S drugog planeta ...

nedjelja, 02.10.2011.

Di sam bila, ča sam radila ...

Podnaslov: Moj alpinistički tečaj

Ne obećajem nikome da ću sad opet nešto redovito pisat, ali evo, kako se nasložilo ponešto upita da zašto više ne pišem, odlučih opet nešto natrkeljat ... smijeh

Di sam bila od zadnjeg posta? Duga priča ...

U međuvremenu je bilo sveg i svačeg, ali tko bi sad sve o tome, no ono čime se najviše ponosim jest to da sam, u svojoj 44-oj godini završila alpinistički tečaj. belj
Pa ćemo par slika i riječi o tome. sretan

To je bilo prošle jeseni. Gdje - u RAK-u - Riječki Alpinistički Klub, odnosno, tečaj sam završila kod njih. Moram priznat da prije tečaja nisam pojma imala što zapravo alpinizam jest, iako sam planinarka već dugo, sve mi je to nekako bilo nedefinirano, penjanje, aplinizam, visokogorstvo ... ali sad mi je konačno sve jasno. yes
Premišljala sam bi li išla ili ne, i u jednom času skoro sam odustala, pomišljajući na hrpu ljudi, i to uglavnom mladih, i mene staru babu, autističnu kakva već jesam ... no onda me moj prijatelj Stanko, koji sad još pedalira negdje prema doma (više o tome), nagovorio da ipak odem na tečaj. Da on nije išao i nagovarao me, možda ne bih otišla ni ja. Druga stvar je bila ta što ja sebe zaista nisam ni u ludilu vidjela na stijeni, da ja visim po stijeni, penjem po njoj i izvodim sve te ludosti. Ekipu koju sam do tada viđala kako penje smatrala sam luđacima i frikovima ...
E ali stvari se kod mene znaju neočekivano promijeniti ... wink
Pa je tako bilo i sad.

Evo naše prve vježbe na Kamenjaku:


A ovo je moj prvi absail ikad, koji mi je kasnije postao jedno od omiljenijih stvari. smijeh


Pa smo onda išli i na umjetnu stijenu, jer smo imali loše vrijeme, a to je bilo posebno iskustvo. Prvi puta mi je bilo grozno teško, jer su svi smjerovi tamo prilično teški, a poslije je već nekako išlo, iako još mnoge stvari tamo nisam riješila. no


A onda smo krenuli u Velu Draga na Učki, jednu od posjećenijih penjačkih destinacija u našoj okolici.
Ja se pentram na sportskom smjeru:


A na red je bome došao i Toranj u Veloj Dragi, što zaista nisam ni sanjala da ću ikad napravit, pogotovo kad sam viđala prije ekipu kako se pentra po tome, i što mi je izgledalo abnormalno teško, suludo i nešto što ne bih mogla ni u snu napravit.
E pa eto, jesam.
Jest da mi je prvi put bila takva neopisiva frka, jer je ispod tebe ponor, pa iako si osiguran, svejedno te je strah do besvjesti, ali eto, prošla sam, preživjela sam, pa i kao prva (prva u navezu).

Stanko (desno) penje Toranj - Jugozapadni smjer:


Ekipa na Tornju:


Ja na Tornju!


Na neke vježbe išli smo i po dva dana, uz spavanje u vrećama sa i bez šatora, kao i ovu u Veloj Dragi, a navečer su bili neizostavni roštilj, piva i zezancija ... wink



Pa smo bili malo i u Rovinju:



Ekipa tečajaca u Rovinju:


Jedan od naših instruktora - Frleta:


Ja se pentram u Rovinju:


Ubrzo je došla na red i Paklenica, Hrvatska najpoznatija penjačka destinacija, sa dobro poznatim Anića kukom te brdom alpinističkih smjerova, tzv. višedužinaca, pored sportskih smjerova kojih također ima.

Naš logor u Paklenici:


Ekipa na sidrištu (tu nas je malo ćapala kiša):

Priprema absaila (spuštanje po užetu).

Kolegica tečajka Ana i ja na vrhu smjera:


E a onda je brzo došlo i polaganje.
Polaganje se sastojalo od praktičnog dijela i teoretskog dijela. Jedan dio teoretskog dijela pisali smo kao pismeni, a drugi dio smo odgovarali na licu mjesta na terenu - vezivanje uzlova i slične stvari.
Praktični dio sastojao se od penjanja i pokazivanja svega onog što se u penjanju treba znati, odnosno što smo naučili.

Tu smo polagali, na Kamenjaku kod Rijeke.

Penjali smo smjer od dvije dužine gdje smo morali pokazati znanje osiguravanja, izrade sidrišta te absaila, te na sportskom smjeru znanje izrade alke, ukapčanja kompleta i slično ...

Kod polaganja a i prilikom cijelog tečaja od pomoći je uvijek bio i Stanko Gilić, naša riječka penjačka legenda, koji penje i nakon svojih 80 godina te moždanog udara.


Bilo me je gadno strah hoću li sve izvesti kako treba, no ipak sam uspjela i položila. smijeh
I sad sam aplinistica pripravnica. sretan
Naime, zvanje alpinista ne dobiva se položenim tečajem, već tek nakon ispenjanih podosta smjerova i alpinističkih destinacija.

Ekipa RAK-ovih tečajaca jesen 2010. godine:

- 22:27 - Osvrti čitača (9) - Isprintaj si post - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se