S drugog planeta ...

subota, 24.01.2009.

Pušenje na Švedski način

Iako je broj pušača u Švedskoj poprilično visok, u istoj se poprilično strogi zakon protiv pušenja uspješno održao već petnaest godina.
Šveđani, kao i svi razumni ljudi, znaju koliko je pušenje štetno, i kako je i pasivno pušenje sve češći i brojniji razlog bolesti i smrti.
Kažu:
"Pušenje više nije "normalna pojava". Pušenje je ovisnost o drogama, koja ubija 6 000 pušača i 500 pasivnih pušača svake godine u našoj zemlji."

Jedan malo slikovitiji primjer, ali to su sigurno već svi vidjeli belj.

Zdrava pluća i pluća pušača:


Prerezana pluća pušača:


I dok će sad pušači sa guštom zapaliti novu cigaretu, dead, ajmo mi dalje ...

U Švedskoj su cigarete poprilično skupe, primjetila bih. Srednja cijena jedne kutije je oko 40 kruna, što iznosi oko 30 kuna.
I na svakoj je kutiji zalijepljeno veliko upozorenje:



Rökning dödar znači Pušenje ubija.

Nigdje u javnoj zgradi nećete vidjeti da netko puši, niti u kafićima. U onima u kojima vidite pušače, kažu Švedi da je to nezakonito. Ali ti su zaista jako, jako rijetki, smješteni u neke zabiti.

Pušače zato vidite na cesti, ili na vlastitim balkonima. Tamo mogu pušiti.

No, kako je Švedska zemlja ljudskih prava, ipak se ovdje razmišlja i o pušačima.
I oni su ljudi.
Iako, vrlo ćete rijetko sresti pušača koji će, prije nego li zapali cigaretu, uljudno upitati smeta li to nekome oko njega, ili se čak samoinicijativno povući malo dalje, da nikome ne smeta. Ima ih i takvih, ali su rijetki. (govorim o Hrvatskoj)

Činjenica jest, da je duhanski dim štetan i neugodan, i da je terora pušača dosta.
Najgore mi je kad vidim roditelje, koji bez pardona puše kraj svoje male djece.
Ili na radnom mjestu, gdje kolege pušači puše bez pardona kraj nepušača, a nepušači se boje išta reći direktoru da ne bi oni zapravo najebali, pogotovo ako je i direktor pušač. O inspekciji da ne govorim, pročuje li se da si baš TI javio inspekciji, baš me zanima kako bi prošao na radnom mjestu. Moš' si mislit. bang

No dakle, što Švedska radi ZA pušače.

Kao prvo, organiziran je takozvani Pušački klub iliti "SmokersClub". To je neprofitna organizacija koja se bavi 'zaštitom' pušača.
Postoje lokali, koji su namijenjeni pušačima, kako bi mogli bez ustručavanja uživati u cigaretama i piću.
Jedino je pravilo, da i ti lokali, i svi gosti, moraju biti članovi "SmokersClub-a", kako bi mogli pušiti bez povrede zakona.
SmokersClub je uredno registriran u relevantnom vladinom ministarstvu.
Naravno, tih lokala ipak ima puno manje nego ovih drugih, gdje je pušenje zabranjeno. Osobno, nisam zapravo bila ni u jednom. Nisam pušač pa ih nisam ni tražila. A s druge strane ipak je namjera svih tih restrikcija pušenja da se pušenje smanji, i to Šveđani i uspijevaju.

Kao drugo, za pušače se proizvode tzv. Rökstation iliti Pušačke stanice, gdje je pušačima omogućeno da puše na radnim mjestima i u javnim zgradama.



'Stanice' su opremljene specijalnom ventilacijom i pročiščivačima zraka, koji ne dozvoljavaju da dim ide u prostor i smeta ostatku populacije.
Da li je to baš tako, ne znam, nisam probala.





Iako, tih 'stanica' i nisam vidjela uživo (ovo sam našla na netu). Ipak se ili ne puši, ili se puši vani. Vjerojatno ih ima više u firmama, a tamo nisam baš zalazila.

Ali vidjeli smo jednu, ne stanicu, nego cijelu pušačku sobu, u IKEA -i.



Smještena je na prolazu kraj IKEA-inog restorana. Koji je ogroman, ali nitko tamo ne puši. Jer se ne smije.



