četvrtak, 26.06.2008.

Kleopatra i Marko Antonije

Povijesna priča kazuje da su Kleopatra i Marko Antonije počinili samoubojstvo u kratkom razdoblju, on mačem, a ona gujom u njedrima, nakon što ih je negov suparnik, rimski car Oktavijan, porazio u bitci kod Aktija i zauzeo Aleksandriju 30. godine prije Krista.
Marka Antonija je Kleopatra osvojila i iskoristila za svoje političke ciljeve, baš kao i ranije Julija Cezara, koji je najvjerojatniji otac njezinog najstarijeg sina Caesariona (Malog Cezara), koji se nakon majčine smrti proglasio egipatskim faraonom, ali ga je Oktavijan, koji je već odnio pobjedu – pogubio.

Image Hosted by ImageShack.us

Grčki povjesničar Plutarh, oko 130 godina nakon samog događaja piše ono što se danas smatra povijesnom istinom o događajima, da je Antonije, kad su ga napustili njegovi vojnici i pridružili se Oktavijanu, optužio Kleopatru da ga je izdala. Ona se pak bojeći odmazde, sama sa dvije sluškinje zatvorila u 'vlastiti spomenik', te je Marku Antoniju poslala poruku da je mrtva. Vjerujući glasniku, Antonije si je probo trbuh mačem, te je legao na počivaljku kako bi umro. No, prestao je krvariti, te je preklinjao ljude oko sebe da mu skrate muke. Tada je od Kleopatre stigao drugi glasnik s naređenjem da joj ga dovedu, a on se razveseljen što je živa, složio s tim. Ona nije htjela otvoriti vrata nego je kroz prozor dobacila konop. Nakon što se popeo, Kleopatra i njezine sluškinje su ga uvukle kroz prozor, što ga je gotovo ubilo. Nakon što su ga uvukle, opet je polegnut na počivaljku. Kleopatra mu je skinula odjeću i pokrila se njome. Vrištala je i plakala, te se počela ranjavati. Antonije joj je rekao da se smiri i zatražio je čašu vina. Umro je nakon što ju je ispio.
Plutarh tvrdi da je Kleopatra pronađena mrtva, da je njezina sluškinja Iras također pronađena mrtva uz njezine noge, a da joj je druga sluškinja, Charmion, namjestila krunu prije nego je i sama skončala.
Guja od čijeg je ugriza umrla Kleopatra, navodno se nalazila u košari sa smokvama, iako neki rimski izvori navode da je bila u vazi s cvijećem.
Zahvaljujući Shakespeareu, danas je općeprihvaćeno da je guja ugrizla Kleopatru za grudi, dok su raniji izvori navodili da je bila ujedena za ruku.
© by Net.hr

- 17:01 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.06.2008.

