petar pan (music man)

ponedjeljak, 30.04.2007.

Njegovo pokretno visočanstvo

Razdanila se tiha, sunčana nedjelja. Jutro je tako mirno i spokojno, kao da smo na nekom našem malom otoku usred zimske hibernacije, a jedini zvuk je klokotanje vode za kavu koje se javlja iz kuhinje. Nas dvoje puštamo mozak na pašu i snatrimo na balkonu uživajući u osjećaju koji nas podsjeća na neko prošlo vrijeme u kojemu smo mi bili isto ono što su naša djeca danas. Napojeni tišinom odlučili smo osjećaj ugode malo dopuniti adekvatnom glazbenom podlogom i prva prikladna stvar koju smo iskopali u kućnoj fonoteci bio je davnašnji evergreen o tati koji bi trebao kupiti auto, bombona i naranče dvje. Ali, avaj! Doskora je glazba iz jazbine izmamila ona dva mala čudovišta koje je tekstualna poruka motivirala za bezočno žicanje svega i svačega: od bilokakvih slatkiša (mlađi potomak) do tihe uzgredne napomene (prijestolonaslijednica) kako u razredu, eto, većina djece već nôsa mobitel. Sa slatkišima ćemo lako, obiteljsko stomatološko prijateljstvo je dobra garancija, ali mobiteli... Na koncu će nam doći glave.

Image Hosted by ImageShack.us Bilo bi bezobrazno zanijekati mu dobre strane: ako se nađete u problemu – kvar vašeg omiljenog prometala ili nedajbože štogod ozbiljnije – izgledi za izvlačenje iz nedaće značajno su veći, ali nacionalna opsjednutost tim džepnim pomagalom, donijela mu je i podosta nakaradnosti. Možda novo doba traži neke amandmane anti bon-tonu kojeg svakodnevno izvodimo - našli ste se nekim, sjedite negdje (sigurno u nekom kafiću) i pričate, niste se odavno vidjeli, kadli zazvoni (zasvira, zapjeva ili progovori – tehnologija je odavno pojela pojam zvonjave telefona) Njegovo veličanstvo. Prekidate razgovor s osobom s kojom ste za istim stolom i počinjete blebetati u napravu. I tako sjedite u dvoje, pričate s tim trećim i očima i obrvama signalizirate ispriku osobi s kojom ste, sliježete ramenima, dajete znakove kako se, eto ne možete nikako rješiti toga daveža, ali i dalje pričate s njim. Ili se sjetite nečega važnog (što pokazuje koliko ste koncentrirani na sugovornika) pa kljucate nekakvu sms poruku (to je pogotovo fino izvoditi kad je na okupu neko veće društvo – dječji rođendani ili slične manifestacije - svi se u nekom trenutku povlače u kantune i spareje i kljuckaju poruke ili pričaju s nekim tko nije tu). Stvarno je senzacionalan uspjeh naše evolucije kako smo kao civilizacija uspjeli do sada opstati bez takve komunikacije. Ponekad se telefonski rezgovor odvija s nekim tko je nadohvat ruke – časna riječ, bio sam pristutan kada se razgovor odvijao između osoba udaljenih deset metara.

Mobitel necessere est – novi model, s poklopcem ili bez njega, crn ili zlatan, botuni koji svijetle u mraku ... (pa u cijeloj je kući manje botunića nego li na jednom jedinom aparatiću koji služi da dvoje ljudi moglo pričati)... A što se tiče đaka, onih malenih i onih hormonalno sluđenih, svejedno - bolje da vam se pola rodbine javno oglašava za prodaju, odnosno najam u Đardinu nego da nemate novi prestižni super-ultra slim VX-1200-A model.

Image Hosted by ImageShack.us Mobitel je svemoguć. Bez svega se može ali bez njega nikako. Ma, ne treba Vam sat kad imate tu malu čudesnu napravu, ne treba Vam digitron kad ga imate, što će Vam kalendar, fotoaparat, kalendar i novčanik - još samo da smisle kako unutra natiskati komplet za prvu pomoć i eliminirali ste i liječnika. Usavršavatelji ovog malog čuda omogućili su vam da ga možete natrpati igricama pa nije greda ako se prijatelji i familija ne javljaju – ionako nemate vremena za njih, a poslat ćete im za Uskrs i Božić poruku (još od prošle godine čuvate jednu izrazito pjesnički sastavljenu čestitku, koju ćete samo proslijediti svima iz adresara – netko će dobiti svoju poruku, ali nema veze, sve ima svoju dobru stranu – ovako će steći dojam da ga se tim više cijeni).

