|
|
| listopad, 2004 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Naci cete me na :
petrazgb@net.hr
oder
petra_zgb137@hotmail.com
oder
icq no. 404-530-985
Obavezan klik misem na...
FBF
iskon
google
MALA LEE
LAIN
IVA
DRUG
DIJANA
MLADEN
MAJA No. 1
MAJA PVT
TOMEK
RANGER
DRO
UMORNO OKO
ISKRENI
Free Web Site Counters
Ožujak 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (1)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (1)
Rujan 2006 (1)
Kolovoz 2006 (1)
Srpanj 2006 (2)
Lipanj 2006 (2)
Svibanj 2006 (3)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (2)
Prosinac 2005 (1)
Listopad 2005 (2)
Rujan 2005 (1)
Kolovoz 2005 (3)
Srpanj 2005 (3)
Lipanj 2005 (3)
Svibanj 2005 (9)
Travanj 2005 (2)
Ožujak 2005 (3)
Veljača 2005 (2)
Siječanj 2005 (1)
Prosinac 2004 (1)
Studeni 2004 (11)
Listopad 2004 (18)
Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Napisati, na primjer: «Noć je osuta zvijezdama
I drhte, plava, nebeska svjetla u daljini.
Ponoćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Volio sam je, a katkada – i ona je mene voljela.
U noćima ko što je ova držah je u svom naručju.
Ljubio sam je toliko puta pod beskrajnim nebom.
Ona me voljela, i ja nju sam katkada volio,
A kako i ne bih ljubio njene velike mirne oči.
Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Misliti da je nemam. Osjetiti da sam je izgubio.
Čuti beskrajnu noć, još beskrajniju bez nje.
A stih pada na dušu kao na pašnjak rosa.
Što znači da je moja ljubav nije mogla sačuvati.
Noć je osuta zvjezdama i ona nije uz mene.
To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja se duša ne može pomiriti da sam je izgubio.
Moj pogled je traži, kao da je želi približiti.
Moje srce je traži, a ona nije uz mene.
Ista noć bjelinom ovija ista stabla,
A mi, oni od nekad, više nismo isti.
Više je ne volim, zbilja, a koliko sam je volio.
Moj glas je tražio vjetar da dođe do njena sluha.
Drugome. Pripast će drugome. Ko nekad mojim poljupcima.
Njen glas, njeno čisto tijelo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zbilja, a možda je ipak volim.
Ljubav je tako kratka, a tako beskrajan zaborav.
Jer sam je u noćima ko što je ova držao u svom naručju,
Moja se duša ne može pomiriti da sam je izgubio.
Makar ovo bila posljednja bol koju mi zadaje,
A ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.
Mica maca;)
Ahh..
.jpg)
Nice...
Ruzice...
ova se vesela druzina medusobno zna vec jako dugo, jer Boze mili zivimo u istom mjestu, isle smo zajedno u skolu.. No, okupismo se mi jos proslog stoljeca( davne 1999.) s namjerom da
napravimo
vatrogasnu ekipu snova i uz puno rada i treniranja postanemo
drzavne prvakinje te
palimo i zarimo sve oko nas! Ukratko, veliki dio nasih planova se i ostvario, malo
po malo,
godinu po godinu,, kroz 15 do 20 natjecanja godisnje. I tako smo mi ne okupu vec
5 godina, a
najmanje jos toliko mislimo ostatu zajedno. Bas nas sest, jer koliko god da se ekipa mijenjala, mi smo ostale "baza" na koju se sve
"nadogradivalo".
Mi smo lude; kroz nasa druzenja, izlaske i natjecaja docarat cu vam to
ludilo........
DIO PRVI ;)
DRZAVNO NATJECANJE U OSIJEKU
"Bozju vam majcicu! Vi bute dve hiljade i cetvrte prve na drzavi, a onda i
prve na olimpijadi u Varazdinu... Pazite kaj vam velim... Cure, da vi znate kaj vas ceka,
ne
bi se vi
tak zezale!" Ovo su samo neke od svakodnevnih rijeci D. "pametnih" na koje
smo mi vec kolutale ocima i izmjenjivale "one" poglede pracene
odmahivanjem ruku.
Pune pritiska, uzbudenja, radosti i straha krenule smo putem pakla( tj. autoputom)
u
Osijek. Dok
je D. pusio jednu za drugom i ocito razmisljao samo o tom natjecanju, mi
smo
pjevale,
vikale, zezale se i uzivale u basovima naseg radia u kombiju kojeg D. nije
ni dozivljavao. To se ne bi moglo reci za Blaza.... Malo sam se zamislila i zakljucila
da
ne
zelim puniti glavu glupostima opterecujuci se kako cemo proci, nego sam si
zabrijala
kako
cemo sve dobro provesti kao i uvijek bez obzira na rezultat. Vjerojatno cemo bit ok
smjestene,
spominjali su vojarnu, a ne moze biti tako lose da bi nam pokvarila cijeli
boravak...