Egipatska mitologija - usporedbe i predodžbe

Prvi problem, po Athumanunhu, u razumijevanju i shvaćanju drevne egipatske mitologije pojavljuje se već na samom početku gdje se ona direktno svrstava i uspoređuje s drevnim orijentalnim mitologijama. Nadalje, pojavom egiptologije sredinom 19. stoljeća pojavljuje se i drugi problem, a to su pogrešne pretpostavke. Dakako, Athumanunh ne želi kazati da određenih sličnosti s drugim drevnim mitologijama ne postoje. Naprotiv, sličnost s drevnom grčkom mitologijom doista postoji. No, totalna je greška ako se to nekim automatizmom potpuno izjednači. Mit i priče o Ozirisu i Izidi vrlo se lako mogu dovesti u vezu s drevnim grčkim pričama o Demetri i Kori, a isto tako i s nekim pričama iz drevne Mezopotamije kao što je priča o Tamuzu i Ištar. Međutim, problem je nastao kada je egiptologija bila još vrlo mlada znanost, a baš tada nastaju prvi prijevodi drevne egipatske mitologije. Najveći problem u razumijevanju drevne egipatske mitologije leži u tome što su neki od europskih klasičara jednostavno robujući nekim svojim fikcijama tvrdili da korijene moderne civilizacije i uljudbe Zapada treba tražiti u drevnoj antičkoj Grčkoj, pa su tako nepravedno gurnuli na stranu ostale drevne civilizacije, a osobito one s Bliskog Istoka i drevne Afrike. Najveća nepravda je učinjena upravo drevnoj egipatskoj civilizaciji kojoj se uporno nastoji zakvačiti (poneki to čine još i danas – po Athumanunhu) etiketa egzotike i primitivizma. Neprekidno se traže neki dokazi koji bi pokazali drevnu egipatsku mitologiju, a i cjelokupnu egipatsku civilizaciju, kao fanatično društveno uređenje u kojem prevladavaju i postoje primitivni rituali s ljudskim žrtvama kao i postojanje kultne zaluđenosti sa faraonima, a drevne Egipćane pak prikazati kao ljude koji su opsjednuti smrću, mumijama i grobnicama. Athumanunh to jednostavno odbacuje i kaže da to nema nikakve veze sa drevnim Egipćanima koji su bili jedan veseo i zanimljiv narod. Dakako, Athumanunh će napisati da kod drevnih Egipćana, a posebno nekome tko po prvi puta nešto pročita o njihovoj mitologiji, sve doista i izgleda naopako postavljeno i zbunjujuće ispričano. Tako je kod drevnih Egipćana Nebo (Nut, Athumanunhova veličanstvena božica majka bogova) ženskog, a Zemlja (Geb, Athumanunhu praiskonski mitski pravednik i ratnik otac bogova) muškog spola i principa. (Athumanunh će Vas podsjetiti da drevni Grci to rade upravo obrnuto, tamo je Zemlja božica majka Gea.) Nadalje, krivo je shvaćen drevni egipatski pojam boga (drevna egipatska riječ neter, još starija netjer, nikako nije nikada odgovarala u potpunosti grčkim ili rimskim jezičnim pojmovima istoga, a posebno kršćanskoj ideji boga - po Athumanunhu). Drevni Egipćani pod pojmom netera jednako podrazumijevaju boga Stvoritelja, ali istodobno i sasvim malenog kućnog demona zaštitnika, a to dovodi do pretpostavke da su drevni Egipćani pod pojmom netera podrazumijevali sva duhovna, ali i metafizička bića. Drevni Egipćani nemaju u svom jeziku riječi ili izraze koji bi označavali hram, religiju ili vjerovanje. Za drevne Egipćane biti vjernik ili vjerovati ništa posebno ne znači i potpuno je nepoznat pojam. Drevni Egipćani štuju boga (dua) i kod tog štovanja oni ga 'poznaju' (reh). Da to nije tako drevni Egipćani uopće ne bi mogli štovati i općiti s bogom, jer to je upravo i ključ komunikacije drevnih Egipćana sa svetim. Hram je za drevne Egipćane jednostavno božja kuća (per neter), ali istodobno svaki per neter ima i svoj vlastiti naziv. Najveća zamršenost tijekom pokušaja razumijevanja drevne egipatske mitologije pojavljuje se upravo onda kada se pokuša strogo definirati i primijeniti pojmove poput monoteizam i politeizam. Athumanunh skreće pozornost da je to potpuno nemoguće primjeniti na ionako zamršenu drevnu egipatsku mitologiju i religiju, jer po Athumanunhu drevni Egipćani zapravo su obožavali Zvijezde. Temeljem svega prije narečenog, Athumanunh će u svojim promišljanjima jasno i jednostavno drevnu egipatsku mitologiju podijeliti na kozmogenezu (ono prvo doba, doba bogova) i na antopogenezu (ono predivno doba ljudi). Upravo ovo doba ljudi, Athumanunhu najdraže, nastaje trenutkom kada Athumanunhova najdraža božica Izida začne s mrtvim (uskrslim) mužem Ozirisom, a što rezultira rođenjem Horusa mlađeg – božanstva koje je zapravo utjelovljenje i prototip drevnih egipatskih vladara (faraona).
Drevnim Egipćanima bogovi su oblici štovanja svijesti o nadnaravnom, te su ljudima drevnog Egipta oni izraz i simboli za nespoznatljivo, a opetovanje kultnih radnji jedina je moguća komunikacija sa Svijetom bogova. Dakle, ritual je drevnim Egipćanima zapravo usklađivanje s božanskim zbivanjima. Ono što je zapravo duhovno drevnim Egipćanima je Sunce kao direktan simbol života, a u uzajamnom djelovanju sa svijetlošću, Sunce predstavlja dobro. Iako drevni Egipćani nemaju izraz za stanje svijesti, ipak ona postoji u težnji za putovanjem u Sunčevoj barki kako bi se sačuvalo svijetlo koje u mraku drugoga Svijeta (duatu) predstavlja garanciju postojanja. Velebni hramovi i piramide koje su drevni Egipćani izgradili, po Athumanunhu ne predstavljaju nikakav plod mukotrpnog i prisilnog rada.
Hramovi i piramide drevnih Egipćana zapravo su oblici veličanja božanskog i to nikako nisu postignuća aktualnih faraona već postignuće i uspjeh cjelokupnog društva drevnog Egipta. Isto tako mitologija drevnih Egipćana ljudske tjelesne organe povezuje s božanskom stvarnošću. Tako su oči, usta, nosnice i ruke vrlo česti alati kojima se bogovi služe tijekom stvaranja Svijeta i bića kojima će ga napućiti. U mitološkim zbivanjima drevnih Egipćana čovjek je uključen uz bogove. Bića su smrtna i prolazna, ali njihova imena zauvijek zadržavaju snagu i prenose se u druge svjetove.
Za drevne Egipćane čak će i vječni Svemir propasti, ali će opetovano biti obnovljen. Sve te ideje drevne Egipćane zapravo prikazuju kao ljude otvorenog duha koji su sebi najvjerojatnije (barem tako promišlja Athumanunh) postavljali mnogobrojna pitanja koja su zahtijevala brojne odgovore koje su pak oni pokušali samo na sebi svojstven način i dati.
Tijekom slijedećih dana Athumanunh će se opetovano posvetiti pisanju o drevnom Egiptu, pričama iz mitologije drevnih Egipćana, objašnjenju na samo njemu svojstven način kozmogonija, simbola, bogova, božica i ostalog iz pradavnog vremena drevnih Egipćana.
© by Makar

- 22:14 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 21.06.2008.

Egipatska božanstva - načini prikazivanja

Tajnovita i pomalo misteriozna estetika prikazivanja božanstava drevnih Egipćana, te sam izgled egipatskih božanstava jednostavno je impresionirala drevne Grke. Gotovo na sličan način impresiju doživljava i moderan čovjek našeg modernog doba. Kipovi, reljefi i slike u pravilu prikazuju vitke i uspravljene likove, gotovo idealnih proporcija, na glavi imaju impozantne krune, u rukama različita i tajnovita znakovlja, a tajnovit pogled usmjeren je prema nečem što promatrač ne može niti zamisliti. Lica tih kipova potpuno su mirna, smirena, bezvremenska, kao da su nadahnuta Vječnošću, a zrače odlučno, nečim božanskim i snažnim, ali to je neagresivna snaga. Svi ti božanski kipovi prikazani su u iskoraku i izgledaju kao da se istodobno kreću i stoje na mjestu. Gotovo u pravilu, svakom se promatraču učini da je vidio, ali i propustio trenutak kada se taj pokret doista i dogodio. Božice drevnih Egipćana izuzetno su lijepe, ali istodobno i zastrašujuće stroge. (Athumanunh je razvio kompletnu seriju poimanja drevnih egipatskih božica na samo sebi svojstven način, neke je prikazao, neke će opetovati, a neke nove će uskoro i osvanuti na njegovim 'malim i čudnim sličicama' za koje bi neki željeli da budu nešto drugačije. Uzalud, Athumanunh ostaje pri svom.) Moderni oblici horor filmova drevna egipatska božanstva prikazali su kao zastrašujuća i strašna. Anubisa i Upuauta (šakala i čaglja) doista se može doživjeti kao bogove 'zastrašujućeg izgleda'. No, čak su i njih drevni Egipćani prikazali kao bića puna dostojanstva i nebeskog mira. Upravo tu leži tajna što dobro je sakriše drevni Egipćani – božanstvo je nemoguće predočiti. Moguće je predočiti božanski simbol koji postaje predmet spoznaje, ali ne i predmet ljudske percepcije. Doista, drevni Egipćani tako kod opisivanja svojih bogova vrlo vješto i često rabe riječi poput sjaj, savršenstvo, ljepota, pravednost, samonastalost. Boje su zlatne i lazurne, a kada opisuju božanstvo zapravo opisuju i predočuju oblike koji pak ocrtavaju savršenog čovjeka.

