MINIMALNA I NEMINIMALNA PLAĆA

Hrvatsko tržište rada posljednjih je godina postalo mnogo povoljnije za radnike. Zbog iseljavanja mnogi poslodavci suočavaju se s nedostatkom radne snage pa sada i radnici mogu postavljati uvjete. To je dovelo do rasta plaća gotovo u svim sektorima.

No i dalje značajan broj ljudi radi za plaću koja je blizu minimuma. Pogotovo je to prisutno u nekim niskoprofitabilnim industrijama poput tekstilne i obućarske koje imaju konkurenciju u zemljama sa znatno jeftinijom radnom snagom.


Minimalna plaća u RH je i dalje smiješan pojam , to ni u jednom trenutku nije sporno, ali se javlja problem o kojem se uopće ne govori.

Mnogo ljudi u RH radi z aplaću nešto malo veću od minimalca i niti u jednom trenutku podizanja minimalca, tim ljudima se plaća ne diže.

Ona je konstanta koja stoji, pa dolazimo do izjednačavanja.

To nikako nije pošteno, ali živimo u RH pa nemamo izbora....

Radite li Vi za minimalnu ili za neminimalnu plaću?

PRETVARANJE UGOVORA NA ODREĐENO U UGOVOR NA NEODREĐENO

Sukladno članku 12. Zakona o radu, ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru mora navesti. Ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, ne smije biti neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom. Međutim, ograničenje trogodišnjeg trajanja ugovora o radu ne određeno vrijeme ne odnosi se na prvi ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme.

Također, svaka izmjena, odnosno dopuna ugovora o radu na određeno vrijeme koja bi utjecala na produljenje ugovorenog trajanja toga ugovora, smatra se svakim sljedećim uzastopnim ugovorom o radu na određeno vrijeme.

Kada između dva ugovora o radu na određeno vrijeme nastane prekid kraći od dva mjeseca, tada se ne smatra da je prekinuto razdoblje od tri godine. Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama Zakona o radu ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

Dakle, moguće je da radite duže od tri godine te se ne smatra da je ugovor o radu postao na neodređeno, ako zamjenjujete drugog radnika na dugotrajnom bolovanju.

Neisplata plaće

Moja prisutnost na različitm društvenim mrežama i pripadajućim grupama ''crnih'' i ''bijelih'' poslodavaca je 24/7.
Sezonski rad je završio i sada svi slažemo dojmove i stavljamo posljednje dijelove slagalice kako bi dobili jedinstvenu sliku mjeseci koji su iza nas.

Po različitim grupama ljudi sve više traže pravnu pomoć po pitanju neisplate plaće i pitaju može li se nešto napraviti po tom pitanju?

Najvišim aktom Republike Hrvatske-Ustavom je propisano da svaki državljanin ima pravo na isplatu plaće kojom može sebi i svojoj obitelji osigurati dostojanstven život.


Na službenoj internetskoj stranici Porezne uprave objavljen je Popis poreznih obveznika/poslodavaca koji prema dostupnim podacima ne isplaćuju plaće. Kao razlog objave Popisa navodi se poticanje poslodavaca na pravovremeno ispunjavanje njihovih dospjelih obveza prema radnicima i osiguranja povjerenja građana u djelovanje pravne države, poštivanje pravnog poretka kao i omogućavanje bolje kontrole primjene odredaba Zakona o radu koje se odnose na obvezu isplate plaće (u novcu, na račun, ukoliko nije drugačije određeno, do petnaestog dana u mjesecu nakon obavljenog rada).

Iz statističkog pregleda objavljenog 23. veljače 2017. godine proizlazi da ukupno 3422 poslodavca u Republici Hrvatskoj ne isplaćuju plaće radnicima, njih ukupno 10632.


Člankom 132. Kaznenog zakona propisano je da će se kaznom zatvora do tri godine kazniti poslodavac koji ne isplati dio ili cijelu plaću jednom ili više radnika i poslodavac koji ne daje podatke ili daje netočne podatke za određivanje plaće i na taj način plaću ne isplaćuje ili je isplaćuje djelomično. Nema kaznenog djela kada je do neisplate došlo zbog nemogućnosti raspolaganja financijskim sredstvima na računu poslodavca ili nedostatka financijskih sredstava na računu poslodavca koji nisu nastali s ciljem izbjegavanja isplate plaće. Zakon predviđa i mogućnost da se poslodavac oslobodi kazne, i to ukoliko radniku uplati zaostale plaće. Pod plaćom se podrazumijeva ne samo osnovna plaća koja se radniku isplaćuje mjesečno za obavljeni rad, već i sva druga davanja u novcu ili u naravi koje radnik prima po osnovi rada, u bruto iznosu, a što uključuje i doprinose iz plaće i na plaću prema posebnom propisu (regres za godišnji odmor, božićnica i sl.).

Zaštita prava radnika na plaću predviđena je i odredbama Stečajnog zakona koji propisuje da radnička potraživanja imaju prioritet u provođenju stečajnog postupka, naravno, ukoliko poslodavac ima imovinu. Isplata 3 minimalne plaće osigurana je od strane Agencije za osiguranje radničkih potraživanja u slučaju stečaja poslodavca, a koje onda isplaćeni iznos regresira od poslodavca.