Postoje one male slušalice koje se zakače za uho tako da su vam ruke slobodne, pa možete istovremeno slati poruku s drugoga uređaja, jer više nije čudno imati dva – nedavno sam pokušavao intervjuirati jednu poznatu osobu pa sam dobio četiri (4!) broja na koja se mogu javiti. Sve češće u šetnji gradom nemožete sa sigurnošću razlikovati ljude koji su, eto, malo «pukli» pa pričaju sami sa sobom, od biznismena koji imaju te slušaličice i sa potencijalnim partnerima ili naivnim žrtvama raspredaju o stotinama tisuća eura.

Mobitel obavezno nosite oko vrata, čak i kad niste mlađi od 25 (do te dobi vam je sve dozvoljeno, pa ste izuzeti iz svake primjedbe i kritike). Morate imati ruke slobodne za slučaj da ste kirurg ili nogometni vratar. Dakle, objesite mobitel oko vrata, ne vjerujte zanovijetalima koji govore da tako samo želite pokazati da imate para. Da je to istina onda bi oko vrata nosili i plaćene račune struje i vode, jel ' da?

Lakše je sresti Jetija koji se sunča na Rivi nego li teve emisiju kojoj ne prethodi reklama koja nas poziva da potrošimo nešto kuna da bismo mogli ljepše i ugodnije razgovarati s našim ukućanima i prijateljima. Cijena?! Prava sitnica, rekao bi jedan znameniti engleski Sir. Donesite vaš stari uređaj - stari znači da ste ga do sada pokazali svima, da se nemate nikome više pohvaliti i da time prestaje biti nov – ne možete više reći «pogledaj novi mobić, zar nije krasan – ima i grsp blue tooth nešto». Dakle, donesite vaš zastarjeli model i za smiješnih toliko i toliko kuna dobit ćete blistavo novi, najnoviji model, zatvorite oči da vas ne zaslijepi, popijte čašu vode jer nećete vjerovati našoj ponudi. Da gospodine/gospođo (ovdje upište svoje ime) nudimo vam najnoviji model KRE-10-E, usavršeni ultimativni komad poslije kojeg vam ništa više ne treba.

Dame i gospodo, djeco i umirovljenici! Ne propustite jedinstvenu priliku biti u posjedu najsvježijeg pokazatelja ljudskog tehnološkog napretka, koji je nastao kao rezultat naših dugogodišnjih ispitivanja i poboljšanja koji uključuju kućište od titana otporno na direktan udar protutenkovske bazuke M26 i ugriz bijelog morskog psa, a dvije rupice koje se nalaze s gornje strane poklopca predviđene su za priključivanje toplomjera, maske za kisik* (idealno za ronioce i planinare), sms adaptera koji na osnovu vaših podataka sastavljaju idealnu božićno-uskrsno-rođendansku čestitku, a u posebnoj futrolici pridodani su električni brijač/depilator, otvarač za konzerve, vadičep i 1˝ doza seruma protiv ugriza grenlandske prozirne guje koji se razrijeđen u omjeru 70:30 može koristiti kao gorivo za mali plamenik/rešo*, koji se nalazi na dnu kućišta, tik uz mini mikser (na feminin modelu) ili četverobrzinski odvijač (maskulin model) – modele lako možete razlikovati po boji. A ukoliko se odlučite za desetogodišnju preplatu dobivate i ovu infracrvenu «spy kids» elektronsku dadilju koja vam omogućava na 180 minuta hipnotizirati svoju djecu (nije preporučljivo «spy kids» koristiti češće od šest puta dnevno – za nuspojava konzultirajte svoga sms liječnika: upišite HELP!! i pošaljite na broj 93).
(dodatci označeni s * ne odnose se na tip KRE-10)

- 13:28 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 21.04.2007.