Image Hosted by ImageShack.us

Na kraju Athumanunh će Vas uputiti na drevnu egipatsku mitsku priču 'Priču brodolomca' u kojoj oni opisuju doživljaj čovjeka koji je preživio brodolom i dospio na bajkoviti otok na kojem žive božanska bića – velike tirkizne zmije. Čovjek brodolomac, tijekom razgovora s posljednjim od tih božanskih bića, saznaje za njihovu sudbinu koja je uništena padom meteora na njihov otok koji biva uništen i tone u more... Priča bi Vam trebala biti nekako poznata, zar ne? Ako se pak ne možete sjetiti, Athumanunh će Vam pomoći. Nije li takovu sličnu priču čuo i sam Platon, a ime otoka bila je Atlantida! No, to je već druga priča, stoga ostanimo kod drevnih Egipćana i njihovih načina prikazivanja svojih božanstava u onom dobu koje Athumanunh jednostavno nazva 'Doba bogova'.
© by Makar

- 19:25 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 20.06.2008.

Stvaranje i početak drevnih Egipćana

U ono doba kada Svijet još nije niti postojao, u ono doba kada postoje samo mračne i beskrajne vode i kada svuda vlada kaos, beživotna praiskonska vodena masa koja se naziva Nun, iznenada se pokrene. Odjednom, izgovorivši ime svoje, pojavi se iz te praiskonske vodene mase Atum (hijeroglifima tmm, Athumanunh to čita tem, a drevni ga Egipćani prevode kao nebiće). No, Atum nema kamo stati, jer je sve okolo njega vodena masa, pa on stvara praiskonski brijeg (otok). Upravo je na tom otoku, po kasnijim tvrdnjama svećenika podignut Atumov hram u Heliopolu. Kako je sam, Bog (Atum) ne može stvarati život u seksualnom smislu, ali može 'ispljuniti' slijedeći naraštaj ili onanirati. Tako vodeći ljubav sa samim sobom, Atum stvara slijedeći naraštaj božanstava koja su sada muškog i ženskog spola (Shu i Tefnut). Božanstva su se zatim seksualno spajala, a to njihovo seksualno spajanje je stvorilo Svijet. Svijet je nastavio postojati zahvaljujući stalnoj interakciji muškog i ženskog načela. Drevni su Egipćani vjerovali da noću, kad Sunce zalazi, ono oplođuje vlastitu majku, to jest - Nebo. Baš kao što je i stvoritelj Atum progutao vlastito sjeme i 'ispljunio' prvu božansku djecu, tako i Sunce ulazi u Nebo, svoju majku, kroz njezina usta. Zatim prolazi kroz njezino tijelo i ponovno se rađa u zoru. Samo je sebi otac i izvor vlastite snage. No, kasnije je izgleda drevnim Egipćanima zasmetala biseksualnost njihovog drevnog božanstva, pa se u kasnijim zapisima pojavljuje Atumova pratilja Iusaset (Neb Hetep). Athumanunh je ovdje opet malo zbunjen načinom na koji su to riješili drevni Egipćani, jer oni spominju Atumovu sjenu koja mu je poslužila kao žena, pa onda, Atumovu ruku koju nazivaju 'Božja ruka' i na kraju njihov opis nastanka boga Shua započinje zapisom – t m m iu sa ili u prijevodu 'Atum učini sebi zadovoljstvo'. Ako se ipak vratimo na mit o stvaranju, gdje Atum stvara cijeli Svijet onanirajući rukom, postaje nam jasna uloga njegove žene. U drevnom je Egiptu riječ ruka ženskog roda. Izgleda da je drevnim Egipćanima zato bilo vrlo lako odvojiti je od Atuma i identificirati je kao drugo božanstvo - kao božicu. Činjenica da je ona (božica) smatrana božjom rukom govori nam da je njezina glavna zadaća bila stalno poticati Atuma (boga) na stalno obnavljanje čina stvaranja kako bi jednom uređeni Svijet nastavio postojati i kako kaos ne bi ponovno nadvladao božanski red.

Image Hosted by ImageShack.us

Nun je praiskonska vodena masa iz koje je nastao Atum, a nakon njega i Svijet bogova i ljudi. Zbog toga je Nun smatran ocem bogova, a prikazivan je kao čovjek koji uspravno stoji u nepreglednoj vodenoj masi, a uzdignutim rukama pridržava Barku Sunca. Ponekad je Nun znao biti prikazan i s glavom zmije, žabe ili skarabeja (khepera – simbola nastanka i preobrazbe). Za Nun (nepreglednu vodenu masu, ocean) se kaže da nema površine, jer je u iskonsko doba ispunjavao cijeli kozmos. U kozmogoniji Heliopolisa, Nun je nazivan – beskraj, ništavilo, tama, a temeljno stanje mu je mirovanje. To mirovanje će prekinuti tek Stvoritelj Svijeta koji će sam sebe prizvati u postojanje. Čini se kao da su Egipćani već u najranijem dobu vjerovali da je kretanje temelj nastanka, razvitka i preobrazbe. Drevni Egipćani vjeruju da Nun postoji stalno i vide ga u vodi koja se pojavi tijekom kopanja bunara i u uskovitlanim plavnim vodama životvorne rijeke Nil. U nekim zapisima može se pronaći i zanimljiva tvrdnja drevnih Egipćana: 'Jednoga će dana vode Nuna ponovno prekriti Svijet i kozmos vratiti u prvobitno stanje kakvo je vladalo prije nastanka Svijeta'. No, Nun je za drevne Egipćane bog dobročinitelj i on stalno sputava i onemogućuje demonske i zle sile, koje su predstavljane raznim oblicima zmija, da unište Svijet.
© by Makar

- 22:54 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.06.2008.

