< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


MADE BY:ENA ... ŠARENA

Naci cete me na :
petrazgb@net.hr
oder
petra_zgb137@hotmail.com
oder
icq no. 404-530-985


LINKOVI

Obavezan klik misem na...
FBF
iskon
google

MALA LEE
LAIN
IVA
DRUG
DIJANA
MLADEN
MAJA No. 1
MAJA PVT
TOMEK
RANGER
DRO
UMORNO OKO
ISKRENI

Free Web Site Counters
Free Web Site Counters

Ožujak 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (1)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (1)
Rujan 2006 (1)
Kolovoz 2006 (1)
Srpanj 2006 (2)
Lipanj 2006 (2)
Svibanj 2006 (3)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (2)
Prosinac 2005 (1)
Listopad 2005 (2)
Rujan 2005 (1)
Kolovoz 2005 (3)
Srpanj 2005 (3)
Lipanj 2005 (3)
Svibanj 2005 (9)
Travanj 2005 (2)
Ožujak 2005 (3)
Veljača 2005 (2)
Siječanj 2005 (1)
Prosinac 2004 (1)
Studeni 2004 (11)
Listopad 2004 (18)


Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.

Napisati, na primjer: «Noć je osuta zvijezdama
I drhte, plava, nebeska svjetla u daljini.

Ponoćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Volio sam je, a katkada – i ona je mene voljela.

U noćima ko što je ova držah je u svom naručju.
Ljubio sam je toliko puta pod beskrajnim nebom.

Ona me voljela, i ja nju sam katkada volio,
A kako i ne bih ljubio njene velike mirne oči.

Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Misliti da je nemam. Osjetiti da sam je izgubio.

Čuti beskrajnu noć, još beskrajniju bez nje.
A stih pada na dušu kao na pašnjak rosa.

Što znači da je moja ljubav nije mogla sačuvati.
Noć je osuta zvjezdama i ona nije uz mene.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja se duša ne može pomiriti da sam je izgubio.

Moj pogled je traži, kao da je želi približiti.
Moje srce je traži, a ona nije uz mene.

Ista noć bjelinom ovija ista stabla,
A mi, oni od nekad, više nismo isti.

Više je ne volim, zbilja, a koliko sam je volio.
Moj glas je tražio vjetar da dođe do njena sluha.

Drugome. Pripast će drugome. Ko nekad mojim poljupcima.
Njen glas, njeno čisto tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zbilja, a možda je ipak volim.
Ljubav je tako kratka, a tako beskrajan zaborav.

Jer sam je u noćima ko što je ova držao u svom naručju,
Moja se duša ne može pomiriti da sam je izgubio.

Makar ovo bila posljednja bol koju mi zadaje,
A ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.



Mica maca;)


Ahh..


Nice...


Ruzice...




ponedjeljak, 29.05.2006.

Jos jedan manje:)
Ima nesto u ovom Splitu!
Jedva cekam sljedecu godinu..

Pozdrav ekipi iz Kastela, Belajskih, Lekenika etc..
:)

- 19:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #


četvrtak, 11.05.2006.

MOGU, HOCU , MORAM I BUDEM!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

- 20:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #


utorak, 02.05.2006.

Eto da i ja natipkam koje slovo..
Makar nema bas previse smisla..
Zivi se, i jos sitno do Sibenika i Kastela:))
Jedva cekam.........




Bas mi je mrak pjesma:)


SHOT:
kolko nisko idemo, može li uopće niže
možda nam se dig'o zanos al standard nam se ne diže
dani ponosa i slave… i minusa na tekućem
mi ne živimo, mi preživljavamo
šta ostavljamo našem budućem naraštaju?
dugove, račune,
rate kredita nas guše a nemamo ni kune
kombiniramo kako odgodit plaćanje bar za desetak dana
jebo život kad na karticu se kupuje hrana
di smo sad
stara štednja se otopila
ošla na ono bitno: pojela se i popila
bez svega smo ostali, prenaglo nas je pogodilo
ko uopće zna što se to prek noći dogodilo

REMI:
koga da pitam brate ko će mi dat odgovore
reci bilo šta osim da je moglo biti gore

SHOT:
sve te tisuće, hiljadarke, konjanici i rudari
stavljani davno na stranu za neki san da se ostvari
nestali u brojkama
brojke ko snijeg okopnile
dok mi smo preživljavali životne stvari poskupile
i di smo sad?
napokon mirni,
napokon slobodni,
napokon u svojoj državi
al sad smo siromašni
dali smo svoje snove za ovu zemlju i nije nam žao
al usput se našao domoljub veći od nas pa pokrao sav višak
radili al nisu nas cijenili
mjesecima čekali da plate trud što smo uložili
di smo sad?
opet sve ispočetka
za kolko nisko idemo od ponedeljka do petka
kolko danas vrijedi naš rad
imali smo sad nemamo
di smo sad


REFREN:
Samo živimo iz dana u dan
i svaki san davno nestao je izbrisan…
Koga da pitam brate, tko će mi dat odgovore
reci bilo šta osim da je moglo biti gore

SHOT:
i di smo sad (di smo)
još čekamo bolje sutra
možda naivno se nadamo istim stvarima
dok iznutra cijeli sistem zakazuje
nema pravde da nas štiti,
nema poštene vlasti
sve sami konvertiti
obećanja su jeftina a život je tako skup
pa su uzor kriminalci
šta ćeš nije narod glup
hoće standard,
hoće lovu,
hoće živit,
hoće sve
a to čekaju
i čekaju
i čekaju
i popizde
jer nema smisla, režije su visoke, minus je preduboko
sve to traje predugo
narod puk'o
jedni kukaju što jučer bilo bolje je neg danas
drugi divljaju galame dok ih puca nacionalni zanos
i... pitam te... pitam te...
di smo sad
dalje radimo na crno ispod cijene al' do kad
ko će vratit dostojanstvo, ko će platit punu cijenu
dat nam tol'ko kol'ko vrijedimo da stvari jednom krenu
više gubimo strpljenje samo brojimo probleme
sve što imali smo nemamo i teško nam je breme
pa na kraju svatko zapita se «kolko nisko spao sam»
pa kako onda ostat ponosan....

REFREN

BRIDGE:
REMI:
i reci mi sa smo mogli promijeniti svijet
reci mi molim te
i da će djeca što dolaze imat nasljeđe za ponijet
SHOT:
i reci mi da nismo sve dobro uništili
reci mi molim te
i da ću moći mirno spavati od savjesti
REMI:
reci mi da možemo izgraditi, da još nije prekasno
i ako zakažem daj mi snage stvorit nešto prekrasno
SHOT:
i već sutra volio bih otvoriti oći pa da budem zahvalan
al ne mogu pa stisnem zube i hodam iz dana u dan




- 21:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>