U tu sobu pušači odu pušiti, a dječica okolo mogu šetati bez da se dave u dimu.









Postoje i kućne 'stanice', koje su namijenjene korištenju u vlastitom domu.



Za one koji baš nikako ne mogu izdržati bez nikotina, postoje specijalni 'nikotinski pripravci', tzv. Snuff, odnosno na Švedskom Snus, koje pušači zalijepe na zubno meso, i cuclaju nikotin direktno u sebe.
Takve stvarčice mogu se kupiti u svakoj tabakeriji.
Pakirane su u ovakve kutijice:


A primjena tih vrećica izgleda ovako:


Švedska je jedina zemlja u Europi u kojoj je prodaja Snusa (Snuffa) dozvoljena, a to je možda i razlog tome što je i jedina zemlja u Europi u kojoj je postotak pušača ispod 20%, a što je cilj Svjetske zdravstvene organizacije.
Manje je pušača, a više snusera, iliti 'sisača' nikotina.
Nije ni Snus sasvim bezopasan, ali u svakom je slučaju manje štetan od cigareta.

Zabrana pušenja u Švedskoj postaje sve stroža i stroža.
Do sada se mislilo na škole, bolnice, javne zgrade, radna mjesta, kafiće, restorane, a u zadnje vrijeme počinje se razmišljati i o drugim mjestima. O pušenju u parkovima, automobilima u kojima su djeca, privatnim stanovima, autobusnim stajalištima, plažama ...



Kolika djeca stradaju pasivno pušeći kraj bezobzirnih pušača. A kako je pouzdati se u ljudsku pamet slaba vajda, mora se onda ići zakonom, tamo gdje se može.

A u Švedskoj se može.

Čak je i Turski predsjednik, početkom 2008., potpisao novi zakon o/protiv pušenja, pišu Švedski mediji.



U Turskoj su, naime, dva od tri odrasla čovjeka pušači, kao i 11% djece od sedam do jedanaest godina .
Turaka naime u Švedskoj ima jako puno, pa su time i poprilično zastupljeni u medijima.

Pušenje se na Švedskom kaže rökning, ali to ste valjda već i sami shvatili. wink

- 19:31 - Osvrti čitača (18) - Isprintaj si post - #

petak, 16.01.2009.

Ajn, cvaj, draj

Sad su tu navodno neka sniženja, ali mi smo ih uredno zaobišli. belj
No kupili smo neki dan, u NETTO-u (neki jeftini Turski dućan), stepper. Ipak!
Da li je to bilo sniženje ili ne, ne znam. Koštao je 299,00 kruna.
He, he, falilo je samo još onih 0,99. zubo
To bi u prevodu bilo oko 210 kuna.
I nije previše, zar ne?

Naime, zima stisla, kratki dani, trčat baš ne idemo previše, biciklom isto tako slabo, osim što Danko vozi svaki dan na posao, da se zna, a i to je nešto.

Pa kao, stepperom ćemo 'hodat' po doma.

Ah, recite vi meni, kad kupite tako neku spravu, koliko je zapravo zaista koristite, a koliko ju samo gledate i divite joj se. rofl

Ja joj se još uvijek divim. zujo

Kaže Danko da se grozno zdebljo.
Ah ... a mršav je ko ...

Ok, nema više ono .. talijanske ... kao nekad, naughty
(Danko nekad)

ali ljudi moji, izgleda sasvim super. Tko ga ne zna reko bi mu - što pizdi.

Ali, on je taki i da ga j...
Mora sve biti perfect.

A ja mu kažem, daj ne p..., muškraci u tvojim godinama imaju škembe,
ovako:


A ti 'zgledaš ko mladić,
ovako (Danko sad):


A Danko - blabla ... jamra li ga jamra ...

I tako, sjeo Danko na stepper i uvatio se za glavu. Da li zato što je potrošio (a on to neeeee vooooliiiii), ili zato što je tako grooooznooooo debel,

a ja se uvatila sprave da ju isprobam.


