četvrtak, 09.07.2009.
Book-case ...3
Evo, konačno da nastavim sa preporukom i kritikom knjiga koje su mi pale pod ruku i koje su oči iščitale. Ovaj se puta radi o jednom našem piscu i novinaru, Igoru Kolovratu. Riječ je o knjizi, odnosno o njegovim zapisima iz Remetinca gdje se jednom prilikom zatekao. Knjigu je naslovio ''Soba 108''.
Donosim vam neke citate iz knjige koji su me se najviše dojmili...
''Razmišljati o vremenu kada nemaš ništa drugo osim vremena, glupo je. Razmišljati o nestvarnom još je gluplje, ali zabavnije. Soren Kierkegaard je rekao da previše mogućnosti vodi u ludnicu. Mene je to dovelo u zatvor, a zatvor kakav god, bio je i ludnica. U svojoj ''bolesti neizmjernosti'', našao sam se ovdje i čak mi odgovara. Usputna stanica u lutanju i traženju, nebitno čega.
Preda mnom je prazan papir, kao soba koju treba ispuniti namještajem i uspomenama da bi dobila obilježje doma. Lako se zaluta kad imaš previše izbora, no i to je bolje nego stajati u mjestu.
Ovih dana bio sam previše usredotočen na trenutak, a odlutati na koji trenutak je luksuz, čak i ovdje gdje ne moraš raditi ništa, ali i odakle ne možeš nigdje.''
...
''Apsurdno je da mi je ograničenje slobode, koju sam uvijek smatrao nečim najsvetijim, otvorilo neke nove sfere i oku pokazalo ono na što do sada nisam obraćao puno pažnje. Valjda sam trebao pauzu u kretanju čitavo ovo vrijeme, da malo razmislim o svemu. Kad ugazim ulicu znam da ću biti naoružan novim putokazima za slijedeća iskustva, nova i uzbudljiva.''
...
''Mnogi se u ovom ambijentu ponašaju posve prirodno i zatvor shvaćaju kao rok službe. Nešto što dođe prije ili kasnije na putu koji su odabrali.
Koliko je takvih likova spavalo na mojem krevetu, pokrivalo se ovom istom dekom, hodalo u ovim gumenim kineskim smeđim natikačama, jelo i lupkalo po zidu žlicom koja je sad moja?''
...
''Zaga improviziranim skalpelom pokušava prerezati narezak, dok Stari u WC-u pere plastični koš za smeće u koji sam poslijepodne prosuo punu pepeljaru čikova, kore od paštete u crijevu i otpatke od jabuka.
Kad se toliko počinješ brinuti oko izgleda i čistoće zatvorske sobe, ne znači samo da si uredan, već da je počinješ smatrati domom. Mjestom u kojem ćeš dulje boraviti.
Ja se tako već dugo nigdje ne osjećam, a ovdje ponajmanje. Užasavam se same pomisli na mogućnost da ću negdje provesti duže vrijeme.
Zato ''kurcem'' ne mrdam i svejedno mi je što su prozori prljavi, a rešetke zasrane od golubova ili što su dva, tri prsta prašine na ormarima.
Imam svoje drvo i ne mrdam s njega bez obzira hoće li ga netko posjeći ili će ga udariti grom. Ne zato što to drvo nije moje, već zato što tu ne mogu ništa uraditi. A kad ne mogu utjecati na ono što me okružuje, ja odem. Ako pak ne mogu otići, čekam.
Već nekoliko dana ne idem ni u šetnju. Sjedim na svom visokom položaju po čitave dane i meditiram. Naravno, na svoj ni po čemu poseban način. Nisam ja ni blizu onog toliko opisivanog unutarnjeg mira velikih jogija ili mistika. Moje su želje sasvim drugačije i ne žudim uopće za mirom. Moje gorivo je moj nemir. Kretati se ponekad i bez cilja, ali kretati se, pa makar bez želje da se nekamo stigne.
Sjetio sam se onog Štulićevog za mene pravog zen-stiha: ''Cesta dugačka ravna, ne vidiš joj kraja, samo tragovi puta na mome licu...''.''
...
''Pokupio sam svoj ruksak i fotoopremu i ona su se ista čelična vrata sada uz umiljatu ciku počela otvarati. Po prvi put sam izišao na sunce i udahnuo punim plućima svježi zrak. Okrenuo sam se prema kamerama i mahnuo.
Nisam želio da me itko čeka, već sam pješice krenuo kući. Oprati sa sebe odvratan zatvorski miris.''
I... Ako ste mislili da je ovaj zadnji citat kraj knjige – prevarili ste se. Postoji još jedan dodatak u knjizi o Sobi koji mu je kolega iz zatvora poslao. U svakom slučaju, knjiga je vrlo zanimljiva i lako se čita, što vam možda odgovara za ove ljetne dane... Oduševio me i dizajn knjige, koji me zapravo i privukao kada sam ugledao knjigu na polici knjižare. No, sadržaj je jedinstven!
- 20:51 -
