< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


MADE BY:ENA ... ŠARENA

Naci cete me na :
petrazgb@net.hr
oder
petra_zgb137@hotmail.com
oder
icq no. 404-530-985


LINKOVI

Obavezan klik misem na...
FBF
iskon
google

MALA LEE
LAIN
IVA
DRUG
DIJANA
MLADEN
MAJA No. 1
MAJA PVT
TOMEK
RANGER
DRO
UMORNO OKO
ISKRENI

Free Web Site Counters
Free Web Site Counters

Ožujak 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (1)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (1)
Rujan 2006 (1)
Kolovoz 2006 (1)
Srpanj 2006 (2)
Lipanj 2006 (2)
Svibanj 2006 (3)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (2)
Prosinac 2005 (1)
Listopad 2005 (2)
Rujan 2005 (1)
Kolovoz 2005 (3)
Srpanj 2005 (3)
Lipanj 2005 (3)
Svibanj 2005 (9)
Travanj 2005 (2)
Ožujak 2005 (3)
Veljača 2005 (2)
Siječanj 2005 (1)
Prosinac 2004 (1)
Studeni 2004 (11)
Listopad 2004 (18)


Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.

Napisati, na primjer: «Noć je osuta zvijezdama
I drhte, plava, nebeska svjetla u daljini.

Ponoćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Volio sam je, a katkada – i ona je mene voljela.

U noćima ko što je ova držah je u svom naručju.
Ljubio sam je toliko puta pod beskrajnim nebom.

Ona me voljela, i ja nju sam katkada volio,
A kako i ne bih ljubio njene velike mirne oči.

Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Misliti da je nemam. Osjetiti da sam je izgubio.

Čuti beskrajnu noć, još beskrajniju bez nje.
A stih pada na dušu kao na pašnjak rosa.

Što znači da je moja ljubav nije mogla sačuvati.
Noć je osuta zvjezdama i ona nije uz mene.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja se duša ne može pomiriti da sam je izgubio.

Moj pogled je traži, kao da je želi približiti.
Moje srce je traži, a ona nije uz mene.

Ista noć bjelinom ovija ista stabla,
A mi, oni od nekad, više nismo isti.

Više je ne volim, zbilja, a koliko sam je volio.
Moj glas je tražio vjetar da dođe do njena sluha.

Drugome. Pripast će drugome. Ko nekad mojim poljupcima.
Njen glas, njeno čisto tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zbilja, a možda je ipak volim.
Ljubav je tako kratka, a tako beskrajan zaborav.

Jer sam je u noćima ko što je ova držao u svom naručju,
Moja se duša ne može pomiriti da sam je izgubio.

Makar ovo bila posljednja bol koju mi zadaje,
A ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.



Mica maca;)


Ahh..


Nice...


Ruzice...




ponedjeljak, 18.12.2006.

Ma sto ce mi naslov:)

Lalala ljeto nas je napustilo..
Napokon je doslo meni najdraze godisnje doba...
Vrijeme Bozica, mirisa borova, nasmijani ljudi svuda, snijega kojeg jos nekim cudom nema..
Vec sam mislila da cu se morat naviknut na ono ludo toplo vrijeme, cak se i nasi Dalmatinci jos kupaju na Bacvicama.. Dok mi kontinentalci hodamo kao pingvini umotani u sve krpice koje nam se nadu pod rukom.
Svaka cast mom frendu s faxa koji jos uvijek hoda u majicama kratkih rukava i koznoj jaknici:)
Iako mi je i sluzbeno poceo godisnji odmor od faxa, nekim neobjasnjivim slucajem ovako rano, iskoristih vrijeme za setnju gradom dok je lijepo okicen, i sav se bljesti.. Po mom ukusu Trg je malo prenakicen, al nek se ljudi vesele.. ovaj tjedan prepun je koncerata dobrotvornog stiha za zakladu "Ana Rukavina" ili pak za mir.. Sve pohvale za te dogadaje! Sve u svemu bit ce buran tjedan..
I dok je na jednoj strani sve tako idealno, kad malo bolje pogledam vidim hrpetinu ljudi koja stalno negdje zuri i juri, nervoza prevladava, nerijetko su prisutne svade po busevima s vozacima i sl..
Kao da idemo iz jedne krajnosti u drugu... Sve je to za ljude...
Iako je ovo vrijeme zapravo previse iskomercijalizirano,
jos uvijek ima ljudi koji se sjete koja je zapravo bit Bozica..
Nije stvar u hrpetini skupocijenih darova, koje cemo ionako nakon par dana baciti na kup i
zaboraviti na njih,
nego se ljubav treba kriti u sitnicama koje ce nas cijelo vrijeme podsjecati na nesto ili nekog..
Nekako me veseli sama pomisao odlaska na polnocku sa hrpicom dragih mi ljudi, i drago mi je da nam je to postala neka vrsta tradicije, provodenje vremena sa ljudima koje u zadnje vrijeme nisam bas previse vidala, a naravno i moja mala obitelj je u to ukljucena..
Bas kako kaze ona stara pjesma :"Eh kad bi svi ljudi na svijetu..." :)
Toliko od mene za sada, mah-mahmah

- 20:23 - Komentari (6) - Isprintaj - #


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>