatit... Kako može bit tolika razlika između muške i ženske psihe...:?!
Mislim, dok tipovi čekaju da se jave, ženske bi se javile odma sutra...
Ili, zašto ovaj svit nije tako načinjen da ljudi iskreno kažu sve šta imaju reć... Bilo bi manje povriđenih... Manje patnje... I ljudi bi se navikli na to... To bi bilo super...

Trenutno vam stvarno ne mogu pisat, i ža mi je.. Očito sam i ja smao obična cura sa problemima... Mislima, nisu to problemi..., nego, jednostavno sad ne znam na čemu sam, pa ne znam kako se postavit... Sretno ili...

Ali, sve u svemu... Meni se ovaj život počinje sve više sviđat.... I počinjem uživat u njemu...
A to preporučujem i vama... Uživajte, i ne dajte se!!!


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


...anđeo s greškom...



~17:42~ | komentari (14) | print | # |


subota, 17.02.2007.

Čekajući ljubav...

Opet je, i za ovo Valentinovo, napravila nešto čega se srami...
Napravila je ono šta mrzi kod sebe...
Dobila je dar za Valentinovo od drage osobe, ali, samo drage...ništa više...
Sutra ju je pozvao na ''date'', i pristala je pokušavajući naći neke pozitivne osobine..., nešto šta će joj se svidit na njemu...
I, jučer su otišli... Ona je čitavo vrime pričala, dok je on s vremena na vrime otvoria usta i progovoria rič, dvi...
To mu je jedna od najvećih mana...
KOliko god se trudila, nije se mogla prislit da joj se svidi... Jednostavno ne ide...
Nisu dugo ostali... Otišla je, nadajući se da mu je dala do znanja da to neće ić...
Svatila je da je to šta je napravila bilo loše, zločesto i pokvareno..., ali isto se nadala da je svatia kako nije zainteresirana...
Danas joj je poslao poruku...


Free Image Hosting at www.ImageShack.us



~18:57~ | komentari (19) | print | # |


utorak, 13.02.2007.

13.02.2007

Evo, danas je 13.2.2007...
Još od pamtivjeka ljudi štuju valentinovo... To je dan kada se zaljubljeni međusobno darivaju...
No, često se nađe doza ogorčenosti u osoba koje još jedno valentinovo moraju provesti same....
Ja osobno nisam jedna od njih...
Uvijek imam odraz u ogledalu... ;o)-...
Normalno, zezam se... Valentinovo je stvarno jedan od najlipših dana u godini...
Normalno, odma uz Dan žena... Kažu da je to najdepresivniji dan..., ALi gledajmo to s pozitivne strane... bar trgovci taj dan prodaju masovne količine čokolade...
Nadam se samo da će većina sutrašnji dan provest u zagrljaju osobe koju vole, i da će vam taj dan bit nezaboravan,,,
A, ono koji su još uvik solo, nemojte padat ni u kakve depresije, jer nema nikakve koristi od njih...
Iziđite, zabavite se, ili pak ostanite doma i sažaljevajte se... Vama ostaje na izbor..



A ja vas sad pozdravljam, i šaljem vam puno pozdrava, te želim vam sretan sutrašnji dan...



Image Hosted by ImageShack.us




........Mia......



~17:55~ | komentari (14) | print | # |


petak, 09.02.2007.

Zdravo prijatelju...

Zdravo prijatelju...
Znam, nisam ti dugo pisala, ali tvoje zadnje pismo me uznemirilo...
Ne znam kako da ti pomognem...
Žao mi je šta ti ne mogu prenjet nikakve dobre novosti...
Pitao si me kako sam... Pa, evo par sitnica...

Svaki dan postaje borba za opstanak... Ne mogu više trpjeti ovaj lažni osmijeh na licu...
Ovaj umjetni smijeh, i ovu prijetvornu sreću...
Znam da život nikoga ne štedi... A šta da ti kažem...?
Rijetki su trenutci kada se na mom licu može vidjeti iskrena sreća...
Poznavajući te znam šta ćeš mi odgovorit... I puno puta pomislim na osobe kojima je puno teže nego meni... Ali, ne uspjevam uvijek... Teško je to... Pokušam se staviti na njihovo mjesto, ali to je teško... No, tada se moji problemi čine minimalni...

Danas pada kiša... sentimentalno sam raspoložena, i fališ mi ...
Fale mi tvoji savjeti...
Uz tebe, život mi je bivao lakši, sve se činilo puno jednostavnije...
Bili smo ja i ti... Ti i ja... A sad... zanemarila sam te u potpunosti...