Uz dobro drustvo, vrijeme je brzo proslo, a Osijek brzo dosao. Ne bi mi bile mi,
vise nam
je trebalo samo da izvadimo sve stvari iz kombija, nego sto nam je trebalo da se
otpakiramo.
Uglavnom, kad smo shvatile da smo na drugom katu vojarne i da moramo
cipelcugom
tegliti nase
prnje, mislim da smo proklinjale same sebe sto smo se opskrbile kao da nas nece
biti
mjesec
dana! Ajde dobro, dosle smo i u svoj brlog; nije toliko ni lose izgledalo to sve onak
na prvi
pogled.. "Odusevljenje" je uslijedilo- Petra je vec kvocala zbog prasine,
Nina se
zgrazala od nekog smrada, Iva je proklinjala sve zivo kad je vidjela
cime se
mora
pokrivati, Martina je nepomicno stajala ispred kreveta i onom facom malog djeteta
odavala
razocaranje... Ja sam to sve samo promatrala i snimala, a u sebi se smijala misleci
kako
nam to
nista nece smetati uz koju kap alkohola kojom cemo ili slaviti ili plakati. Ubrzo
smo vojarnu
pretvorile u "Girls Center",
u jednom kutu sminka, u drugom fen, ma krevetima odjeca, jastuci u obliku srca & medeki, mirisi parfema ubili su smrad vlage u zraku,a kazic
koji
smo dofurale
prekinuo je monotoniju i nasu svadu.. Ma strasno, ta soba je ocito imala
podstanare
dok mi
ismo dosle; kojekakvi kukci su se ugodno smjestili u dekama!
Ne trebam ni spominjati histeriju nase Petre, dobro da nije donijela sa sobom i neka
anibakterijska
sredstva i izvrsila kemijsko ciscenje cijele sobe! Ono... seoba kukaca, pauka,
muha
i
kojekakvih insekata! "Petra, the Terminator"!
Odusevljenja su slijedila jedna za drugim... Pomislih: " Nakon sto sam
napravila krevet i
svoj kutak sredila da na nesto i nalici, mogla bih oprati ruke i umiti se da dodem k
sebi i
prilagodim se ovoj klimi." Sreca, toalet je bio odmah preko puta nase
rezidencije, ali na
vratima nije pisalo niti WC( ili Veseli Centar), niti Toillete, niti kupaonica...
Ma nista;
pisalo je "Sanitarni cvor"! Vec smo i
protumacile davajuci razne teorije da je to zbog inicijhala Staro C. Sto reci,
ziva
idila. Hladna voda, sve prljavo, od osam samo tri ispravna umivaonika, od wc skoljke ni
"S" - vladaju fucking cucavci! Vec sam se i pomirila s tim da ovaj vikend
nema
tusiranja pa makar se morala pribliziti muskom rodu, u suprotnom bi doslo
do otpustanja
opojnih mirisa. Kad pogledas, mi smo od svega toga napravile zivu komediju.
Snimale smo se
i prezentirale nas ugodan boravak u Osijeku, odnosno Dakovu s glavnom
voditeljicom,
jedinom i
neponovljivom Klamidijom Vulgaris (Nina).
Ubrzo je dosao neki napaljen lik kojem je trebalo pola sata da nam rukama i
nogama(jer mu je jezik bio do poda kad nas je vidio) objasni da je jelo gotovo
da odemo jesti...
Ono... "Dinner is ready, my ladies" ; bar smo se
mi pravile da
smo imale takav poziv jer smo se spremile, nasminkale zaboravivsi gdje smo pa i
to
da smo
rijetke ovdje njeznijeg i ljepseg spola i da je samo ta cinjenica dovoljna da
namamimo sve
muske poglede na nas, a kamo li jos nasminkane i uredene. Kao da smo upale u osinjak
usavsi u
"kantinu" ( preotmjen izraz za tu neku... a kaj reci... prostoriju gdje se jede) jer su nas pogledi doslovce ubadali! A bumbari su bili iz Deanovca i
okolnih
osinjaka. Nakon klopanja, pokupile smo se u sobu... I posto nam je bilo jako dosadno,
pocele
smo
izvadati gluposti. Prvo je pocela Nina. Uzela je tri limuna i pocela zonglirat
njima... ali naravno... bezuspjesno... i onda je jednostavno uzela dva u ruke i
stavila ih u
grudnjak. Smijeh je odzvanjao sobom, a kad je Martina uzela treci limun i stavila
ga
u hlace... Boze moj... suze su mi navrle na oci! Izgledala je kao da
ima... hm...da... znate sto... medu nogama... Svu tu graju, veselje i smijeh je
prekinuo
dolazak "starijih cura" tj. Dubravke, Josipe i Dijane.
