S drugog planeta ...

nedjelja, 26.04.2009.

Izložba

Sa par dana zakašnjenja, ali evo ukratko, par fotki sa otvorenja izložbe.

Naziv izložbe je "Klovićevim tragom" - Suvremena minijatura i slikarstvo malog formata (u povodu 510. godišnjice rođenja i 430. godišnjice smrti J. Klovića).

Juraj Julije Klović (Grižane 1498. - Rim 1578.) je poznati renesansni minijaturist našeg podrijetla, iako je živio i radio u Italiji, gdje se potpisivao sa Julius Clovius Croatus.

Autorica koncepcije, selektorica radova i kustosica projekta je Višnja Slavica Gabout, a sve pod organizacijom Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka, čiji sam član.

Otvorenje izložbe bilo je 21. travnja, a izložba ostaje otvorena do 5. svibnja 2009. u galeriji Juraj Klović, M. Gupca 4a, Rijeka. Radno vrijeme: 10 do 13 ili od 17 do 20 sati.

Izložbu su otvorili predsjednik HDLU Rijeka, Damir Šegota, i selektorica izložbe, Višnja Slavica Gabout (kraj njega).



Sa izložbe:









Moaj kolegica Silvana Konjevoda kraj svojih radova (akvarela):



I konačno ja, kraj svojeg Ulovljenika. smijeh



U lipnju se izložba seli u Grižane, rodno mjesto Jurja Klovića, u galeriju Stara škola.

- 10:00 - Osvrti čitača (8) - Isprintaj si post - #

ponedjeljak, 20.04.2009.

Sis usput

Uskršnje praznike provela sam na otoku Silbi, a gdje drugdje. Sreća da mi profesori imamo bar te praznike, jer od plaće nam slaba vajda ...

Bralo se šparoge, kosila se trava, radilo se po kući, skupljale školjke i kamenje na plaži, farbale šalice za ljeto ... itd, itd. wink

Evo par fotkica proljetnog ugođaja na otoku:









Kako smo na Silbu išli autom i trajektom preko Lošinja, tako sam se i vraćala. Auto je naravno ostao na Lošinju, jer je Silba, na svu sreću, otok bez auta, ali na žalost, otok sve većeg broja traktora.

U povratku je bilo u planu, usput, popeti se na Sis, brdo sa pečatom Hrvatskog planinarskog saveza.

Trajekt bi trebao stići na Lošinj oko 16 h, ali uvijek je bar malo u zakašnjenju. Plan je bio stići što prije do račvanja ceste za Beli, otkud se kreće na Sis, a onda probati uhvatiti trajekt sa Porozine, u 19 sati. Ako to ne uspijem iz Meraga idu i kasnije, tako da straha da ću ostati na Cresu, nije bilo.
smijeh

Cesta je prilično pusta, jer nije sezona, što je zapravo predivno, tako da podno Sisa stižem oko 17:30.

Parkiram auto:



Markacija je tamo, putokaz isto, piše 45 minuta do vrha.

Pogled prema Sisu:



Ja naravno opalila doslovce šprint, ne bi li stigla na trajekt u 19.
Staza je dosta strma, ali ne dam se ja.



Nema žive duše, po stijenama skačemo samo ovce i ja. ;)



Pogled putem:



Malo kamenja:



Dalje prema Sisu:



Ljudi moji, jel' znate da je tamo predivno!!!! Koji mir, tišina, ljepota, mirisi ... Blaženi otoci van sezone!



I evo me na vrhu!



Gledam na sat - 23 minute! He, he ...

Sis je na 639 metara, ali tek malo dalje je zapravo najviši vrh Cresa, Gorica (648m), koji ovaj put nisam obišla zbog žurbe na trajekt.

Jedna fotka:



PS. Dragi mi je ovdje rekao da sam zauzela Tuđmanovu pozu, na što sam se zgrozila. Fakat. Ali htjela sam pokazat kako se pobjednički osijećam ... no

Pa još koja:





A onda trčanje nazad.



15 minuta! naughty

Heh, sad mogu i pješke do trajekta! dead

Vozim ja prema Porozini, kiša sve nešto hoće neće, ali srećom nije mi padala dok sam penjala, i već negdje blizu Porozine vidim ja lika uz cestu kako trči. Nije mi baš izgledao kao jogger, pa ja stanem, otvorim prozor i pitam treba li prijevoz. Tip me je čudno gledao, valjda nenavikao na takvo ponašanje, nešto promrmljao da on tako često ide do tamo gore nekog sela i da hvala, ali ne treba.
OK, kažem ja, pozdravim i nastavim dalje.

Porozina nije bila daleko.
Stanem u kratku kolonu za trajekt, kupim kartu, i uto vidim lika kako dotrčava. Krenem prema njemu želeći mu se ispričati što nisam skužila da zapravo joggira, a on meni mahne i kaže: Odite na pivu!
Skužila sam onda da tip ima tamo kafić, on i žena mu, ona sada radi, a on ima slobodno, pa se išao prošetati, a trčao je zato jer nije htio da ga ulovi kiša. rofl

Pa je rekao da mu se nikad nije desilo ni da mu muški stane i pita treba li prijevoz, a kamo li žena, i tako sam zaslužila pijaču. smijeh
Neki lokalni 'ridikul' nas je zabavljao, dok sam ja ispijala kaficu i čekala trajekt.