Molim te, nemoj se ljutit na mene...
Anđele moj, čuvaj me...



~11:53~ | komentari (14) | print | # |


petak, 02.02.2007.

...istina...

U prošlom postu sam se pokušala prisjetiti ljepote tišine... A danas... Danas je dan kada ju prezirem...

Istina je da mi uvijek treba bar minuta tišine, ali isto tako... postoje trenutci kada mi treba netko tko će mi reć da mu je drago šta postojim...
Jednom je pokušala izvest, amo reć nekakav eksperiment.....
Cili dan nije ništa govorila... bila je depresivna, samo je tila vidit oće li ko primjetit tu promjenu...
To jutro se probudila sa smješkom na licu... i čekala kad će ju netko pitat šta joj je,. zašto je tužna... ili nešto slično...
Moram priznat da joj je bilo jako teško kada je proša cili dan, niko nije ništa primjetia.. niko nije ništa pita....... u nekim slučajevima to ne bi bilo čudno... npr. da ona inače šuti... ali, ovo nije takav slučaj... ona je brbljava, vesela, ''prpošna''cura... (Dobila je čak i nadimak Prpošna...)


Taj dan je započela smješkom... a završila ga je suzama...

Ako stvarno želite znati ko je uz vas... Ko vas cijeni i voli,, napravite ovaj eksperiment, ali kažem vam... ako se bojite istine...

Nekad je bolje provesti život u lažnoj sreći, nego u istinitoj boli...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



~14:28~ | komentari (25) | print | # |


četvrtak, 25.01.2007.

ljepota tišine

Koliko puta ste sami... Vi...
Nema nikoga oko vas, a dušu vam ispunjava taj potpuni zvuk tišine...
u tišini ima sreće, ima tuge, radosti, žalosti, boli, patnje, ali i zadovoljstva te ponosa...
Pokušavajući objasnit zvuk tišine, ne mogu ništa konkretno napisat... To svatko mora doživit sam...
Tišinu svi ljudi povezuju sa samoćom... Ali nije uvik tako... NEkad se najbolji događaji prožive u tišini...
Čudno je to, kako se i u potpunoj tišini možeš osjetit potpun...
Svima... pa i najvećim društvenjacima nekad dobro dođe samoća... da preispitaju odluke, stavove, razmišljanja...
Ne znam jeste li ikad doživjeli tu pojavu da se u društvu, masovnom društvu, osjećate tako osamljeni... Osamljeniji nego nikad...
Ovaj post nema nikakvu svrhu osim da upozori da ne zaboravite na ljepou tišine...



~22:59~ | komentari (23) | print | # |


subota, 20.01.2007.

Moram priznat da evo do sad nisam baš čula za ovu štafetu, ali isto tako da mi je drago šta san je dobila... I za to moran zahvalit ...jednoj maloj... Vidim da tu triba napisat pet stvari koje vi ne znate o meni...
Pa, eto...

1. ...anđeo s greškom... je Mia, 17-godišnja cura koja ide u 3. razred jezične gimnazije. E, i ne uživam baš u razredu...
A u tom razredu priživin jer su mi dvi cure koje naproožavan podrška, i jer znam da im je isto ka i meni...

2. Malo vas zna da pivan u crkvenom zboru u svojoj župi... i nadan se da ćemo uskoro postat vokalno - instrumentalni sastav.. Za to triba masu truda, i želje---
Obožavan muziku...., tila bi naučit svirat bubnjeve... A kraj kreveta iman mali ''oltar'' na kojem mi stoji mini linija... A ispod nje cd-ovi... Ono, bez muzike ne bi mogla...
A najbolji ''prijatelj'' mi je i-pod..

3. Do sad još nisan imala momka... Izlazila sam na prve spojeve, ali drugi se nikad nisu ostvarili... bilo da sam ja odustala, bilo da sam za drugi date tribala ić u zagreb, ili da je ''on'' odusta... Ali, ne gubin nadu... E, i nije me to crnjak priznat...

4. Dosta ljudi, u biti, svi ljudi koji me upoznaju steknu kriv prvi dojam o meni... Misle da sam povučena, nezainteresirana i nekreativna...
A istina je da san (u okruženju koje mi odgovara) jako opuštena, vesela, itekako zainteresirana i kreativna,.. također sam puna ideja, i tila bi napravit masu toga, ali nemam baš materijala...