Memfiska kozmogonija - stvaranje

Prema Memfiskoj kozmogoniji (kozmogenezi) prastaro božanstvo koje je Stvoritelj sada je Ptah – bog otac svih bogova, a time i samog Atuma. Boga Ptaha su drevni Egipćani u zapisima ponekad opisivali kao božanskog zanatliju kojemu nije bilo premca među bogovima. Egipatska kozmogonija Men – Nefer (Memfis) u kojoj se spominje kult boga Ptaha koji je mnogo stariji od povijesnog doba i bog Ptah je bio značajan bog u gradu Men-Neferu mnogo prije nego je taj grad postao prijestolnica ujedinjenog Egipta. Ptah pripada krugu solarnih (sunčanih) božanstava i personifikacija je mladog izlazećeg Sunca, a i značenje hijeroglifa koji se nalaze u njegovu imenu o tome jasno govore. Korijen drevne egipatske riječi koja označava boga Ptaha je p t h (biti otvoren, onaj koji započinje nešto ili jednostavno otvarač). Dakle, Ptah je taj koji otvara ili započinje dan. No, Ptah nikada nije plovio Sunčevom barkom u kojoj su se nalazili Amun, Ra i Khepera. Ptah ima svoju barku u kojoj on plovi sam u nekoliko obličja. Najpoznatije obličje je obličje Ptah – Seker. Kako je Seker drevni egipatski bog tame (stanovnik tame) tako sada lako možemo prepoznati drevni naum Egipćana koji su jednostavno spojili božanskog zanatliju i božanskog stanovnika zagrobnog svijeta. Dakle, imamo boga koji je zapravo božanski zanatlija i klesar svega što postoji, a u spoju sa Sekerom on oblikuje i tijela u kojima će pokojnici dosegnuti vječnost. Ponekad bi drevni Egipćani Men-Nefer nazivali i Het – Ka – Ptah (Kuća Ptahovog Ka), a veliki pogrebni kompleks nedaleko od Memfisa nazvan je Saakara. Kao najvjerniji pomagač Ptaha pojavljuje se Khnum, bog koji je stvorio ljude i životinje na svom grnčarskom (lončarskom) kolu. Izgled Sekerove barke ili kako su je drevni Egipćani nazivali Hennu, bio je slijedeći: na pramcu se nalazila glava neke vrste gazele, a ponekad glava bika ili pak samo rogovi. Na sredini barke postavljen je zatvoreni sarkofag na kojem je sokol sa zaštitnički raširenim krilima. U sarkofagu je mrtvo tijelo Sunca – Auf. Postoji još jedna veza Ptaha s još jednim drevnim božanstvom koje se naziva Tenen. Ptahova družica i pratilja je strašna božica Sekhet koja mu je rodila sina Nefertuma koji pak ima sve osobine mladog Atuma. Eto, tu se krug zatvara i drevni su kultovi opet povezani znalački onako kako su to činili samo drevni Egipćani. Kada bi trebali prijeći na novi oblik božanstva, stari ne bi posve odbacili već bi ga povezali s novim i tek onda bi svećenici mogli pristupiti obnašanju svakodnevnog obreda.

Image Hosted by ImageShack.us

Na kraju Athumanunh će zaključiti da Ptah, za razliku od Atuma, nije masturbirao, već je misao koja je nastala u njegovom srcu, a riječima koje je izgovorio Stvoritelj, postala stvarna i stvorila Svijet. (Zahvaljujući srcu, jezik može izraziti misao – napisao je Athumanunh ponukan razmišljanjima drevnih Egipćana koji su zapisali – misao se rađa u srcu, a potom kroz usta izlazi govorom i postaje stvarnost.) Dakle, po drevnim Egipćanima svaka izgovorena riječ ima svoju posljedicu i vrlo je moćna, pa tako Ptah stvara Svijet iz svog srca služeći se tijekom toga jezikom, ustima i zubima (upravo ti Ptahovi organi predstavljaju druge bogove kreatore i Stvoriteljeve pomagače). No, Athumanunh će primijetiti da se tijekom tih objašnjenja pojavljuju dva veoma važna apstraktna pojma (zapravo dva Ptahova boga pomagača), a to su Hu (riječ) i Sia (božanska misao, znanje). Upravo ova dva drevna egipatska božanstva, Hu i Sia, Athumanunh voli samo na sebi svojstven način poistovjetiti sa božanskim bićima – anđelima.
© by Makar

- 22:38 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 18.06.2008.

Maat - kćer Raova, žena Tothova, sestra bogova

Drevni Egipćani su vjerovali, bili su sasvim sigurni, da je Svijet uređen u savršenu harmoniju koja mu daje dublji smisao. Za drevne Egipćane ono što je pravedno istodobno je i istinito, kao i ono što je lijepo istodobno je i dobro. Harmonija je riječ grčkog podrijetla i drevni je Egipćani nisu poznavali, ali su je možda po Athumanunhu dokučili u pojmu riječi sklad ili ravnoteža. Dakle, za drevne Egipćane to je riječ ma'at (riječ je imenica ženskog roda jer završava na t – po Athumanunhu), a ta riječ označava istinu i pravdu. Tako se vrlo lako može primjetiti da drevni Egipćani vrlo često spominju dvostruku božicu Maat. Božicu Maat prikazivali su kao lijepu ženu koja na glavi nosi simbol nojeva pera, odnosno hijeroglif iz imena svojeg. Lakoća nojeva pera simbolizira istinitost ljudske duše, odnosno, ako se ljudsko srce stavi na vagu, a protuteža mu je nojevo pero, te jezičak vage miruje, duša tog čovjeka proglašena je kao duša čovjeka maa heru (onaj čija je riječ istinita – po Athumanunhu). Duša tog čovjeka spremna je za ulaz u Ozirisovo kraljevstvo. Dobro, ali kada je rođena Maat?

