< | veljača, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Naci cete me na :
petrazgb@net.hr
oder
petra_zgb137@hotmail.com
oder
icq no. 404-530-985
Obavezan klik misem na...
FBF
iskon
google
MALA LEE
LAIN
IVA
DRUG
DIJANA
MLADEN
MAJA No. 1
MAJA PVT
TOMEK
RANGER
DRO
UMORNO OKO
ISKRENI
Free Web Site Counters
Ožujak 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (1)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (1)
Rujan 2006 (1)
Kolovoz 2006 (1)
Srpanj 2006 (2)
Lipanj 2006 (2)
Svibanj 2006 (3)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (2)
Prosinac 2005 (1)
Listopad 2005 (2)
Rujan 2005 (1)
Kolovoz 2005 (3)
Srpanj 2005 (3)
Lipanj 2005 (3)
Svibanj 2005 (9)
Travanj 2005 (2)
Ožujak 2005 (3)
Veljača 2005 (2)
Siječanj 2005 (1)
Prosinac 2004 (1)
Studeni 2004 (11)
Listopad 2004 (18)
Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Napisati, na primjer: «Noć je osuta zvijezdama
I drhte, plava, nebeska svjetla u daljini.
Ponoćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Volio sam je, a katkada – i ona je mene voljela.
U noćima ko što je ova držah je u svom naručju.
Ljubio sam je toliko puta pod beskrajnim nebom.
Ona me voljela, i ja nju sam katkada volio,
A kako i ne bih ljubio njene velike mirne oči.
Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Misliti da je nemam. Osjetiti da sam je izgubio.
Čuti beskrajnu noć, još beskrajniju bez nje.
A stih pada na dušu kao na pašnjak rosa.
Što znači da je moja ljubav nije mogla sačuvati.
Noć je osuta zvjezdama i ona nije uz mene.
To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja se duša ne može pomiriti da sam je izgubio.
Moj pogled je traži, kao da je želi približiti.
Moje srce je traži, a ona nije uz mene.
Ista noć bjelinom ovija ista stabla,
A mi, oni od nekad, više nismo isti.
Više je ne volim, zbilja, a koliko sam je volio.
Moj glas je tražio vjetar da dođe do njena sluha.
Drugome. Pripast će drugome. Ko nekad mojim poljupcima.
Njen glas, njeno čisto tijelo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zbilja, a možda je ipak volim.
Ljubav je tako kratka, a tako beskrajan zaborav.
Jer sam je u noćima ko što je ova držao u svom naručju,
Moja se duša ne može pomiriti da sam je izgubio.
Makar ovo bila posljednja bol koju mi zadaje,
A ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.
Mica maca;)
Ahh..
Nice...
Ruzice...
Ulet samo da pokazem znakove zivota,
makar po izgledu se to bas ne bi moglo reci..
Izgleda da su mi podocnjaci postali best frendovi,
spavanje je postalo privilegija( mozda zbog stresa, a mozda zbog tko zna cega),
sve u svemu zivot mi se sveo na nekoliko radnji..
I nijedna od njih mi nije bas nesto previse draga..
Al kak se kaze, kaj se mora nije tesko..
Samo cu se zagonetno nasmijat na ovo..
I bas ovaj vikend mora bit dobih stimunga u gradu,
u Bestu Tomcraft (ona poznata stvar Loneliness) i ekipa..
Eh kad sam pehist u dusi , nema mi spasa..
Heh mislim da ce se u utorak slavit «majmunovo», kakav god bio ishod ispita..
Mrzim ovaj mjesec!!!
I za kraj pozdrav iz nebeskih visina:)
Sjedim u sobi i promatram zidove..
Jedan mi drazi od drugog, na njima vise
slike od prvih 20 godina mog zivota..
Mora da sam pregledala te fotke vec n puta, ali uvijek nadem nesto novo na njima.. bilo to neku osobu, neki sitni detaljcic.. I tako se vracaju
sve one, mozda tada na izgled ne bas blistave situacije, kao najljepse uspomene..
Tko bi ih se sad svih sjetio..
Od prvih koraka( istina, kojih se bas i ne sjecam), najdrazih trenutaka s obitelji,
do onih meni groznih dana u vrticu, par pokusaja bjega iz istog,
prve djecje ljubavi, pocetka osnovnjaka, provodenja sati i sati na ulici zbog vjezbanja granicara( ipak isplatilo se, bile smo prve),
svada sa mojim danasnjim frendicama iz «kvarta»,
prvih izlazaka u legendrano Srce,
pocetka nase ekipice koja je prosla cijelu Hrvatsku a i sire,
legendarne recenice: « Od sutra vise ne postojite»,
svih onih silnih tuluma, cajanki, putovanja po Europi,
maturalca jednog pa onog drugog
- ipak Berlin se ne moze zaboravit :) ,
gimnazije, mature, upisa na fakultet,
svih onih ljudi koje sam upoznala na natjecanjima,
svih onih dogodovstina od kojih se ljudima dizala kosa na glavi,
i da ne zaboravim parkic u kojem smo sve mi odrasle...
