S drugog planeta ...

ponedjeljak, 23.03.2009.

Jahuuuuuuu !!!

"Ulovljenik" je primljen! thumbup
Na izložbu!
Hvala svima na palčevima! smijeh
Ide sam, ali dobro ... Ponosno će predstavljati moje djelo. wink

Evo ga još jednom, u svečanom tonu! naughty

- 15:17 - Osvrti čitača (12) - Isprintaj si post - #

srijeda, 11.03.2009.

Lansirane minijature

Kao član Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka, dobila sam redovnu okružnicu, u kojoj se članovi pozivaju da učestvuju na izložbi mijatura, odnosno, slika malog formata. Izložba je žiriranog tipa, što znači da radovi ne upadaju automatski na izložbu, već se žiriraju.

Naslikala sam ja tri male sličice i predala dokumentaciju žiriju, i sad čekam ...

Kakve sam sreće u zadnje vrijeme, ne bi me čudilo da dobijem "košaricu". wink

Ali ako nigdje drugdje, izložit ću ih ja ovdje. belj

Šašavica:


Ajmo na Mjesec:


Ulovljenik:


Slikice su kombinirane sa trodimenzionalnim elementima, žicom i figuricama od FIMO mase.
A veličinom su manje od 20x20 cm.

- 16:45 - Osvrti čitača (18) - Isprintaj si post - #

ponedjeljak, 09.03.2009.

8. mart na Snežniku

Za taj famozni dan žena, u koji uopće ne vjerujem, jer mislim da neke žene nemaju ni svojih pet minuta, a kamo li dan belj, bila sam u planinarskom pohodu na Slovenski Snežnik. Sa seniorima planinarskog društva "Platak" iz Rijeke, s kojima se S. K. zna.

Išli smo ekipa sa Ravne Gore, ovaj put bez Igora, ali zato u našem društvancu, osim svih seniora, bila je S. K.-ina kolegica iz škole - S. naughty

Dan je bio fenomenalno lijep. Sunce bez oblačka. Ma kao naručeno, za Dan žena. wink

Prvo kava u Svišćakima, u domu.

Od Snežnik
Pa polazak ka vrhu.


Šumska staza je prekrasna.






Tu se već vidi vrh iza:


Evo i jednog seniora! Nek se ugledaju svi seniori! thumbup


Šuma:


Prema vrhu:










Na platou prije vrha. Vrh u pozadini, a do njega još pola sata hoda kroz snijeg. Zapravo, kako kome, ne idu svi istim tempom. dead


Ona mala kućica gore desno na vrhu je dom:


Pogled prema dolje:


Još malo:






Iza doma je putić za proplanak, na kojem je vrh.


E da, do vrha mi je trebalo cca 2 sata, od Svišćaka.

Ich:


A na vrhu Slovenci u tipičnom štimungu:




Dom prekriven snijegom, and Ž.:


S. K. i ja uz kamen na vrhu - 1796 m:


Pogled prema Alpama. Tu je valjda negdje i Triglav.


Ž. na vrhu vrha:


Snježni ugođaj:


A onda u dom, po pečate, kavu, kolače, čaj (bio je za žene jeftiniji !!! zubo), kobase ...


S.:


Mi dve:


U povratku nazad ...


... kad smo se odvojile od grupe ... i prepustile divoti šume, snijega i sunca, S. nam je pustila par pjesmica sa mobitela, koje su nam baš dobro sjele (u nastavku, za radoznale) ... smijeh


Pjesma br. 1 - Peter, Bjorn & John - Young Folks:


Pjesma br. 2 - PIXIES- Monkey gone to heaven:

- 18:06 - Osvrti čitača (9) - Isprintaj si post - #

četvrtak, 05.03.2009.

Vikend u Ravnoj Gori

Malo me u zadnje vrijeme, ča bi se reklo, pasala volja za praćenjem i pisanjem bloga, kao i za još brdo stvari, iz određenih razloga, ali današnjim susretom sa obitelji Kostanjevečki (inače, super ljudići, baš kako ih je Knjižica opisala wink) nekako sam dobila poriv da ipak stavim na blog prošli vikend proveden sa prijateljima u Ravnoj Gori. To je jedno mjesto u Gorskom Kotru, gdje je ispalo da jedan moj frend odnedavno ima vikendicu, pa smo se, naše malo društvance, dogovorili da provedemo vikend gore.
Povod svemu bilo je, naravno, obić koji vrh.
U Švedskoj nisam bila ni na jednoj većoj planini, jer ih u blizini Goteborga nije bilo, a putovati do Norveške na planinarenje nam se baš nije dalo.