To je bilo samo prvi dan.
Sad ju gledam, a Danko ju 'hoda'. nut

No, ako fakat hoćeš smršavit, jer vidim da se nešto gadno o tome priča ovih dana, nema nego NE JEST! Mislim, ne previše.
Jedan moj prijatelj je jednom davno rekao:
Nema mršavljenja dok ne čuješ da ti krulje crijeva.
E, to je to onda!
A vježba, to je popratna stvar, da se sve ne izvisi, i da održi tonus, se zna. wink

- 13:19 - Osvrti čitača (15) - Isprintaj si post - #

petak, 09.01.2009.

Kosa traka

Nisam još napravila akvarel, ali sam se opet primila suvenira.
Nakon brojnih malih slikica-ribica, sad radim hvatače za suđe.
Ne znam kako se ta stvar službeno zove, tražila sam čak i na internetu, ali neuspješno, hvatači za suđe, krpice za suđe, hvatači za lonce ... i nikakakav rezultat. no
Ako tko ima neku ideju ili zna još neki naziv, neka mi javi. sretan

Moja mama to zove "ćaparini", što dolazi od riječi iz primorskog dijalekta - ćapati, odnosno, uhvatiti. A riječ ćapati, dolazi od talijanske riječi acchiappare, koja znači, a što drugo, nego - uhvatiti.

I dakle, sjetila se ja, još prošlog ljeta, u svoju suvenirsku ponudu uvrstiti ćaparine. Suvenir je uvijek radije kupljen ako ima praktičnu vrijednost, zar ne.

Kupila ja žuticu (to je uvijek najbolja solucija, dobro, a jeftino platno), pa sam jedva našla, ali uspjela sam ipak, ono platno sa spužvicom unutra, i na kraju kosu traku. To treba za opšiti rub.
Kosa traka. Moj je dragi umro od smijeha kad je čuo taj izraz. Nikad prije nije čuo za to. LOL, zvuči smiješno. Kaže on.
I da su mu ti moji ćaparini fora najviše zbog - KOSE TRAKE. naughty

Žene uglavnom znaju što je kosa traka, je li? Barem one koje su ikad nešto šivale.

I tako, žutica i ono drugo platno se prvo opere, jer da se kasnije u pranju ne stisne različito i sve ode u ...
Pa se izrežu oblici ćaparina - u obliku rukavice, kvadratića ili polukruga, koji se kasnije presavine u četvrtkrug.

Pa se to onda sve lijepo oslika, prepegla i sašije. sretan



To je samo oslikano platno. Kasnije dolazi još platno sa spužvicom i
KOSA TRAKA!

I na kraju to ovako nekako izgleda smijeh:





- 16:16 - Osvrti čitača (21) - Isprintaj si post - #

utorak, 06.01.2009.

Umjetničke muke

Kvalitetno obavljanje posla zahtijeva zdravlje, kako fizičko, tako i psihičko, i nema posla u kojem to nije tako. Tako i u umjetnosti, ili, pogotovo u umjetnosti. Svim oblicima umjetnosti. Da bi se kreativno izrazio moraš biti u koliko toliko dobrom stanju, osim ako baš nisi u fazi totalne destrukcije kad kreativnost kao posljedica počne prštati iz tebe. Ali sve to ima svoje granice.

Ne znam kako drugi umjetnici stvaraju, nisam baš previše pričala sa njima o tome, ili to svi brižljivo skrivaju, ali znam kako to kod mene ide.
Kad sam bila mlađa, puna onoga, znate već, vjere, nade, ideala, strasti, osjećaja, želja ... tada sam mogla stvarati u patnji, o da, možda čak najsnažnije. Nastali su tada, po nekima, moji najbolji radovi.

Ali svaka faza prođe, pa tako i mene faza stvaranja u nesreći. Došla sam u fazu gdje mi je za stvaranje potreban mir i sreća. A nisam baš sigurna da toga imam koliko mi je potrebno.
Ili sam jednostavno 'tipični' umjetnik koji je uvijek zbog nečega nesretan?

Neću sad navoditi sve razloge koji pomućuju moj mir, ali ću reći kad sam se zadnji put osijećala kreativno spokojno.
Na Silbi, pred sad već dosta godina. Bilo je to u doba nakon fakulteta, dok sam čekala posao na burzi za zapošljavanje. Koji posao, ni sama nisam znala. Znala sam jedino, da, iako sam završila Pedagoški fakultet, pored Akademije likovnih umjetnosti, ne želim raditi u školi. Jednostavno nisam tip za to.