Političke znanosti

(Pjesme koje govore 4)

Prošla dva posta su zapravo bila predviđena za uvod u ovaj današnji, ali učinilo mi se da bi to bilo predugo, a dojma sam da blogeri nerado čitaju duge tekstove.

Image Hosted by ImageShack.usNa današnjem meniju je politička pjesma, što nije nešto čime se rado zabavljam, ali Randy Newman je takav cinik da mu je teško naći ravnoga. Čak ni Frank Zappa nije ta kategorija. Kad pročitate tekst (odnosno moj, ne baš sjajni prijevod, ali kako sam rekao Flaire, nisam ja baš Neruda) svidjet će vam se kako se Randy izruguje onom opasnom redikulu Bushu i njegovoj politici.
E, da. Bilo bi to jednostavno kad pjesma ne bi bila stara preko 30 godina. Puno toga se ponavlja, pa zašto ne bi i povijest.

I još par riječi o Randyju. Iz glazbene je obitelji. Stric mu Alfred do sada je nominiran milijardu puta za Oscara, a i on sam ima šesnaest. Na koncu je zlatni kipić pokupio za crtić Čudovišta iz ormara (Monsterc Inc.). Za pjesmu iz crtića. Trebao sam biti precizniji, ali jasno vam je.

Debitantski album Randy Newman (znan i pod autoironičnim nazivom "Randy Newman creates something new under the sun") objavio je 1968. i s njega biste trebali čuti barem Love Story i I Think It's Gonna Rain Today (potonju su obradili UB40 na svom sjajnom debiju). Zapravo trebalo bi još čuti i Davy the Fat Boy, Beehave State... neću ovako daleko, jer sad i trebao spomeniti njegova naredna tri albuma: 12 Songs, Sail Away i Good Old Boys, koji zaslužuju maksimalne ocjene. Genijalne pjesme koje se sudaraju na njima upale su u oči mnogima, pa su mnoge od njih postale hitovi. Nažalost, tek u izvedbama popularnijih izvođača: Joea Cockera, Three Dog Night... Nilsson je snimio čitav album s njegovim pjesmama. Vjerujem da svi znate barem You Can Leave Your Hat On i Mama Told Me Not To Come.

Da sad ne razvlačim ovo u beskonačnost, ne bi me čudilo da se vratim po još koju njegovu pjesmu: sjajnu Sail Away u kojoj priča o trgovcu robljem koji Afrikance nagovara da pođu s njim u Ameriku umjesto da ih kao drugi kolege samo mlatne po glavi i utovari, zatim Rednecks o, ..., pa o redneksima, Great Nations of Europe o haranjima bijelaca po Novome svijetu, Lonely at the Top koju je napisao za Sinatru, ali Old Blue Eyes nije imao previše smisla za humor.

Pređimo na stvar. Ladies and gentlemen: Randy Newman!

(Ali prije toga samo još nešto. Na radio blogu više nemaju ovo pjesmu, a ja sam totalna neznalica u vezi svega ovoga, što se i vidi iz izgleda samog bloga, budimo iskreni. E, sad se moram pomoći s youtubea, što znači da će video nekoga šaljivca odvući vašu pažnju s fine satire ove pjesme. Tome možemo doskočiti samo na jedan način - nemojte gledati, već samo slušajte pjesmu. Ne virite! Vidim vas!)

Gdje smo ono stali? E da! Ladies and gentlemen: Randy Newman!


pjesma: Političke znanosti (Political Science)
izvođač/autor: Randy Newman
možete je naći na albumu: Sail Away


Nikome se ne sviđamo, ne znam zašto.
Možda nismo savršeni, ali nebo zna da se trudimo.
Ipak, čak i naši stari prijatelji nas napuštaju,
A da bacimo jednu veliku i vidimo što će se dogoditi?

Dajemo im novce, ali jesu li zahvalni?
Ne, puni su mržnje i pakosti,
Ne poštuju nas, haj'mo ih iznenaditi
Bacit ćemo jednu veliku i malo ih zaprašiti.

Azija je pretrpana, a Europa stara,
Afrika prevruća, a Kanada prehladna.
A Južna Amerika nam je ukrala ime.
Bacimo jednu veliku, pa neće ostati nitko tko će nas okrivljavati.

Poštedit ćemo Australiju,
Nećemo valjda nauditi klokanima.
Sagradit ćemo tamo sveamerički zabavni park,
Hej! I oni tamo surfaju.