Nadalje, Zakonom o radu propisano je da je poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću dužan do kraja mjeseca u kojem je plaća dospjela dostaviti radniku obračun iznosa koji je bio dužan isplatiti. Poslodavac koji to ne učini može se kazniti u prekršajnom postupku novčanom kaznom u iznosu do 100.000,00 kuna!

Radnik koji dulje vrijeme ne prima plaću može dati izvanredni otkaz te može pokrenuti ovršni postupak protiv poslodavca, ukoliko mu je poslodavac predao obračun neisplaćene plaće. Ovrha se pokreće kod FINE.

U posljednje vrijeme sve veći broj radnika odlučuje ustati tužbom protiv poslodavca koji ne isplaćuje plaće, doprinose i sve druge primitke iz rada. Zabilježen je tako sve veći broj tužbi, ali i pravomoćnih presuda kojima su poslodavci osuđeni zbog neisplate plaće. U članku objavljenom u časopisu Informator broj 6454 od 23. siječnja 2017. godine, autori Goran Loje i Goran Brkić navode da je 2013. godine bilo svega 25 prijava za kazneno djelo neisplate plaće, dok je 2015. godine taj broj narastao na 215 prijava. Tek je jedan poslodavac osuđen zbog neisplate plaće u 2013. godini, dok je 2015. godine taj broj porastao na 18 osuđenih poslodavaca.




Ipak i dalje se događa da ljudi ne znaju kako postupiti i što trebaju napraviti.
Mnogi smatraju da su sami i nemoćni i da se neće uspijeti naplatiti, a to se najčešće i događa.

Nemojte odustajati imate zakonska prava tražiti isplatu plaće i nemojte si dozvoliti da radite besplatno, potražite pravnu pomoć i savjet.

Ostvarivanje svojih prava je dug put ali nije nedostižan.

Sedam smrtnih grijeha konobarenja

Konobar.
Iako cesto podcijenjeno zanimanje, usudila bih se reći da je biti konobar zapravo ''poziv'' a ne zanimanje, jer konobar ili jeste ili niste, i jedno je od najspecifičnijih zanimanja današnjice.
Nositi tacnu, kuhati kavu ili poslužiti jelo, danas može svatko naučiti, ali biti KONOBAR- to se ne uči, to je nešto sa čime živiš, u čemu uživaš i u čemu sazrijevaš.

Iako su o ovom poslu napisani milijuni priručnika, ja se uvijek vodim za konobarskom biblijom čiji je autor Bruce Bushel, jer kroz 101 pravilo, zaista opisuje sve moguće sretne i nesretne situacije ovog posla.

U nastavku donosim one koje su zaista veliki propusti:

1. NIKADA ali NIKADA gost ne smije ući u restoran bez dobrodošlice. Iako je došao u nezgodnom trenutku, i baš ste u gužvi, jednostavan pozdrav uz osmijeh čuda čini a traje tek 10 sekundi. Kontakt očima kojim ćete ga uvažiti i pokazati da ste ga primijetili je ponekad dovoljan, ali osmijeh i obraćanje sa pozdravom ili par kratkih riječi čuda čini.

2. Gosta koji je došao sam ne pitajte dal očekuje nekoga i hoće li sačekati i naručiti kasnije? Ukoliko čeka nekoga, dat će Vam to na znanje. Ukoliko ne očekuje nikoga, možda će se osjećati drugačije, izopćeno, prozvano...

3. Gostu se NIKADA, koliko god se poznajete ili je stalni gost ne obraćajte sa ''care'', ''lave'', ''kralju''... Niti je car, niti je kralj a najmanje je lav. On je gost, pa makar Vam bio i rođeni brat. GOST!

4. NIKADA ne dozvolite da ste gostu iza leđa dok naručuje koliko god stol bio nezgodno namješten ili pun ili bilo koji drugi razlog, a pritom pazite da gosta NIKAD ali nikada ne dodirujete. Ne treba ga četkati, maziti, pomjerati.

5.To što Vam je u kuhinji ostalo dvije porcije neke A juhe ne daje Vam za pravo da ju na silu nudite gostu.
Ne radite to. Osobno sam dozivjela situaciju gdje je konobar nudio A juhu, gost je htio B juhu. Konobar nastavlja sa '' ali znate ova A juha Vam je svježija, bolja....kvalitetnija....'' Gost kaze B juha. A konobar kaže ''donijet ću vam A juhu, samo da probate pa ako Vam se ne sviđa onda je ok i B juha''. Čovječe, ubijaš, neću A juhu, hoću B juhu.

6. Nemojte trčati po sali kao da je požar, koliko god Vam se žurilo.

7. Najbitnije i najbolnije. NE BUDITE LJUBAZNI kada dođe vrijeme za bakšiš, ukoliko to niste bili cijelo vrijeme.




Završno- smatram da će se svaki pravi konobar sa ovim člankom nasmijati, jer se u istome neće naći, a Vi koji se nađete- ZAPITAJTE SE!