Image Hosted by ImageShack.us

Athumanunh u svojim promišljanjima zaključuje kako se najvjerojatnije božica Maat tijekom početka i stvaranja kozmogeneza drevnih Egipćana spustila među prvima s Neba i pridružila 'onima koji su tada živjeli na Zemlji', odnosno, Maat je prva emanacija Stvoritelja. Dakle, njegovo prvorođeno dijete, kćer, božica istine i pravde koja je toliko dugo iščekivana u prvobitnim mračnim i tamnim vodama Nuna. Na žalost, vrlo su rijetki tekstovi sačuvani koji to doista i potvrđuju, ali drevni Egipćani itekako jasno daju do znanja u drugim tekstovima da je Maat temelj svega što postoji, pa odatle i drugi simbol ili hijeroglif njezina imena, a to je pijedestal ili platforma, podloga na kojoj tako ponosno stoje svi kipovi brojnih egipatskih božanstava, ali i sva faraonska prijestolja brojnih egipatskih faraona. Dakle, drevni nam Egipćani zorno žele prikazati da se vladavina božja ili ljudska može temeljiti samo na istini i pravdi. Bogovi ne mogu živjeti bez ma'at, svaki faraon morao se obvezati da će iz zemlje istjerati isfet (kaos i nepravda – po Athumanunhu) i utemeljiti ma'at. Drevni Egipćani, kao i svi brižni očevi, odgajali su svoje sinove nasljednike i uzdanice riječima: - uvijek govori ma'at, uvijek čini ma'at, jer Maat je moćna, velika je Ona i vječna je Ona... Drevnim je Egipćanima bilo jasno da su sve stvari i bića stvorene upravo s određenom mjerom i namjerom, te da je sve usklađeno s drugim stvarima i bićima. To je mogao učiniti samo savršeni um, nitko drugi do Stvoritelj. Zato, ako bi nestalo ma'at, odnosno, ako bi prestalo djelovanje božice Maat, čitav bi se Svemir našao u opasnosti i prijetila bi opasnost da se opetuje prvobitni kaos i nered u kojem bi mračne i hladne vode Nuna opetovano zavladale.
© by Makar

- 22:17 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 17.06.2008.

Doba kada je krokodil napao - zlo i grijeh

Drevni Egipćani bili su uvjereni da su nakon stvaranja svijeta ljudi živjeli u savršenoj harmoniji sa Bogovima. Bilo je to 'rajsko vrijeme', 'zlatno doba' ili kako su to drevni Egipćani zapisali, bilo je to doba 'kada su ljudski trbusi bili ispunjeni obiljem, doba kada krokodil još nije napadao, doba kada zmije još nisu prijetile ugrizom'. Ra je stvorio ljude tako da u njima nije bilo zloće, zla. No, onda su se ljudi ipak odjednom pobunili protiv Ra. Sklad i ravnoteža bili su dovedeni u pitanje i Ra je odlučio kazniti ljude, odnosno čovječanstvo koje je zapalo u grijeh. Athumanunh nikada nije pronašao hijeroglifski zapis koji bi opisivao zašto je čovječanstvo zastranilo i ugrozilo svojim grijehovima sklad i ravnotežu nebesku i božansku. Međutim, ako Athumanunh malo bolje razmisli, čak na dva mjesta su drevni Egipćani to zorno prikazali i opisali. Dobro, Athumanunh, pa gdje je to opis ljudskog grijeha kod drevnih Egipćana? Athumanunh će zapisati: -Baš kao što su 'pali anđeli' (Nefilimi – nazvat će ih Athumanunh) zlonamjerno ljude podučili nedopuštenim vještinama (izrada oružja, te uporaba istog što je izazvalo ratove među ljudima – po Athumanunhu), te se upustili u spolne odnose sa ljudskim ženama iz kojih su se kasnije rodila bogohulna bića.

Image Hosted by ImageShack.us

Najvjerojatnije se moralo nešto slično dogoditi i kod drevnih Egipćana, jer moćni je Ra žestoko upozorio praiskonskog božanskog pravednika i ratnika, moćnog Geba, -...neka budu potučene 'zmije' koje se nalaze na tebi, čaraju i poznaju izričaje svoje snagom vradžbina svojih koje su u njima... Athumanunh vjeruje da to nisu zmije (gmazovi) rasprostranjene drevnim Egiptom, već su to bogohulna bića, točnije sedamdeset i dvojica ljudskih pomagača koji su pomogli Sethu da ubije Ozirisa pravednog. Dakle, podrijetlo zla doista je božansko (Seth je u zavjeru uvukao ljude u namjeri da se dočepa prijestolja koje je njegov otac Geb ostavio bratu njegovom, Ozirisu pravednom – po Athumanunhu), ali zlo se ne može ostvariti bez ljudskog djelovanja. Eto ga! Ljudska je zloća ta koja dovodi do zla. Na kraju, božanstva se međusobno bore, mrze i nadmudruju na vrlo niske i krajnje pakosne načine, ali Maat je tu svemoguća i vrlo djelotvorna. No, kada se u božanske pakosti uključe ljudi onda je to vrlo opasno, jer ljudska pohlepa i lakomost nadilaze čak i božanske pakosti. Zato će čovjek, prema zapisima drevnih Egipćana, za svoja djela (nedjela) odgovarati pred Ozirisom pravednim na posljednjem sudu u Zemlji mrtvih, gdje ga čeka nepristrana Maat, mudri Toth, neumoljiv Anubis i strašni Ammit.
© by Makar

- 21:59 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.06.2008.