Ljeto je već bilo na izmaku, posao u galeriji se priveo kraju, i sad sam mogla krenuti u stvaranje, ne suvenira, nego onoga što duboko u sebi želim.
I krenulo je, išlo je samo, jedno za drugim, bilo je tu ljeto, koje me neobično opušta, bila je tu Silba, koja ima u sebi toliko inspiracije i energije, bila je tu sloboda, koja mi je dala da dišem, a ne da moram misliti kada mi završavaju praznici, i tada sam stvarala i stvarala, uživala u svakom novom stvorenom djelu, i svako novo bilo je sve bolje, transformiralo se, kretalo nekim svojim, uvijek neznanim putem. Da, samo stvaranjem možeš doći do tih otkrića, do nekih novih spoznaja, isčupati iz sebe ono što čuči duboko u tebi. I onda te obuzme neopisiv osjećaj sreće, ispunjenja, vjere u svoj put kojim ideš.

Ali, nije dugo trajalo. Onda kad je bilo najbolje, i taman kad mi je krenulo, dobila sam poziv za jedan posao, zamjenu u jednom centru. Nije sad bitno. Ali tada se taj niz prekinuo. I to traje još i danas.
Bilo je tu nekih stvaralačkih faza u međuvremenu, koje su bile potaknute određenim situacijama u mojem životu. Ali i to je završilo.
Sada sam tu, daleko u Švedskoj, slobodna da radim i stvaram, ali osijećam da mi nešto fali ...
I nije to to ...

No da sad ne zaglibim do dna, nije da ja tu baš ništa ne radim, ali, imala sam i boljih faza.
Pored izrade suvenira, naslikam tu i tamo koju slikicu. Sve uglavnom možete vidjeti u galeriji.

Ovih dana uhvatila sam se jedne narudžbe, a narudžbe su dvosjekli mač, i pomalo zazirem od njih.
Naručila mi, naime, mama jednu sliku, sličnu jednoj što sam pred dosta godina naslikala, samo se otprilike sjećam. Bila je na njoj Učka, dizalice, i valjda zalaz sunca.
Imam ja takvih fotografija mnoštvo, u mojoj foto galeriji, pa sam uzela jednu fotku i dala se na posao.
A ne, nije to išlo odmah, otezala sam ja to, odgađala za sutra, pa opet za sutra, a onda me je Mala crna knjižica potakla, i odlučih ja, idem napraviti tu sliku.

Činjenica je da nemam platno, nego samo akvarel papir, i neka majušna platna, a baš sam htjela slikati akrilom. No nije to to, akril na platnu je ipak akril na platnu.
I tako, nešto sam nadrljala, iako nikako nisam zadovoljna, prepravljala sam, popravljala ...
Sad odustajem, naslikat ću još koju, drugi put ipak akvarelom na akvarel papiru.

A ovo je ono što sam izcmoljila iz sebe:

(klikom na fotku možete ju vidjeti i većom, kao i kod svih mojih fotki uostalom)

Tu je i original fotka, ali to mi izgleda kao svetogrđe.


Fotka mi je tako dobra, da je šteta ikako ju preslikavati, bar ne ovako kvazi realistički. Trebao bi tu ili hiperrealizam, što ne znam, i neću, ili neka totalna suluda impresija, za koju trenutno nisam u stanju.

Eto, toliko od mene za danas.

PS. Zaboravila sam reći, jel' znate da je slikanje jaaaakooo naporno, ne bi čovek rekel. Ne možda toliko fizički, ali psihički se bome umoriš ... dead

- 14:26 - Osvrti čitača (9) - Isprintaj si post - #

nedjelja, 04.01.2009.

Off topic - čitljivost blogova



(by G CORE)

Čitam ja blogove, raznih blogera, i ne mogu a da ne primijetim, i javno iznesem neke stvari, koje mnogi možda ni ne znaju, osim što možda osijećaju. A ja sam nešto o tome i učila, pa da podijelim sa vama.
Naime, čitljivost napisanog teksta podliježe nekim zakonima. Isti tekst, ili cijeli blog, prikazan na različite načine, neće uvijek biti jednako zanimljiv i čitljiv.
Posao je to, inače, grafičkih dizajnera i tipografa, kod prijeloma knjiga, časopisa i novina, ali i web stranica je neka vrsta "knjige", pa bi ta pravila trebalo primijenjivati i ovdje, ako želite da se čitatelj ugodno osijeća čitajući vaš tekst. wink
(Možda je neka slična tema negdje u bespućima bloga već napisana, ali, kaže se, 'od viška glava ne boli'.)