Sve to je utjecalo na nase zivote, i eto sad je kako je..
I ne bih ovaj zivot mijenjala za nista na svijetu..
Mozda je ipak bolje da slike da govore o tome...
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!
A. B. Šimić: Opomena
Napokon je ovotjedna tortura zavrsila, dva su rijesena jos ostaje njih.. hm.. necu ni brojat..
Idemo u nove pobjede..
Ipak pokleknuh pred ovim danom zaljubljenih, pa potrazih povijest tog dana...
Sveti Valentin bio je svećenik i živio je u 3. stoljeću u Rimu. Rimskim Carstvom je u to doba vladao car Klaudije, koji je vojnicima zabranio zaruke i vjenčanja, jer je držao da će u protivnome vojnici radije ostajati kod kuće sa svojim obiteljima.
Svi svećenici odlučili su poštovati ovu carevu odluku i nisu vršili obrede vjenčanja, osim Valentina.
Svećenik Valentin oglušio se na carevu odluku i potajno je održavao ceremonije vjenčanja mladih parova koji su to željeli.
No dobri Valentin je uhvaćen 14. veljače 269. godine i pogubljen odsijecanjem glave.
Kasnije je car Julije I. u 4. stoljeću nad njegovim grobom podigao baziliku, te se od tada taj svetac počeo štovati među kršćanima. Tek u 15. stoljeću ovaj je svetac povezan s blagdanom zaljubljenih.
Sve do 1969. godine Sv. Valentin slavio se 14. veljače, a onda je izbrisan iz katoličkog kalendara, te je postao tek neobavezni spomendan, zbog želje za smanjenjem broja spomena svetaca o kojima nema dovoljno povijesnih podataka.
Postoje i duge teorije o porijeklu ovog praznika, no bez obzira na to, Dan zaljubljenih ili Valentinovo sve više ljudi doživljava kao romantični blagdan. Možda zbog sve većeg marketinškog bombardiranja sa svih strana, a možda jednostavno zbog ljubavi!
izvor - net
Nadam se da cete sutrasnji dan provest sa voljenom osobom i da ce biti za pamcenje..
P.S. Dro nadam se da se ono obecanje muske ekipe vezano za steker nece obistinit
P.P.S. Pozdrav svima koji skicnu ovdje.
P.P.P.S. Velika Dalmosu ..
Eto me svratih malo ovdje, da bar na tren odvratim misli od silnih podataka..
A i da NETKO ne bi bio zrtva kasnije.. Znat ce on...
Ne bi covjek vjerovao kako ovaj drugi mjesec stvara nepotreban stres.. Rezultati se vide..
Ono mentalna ekskurzija u tijeku
Najradije bi...
Ako vam je do malo smijeha klik ovdje DVD ST. Č.
Toliko za ovo javljanje.. Ugodan vikend vam zelim...
I pusa Dalmosu
Mah-mah
Na mukama se poznaju junaci..
Ne bih se toga ni sjetila da se nisam nasla u malo nezgodnoj situaciji.
Sto bi drugo bilo posrijedi nego neki ispit( istina ima i puuuno vecih i vaznijih problema ali eto..). . Kao sto sam vec napisala u jednom od mnogobrojnih postova proslog mjeseca( svi me pitaju da jesam li malo zazujala u krivom smjeru, pa da vam odmah kazem da nisam:) ), organska me dosla glave.
No, ne bi to bilo to da se moja Dro nije nasla spasavat me sa svim onim cudima sprektroskopije, nmr-a i sl.. Pa stoga puuuno ti hvala!
Nadam se da cu to proc u utorak pa cemo dostojno profestat:)
Potaknuta time, posveti cu joj koju rijec sto vec dugo planiram..
Mozda nije strucno napisan i mozda nisu prave rijeci u ovom tesktu, ali ono sto je meni najvaznije , od srca je..
Tko je ona? Prije svega jedna normalna djevojka,intelektualka, sportasica, buduca profesorica kemije( makar je ja vidim kao neku seficu labosa vaznih kompanija u svijetu), snalazljiva, energicna, pomalo vrckasta, uvijek s osmijehom na licu i dobrim savjetom u rukavu. To je jedna i jedina Dragica, ili poznatije vam Dro!