Faraon - Bog ili čovjek

Sukladno službenom državnom i mitskom obrascu drevnih Egipćana faraon je zapravo inkarnacija Horusa, živi Horus, veliki ratnik, pravedni gospodar, onaj kroz kojeg progovara božanski poredak, onaj kojega slave dvije obale, onaj koji je pokorio sve neprijatelje. Rijetko kada hijeroglifski zapisi (izvori) opisuju faraona da je bio nesiguran u svoje postupke, boležljiv i slabašne tjelesne građe ili da mu je možda svećenstvo bilo u snažnoj oporbi. Athumanunh je uporabio modrenu riječ 'oporba', jer ne zna kako su te političke oponente nazivali drevni Egipćani, ali sasvim je siguran da su ih drevni faraoni itekako imali u svećenstvu drevnog Egipta. Athumanunh je doista među hijeroglifskim napisima pronašao opis faraona Tutmozisa III. kao gotovo idealnog atletu, izvrsnog ratnika koji sudjeluje u svim bitkama svojih vojnika uvijek na njihovu čelu: nepobjedivi ratnik, kada napinje luk i stiže u bitku on suzbija neprijatelje svoje, oslabljuje njihove ruke i razbija njihove redove, vid mu je kao u sokola i lakoćom pobjeđuje one koji su pred njim, nitko mu ne može prići s leđa i nema povratka onome koji mu okrene leđa, odlučan je u napadu i nikada ne uzmiče, hrabro je srce njegovo kad stane pred vojsku svoju, on ne zna za strah...

Image Hosted by ImageShack.us

Dakle, Athumanunh zna da je faraon u svijesti drevnih Egipćana bio posljednje božansko biće koje je nastalo u stvaranjima kozmogeneza. Njegovo božansko podrijetlo tako je direktno povezano sa zlatnim dobom kada su bogovi vladali pravedno, pa je samim time i faraon siguran jamac stalnog čovjekovog kontakta s mitskom svijesti. No, s vremenom sve više božanskih atributa prelazi na faraona, Athumanunh će zavapiti čak i previše... Kako je faraon ipak samo smrtnik, a drugi faraon nužno smjenjuje prvog, neizbježno dolazi i do mitske inflacije. Na kraju, da bi se sve još više spetljalo i pobrkalo, pojavljuje se i shvaćanje modernog čovjeka koje je bilo presudno. Naime, mi, današnji ljudi, pod pojmom heroja smatramo osobu i to osobu čija je sudbina određena prokletstvom agonije i jadom prolaznosti – po Athumanunhu. Kod drevnih Egipćana heroj je bez identiteta, heroj je slika vječnog i nikada ga prolaznost ne može dodirnuti. Na kraju Athumanunh će na svojim koračanjima i promišljanjima zaključiti da je faraon zapravo čovjek, simbol vrha ljudske piramide u kozmičkoj hijerarhiji opetovanja mitskih zbivanja drevnih Egipćana.
© by Makar

- 22:28 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 14.06.2008.

Pali anđeli

Prije nekoliko se tjedana na Novoj TV počela prikazivati serija Hex ili kako su je naši preveli Začarani. Sama najava koja se vrtila na TV-u me privukla da počnem gledati tu seriju. Kako me i inače privlače, zanimaju takve stvari, serija me oduševila svojom radnjom. Malo voodooa, malo čaranja, malo čudnih bića... Sve u svemu odlična mješavina i gledljivo. No, onda je nakon nekoliko tjedana serija nestala sa malih ekrana. Vjerojatno će doživjeti svoj povratak u jesenskoj shemi, kao i serija Vratiće se rode. Šteta...
Uglavnom, ono što mi je (bilo) zanimljivo u seriji je radnja oko palog anđela, Azazeala, vođe Nefilima. Njegovo pojavljivanje veže se daleko u povijest još u Egipatsko doba. Ono što sam zadnje pogledao me ponukalo na razmišljanja. Ukratko, bilo je riječi o rođenju djeteta, potomka Azazeala i jedne djevojke. Dijete je kao nekakav simbol za oslobođenje ostalih Nefilima, te uzrok da svijet duhova i ostalih bića ostane povezan sa stvarnim svijetom. Ukoliko se to dijete ne rodi, svijet će biti kakav i treba biti.
Najzanimljivije u svemu tome je što ima nekakve veze sa Marijom. Naime, Azazeal tvrdi kako je anđel sišao sa neba kako bi Mariju obavijestio da je trudna i da će roditi sina. To objašnjava kako je Isus zapravo potomak (palog) anđela i smrtnice. Josip ga je prihvatio kao svoga sina. Znači, ispada da je Azazeal njegov pravi otac, a ne kako vjera nalaže da je to Bog. Tu se nameće logika kako je Isus vanbračno dijete i samim time Marija prema vjeri ispada grešnica...
Ima jako puno caka oko svega toga. Malo sam istraživao po Internetu Nefilime i uglavnom sam naišao na zapise koji tvdre da su Nefilimi namjerno ljude učili nedopuštenim vještinama kao što je to izrada oružja i njegova uporaba. Navodno su imali spolne odnose sa ženama, a kasnije su se rađala bogohulna bića. Hmmmm... I što sada?!
Što se mene tiče, ionako sam u neku ruku ateist što se Boga tiče i tako nekih stvari. To meni nikako ne drži vodu. Previše je rupa u svemu tome, a neke se stvari jednostavno ne mogu pravdati prastarim zapisima i usmenom predajom. Stoga sam ja za evoluciju. Definitivno! Tu ima pregršt potkrepljujućih dokaza. A što se tiče božanstava, demona i ostalih čudnovatih bića... Moje je razmišljanje da ljudska mašta može stvoriti zaista svašta. No, ipak... Ako je Isus uistinu postojao, teško je ne vjerovati da su postojali i anđeli. Još jedan začaran krug... Vjerojatno ima još ljudi koji se pitaju kakvih sve zapisa ima pohranjenih na sigurno u Vatikanu i koliko su ti prastari zapisi istiniti. Velika većina može samo razmišljati o takvim stvarima, pa ti razmišljaj... Istina je u večini slučajeva bolna, a u ovom slučaju i teško dokučiva.