Pravilo broj 1:
Tekstovi ne bi smjeli biti razvučeni u širinu, jer time čitljivost postaje teža. Kobasica teksta umara, i redovi teksta teže se povezuju. Dakle, čitaocu je teže to čitati, a pogotovo kad se radi o hrpi teksta. Samo par redova teksta još i može proći, ali duži tekst napisan tako - užas!
Evo citata iz jednog priručnika:
"Dobra čitljivost zasniva se na optimalnoj dužini retka, a najugodniji bit će onaj tekst koji u jednom retku sadrži između 50-60 slovnih znakova, pa tako dobivamo čvrst suodnost dužine retka i pismovne veličine. Tekst gotovo nikad ne bi smio sadržavati manje od 30, a više od 90 slovnih znakova u retku."
Ako obratite pažnju na novine i časopise, vidjet ćete da su svi tekstovi razlomljeni na stupce. Upravo iz tog razloga. Oku je lakše prelaziti iz jednog reda u drugi ako je stupac uži, te se time čitanje olakšava.
OK, znam da je ovdje čest slučaj da odabrani blog dizajn jednostavno postavlja tako dugački redak, pa si na to jednostavno prisiljen, no to me čak i čudi, da su takvi dizajni ponuđeni. Čini mi se to pomalo neprofesionalno.
Ali ima i onih drugih, i zato sam pazila koji biram. Onaj kod kojeg je širina postovskog stupca uska.
Oni vještiji možda će moći širinu sami promijeniti u kodu, ali koliko takvih zapravo ima? I misle li uopće na to?

Pravilo broj 2:
Ovdje se radi o veličini slova. Male buhice isto su tako teške za čitati, pogotovo kad se radi o kobasici teksta, a isto tako i presvijetla slova, koja jedva da odudaraju od podloge.
Dakle, trebalo bi izabrati nešto veća slova, a možda ih i boldati (podebljati) i staviti prikladnu boju, a opet ne prevelika, jer onda to izgleda groteskno, i isto tako nije ugodno.
No, pravilo veličine slova važnije je u klasičnim tiskovnim materijalima nego ovdje, jer ovdje si, na kraju krajeva, veličinu slova možeš podesiti sam u web browseru, a zaivisi i od rezolucije ekrana.
Dakle, važnije je pripaziti na pravilo broj 1.

Pravilo broj 3:
Ovo pravilo ne zasniva se toliko na tipografiji, već na izvedbi samo bloga općenito, iliti web stranice. Napadna podloga, previše ubačenih sadržaja, slika, linkova, pogotovo ako su bez reda, jako otežava preglednost bloga i umara čitatelja. A za to jednostavno morate imati osjećaj.
To se već zove 'kompozicija'.

Pravilo broj 4:
Ovdje moram zahvaliti Creativi da me podsjetio na to, jer i to sam htjela napisati, a ovako smotana kakva jesam, zaboravila. no Pa dodajem naknadno ...
Naime, predugački blogovi, sa puuuunoooo teksta, isto tako ubiju pažnju kod čitatelja, barem u većini njih.
Kao što je i on rekao "kratko ali slatko", puno je bolje napisati kraći, a 'jači' tekst, nego ići u dužine. Ako imate više toga za napisati, razlomite radije u par postova. A fotke su uvijek ugodan dodatak, pogotovo ako su barem donekle kvalitetne.

Za one koje zanima nešto više o Tipografiji mogu pročitati ovdje, jako zanimljiv i stručan tekst, ali to su već više razine :
Tipografski priručnik

(Uh, sad se ni meni ne 'diže' više slika na početku posta, moram ju učitat 'ručno' , ne znam zašto, ali čini mi se da je ovdje sve puno bugova. Ali zato se valjda i zove Blog BETA još uvijek. )

- 12:14 - Osvrti čitača (18) - Isprintaj si post - #

četvrtak, 01.01.2009.

Mölndal New Year

Za doček Nove pozvani smo bili kod Dankovog šefa, onog kod kojeg smo proveli prvih tjedan dana u Švedskoj, Mats Jonsona.