Ovo je jedno od najcudnijh prijateljstva koja sam imala u zivotu. Upoznale smo se cisto slucajno, kada je dosla u nasu ekipu uskocit u pomoc.
I eto malo po malo pocele smo se druzit, i shvatile da smo se nasle na istoj valnoj duljini.
Bas kako bi se reklo , kao prst i nokat jedne ruke:) Kad je god bilo grozno i cinilo se da je smak svijeta ona je bila tu i pozorno slusala moje jade.. Kad je god skripilo s faxom i kad mi je bilo dosta svega i bila na rubu da sve to pustim, uletjela bi ona s nekim vicem i otpuhala sve brige.. Kad je trebalo pohodit tulume, brucosijade ona je bila standardni dio ekipe
Bas kako ona poznata izreka kaze- A true friend is the one who holds your hand and touches your hart!
Morate priznat da je lijepo imat nekoga kome mozete sve brige ovog svijeta reci, i da ste sigurni da vas za nijedan cin nece osudivati. Netko tko ce uvijek bit hladne glave i uvijek znat odgovor na sva ona komplicirana pitanja.
Kao i u svakom prijateljstvu ima uspona i padova, pa tako i u ovom. Bilo je smijeha, ali i suza, lijepih uspomena ali i onih manje lijepih.
Cini mi se da drzimo one, sto nas ne ubije ojaca nas:)
Nadam se da ce ovo prijateljstvo potrajat, da nece zavrsit kao dobro nam poznata instant prijateljstva.
Jer ipak imamo puno planova za buducnost:)
Pa stoga kolegice, drago mi je da sam te upoznala i hvala ti na svemu!
Nakon prekrasnog vikenda, puni energije( kako tko ) vracamo se opet na pocetak, tj. na ponedjeljak.
Ima nesto u tom danu sto ne volim.. Cak ga neki zovu i crni dan..
Pocela je generalna frka, trci sim, pa onda tam.
Tisucu stvari se vrti po glavi i nikako da nade odgovarajuce mjesto. Naravno, za sve krivim ovo uranjeno proljece.. Ipak je lakse prebacit krivnju na nekoga ili nesto..
Vec par dana slusam trabunjanja o nadolazecem Valentinovu.
I to mi nekako baca sumnju da uopce tako nesto postoji.
Ne znam koliko cete se slozi sa mnom, ali smatram da je sve je to jedan veliki marketinsku trik.
Grad je prepun plisanaca sa srcekima, sve puno ruza, ljepuskastih plakata koji pozivaju samo na jedno..
I tada onako zbunjeno i izgubljena u svojim mislima, vrtim pitanja u glavi..
A gdje je u svoj toj prici ljubav?
Gdje je nestala sreca koja se krila u svakodnevnim pogledima ili nekim lijepim gestama?
Onaj osjecaj da ste nekome posebni i kad se cini da vam nista i nitko na ovom svijetu tu srecu ne moze uzeti?
Mislim da je zenskom dijelu ipak dobro poznata situacija..
Zasto vise ne postoje oni sanjari i romanticari kao u starim filmovima?
Kao da su i oni pokleknuli u ovom danasnjem svijetu.
Neki ce reci da zivim u nekom svom filmu, i da ga promatram kroz ruzicaste naocale.
Nekima nece biti jasno zasto je osoba u mojim godinama tako «ogorcena» na spomen tih stvari.
Taj odgovor je univerzalan kao i svaka osoba na ovom svijetu..
Mozda se krije u losim uspomenama, mozda u losem danu, a mozda je to ipak surova stvarnost koju vecina tako dozivljava, ali ne iskazuje..
Nekako mi se cini da je sve to jedna bajka, koja na zalost tu negdje i zavrsava..
Nadam se da ce se bar naci pokoji sanjar i uljepsati sliku tog dana...
Toliko od mene za danas, do sljedecg tipkanja mah-mah..
Napokon je gotov i ovaj radni tjedan, nece bas ostat u nekom dobrom sjecanju ali.. Glavom kroz zid ne mogu( ako ne probam u stavrnosti)
Pustimo sad sve te ne tako lijepe stavri i idemo dalje
Vani je bas proljetni ugodaj pa sam se izvalila na sunce, uz naravno salicu extra kave, i napravila koju fotkicu...
Prizori za odmaranje ociju..
U ljencarenju mi se pridruzio i Pale...
Bas kao sto bi netko rekao- izasli smo se na sunce kao gusteri:)
Eto toliko od mene, nadam se da ce vikend biti puuuno bolji..
Mah-mah svima!