Da ne bismo slucajno zaboravile da smo u vojarni, nadlezni organi su nas
podsjetili da se
moramo pridrzavati pravila kucnog reda. Citano izmedu redaka; poput male
djecice
SMIJEMO
biti vani do 22:00. Dobro da nam
nisu kao u
zatvoru dosli u sobu i ugasili svjetlo u 22:00. Razocarane tom odlukom, pognute
glava, Martina i ja
smo bez ikakvih losih namjera otisle van na svjez zrak i malcice se setale
u okolo
imajuci na umu da bismo mogle naletjeti na strazu pa je jedno oko uvijek bilo na
oprezu. Korak po korak,
rijec po rijec nasle smo se sa straznje strane zgrade... Pogledi su bili
brzi
od mozga i odmah uocili prozor nase sobe, a bolesne misli ovih ludih partnerica,
mislile su isto.
Rijeci su bile suvisne. Kao da je ponosna kaj nam je nesto takvo i palo uopce na
pamet, Tina
se sagnula u potrazi za savrsenim kamencicem kojim ce pozdraviti curke. I faca
ga je
nasla, zauzela polozaj, a umjesto u daljinu, bacila kamen u visninu! Ta visina nas
je
nekih pet
sekundi drzala u neizvjesnost, tako da smo ukipljeno stajale i pretvorile se u usi
nadajuci
se zvuku onomatopejski izrazenom: "tres". Od toga smo cule blagi pad
kamencica uz
zvuk koji bi sonarnim sistemom culi samo sismisi. Dolazi trenutak kad se
Marina
ubacuje u
akciju i prima oruzje u svoje ruke. Jedno lagano zagrijavanje, zamahivanje
rukom,
mali zalet i
poput bacaca diska elegantno je poslan atentatorski kamen u nas prozor.
Uslijedili
su
pobjedonosni uzvici: " Jesmo ih, jesmo ih!" Jer je zvuk obecavao da se
strah curama
vec uvukao u kozu! Kada nam je samopouzdanje naraslo, odlucile smo
ponoviti
akciju.
Tako je Martina asistirala pri odabiru i predaji malo poveceg kamena kojeg sam sa
stilom
poslala u pic:mac do prozora i obiljezila ga za sve vjeke vjekova, cega,
naravno,
nisam
bila svjesna. Bezbrizno hodajuci prema sobi i razmisljajuci o tome kako smo
cool, ulazimo
Tina i ja u sobicu s osmijehom na licu... Ubrzo se taj osmijeh pretvorio u kiseli
smjesak,
nakon sto smo uocili histeriju cura s pogledima uperenim na razbijeni prozor.
Sve su
nam u isti
glas pokusale objasniti sto se dogodilo... I malo po malo nam je doslo do
mozga da
smo... hm... da... RAZBILE PROZOR! ! ! Dok se Martina zakasljala od muke i
zbrisala u sanitarni
cvor( ostavljajuci mene samu) ja sam samo bespomocno zurila u prozor... I
mrmljala
sebi u
bradu... Da koja budala bi to mogla napravit... Uz toliku strazu. A kad
je dosao
neki frik( stricek s jako strogim izrazom lica) i rekao da ce cijelu stvar trebati
istraziti... I ono malo boje mi je nestalo s lica. Kidnula sam van, tj. u sanitarni... I
imam kaj vidjeti... Martina se valja od smijeha... Da, lako se njoj smijat,
nije ona razbila
prozor, nije se njoj u glavi vrtio film kako namace prst i ostavlja otisak za zapisnik.
Kad smo se vratile(obje full ozbiljnih lica) cure su bile u priprema za
spavanac,
tako da smo im se i mi pridruzile.
Uvalile smo se u krevete, ali san ne dolazi na oci... Sto
raditi?! Kao
u pravom kokosinjcu,
kokodakanje na sve strane. Gnijezda smo spojile( krevete
priblizile jedan drugome) i neka "chat" pocne! Ispocetka je to bilo slozno brbljanje,ali s
vremenom
se pretvorilo u nase uobicajeno prepiranje i da... Ipak smo nakon dugo vremena
zacepile
gubice, ali to je bilo prerano za Tinu i mene. Imale smo previse toga u glavi sto
smo
medusobno
htjele podijeliti pa smo nastavile s pricom o atentatorskim pokusajima
zastrasivanja ostatka naseg krda, pokrivene poplunom od glave od pete...
Sve dok Petra nije pukla i zderala se
na mene: " Hoces li ti vise umuknut? Polit cu te onom hladnom vodom iz sanitarnog
pa
cemo vidjeti hoces li i dalje biti raspolozena za brbljanje!" A ja
uvrijedena...
Bez ikakvog razmisljanja, odbrusim joj :" Ma polij me toplom vodom ak si faca!" I
onda lom.....!!! Sve one koje su vec utihnule i navodno spavale, odjednom su
napunile
sobu
smijehom. Nitko nije spavao..
NASTAVLJA SE...........
BTW. USKORO D.V.D BOBOVICA ;) samo za Ivana;)