Bum! Ode London! Bum! Le Pari'
Više mjesta za tebe, više za mene.
I bilo gdje na svijetu, svaka metropola
bit će samo još jedan američki grad.
O, kako će mirno biti,
sviju ćemo osloboditi!

Ti ćeš nositi japanski kimono,
za mene talijanske cipele.
Ionako nas svi mrze,
a da bacimo jednu veliku?
Bacimo jednu veliku sad.


- 00:11 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 17.04.2007.

7 1/4

Dnevnikove karakteristike negativca teve programa dodatno su bile naglašene time što je njegov početak označavao kraj svim nadama da će možda baš danas tamo gore u Zagrebu netko avanturističan zauzeti komande i u znak odmazde protiv terora odraslih crtić u sedam i kvarat produžiti do sutra u sedam i kvarat.

Image Hosted by ImageShack.usNažalost, poslije svakog Profesora Baltazara, Slonića Tonića, Hipe i Čipe, Kalimera, Mariolina (koji je bio veliko razočarenje – zamislite, imate pravo na jedan crtić dnevno, pa vam uvale nekoga katastrofalno nacrtanog tipa kojemu se glava odvaja od tijela i okreće u zraku), Loleka i Boleka, Krteka, Vile Amalke, Ponča i Tora, Toma i Jerryja, Pinka Panthera, Pixieja i Dixieja, Ogi Dogija, Lupija Dobrića, Krezumice, Tofsija, Rza Brzotrza, Gricka i Sivka, Ivice iz zemlje crtica, Naše Daše i Pere Djetlića, dolazio je neumitni kraj. Kao da mu nije bilo dosta to što je okončao dječju radost, Dnevnik je označavao kraj našeg dana i trenutak kada nastupa vrijeme odraslih, a posljednji tonovi odjavne špice označavali su i početak kućnog policijskog sata koji je mlađe ukućane obavezivao na pranje zubiju i hitan odlazak u krevet.

Najtužniji dan bio je četvrtak (ili utorak, skleroza je došla po svoje) jer su tada umjesto crtića emitirali «Male tajne velikih majstora kuhinje», petominutnu emisiju sa Ivom Serdarom, kasnije s Oliverom Mlakarom, u kojoj se u zvijezdu prometnuo kuhar Stevo Krapandža. Zbog te gastro-sabotaže mrzio sam taj dan više od ponedjeljka.

Image and video hosting by TinyPicBrat je i prije Dnevnika bauljao crvenih očiju pipajući tražio krevet, ali meni su oči bile širom otvorene i samo sam vrebao neku priliku da roditeljska pažnja popusti ne bi li ugrabio još par minuta bilo čega, samo da ne idem na spavanje. Još se sjećam kad je Stara procjenila da mogu gledati seriju «Korjeni», valjda je zaključila da je to nešto više od uobičajenog i da ću dobiti nešto korisno od toga. Zato ime Kunta Kinte od mene uvijek izmami smješak.

- 23:01 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.04.2007.

7 1/2

(Naslov me podsjetio na Fellinija, ali nema nikakve veze, vidjet ćete kad svrnete pogled na donje retke.)

Kad sam bio nešto mlađi razočaravali su me svi oni koji gledaju Dnevnik. Svi koji u sedam i trideset prekidaju sve poslove da bi saznali što se novo dogodilo, s kim su naši veliki vođe danas ručali ili koju su crven bijel plav ili plav bijel crven, ovisno u kojoj smo godini, vrpcu presjekli. (Naravno, sve uz pljesak i udivljenje besposlenog puka i kolega niže rangiranih političara te djevojčica u narodnim nošnjama kraja kojeg su zadužili svojim današnjim činom.) Nije mi bilo jasno zašto bi itko gubio vrijeme gledajući stvari koje mu ništa ne znače i na koje nema utjecaja.