Ubrzo počinje padati par kapi kiše, a vlasnik kafića odmah do vrata i zgraža se: Evo, skoro me ulovilo, vidi koja kiša!!!
A ja gledam, gdje je ta kiša???? U Švedskoj to ne bi ni primijetili! nut

Ukrcaj počinje, ja ko ja, kartu negdje zametnula, pa sam još imala šou traženja karte pred "kondukterom", što je on vrlo mirno i ljubezno promatrao, puštajući aute iza, a onda kad sam našla, rekao: Eh, dešava se! Ajde, bar je bio OK.

I tako ja već skoro pred Rijekom, praznici završili, a bome, bilo je lijepo. Joooj, baš je super putovati, uživala sam na Silbi i Cresu, u toj prelijepoj "pustoši"! :)))


- 23:42 - Osvrti čitača (2) - Isprintaj si post - #

nedjelja, 05.04.2009.

Jelenc, snijeg i dobri ljudi

Jelenc je jedan vrh blizu Platka, na koji se planiram popeti već dugo, ali uvijek me nešto omete. Zadnji put smo pokušali moj dragi i ja, ali nismo se pripremili na snijeg na Platku, kojeg je bilo, pa smo odustali.

Tamo, naime, ima pečat Hrvatskog planinarskog saveza, koji se skuplja za Dnevnik, a kako taj Dnevnik posjedujem, onda volim otići negdje gdje ima pečata. wink

I tako, gledam ja prognozu, gdje neće biti kiše, i odlučim da bi danas Jelenc mogao konačno doći na red. Idem sama, pa neće biti - joj ne da mi se više, joj idemo se vratit, joj zašto stalno zastajkuješ i fotkaš i tako ... belj

Otišla autom do doma na Platku, a odatle ima ona cestica kojom se može prevaliti dio puta, pa odlučih ja da skratim stazu, jer inače ima preko 3 sata do vrha. Naravno da se nisam ni opremila za snijeg, a niti ga očekivala u tolikoj mjeri gore, jer je u Rijeci skoro pa ljetno vrijeme, ali, snijega je naravno bilo. U početku ga na cesti nije bilo, a onda je počelo. Mislila sam da mogu proći po njemu, ali krivo sam mislila. I tako sam ubrzo zaglavila u snijegu. Auto stao i ni makac, ni napred ni nazad. headbang

Od Jelenc
I što sad? Kad sam vidjela toliko snijega, a ja u onim promočivim gojzama McKinley, bez gamaša i bez štapova ... no
Ali, ma neću opet odustati, jednostavno neću!

I krenula ja, pa što bude, a dok se vratim snijeg se možda malo i otopi!? rolleyes

Put predamnom:



Nakon nekog vremena pješačenja nalijećem na odvojak:



A snijeg sve dublji i nezgodniji.

Ovako nekako:



Uočite da se gojze ne vide.

Dan je srećom bio lijep. Evo i koji lijepi prizor usput.



Onda opet odvajanje:



Tu sam se nakratko poveselila jer se uz rub staze ukazala zemlja, pa sam mislila da ću biti pošteđena napornog i neugodnog hodanja uz propadanje u snijeg.



U tim prilikama silno poželim krplje. Ali kako sam smotana sigurno bih ih ostavila doma. no

Još malo slikopisa:





Ne vlak, ali bicikl u snijegu. zubo



Onda sam poželila fotkati rupe oko stabla da se vidi koliko ima snijega otprilike ...



... pa su mi se te rupe strašno svidjele ... dead



... ono, kao motiv. smijeh





Pa sam se malo dopisivala s dragim raspravljajuci kako da riješim problem sa autom. Meni palo na pamet da zapalim vatricu ispod auta, da otopim snijeg, a onda mi je palo na pamet da to baš i ni pametno, što je potvrdio i moj dragi, jer da bi moglo biti "Buuuummmm!!!".

Usput sam pribavila štapove od grana, da si pomognem penjat.



Evo, još malo!



Moram reći da su mi gojze skroz promočile, i da sam se blizu vrha počela već osijećati kao da ima stopala u lokvi vode. Prilično neugodan osjećaj.

Ali, evo me na vrhu! Prekrasan pogled:







Jelenc - 1442 m.



Tu je knjižica gdje sam se upisala, ali pečata unutra nije bilo.



Pa sam ga tražila okolo, jer zna biti na stijeni, i da, evo ga. Skužila sam da piše "pečat".



A onda sam se prepala da je skroz dolje, i počela kopat ... ali, ubrzo se pojavio ipak gore na stijeni. Huh, jer kopanja će mi danas zaista biti dosta ...



A onda povratak nazad. Išlo je brže na dolje, ali lokva u cipelama je bila strašna. tuzan

Dolazim do auta. Probam. Ne mrda.

Uzimam lopaticu za čišćenje leda i počnem kopati snijeg pod autom, jer je auto doslovce ležao na snijegu. Kopala sam skoro sat vremena, lopaticom, pa granom, sva se smočila, zaprljala, izranjavala ruke ... Svako malo bih probala pokrenuti auto opet, ali niš.

I onda sam odustala.

Uzela ruksak i krenula prema domu.
Bio bi došo jedan frend po mene, iz Rijeke, ali nisam ga htjela gnjaviti. Valjda će tu bliže biti koja dobra duša koja će me isčupati.
I bila je.

Dvije. Nailazim na muškarca i ženu, koji su nedaleko brali biljke, i imali su auto. Odlučili su mi pomoći, i uspjeli smo. Sajlom me je uspio potegnuti iz snijega! Jeeeeeeeee!!!!

Od srca sam im se zahvalila i konačno krenula ka domu mojem dragom.

A evo i pečat sa Jelenca!



Malo je mrljav jer je sve bilo mokro od snijega.

- 20:20 - Osvrti čitača (10) - Isprintaj si post - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se