utorak, 08.07.2008.
Smrt nedjeljom, idiot ponedjeljkom
Baš se nekako tromo osjećam posljednjih dana. Nezainteresirano za neke stvari koje moram obavljati, raditi... Užas!
Vikend mi je prošao prilično čudno, nesvakidašnji. Petak kao i svaki petak, a subota... Nisam mislio da ći ići van. Trebao sam ostati doma i učiti za ispit. No, jebeš štrebanje! Ajmo van... Znam da je Mirja radila drugu i da poslije posla ide dečku. Ani sam se javio, poslao joj SMS, ali nije ništa odgovorila. Ništa, Saša me zove da dođem do njega na kavu. Kavu u 23h?! Vratio se iz Njemačke od brata i otišao sam do njega. Standardno! Dođem, a on se baš ide istuširati... Ne znam ima li to već kakvo značenje?! Ništa, ušao sam u kuću... Sjeo, zapalio. Na TV-u je išao film Ralje, a iz zvučnika prijenosnog DVD playera je dopirao novi zvuk Colonije. Kupio je novi CD album u Zagrebu i to zbog samo jedne pjesme. Glupan! ...pa tko još kupuje original CD zbog samo jedne pjesme?! Jebalo ga Mirno more, al' dobra je pjesma... Ipak mi je najbolja Ostavi trag. Dok se on istuširao, ja sam skuhao kavu. Bio je sav sjeban, jer je krečio sobu... A fina guza naučila sve na gotovo i da za njega drugi rade. Nisam mogao vjerovati da je sam nešto radio, da nije zvao majstora da mu to napravi. Valjda zove majstora i kada mu rikne žarulja negdje, pa da ju majstor promijeni. Uglavnom, kasnije mu se javio Igor. Doći će. To je značilo da se ja moram što prije izgubiti dok se on dofura iz Osijeka. Jadno! ...očigledno je da Saša sav treperi kada se tako nešto treba odigrati. A Igor je previše ljubomoran. Ne znam šta bi rekao na to da zna da je Saša bio jedne večeri vani sa mnom?! I tako sam se ja izgubio do Našica. Zlatko je bio sa svojim društvom i cugali su. Blago njima, a ja se vozam k'o smrdljiva riba. Došao sam do njih i bilo je super... Zajebancija i opuštena atmosfera na visini. Šteta što je Marin otišao taman kako sam ja došao. Nije znao da ću doći.
Nedjeljno jutro uvijek prespavam. Poslijepodne sam proveo od stolice do stolice. Nije mi se dalo učiti. Predvečer sam oprao auto. Stara nije mogla vjerovati... Baš sam ga lijepo sredio i onda mi dođe reći da idemo na sladoled. Savršeno! Kao prvo - sredim auto i onda bi se mačka išla provozat... Kao drugo – cijela obitelj na sladoledu... Strava! Došli smo u slastičarnu i samo što smo sjeli, počne nekakva straka na terasi. Neka žena počela jaukati... Koji kurac?! Isprva smo mislili da je njihov pas nešto napravio, kad ono - muž joj se srušio. Srce, izgleda. Moja stara odmah tamo skočila, led za vrat i šta ja znam. A ja se ukomirao na stolici i promatram. Užasna situacija... Ne znaš šta bi. Ovi su u međuvremenu zvali hitnu i prošlo je sigurno nekih petnaestak minuta dok su došli, a u međuvremenu su ga uspjeli održati na životu. Došla je hitna i odmah je uslijedilo stručno oživljavanje. Dobio je nekoliko doza adrenalina. Sve je to trajalo nekih dvadesetak minuta. Sjedim. Promatram. Ljudi oko mene svi u čudu. Stari se sav uzjebo i kao da idemo kući... Onda sam se ustao i još gledao kako ga pokušavaju oživjeti i... Bilo je gotovo. Stravično! Čovjek mi je doslovce umro pred očima. Srećom, dobro sam to sve podnio, jer se obično na takve situacije i ine stvari totalno ukomiram. Sestra me pita da li sam OK i da li ću moći voziti... Sjeli smo u auto i ja zapićio doma. I onda me pita hoćemo li ići u drugu slastičarnu i naglo skrenem. Pojeo sam svoj sladoled i pola njezinog. Stari je nešto gunđao da mu je preslatko... Mislio sam u sebi ''Hoćeš i ti riknit?!''. Konačno smo došli doma i ja sam otišao direktno u krevet.
Ponedjeljak, 5h ujutro. Ustajanje. Spremam se za Osijek. U 6:30h krećemo. Staru ostavio na poslu i produžujem za Osijek. Išao sam po potpis iz TZK-a, odnosno prijepis potpisa iz starog u novi indeks. Došao sam pred Iktus na Promenadi. Bilo je 20 do 8h. Sjedim na klupici. Zapalio. Vidim, još se ljudi okupilo. Neki su došli odraditi zaostatke, neki samo po potpis. Minute su prolazile... Profesora nema. Velika većina ih je odustala više čekati ga. Onda je jedan dečko otišao u Iktus vidjeti gdje je profesor. Netko ga je zvao iz Iktusa... Profesor spava. Poludio sam. Nas je četvero na kraju ostalo ga čekati. Sunce je već lagano peklo, ali su nailazili nekakvi oblaci, pa su na nekoliko trenutaka prekinuli prženje. Preko, sa Kopike je dopirala glazba i bilo je dobro dok Maja Blagdan nije zarevila Bijele ruže. Onda je naišao jedan oblak iz kojega je palo nekoliko kapi, a profesora još nema. A nas četvero već živčani. Kad, evo, ide profesor... Obučen kao za na plažu. Na biciklu. Sunčane na nosu. Ide prema nama. Usta otvorena. Kako mi je došlo da ga mlatnem preko njih... Brzinski pogled na sat. 20 do 10. Pita nas da li mi njega čekamo... Mi svi potvrdno odgovorimo, ali sa tonom arogancije i živčanosti. Na to će on nama ''Odlično!'', pomislih u sebi ''E, idiota!''... Ispitao nas tko šta treba i sav bahat, kao i uvijek, da nam potpise koji smo trebali. Odoh zatim na faks, prijaviti Jeleni ispite i zatim sam došao do nje na kavu. Prešli smo neke teme još iz zajedničkog osnovnjaka, pa šta je bilo u međuvremenu dok se nismo sreli na faksu... E, legenda... Bilo je super malo se opustiti u normalnom razgovoru nakon čekanja onog bahatog idiota. Krenuo kasnije za Našice. Pokupio staru sa posla. Došao kući. Jeo i u krevet. Probudio se predvečer i ostatak večeri proveo pred kompjuterom. Nije mi se dalo učiti. I onda odjednom nevrijeme i nestane mi struje. Popizdio sam i po ne znam već koji put prokleo selo svoje malo. Otišao spavati.
Danas sam opet prespavao pola dana. Evo me na netu... Pišem post na Blogu i sada bi konačno trebao ići učiti. Valjda će mi ostati nešto u glavi. Razmišljam si da neću ići spavati noćas. Ujuto u 8h je ispit i nadam se da će biti pismeni.
- 17:32 -