5. Iako iman stariju sestru i mlađeg brata, iman osjećaj kao da iman još jednu stariju sestru (rodica- za one koji ne razume- stričeva kćer), i starijeg brata (rodicin brat)... I obožavan sve četvoro... kao i ostatak familije..
A još jedna osoba koja je sastavni dio mog života je najbolja prijateljica Nina... S njom imam onaj odnos tipa... šutite, a kad se rastanete imate osjećaj da ste trenutno imali najbolji razgovor u životu...


Stvarno mi je bilo teško izabrat 5 stvari koje bi podilila s vama, a nadam se da nisam pogrješila---

Štafetu predajem dalje---

annwyn<

alone

sorimie queen

plavooka

angel



~23:14~ | komentari (18) | print | # |


nedjelja, 14.01.2007.

bez naslova...

Nakon prekida padaš u depresiju... To bi kao trebalo biti tako, i ja sam do sada živila u uvjerenju da to je tako...
Vjerojatno i jest, ali kad voliš osobu s kojom prekidaš...
Ne znam kako će ovo zvucat, ali ja sam ostavljena zbog sponzoruse...
Odma ću vam rec da ju ne nazivam tako zbog bilo kakve mrznje ili necega slicnoga, zenska stvarno jest takva...
Normalno, sad sam ocekivala da cu past u depresiju bar nekog niskog stupnja, ali nisam..
Zvucat ce jezivo, ali to mi je i kompliment...
Uglavnom, ponovno sam slobodna i zadovoljna trenutnim stanjem...
Došla sam do spoznaje da ovako ozbiljne veze nisu za mene- bar ne još..

E, prije nego nastavim tila bi vam zahvalit na komentarima... Za neke osobe nisam ni znala da posjećuju ovaj blog, ;o) pa eto... Thanx svima...

Sinoć sam bas razmisljala o tome zasto su ljudi uopce nezadovoljni svojim izgledom..?
Na pamet mi je padalo masu razloga, i normalno onaj svima toliko poznat: Mediji su iskvarili percepcije dobrog i lošeg... Nešto u tom stilu...
Izmedu ostalih nasa se i onaj da se u sebi uvik pitamo sta drugi misle o nama, i kakvi cemo izgledat u njihovim ocima... Mozda to svi znamo, ali nitko ne pokusava rjesit taj problem... Rijetke su one osobe koje ne mare za druge (u tom smislu), i svaka im cast., jer nije lako proc ulicom uzdignute glave a znas da ti proporcije nisu 90-60-90...

Bez imalo dvojbe cu rec da sam prije hodala gradom sa glavom pod zemljom... Vise nije tako...
Moze se rec da sam postala jedna od onih sta ih nije briga za druge... neki su to prihvatili, neki ne...
Nekima nije vise jasno kako jedna ''mala'' Mia moze rec ''Ne''?!
To su valjda posljedice toga sta sam proteklih 9 miseci radila na sebi i svojoj osobnosti...
And I like it... ;o)


..anđeo s greskom...



~21:17~ | komentari (8) | print | # |


srijeda, 03.01.2007.

KOGA DA PITAM, BRATE KO ĆE MI DAT ODGOVORE?

Promjene... koliko su dobrodošle, toliko ih i prezirem!
Prezirem ono što donose, prezirem ono što potiču...!
Lipo je minjat se, pogotovo ako su te promjene nabolje.
Onda vam se dogodi ono šta se meni dogodilo! Postanete sretni! a kako na to niste navikli, osjećate se zbunjeno, svaki korak analizirate 500 000 puta gledajući postoji li ikakva mogućnost da uništite tu sreću?!?!

2. stupanj sreće je GRIŽNJA SAVJEST...
Grižnja savjest zbog same sreće... Kako mogu bit sritna dok osoba so koje mi je maksimalno stalo pokušava sredit svok život...?

Još neke nuspojave sreće su ljubomora, zavist i neprijateljska nastrojenost.. (od strane drugih...) A to su stvari s kojima se triba moć nosit... Triba snage da to izdržiš...

I sad isplati li se bit sritan?

Danas je tako depresivan dan, a ja moran učit kako da uživam u svojo sreći..(prije nego ne nestane...)
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Anđeo s greškom



~17:58~ | komentari (6) | print | # |


utorak, 26.12.2006.