Sad kopiram Knjižicu i pokazujem wink, moj New Year outfit,

Dankov NY outfit:

Naravno, uvijek crno. naughty
I mi skupa nut:

Mali poklončić za domaćine:

I možemo krenuti ...

Tamo su nas, osim domaćina, Matsa i njegove žene, dočekali i njihovi prijatelji, Staffan i Margareta. Eleanor, domaćica, na slici lijevo.


Postavljen stol:


Jelkica:


Trebali su doći još Dankov kolega, fizičar, Eduardo i njegova žena, Kolumbijci. O Eduardu se priča da je malo posvađan sa vremenom, i da uvijek kasni, a u to smo se uvjerili i sada. smijeh Probali su ga nazvati, ali se na kraju ispostavilo da nemaju pravi broj.
Čekamo dalje, a onda ipak prelazimo na predjelo. rolleyes

Na stolu su nas dočekali simpatični zamotuljci, što je navodno Škotski običaj, jer Eleanor je Škotlanđanka. Zamotuljke trebate uhvatiti, svatko za svoj kraj i potegnuti.

Zamotuljak prasne i otvori se, a unutra je neka smiješna poruka, kruna od papira i mali poklončić. sretan

Eleanor objašnjava kako se paketićem barata:


A mi se svi kitimo krunama,

(kak je sladaaaaaak, zar ne? naughty)
i gledamo poklone. smijeh



A onda konačno dolazi i Eduardo, sa svojom Sandrom! thumbup
Sandra:


Eduardo:


Sandar otvara svoj paketić i unutra nalazi pincetu. smijeh


Ja sam dobila zvjezdicu, privjesak za mobitel, a Danko privjesak za ključeve.

Eduardo otvara svoj paketić, i dobiva privjesak kao i Danko.


Eduardo je inače skroz simpa, otkačen, poseban, voli puno pričati, a dok priča stalno maše rukama. Trebala sam snimiti video, ali bilo mi je neugodno već i što sam ga ovoliko fotkala. nut







To je samo jedan mali repertoar pokreta ruku, a bilo ih je još ... zubo

Nisam previše snimala sve pjate, odnosno jela, da ne maltretiram ljude, a ovo su sad ručno rađeni truffles-i, uz kavu, isto neka Škotska fora.
Čokolada u zdjelici, zahvatiš je žličicom umočenom u vrućoj vodi, da se lakše rola, napraviš 'truffle', pa ga uvaljaš u kokos, lješnjake ili kakako.


Eleanor objašnjava:


Sandra rola,


pa umače:


Umakanje u kakao:


Ponoć se već bliži, gazda priprema 'eksploziv' naughty,




koji Staffan i on nose van,




na obližnju livadu, jer nije to dozvoljeno ispucavati u krugu kuća.


Mi se oblačimo, uzimamo čaše i šampanjac i idemo za njima. Nazdravit ćemo svi na livadi! smijeh

Uokolo već pucaju vatrometi:


Pirotehničari gledaju na vrijeme, paljba je u ponoć! smijeh


Zapravo na toj kutiji zapale samo fitilj, a onda sve ide samo, svih 48 'raketa'. zujo

Ponoć!




Mi točimo šapanjac


i nazdravljamo.


Dok vatromet i dalje pršti.






Pršti i svuda uokolo:


Okićeno susjedstvo:


Vraćamo se i uz kavu, čaj, truffles-e i brdo alkohola raznih vrsta, nastavljamo druženje i ugodne ćakule. (U kutu, Eduardovi pokreti ruku naughty).


Priča se o svemu i svačemu, a ovo je bio pravi međunarodni meeting. wink
Gdje smo naučili da se od pokera da sasvim solidno živjeti, naravno, ako si dobar u tome greedy, da su dalekovodi u Kolumbiji pod stalnom opasnošću od gerilskih napada i iznimno velike količine grmljavine, te da je u Škotskoj najomiljenije Novogodišnje "jelo" - whiskey. nut


Šveđani, Hrvati, Kolumbijci i Škotlanđanka.


I Riba naughty,

koja na svu sreću može 'cuclat' koliko hoće, jer dragi ne pije alkohol, pa on vozi! thumbup



SRETNA VAM NOVA!!!

- 19:16 - Osvrti čitača (8) - Isprintaj si post - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se