Subotu (28.02.'09.) smo iz objektivnih razloga dosta kasno krenuli, stigli u Ravnu Goru oko 15 sati, a onda odmah krenuli ka prvom vrhu, koju rutu sam brižljivo pripremala dane prije. Plan je bio otići autom čim dalje, što bliže vrhu, a odatle je do vrha navodno samo pola sata.

Da u teoriji, ali u praksi je na toj cesti bio snijeg, a cesta se još pretvorila u dosta uski put, čini mi se makadamski, tako da smo auto morali ostaviti puno prije skretanja za vrh, kod jedne lovačke kućice u Gluhim Dragama.

Od Ravna Gora
I krećemo hitrim korakom po snijegu dalje, jer, treba ipak stići prije mraka.


Vrh koji smo pikirali zove se Bijela kosa.

Putem nailazimo na otiske u snijegu, koji su nam ličili na medvjeđe šape, i bilo ih je bome dosta.


Hodajući dalje nailazimo i na jedan otkinuti papak, tko zna kako ...?


Pa malo dalje na još jednu koščicu.


Pa opet na hrpu medvjeđih tragova.


A malo dalje i na hrpu psećih, ili možda vučjih tragova, sa presjecima srnećih ...

Hm, mrak se počeo sve više spuštati, svi ti tragovi počeli su nam nekako buktati maštu i sve one scary filmove u glavi ...

A skretanju za vrh ni traga ...

I dogovor je pao - idemo nazad - *ebeš to.

Igor je sjeo.


Mrak je mrak, snijeg je snijeg, počelo je puhati i bivati sve hladnije ...

I mi stali.




I polako curik nazad ...


Dečki su iskoristili vrijeme usput za grudanje ... wink


A cure za fotkanje.


U vikendici je trebalo odmah naložiti vatricu, jer je bilo ziiiiimaaaaa ....


Pa spremiti večericu ...


A uz sve to i popiti čašu kuhanog vina! party


Večerica je bila zakon. Silbanske lignje u pećnici sa krumpirom! njami Ali nemam fotki. Zaboravila. namcor

Nakon malo zafrkancije spremili se za počinak, sutra nas čeka nova tura.

Moram napomenuti da su mi sve te staze i kraj totalno strani, a karta koju sam imala za pripremu vrlo rudimentarna i ne baš velikog omjera, a i markacije su vrlo upitne, tako da je sve trebalo ići više manje po instinktu i osjećaju.

Ujutro nam se pridružuje i Silvana K.


Vrijeme je bilo oblačno, ali dobro da kiša nije padala.


Nailazimo čak i na neke ostatke markacije.


E da, današnji cilj je Javorova kosa.

Stazica je baš ugodna, ne preteška, baš kako treba za nas koji dugo nisu baš bili previše aktivni. belj




I uz malo razmišljanja, konzulitranja, gledanja na kartu i biranja pravog smjera nekako smo ipak uspjeli naći vrh! yes
Ovo je toranj vidikovac na vrhu:


Ja si lupam žig u knjižicu.


Pogled sa tornja:




Spuštanje:


I evo svih nas na vrhu:


Igor, Silvana Ž., Željko, Silvana K., Mirta (ja wink).

U povratku prolazimo kraj planinarskog skloništa, ali zaključanog.


Šuma:


Malo fotki uz put:












Prije povratka u Rijeku složili smo još ručak u vikendici, ovaj puta tzv. Putanescu, jedno talijansko jelo sa tjesteninom, po receptu jednog prijatelja rodom iz Italije. wink


I time se vikend priveo kraju.

Jedan vrh 'osvojen', drugi ćemo morati sljedeći puta, kad bude manje snijega. mah

- 22:23 - Osvrti čitača (9) - Isprintaj si post - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se