nedjelja, 19.10.2008.

EY LJUDOVI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!............
Evo konačno i mene...... Dugo me nema??? Kaj ne??? He he he.....
Ah kaj bum..... ima puno posla pre meni... Npr. kak škola....
AH.........Ne bi ve o tome...... Nego............. Zkj sam ja tu i zkj sam sam se NAPOKON zmislila na blog je to kaj vam se pofalim kak mi je jučer bilo lepeko s jednim dečkom......... Joj!!!!!!!! Sam da znate kak je bilo lepo...... Bar meni....Kaj ne Deko??????????? I jedva čekam Stavrosa kaj ga nazaj vidim.... A možda ga vidim i prije.... Ko zna..... Možda!!!!!!!!!!!!!
A da sam znate kak ga je lefko nagovoriti....... Ili sam ja to uspjevam Deko?????? HE HE HE!!!!!!!!!
Ajde idem ve....... Pa se javim još koji put....
Pusa Deko!!!!!!! i fališ mi!!!!!!!!!
pozzek svima ostalima....


LAKO SE ZALJUBITI
ALI TEŠKO JE REĆI DA SI ZALJUBLJEN!!!!!!!!!






ESEJ O LJUBAVI

Kao da sam pozvan da učinim nešto veliko i trajno.
Kao da sam s tvojom ljubavlju spreman da savladam sebe samog, svoju nemoć, svoj strah i svoju nepokretnost.
Da ti kažem da misli koje me progone ove večeri imaju tvoje lice, i one koje su žive, i one koje su mrtve, i one koje su mi nanosile bol, i one koje su mi donosile radost.
Misli nekih mojih života prepoznajem, a željan sam ih kao što sam željan tvoje ljubavi, dodira, postojanja.
Volim te, znači tražiti smisao, biti spreman i otvoren.
Volim te, znači živjeti istinu i drhtati pri pomisli na tebe. Zahvaljujem ti se na svemu ma koliko to trajalo.
Ljubavi, siromašni su oni koji nikada nisu voljeli! Ja ne želim da te učim već da te volim, to je viši stepenica saznanja. Ako vjeruješ u sebe, za posljedicu ćeš imati neslomljivu svijetlost koja dolazi svake noći.
Tako će ljubav i život biti jedno. Volim te, zaista te volim.
Znam da mi ne vjeruješ i misliš kako ću te i ja jednog dana iznevjeriti. Zapamti, moja ljubav izdržuje prijevare, izdržuje vjeru..Tjera me silna potreba za tobom.
Tada i moj život dobija smisao. Moja sudbina dobija nove oblike osmišljene tobom. Zbog tvoje ljubavi ti oblici imat će neprocjenjivu vrijednost. Zar mogu očekivati više? Trenutno jedino moja ljubav ima svrhu, jedino ona daje vrijednost ovom pisanju, jedino to duboko osjećanje pripadnosti tebi donosi smisao koji iako polako izlazi iz mene, ostavlja me samoga.. ljubim, da Željo, postojiš uzalud! Zašto si pobjegla..?, mogli smo na taj tajni put krenuti zajedno. Šteta, jer moja ljubav za tebe nije ništa. Ne znam više šta govorim, pokušavam da ti objasnim, opišem stanje u kojem se nalazim.
Kako da ti opišem to stanje, ta slabost duše, taj instinkt i bol, to lutanje, to ponižavanje. Kako te ponekad mrzim, ne mogu da te se oslobodim,, da se odvojim, da poželim drugu, a opet samo tvoje lice za mene ima smisla. Ponekad sanjam, kroz snove preživljavam one dane dok si me valjda voljela.Nije teško biti rob onome koga voliš. Neću da te pitam zašto je to tako očigledno. Da bi samo uvećalo moju bol ponekad mislim kako je sve to jedan trenutak u vremenu, trenutak između dva udarca. Kao neki tren u kojem svijest pritiska moje biće i cijedi ga izvlačeći ljubav. Ponekad postajem dosadan i sebi. Ljubav pa ljubav.
Ponekad se pitam odakle dolazi ljubav, Odakle snaga i ta nemoć istovremeno? Otkuda oblaci tvog lica sto me progone iz časa u čas.
Zašto si ti postojala u meni, zašto ne mogu da te odvojim od mog života? Kako, zašto, nije dovoljno reći samo volim te.
Plašim te se, želim te i bojim se tebe, mrzim te i ubijam te svakodnevno, jer ti si moj strah i moja groznica i moje najmilije, moja ograničenost, i moja tupost i sve moje gluposti. i sva moja radnja, i ti si istina. Kada kažem volim te pomislim na ono što čini ta riječ, na sve ono što si živjela, što živiš i što ćeč živjeti.
Koliko samo može da nedostaje zadovoljstvo milovanja, neznosti..
Volim te u vremenu mnogobrojnih života znači pobjediti smrt,,znači nadu i smisao života, puteve k tebi..Možda je sadašnja ljubav u ovom životu način da se naučim patnji..Ovaj svijet ponekad je surov, ponekad nisam u stanju da razumijem, ponekad ga prihvačam, ne volim ništa što znam. Predosjećam da ćeš otići, da će te tokovi života odvući od mene. Što nam vrijedi traganje za sobom ako se izgubimo prije nego što smo sebe pronašli. Na putevima života ne postoje prečeci. To je jasna svijetlost saznanja. Mogu. Odlazim od tebe. Spašavam te mog prisustva, moje komplikovanosti, mojih nesanica i prevelike ljubavi koja ti je prešla u dosadu..Ona je uvek nešto drugo od onog što trenutno mislimo da jeste. Od moje ljubavi mogu uvek očekivati više. Zašto želimo da je se oslobodimo? Zašto obuzima tuga i radost, dva različita osjećanja istovremeno? Znam, odlazim od tebe ali ne od ljubavi moje.
Ovaj odlazak nije smrtna presuda za našu ljubav. Ponekad želim da ti predložim da kreneš sa mnom da dijelimo život koji je ostao. Ali osećam da bih pogrešio i uplašio te. Ja ne sumnjam u tvoju iskrenost, u sve što si mi podarila za ovo vrijeme ljubavi. Sad znam odakle izvire ta ljubav i sa tom spoznajom mogu da odem na put znajući da ćeš zauvijek biti uz mene, u ledenom trajanju bez bola, patnje. jednom trajanju koje ne iskupljuje blažene ali i ne kažnjava griješne. To je sve za sada, za jedan život, za dijelić drvenog vremena u kojem se obnavljaju sve moje radosti i sve moje tuge, Ti si zaista moja ljubav za sva vremena!

poljubac je stisak što ništa ne boli!!!!
kad te netko ljubi znaj da te voli.
poljubac je ruža što divno miriše, a najviše te voli onaj tko ti ovo piše!!!!!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.