Kad sam bio još nešto mlađi, zajedno sa gospodinom koji od rođenja ima tešku obavezu biti moj brat dozivao sam oca koji je najčešće do kraja dana nešto radio u garaži, oko kuće ili na kući, nešto bojao, pilao, brusio, betonirao, popravljao ili prepravljao, pretvarajući majčine trenutke prosvjetljenja u konkretne trodimenzionalnosti. «Svijet! Svijet!» dozivasmo ga, ali ne da bismo ga upozorili da je Armagedon blizu ili da se taman negdje poviše stratosfere nestrpljivo vrpolje vanzemaljci kojima je jedina želja pretvoriti nas u niskokalorične filete.
Naši dramatični povici imali su zadatak naznačiti mu da se bliži dio Dnevnika u kojem se obrađuju međunarodne teme, koje su mu bile značajno interesantnije od ostatka emisije gdje se uglavnom prezentiraju novi uspjesi nezaustavljivog socijalističkog samoupravljanja: Krunoslav Matić, zvani Kruno Grizli sa svojih je metar i šezdeset i sto tri'est kila i dalje najuspješniji kombajnist u PIK-u, a ponekad za opkladu jednu ruku veže na leđa i opet do fruštuka obradi više površine od dosadašnjeg rekordera Matije Markovića, zvanog Marko Ustaša, a osim doajena kombajnizma vrijedi istaknuti i desetu obljetnicu Avnojplasta, mladog poduzeća koje pokazuje primjer za sve ostale, eto, već su oborene norme mjesečne proizvodnje ovih finih plastičnih sandala idealnih za plaže kamenitog dna, a doznajemo da se spominje njihov mogući prodor na čehoslovačko tržište gdje se osjeća upravo kronično pomanjkanje kvalitetnih i ukusno dizajniranih modnih detalja te vrste.

Image and video hosting by TinyPic
Puno godina kasnije (povijest se, kažu, ponavlja) naše curice trče mami: «Prognoza! Prognoza!». Slušajući te dramatične povike pomislili biste da smo sakupili svu sadašnju i buduću imovinu, hipotekarizirali organe, dali oglas da se prodajemo u bijelo roblje i sve to uložili u urod tropskog slatkog krumpira ili nečeg puno delikatnijeg, čije biti ili ne biti ovisi upravo o sutrašnjim hektopaskalima i dolasku ili izostanku padalina. Mlađa je čak jedno vrijeme, dok joj nismo rastumačili detalje, na sam zvuk špice dnevnika dozivala «Prognoza!».

Generacijski rasponi transparentno su, čini se, vidljivi točno u sedam i po. Djeca, kao što naslućujem na osobnom primjeru nisu zainteresirana za nj koliko ni za žetvu u Iowi, dok njihovi roditelji redovito troše pola sata svoga teško stečenog vremena da bi bili u toku s ničim i prikupili podatke koji će im pomoći da sutra na kavi u poduzeću ne ispadnu glupi i neinformirani, a djedovi i bake su s njegovim veličanstvom Dnevnikom povezani na gotovo metafizičkom nivou. Na primjer ako se nađu u gostima kod svojih gastarbajterskih potomaka, svejednako traže da se svi stišaju do nivoa pri kojem neurorokirurzi bez problema obavljaju svoj posao. Sve to ne bi li otpratili tamošnje glavne vijesti, premda se to odvija na jeziku na kojem nakon dva mjeseca boravka umiju samo pozdraviti i to uvijek zamjenjuju dobardan i dobravečer, a uprskos naizgled nepremostivoj jezičnoj barijeri budite sigurni da će vam poslije rado protumačiti u kakvom je stanju svijet da današnji dan.

Ne bih se okarakterizirao rezolutnim protivnikom praćenja tog središnjeg mjesta cjelokupnog informativnog programa, ali nije naodmet upozoriti da neumjereno praćenje može izazvati predoziranje informacijama. Moja je draga uoči važnih izbora znala čak i u snovima sretali stranačke lidere u ulozi marljivih vrtlara u našem vrtu. Zanimljivo, sad vidim neke sličnosti s filmom Dobrodošli gospodine Chance, ali to bi zahtjevalo neku drukčiju priču.

- 08:00 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 10.04.2007.