- 19:29 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 11.06.2008.

Pod nož

Već godinama imam jedan grozan ispupčeni madež na leđima. Zapravo, imam puna leđa madeža, ali taj ispupčeni mi je najodvratniji. Stalno sam se pribojavao da ne bih negdje zapeo, zakinuo ga ili već nešto. Morao sam izbjegavati sunce, a ako bih se i izlagao suncu, morao sam koristiti kremu sa vrlo visokim zaštitnim faktorom. Sve mi je to išlo na živce, pa sam otišao kod svoje doktorice po uputnicu za dermatologa u Osijek.
Danas sam išao na pregled. Prilično sam dugo čekao da dođem na red iako sam došao vrlo rano ujutro. Kada sam konačno došao na red i ušao u ordinaciju, te nakon kratkog razgovora sa doktoricom... Skinuo sam majicu i odmah me izrešetala nečim na latinskom. Srećom, počela je govoriti na hrvatskom. Naime, uočila je moja udubljena prsa (i slijepac bi ih vidio) i rekla mi je o čemu se zapavo radi. Kao mali sam trebao ići na injekcije, odnosno dobivati veću dozu D vitamina. Rekla je da se radi o rahitisu. Dakle, prsna kost mi je ostala u hrskavičnom obliku, a trebala se okoštavati i kako je to hrskavica, tako zapravo kost ''tone''. Savjetovala mi je da pokušam još to ispraviti koliko se bude moglo na način da se šopam D vitaminom, jer još sam mlad, pa možda ipak...
Eto! Dođeš kod dermatologa i saznaš nešto sasvim drugo, a kada sam bio na ortopediji – nitko ništa ne savjetuje... Koma!
Dakle, da se vratim na madeže. Ispregledala mi je sve madeže na leđima, pa čak i one po prsima i stomaku. Ovi sprijeda su za sada dobri, ali na leđima imam tri madeža za koje mi je rekla da je vrlo preporučljivo da se odstrane, jer su jako sumnjivi. Nešto tipa da su asimetrični, da se nešto nakuplja u njihovu središtu i svašta nešta. Dođem zbog jednog madeža, a druga tri mi dijagnosticira. Hm! I... tako... dakle, ova tri idem tek u rujnu odstraniti, a ovaj ispupčeni ide na nekakvu kromoterapiju. Valjda sam dobro upamtio naziv... Sa tom terapijom ću valjda započeti u ponedjeljak. Moram priznati da me je malo strah, al' kada ''moram''. Ne znam kakva će me frka uhvatiti u rujnu kada budem trebao ići pod nož... Prvi puta u životu će me rezati. Stravična mi je pomisao da će izrezati tri komadića mene... Navodno da to ide oko dva centimetra u krug oko madeža. Gorzno!
Do rujna... tko živ, tko mrtav...

- 22:39 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.06.2008.

Džin i čokolada

Kako sam si i planirao, sinoć sam pogledao film ''Divlja igra'' na Novoj TV. Na Internetu sam jučer gledao ima li još kakav dobar film navečer. U oko mi je upao naslov ''Džin i čokolada'', također na Novoj TV. Išao je odmah poslije filma ''Divlja igra''. Pogledao sam o čemu se radi u filmu i kada sam vidio da glumi Andie MacDowell... Svakako sam ga morao pogledati, jer su mi super filmovi sa njom.

Image Hosted by ImageShack.us

Film se u originalu zove ''Crush'', a naši su ga preveli kao ''Džin i čokolada''. Radnja filma je smještena u jednom engleskom gradiću gdje se tri najbolje četrdesetogodišnje prijateljice sastaju jednom tjedno, ispijaju džin i svojim pričama se međusobno natječu kojoj je najpotrebnija kutija čokolade. Cilj je ispričati najjadniju priču i kutiju čokolade dobiva ona koja je tijekom tjedna imala najdosadniji život.
Jednog dana Kate (Andie MacDowell) na sprovodu upozna od sebe upola mlađeg svirača orgulja, Jeda (Kenny Doughty), sa kojim započinje vezu. Isprva ju uspješno skriva od prijateljica, no one ubrzo saznaju za to. Protive se tome i uspijevaju razdvojiti Kate i Jeda nedugo nakon što se zaruče. Posvađaju se i Jed odlazi. Po izlasku iz Kateine kuće pregazi ga kamion i on umire. Prijateljstvo se raspalo. Kate se odluči udati za Geralda, ali ju prijateljice spriječe i tada dozna da je trudna. Rađa Jedovog sina, a prijateljstvo se nastavi kao i prije ulaska Jeda u njihove živote...