HAPPY POST

Božić je vrime veselja, radosti, ljubavi, ali i ČUDA...
Istina je... čuda se događaju, iako mnogi to ne žele, i neće priznat...
Njoj se ovaj Božić dogodilo čudo, Božićno čudo... sve želje su joj se ispunile...
Mislim, njoj je to čudo, vama možda neće ozgledat tako, možda će vam izgledat kao besmislica... Pa poslušajte...
Krećemo ispočetka...

Dana 9.8.1989. u splitskom rodilištu začuo se glas preslatke male djevojčice...
Njeni su joj odlučili dati ime MIA...
Uglavnom je cijelo djetinjstvo odrastala u sjeni starije sestre, a kasnije i mlađeg brata...
Ona je srednje dijete, a uz to nije definirano koju funkciju u obitelji vrši..
No dobro, malog razmaženka ćemo sad pustit na miru... sestra...
Osim predivne crne kose koja uz lipo lice odm a ''upadnme u oči'' cura ima takav mentalni sklop da mora zabavljat sve oko sebe... a to se ljudima dopada...
Mia se odjednom našla u njenom bivšem društvu i svi su je odma počeli uspoređivat sa sestrom... ''pa, Mia, ti si mi nekako povučena, sestra ti nije bila takva...'' ili '' Mia, ti i sestra ste nebo i zemlja... Ona je cila happy, a ti si cila...''
Neću ni dovršit tu rečenicu...!!!
Miu inače nije briga šta ljudi koji joj nisu važni misle o njoj, ali živcira ju činjenica da ju ti ljudi uopće ne poznaju, a već stvaraju nekakve predrasude i mišljenja... A da ne pričam o stalnim usporedbama sa sestrom...!
Alo ljudi*!!! Jeste li se ikad zapitali da li je ona fraza ''SVI SU LJUDI POSEBNI, I RAZLIČITI'' možda kojim čudom istinita...
Ali, uvjeravam vas... ako iko zna, poznaje te dvi sestre zna da su nebo i zemlja...
no, naslov posta je HAPPY POST, pa ću vam sad i reć zašto---
Njeni bližnji su počeli primječivat razlike između sestara , te su počeli cjenit te razlike----i šta je najvažnije, više ih ne uspoređuju...
A jučer, na Božić, je zaželila da se neke stvari promine, i da ''upozna'' ''tipa'' koji joj se sviđa već duže vrime...
danas joj je ''tip'' posla poruku i sutra će se nać s njim!!:...

Osjeća malu nervozu, i strah da će razočarat, ali unatoč svemu, odlučila je bit svoja i to ''odradit'' kao prava lavica...
Pa šta bude...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Vi koji me poznajete u stvarnosti... Molila bi vas da ovaj post ne spominjete mojoj sestri, jer mogla bi sve to krivo svatit...
Da budemo jasni... ja volin svoju familiju, i napokon san prihvatila stanje kakvo u stvarnosti je... i puno mi je bolje...


SRETAN BOŽIĆ SVIMA!!!



~22:01~ | komentari (8) | print | # |


ponedjeljak, 18.12.2006.

...livin'...

Život...

Sama sjedi u sobi i razmišlja... misli joj se množe... ne može prestati... jedna misao vodi k drugoj... Zastaje... došla je na rečenicu... ''Ne isplati se živjeti...?'' Okrenula se oko sebe i shvatila je da je sama...
Živi li život da bude sama? Ljudi ju ostavljaju, napuštaju ju... sama je... ... ...
Tada je shvatila kako je taj život njoj darovan... Dobila ga je... i sad to dano povjerenje mora opravdat... Mora skupit snage i nastavit... Svjesna je činjenice da će upoznat još tisuće ljudi koji će ju povridit, ali nada se i tome da će napokon doći neko zbog koga će joj život bit obojen vedrim bojama... Nada se da će pronaći smisao u životu...
Još ne zna za šta je stvorena... koji je smisao njenog postojanja, koja je njena zadaća na zemlji...
Onda se sjetila nedavno preminule novinarke--- koja je izjavila ''ŽELIM ŽIVJETI''._____-
Koliko ljudi želi živjeti, a možda nemaju prilike za to.... A ona... kao najveća nezahvalnica razmišlja o tegobama u životu... Tako joj je loše... sama je... pa šta.... ?!?!
Koga briga....?
Ali je tako loše bit sam? ima vremena za sebe... Iako, bilo bi lipo s vrimena na vrime dobit nekakav znak da je nekome stalo do tebe, da mu je drago šta postojiš...

Živi..., zdrava je... šta joj još triba... možda bi dobro došlo malo zahvalnosti.,....



~14:08~ | komentari (11) | print | # |