Savršeni dan

(Pjesme koje govore 3)

Jučer sam sa svoje dvije cure otišao u kino. Gledali smo novi crtić - «Meet The Robinsons» se zvao. Projekcija u 16.00, grad je poluprazan, tih i miran, bonaca je u zraku. Karte smo kupili pola sata prije početka i ostalo nam je dovoljno vremena da se prošetamo do Rive koja je još uvijek pod građevinskom opsadom. Prebacivao sam se s noge na nogu, bez one sumanute žurbe koja nam pritišće svakodnevni život, došao sam opasno blizu nirvane, mogao bih se okladiti da sam primjetio neke stvari koje do tada nisam uočavao iako sam tim ulicama dosada prošao nebrojeno puta. Starija se uz put zaustavljala kod svake trafike provjeravajući ima li u izlogu koji broj stripa o Garfieldu koji joj nedostaje, a mlađa je bila toliko razdragana zbog skorašnje proslave rođendana da je više bila u zraku nego li na zemlji. Još su za uvertiru utržile kokice i sok, a Robinsoni su bili dovoljno zabavni da zaokruže dio gotovo savršenog dana. Gospođa Murtila Fjora ostala je kući odmarajući glavu od nas i naših zvukova, čupkala travu i vrtila se oko svoga cvijeća, tako da ni njoj taj dio dana nije bio loš.

I tako me svojim «take it easy, amigo» tempom ovaj dan sam doveo do novog nastavka notornih Pjesama koje govore. Premda su mu albumi Transformer i Berlin uistinu izvrsni (Velvet Underground ovom prilikom ne spominjem) ,Lou ne spada u uži krug mojih favorita, ali pjesma Perfect Day je jedna od onih kod kojih ću uvijek zastati i poslušati ih kad god susretnem. Naravno, on ne bi bio Lou Reed kad ne bi dodao malo gorčine na kraju.


pjesma: Savršeni dan (Perfect Day)
izvođač/autor: Lou Reed
možete je naći na albumu: Transformer

Baš savršeni dan,
pijemo sangriju u parku,
a kasnije kad se smrači
idemo doma.

Baš savršeni dan,
hranimo životinje u zoološkom,
kasnije gledamo film
i onda doma.

Ovo je tako savršeni dan
drago mi je da sam ga proveo s tobom
Tako savršeni dan,
držiš me uz sebe.

Baš savršeni dan,
svi problemi stavljeni sa strane,
vikendaši sami za sebe,
tako je gušt.

Baš savršeni dan,
činiš da zaboravljam sebe,
pomislim da sam netko drugi,
netko dobar.

Ovo tako savršeni dan
drago mi je da sam ga proveo s tobom
Tako savršeni dan,
držiš me uz sebe.

Požet ćeš ono što si posijao.
Požet ćeš ono što si posijao.
Požet ćeš ono što si posijao.
Požet ćeš ono što si posijao.

- 23:03 - Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.04.2007.

Oda baškotu (iliti radosti dijetalne prehrane)

u ovom nastavku saznajemo: kako se boriti protiv viroze i ostalih ljutih mikroorganizamskih neprijatelja, zašto se taji tajanstveni pripravak, o novoj sportskoj disciplini na kratke pruge, o različitim tipovima i modelima klasičnih dvopeka i o povezanosti samurajskih naučnika s oblikom istih


Nekakva neodlučna viroza očešala me ovih dana svojim dugim repom. Iz dana u dan mijenjala je raspoloženje i nuspojave njezine hirovitosti očitavale su se u iskušavanju mojih refleksa i trčanju na kratke staze. Vrlo brzo trčanje. Na jako kratke staze. Disciplina se uglavnom sastoji od šprinteva do vrata koja postoje u svakom stanu na kojima neki domaćini vole držati prišarafljen plastični reljef smećkaste boje s likom (i djelom) onog malog Belgijskog dječaka ili nekoga od te sorte. Znate na kojega mislim. I tako, svo to (trčanje) iscrpi čovjeka, a spartanski režim prehrane oduzme i onaj preostali tračak energije. Pa je li stvarno neophodno to teroriziranje sa baškotinima i čajem bez šećera?

Čudi me da se još nitko nije sjetio na pakiranje baškotina nalijepiti krupnu kočopernu naljepnicu «odobreno od svjetske zdravstvene/nutricionističke organizacije».