Image Hosted by ImageShack.us

To je ukratko cijela radnja filma. I... sada... Zašto mi je film tako dobar? Hmmmm... Volim takve dramatične filmove. Neke sam scene filma proživljavao izravno... Kako da to objasnim?! Zamišljao sam film u stvarnosti, ali da sam ja Jed. Vrlo depresivno, znam. Jebiga! No, proživljavao sam to tako što sam razmišljao kako bi meni bilo na njegovom mjestu... Da imam 25 godina i da se strastveno zaljubim u ženu od 40-ak godina... Ima takvih slučajeva u stvarnosti, ali mene zanima moja stvarnost. Kako bih ja funkcionirao na Jedovom mjestu... Bi li svoju Kate pomladio preko sebe... Bi li ludovala sa mnom kao da joj je 25... Bi li se meni crvenila prsa nakon seksa sa njom? ...jer do sada još nisam doživo u životu tako dobar orgazam da bih imao taj simptom. I... gdje je kraj svemu? Bi li mene snašla kakva ubojita sudbina kao Jeda?
Iskreno mogu reći da mi se čini kako bih bolje funkcionirao u vezi sa nekom ženom od 40-ak godina nego sa nekom curom koja je mojih godina. Zašto to mislim? ...pa zato što žena od 40 godina zna što želi (čast iznimkama ženskog roda mojih godina). Hm! Ma, ne znam... Možda je sve to nekakva iluzija?! Ne znam! Znam da mi pod hitno treba žensko biće da me voli i da me zagrli kada mi je to potrebno. Ipak je jutro u krevetu ljepše kada se ne budiš sam. Kada bi barem mogao naručiti takvu ženu u svoj život. Ne znam čini li mi se ili sam u pravu kada mislim da je danas dečku teško naći curu ukoliko ne izgleda mišičavo, odnosno sexy i ako nema novaca. E, sada... to se kosi sa onim kada čujem izjave iz ženskih usta kako traže samo nekog normalnog... ne mora biti sexy... ne mora imati novaca... dobar auto... vlastiti stan...

Image Hosted by ImageShack.us

Jebiga! Ja sam od onih što bi se htjeli skrasiti u solo izdanju. Dakle, htio bih si kupiti stan (ili kuću), nekakav OK auto i imati stalan posao. I onda si nađeš nekakvu super curu kojoj si bitan ti, a ne tvoj stan, auto i sve ostalo materijalno... To bi bilo super i idealno. Samo... ovo je Hrvatska, pa se takve stvari događaju samo tipovima čiji starci imaju novaca oduvijek, koji su za vrijeme rata bili negdje u inozemstvu ili su sada na visokim položajima. Sve je to sranje! A ja želim samo curu kojoj ću biti bitan ja kao osoba i koja će biti bitna meni kao osoba, a ne ono materijalno što imamo, jer to materijalno, pa i ono fizičko... To je tako trulo i prolazno, pa ipak sam ljubomoran na neke dečke koji dobro izgledaju. Mrzim svoja prsa koja su zbog prsne kosti previše udubljena i mrzim svoje ruke koje imaju sindrom pilećih krilaca. Ima li koja cura kojoj to na meni neće smetati? Ima li koja cura koja će sa mnom ispijati džin ili barem džin-tonic i jesti čokoladu? Traži se takva...

- 19:36 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 07.06.2008.

Misli ...2

Perdido?!

Da...

To u prijevodu sa španjolskog na hrvatski znači - beskućnik, prepušten slučaju, razasut, izgubljen, odlutati, nasumce, zalutao, izgubljen u nepovrat, zalutati, vrludati, lutalica, povlačiti se.

I... mislim da me svi ti pojmovi, te riječi jako dobro opisuju. U njima se pronalazim.

Bio sam, jesam i biti ću...

Perdido?

Da!

- 19:03 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 06.06.2008.

Alex C. feat. Y-Ass - The sweetest ass in the world

Dairaan dururan dairaan daa
Dairaan dururan dairaan daa

I hear your voice when no one's around
I'm still here when I'm loosing ground
Feel like the earth move under my feet
I feel you in every single heartbeat

You are a lovely, lovely refrain
You spinin' round and round in my brain
I sing this tune until it's unfurled
You've got the sweetest ass in the world
Ass in the world
Ass in the world
Ass in the world
Ass in the world

Dairaan dururan dairaan daa
Dairaan dururan dairaan daa
Dairaan dururan dairaan daa
Dairaan dururan dairaan daa

You've got the sweetest ass in the world
You've got the sweetest ass in the world
You've got the sweetest ass in the world
You've got the sweetest ass in the world

Dairaan dururan dairaan daa
Dairaan dururan dairaan daa
Dairaan dururan dairaan daa
Dairaan dururan dairaan daa

You are a lovely, lovely refrain
You spinin' round and round in my brain
I sing this tune until it's unfurled
You've got the sweetest ass in the world

Dairaan dururan dairaan daa
Dairaan dururan dairaan daa
Dairaan dururan dairaan daa
Dairaan dururan dairaan daa

You've got the sweetest ass in the world
You've got the sweetest ass in the world
You've got the sweetest ass in the world
You've got the sweetest ass in the world

Dairaan dururan dairaan daa
Dairaan dururan dairaan daa
Dairaan dururan dairaan daa
Dairaan dururan dairaan daa

You've got the sweetest ass in the world
You've got the sweetest ass in the world
You've got the sweetest ass in the world
You've got the sweetest ass in the world

Ass in the world
Ass in the world
Ass in the world
Ass in the world
Ass in the world
Ass in the world
Ass in the world
Ass in the world


- 20:39 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.06.2008.

I chose something else...

Image Hosted by ImageShack.us

- 20:03 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.06.2008.

Bob Sinclar & Steve Edwards - Together

Oh, yeah, we're back now...
Oh!

More bad news on the radio
Planet Earth she's about to explode, yeah
The stars have lost their shine today
They have all been blown away
Together, only hope can be away

Let me hear you say...

One day, we'll be together
We'll never be apart,
One heart, one mind, yeah
One day we'll be together
Remeber this old world is yours and mine, yeah

See that man with a pen and gun
Says it's over for everyone... oh, no
No, I don't believe it's true
But, I guess it's up to me and you
Together, we will find a way through, yeah

I believe in you...

One day, we'll be together
We'll never be apart,
One heart, one mind, yeah
One day we'll be together
Remeber this old world is yours and mine, yeah

One day, we'll be together, yeeee
Alright...
One day, we'll be together, yeeee
One day, oh
It's gonna be alright
Oh, yeeee
One day...
Because I believe in you
Yes, I do
All right...
It's gonna be alright

Let me hear you say...

One day, we'll be together
We'll never be apart,
One heart, one mind, yeah
One day we'll be together
Remeber this old world is yours and mine, yeah


- 16:00 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.

Perdido's life

ovo su život i misli iz dana u dan

Image Hosted by ImageShack.us


E-MAIL
mendez@net.hr

...:::...

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us