Oznake: konobar

Zašto poslodavci (ali i radnici) početkom rujna odjenu neko novo ruho?

Došao nam je i mjesec rujan, mjesec u kojem bismo očekivali mir, sukladno laganom izdisaju sezone.
Ovo mi je prva sezona koju radim kao ''sigurna zona'' između poslodavca i radnika, i sve sto sam predvidjela bilo je bas suprotno.

Srpanj i kolovoz su bili hibridni mjeseci, i mislila sam samo dal će ovo ludilo ikada završiti?
Odlasci radnika, manjak radnika, traži ih, šalji ih...
Bilo je dana kada mi je mobitel bio najgori neprijatelj jer se to malo čudo nije utišavalo čak niti u sitne noćne sate. Izdržalo se... Odradilo se...

Došao je rujan... Predstoji nam jos mjesec, dva ili maksimalno tri mjeseca sezonskog rada.
Rujan je za ovih 11 dana nadmašio sve najcrnje prognoze...
Zašto?

Rujan je jednostavno mjesec u kojem svi pokazuju svoje pravo lice.

Radnik je zaradio određeni dio novca koji je planirao i nije više toliko ovisan o tom poslu. Razumljivo, svi smo motivirani novcem i radimo za novac.
Mnogima se ne da raditi sada za cifru duplo manju, jer prekovremenih više nema toliko.
Radnici počnu gledati sebe i baš ih briga što je ugovor još dva mjeseca... On želi kući. Većina ih i ode. Da otkaz, pokupi se i ode.
Ružno.


A poslodavac? E to mi nikada neće biti jasno.
Složimo relativno dobru ekipu od desetak ljudi koji su zaista mehanizam, dobro uvježban i složan.
Ljudi su zadovoljni, plaća je ok, hvale te kao poslodavca...

I onda taj rujan...

Poslodavac počne pokazivati neko drugo lice.
Svjestan je da što je zaradio, zaradio je, ovaj ostatak je popunjavanje rupa. Svjestan je i da tog radnika treba još mjesec ili nešto, a može i bez njega.
Više mu ne kaže ''dobar dan''... Dogovori se pretvore u naredbe jer taj radnik danas neće imati promet od 30 000kn, nego jedva 5 000kn.
Postane problem sve što prije nije bio.

I tu padnete.

Ta ekipa prema kojoj ste bili ok cijelu sezonu, i koja se već javila i rekla za iduću godinu ja idem opet tamo, odustane.

I dođe ožujak, a sa prvim zrakama sunca krenu Vaši problemi...

Jer nemate radnika.

Zašto se to zbiva? Zašto se pred kraj sezone poslodavci a i radnici toliko mjenjaju?

Radnici ne toliko, odnosno u manjem postotku, ali kod poslodavaca kao da postaje problem misliti unaprijed.

Misliti na iduću sezonu...

Što je to u ljudskoj psihi da sama sebe sabotira?

Uvodni post

Dragi moji,

ovaj blog odlučila sam pisati, jer se svakodnevno nosim sa problemima poslodavaca i problemima radnika, minimalno osam sati dnevno ( radno vrijeme ), a ponekad i izvan toga...

Svatko od nas je bio ili radnik ili poslodavac, a neki od nas, (ne)sretni su da su bili i oboje.
Tema je, kao takva svima poznata, ali mozda skupa dođemo do nekih rješenja koja će biti na obostrano zadovoljstvo.

Moje područje rada je ugostiteljstvo i trgovina, a to je upravo ono o čemu se najviše bruji po raznim portalima u ljetnim mjesecima.
Ljeto je na neki način iza nas, a novo će doći prije nego što mislimo, pa zašto ne bismo iskoristili ove tmurne jesenske dane i proučili malo problematiku sezonskog rada gledajući i sa kornera i iz gola i sa centra terena, ne samo sa strane radnika ili sa strane poslodavca?
Ja kao nekakva ''sigurna zona'' često postajem svojevrsni psiholog kako radnicima tako i poslodavcima, i mozda ovdje uspijem predstaviti greške i jednih i drugih i napišem sve ono što im, baš kao pravi psiholog mjesecima pokušavam dočarati i ukazati ali možda na previše pristojan način, pa me mnogi od njih ne shvate i svaka nova sezona postaje sve veća noćna mora.
Radnici viču posla nema, poslodavci viču radnika nema....

Pitate se zašto je tako?

Strpite se, šapnut ću Vam. Znam ja...

Blog neće biti pisan na neki formalni način, biti će baziran na ''priče iza šanka, recepcije, s druge strane kuhinje, s druge strane blagajne..'' - koje bi poslodavci često trebali čuti jer radnici su motor mehanizma zvanog turizam.

Drugi dio bit će pisan iz perspektive poslodavca.

Te dvije strane kao da su u stalnom sukobu, a zapravo je sinergija nuzna i prijeko potrebna.

Pozivam i jedne i druge da me prate i da svojim komentarima pomognemo jedni drugima...