A ni baškoti nisu svi isti. Bar je tako bilo zadnji put kad sam ih bio primoran jesti. Bili su neki strani, slovenski ili talijanski, koji su bili tanki, zlaćani, prhki, svi jednoobrazni ko jednojajčani blizanci kad ih mame izvedu na sunce u onim spojenim kolicima, nema razlike među njima s koje god strane da ih pogledaš. Nekako fino izgledaju, ali nema čovjek povjerenja da su nešto posebno zdravi, više su kao neki alibi za bogate pomodare. Ne ufaš se u njih da će izlječiti tvoju tegobu. (Sad mi pada na pamet nešto: kako to da baškot liječi probavne probleme? Što je to u njima posebno? Ispravite me, ali nije li to obični, stari kruh? Postoji li neka tajna koja se krije od nas pučana neiniciranih u neku tajnu pekarsko-medicinsko-farmaceutku organizaciju? Jel' ih u tvornici potope u neki rastvor antibiotika ili nečeg još tajanstvenijeg?)

Jedini dvopeci u čiju sam ljekovitost imao povjerenja su bili oni Preradini. Ili su bili Prehranini. Ne pamtim više točno koji «brand» su bili ali sjećam se da su bili upakirani u prozirnu kesu. Ne treba okolišati i tražiti neki prikladniji naziv, jer to je bila jedna obična kesa, prozirna, doduše, ali i dalje samo kesa, mada dimenzijom dvostuko veća od potrebe, tako da ste je kasnije lijepo mogli koristiti kao kabanicu. Još jedna od njihovih karakteristika koja ih je izdvajala od ostale konkurencije bila je profinjeni izgled. Bili su puno tamniji od svih drugih proizvoda koji su se imali običaj nazivati dvopekom. Sličnosti između dva komada u istom pakiranju bile su nešto manje nego li kod onih uštogljenih stranih pakiranja. Recimo da više sličimo Ronaldinho i ja, a ja nemam dovoljno kose da bi bila ricasta, poprilično sam bijele puti i nosio sam aparatić za zube u djetinjstvu. Dakle, sličnosti su u tome da obojica igramo nogomet. On svakodnevno pred milijardama za milijune dolara, a ja petkom od osam do devet na male branke s još pet-šest teško pokretnih zapuhanih mladića koji nisu debeli samo imaju teške kosti.

Vizualni identitet tih baškota bio je poprilično istočnjački. Asociraju me na na daleki istok, htjeo sam reći. Svaki pojedini komad izgledao je tako nejednak, na jednom kraju tanak, a na drugom debeo, kao da ga je svojim oštrim mačem isjekao samuraj početnik zavezanih očiju u trenutku kojeg njihovi učitelji zovu «doko deguči», odnosno trenutak potpunog odsustva veze s ovim svijetom.

Image and video hosting by TinyPic Posebna je radost degustiranje te jedinstvene delikatese. U pakiranju nisu priložena uputstva, več samo iskustva koja se prenose s koljena na koljeno – prije konzumacije provjerite ima li male djece, bolesnih ili starijih da ih koji otkinuti komadić ne bi povrijedio. Druga, ništa manje važna preporuka je - u jednoj ruci držite «deliciju», spremni na zagriz, a u drugoj telefon s vašim zubarom na otvorenoj liniji. Možda zatreba.

Dakle, da ponovimo, meni je prilično jednostavan. Za doručak baškot malo potopljen u kamilicu, pojedite ga žlicom. Ručak: dva baškota i kamilica, može i zašećerena. Smeđim šećerom. Ne stavljaj dva kućarina!, ljuti se Ona tonom u kojem čujem odjeke onog davnog «nisi napisao domaći i oprao zube». Za ručak ne potapajte baškot u kamilicu, neka vam ostane bar neki osjećaj da ste nakratko uposlili zube. A za večeru? Predlažem baškot sa kamilicom. Mali trik: recite da čaj nećete zašećeriti, pa se izborite za dašak marmelade, čisto da znate da ste još živi.

A kad smo se već dotakli te bolne teme, zna li netko za neku manje fundamentalističku metodu? Riža na ulju, kažete? Opa!, dali smo se od kraja? Dobro, pristajem, ako dozvoljavate jednu malu modifikaciju. Može li se umjesto pjata riže na ulju dobiti dvadeset deka Kanditove Riki čokolade s rižom? Ima u njoj riže, a koliko se sjećam okusa, okladio bih se i dosta ulja.


- 07:36 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se