ponedjeljak, 28.04.2008.

Colonia - Mirno more

Ne bih znala što je ljubav da te ne poznam
U život si moj ušao nepozvan
Još uvijek ne znam kako se dogodilo
Zateklo nas jutro sasvim slučajno

I suza i smijeha
Znam, bilo je svega
Al' ti, ti si još tu

Ti si moje mirno more
Ti si moj dobar dan
Moje jedro kad me slome
Put suncem obasjan

Tiho, tiho sanjaj na rukama mojim
Luke, obale
Krugove u pijesku, nebo modro
Kule od soli, za tebe

Ne bih znala što je sreća da te ne poznam
Ako te nemam, nikog ne trebam
I da stoput u životu to se dogodi
Samo jedna ljubav će ostati

I suza i smijeha
Znam, bilo je svega
Al' ti, ti si još tu

Ti si moje mirno more
Ti si moj dobar dan
Moje jedro kad me slome
Put suncem obasjan

Tiho, tiho sanjaj na rukama mojim
Luke, obale
Krugove u pijesku, nebo modro
Kule od soli, za tebe

Ti si moje mirno more
Ti si moj dobar dan
Moje jedro kad me slome
Put suncem obasjan

Tiho, tiho sanjaj na rukama mojim
Luke, obale
Krugove u pijesku, nebo modro
Kule od soli, za tebe

Tiho, tiho sanjaj na rukama mojim
Luke, obale
Krugove u pijesku, nebo modro
Kule od soli, za tebe


- 19:31 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.04.2008.

Mirela i Goran

Gdje početi?! Najbolje od početka, zar ne?
Početak je bio kada sam krenuo u srednju školu. Od šest cura koje su bile sa mnom u razredu, jedna od njih je bila Mirela. To simpatično stvorenje je uvijek bilo toliko drago da i kada se nešto naljutiš na nju, ne možeš se ljutiti duže od pet minuta. Ana i ja smo krivci što ona danas puši. Uspjeli smo je nagovoriti na prvu cigaretu jednog dana pod velikim odmorom iza škole. I od tada ne prestaje. Svaki odmor sam ja morao ići s njom van kako bi zapalila. Najgore bi mi bilo po zimi. I svašta smo mi još prošli.
Dopisivao sam se s njom tijekom nastave. Srećom, sjedila je iza mene, pa papirić nije imao putanju u zraku. Još uvijek imam sva ta pisamca u jednoj svojoj spomen kutiji.
Bilo je tu i bježanja sa nastave, naravno. Najupečatljivije mi je u glavi ostalo kada smo u četvrtom razredu već vozili i dobivali aute za odlazak u školu i onda jednog dana smo zbrisali u drugi grad na kavu. Taj smo dan imali predmet kod razrednice. I onda smo dobili poziv od nekoga iz razreda da se odmah pojavimo, jer će nam biti zaključene jedinice. A joj muko moja... Kava se ispila u sekundi, uslijedilo je trčanje do auta i onda luda vožnja do škole.
Sjećam se jednog izlaska kada se napila kod Anine sestre u kući. Ja sam bio samo pripit, ali trebalo ju je nositi niz stepenice. Osim što sam lagano gubio ravnotežu, uz to me je i nasmijavala, pa smo mogli lijepo se provozati niz stepenice. Ma bilo je zaista svakakvih akcija.
Po završetku srednje škole, ona je otišla na policijsku akademiju, ja na faks, a Ana je čuvala nećake. Tako se malo kontakt i izgubio, ali odlazili smo na kave, pa i koja subota vani se zalomila. Čini mi se da je tog ljeta prohodala sa Goranom... Nisam siguran.
Gorana sam upoznao kada je prohodao sa Mirelom. Viđao sam ga prije subotama vani. Jako je drag, pametan. Žao mi je što se nemam baš priliku češće viđati s njim. Ipak on radi, a ja sam na fakultetu u Osijeku i tako... Bili smo jednom na cugi u Sportivu i kako se on zna sa konobarom koji je tada radio, lijepo smo zaključali kafić nakon što je konobar napravio obračun. Uslijedilo je to da su on i konobar počeli nizati pivske boce. Ja sam vozio tu večer i zbog količine Tangerine koju sam ispio, imao sam osjećaj da sam već lagano narančast.
Najviše ću pamtiti večer, odnosno jutro na ribnjacima. Skupila se ekipa, cuga, roštilj... Baš nam je bilo super. I kada su svi otišli svojim kućama, on i ja smo još ostali smeće pokupiti. Na kraju smo nastavili cugat i uz lagan razgovor dočekali jutro. Pričao mi je neke stvari o svojoj vezi sa Mirelom. Ostao sam zadivljen sa kolikim je žarom pričao o njoj i tada mi je rekao da je stvarno zaljubljen u nju, da ju voli. Bilo je jutarnje magle nad ribnjacima. Prekrasan prizor. A i kako se sunce probija kroz krošnje okolnih stabala... Vidio sam da je zaljubljenik u pecanje, pa smo otišli pecati. Bio je već dan, negdje oko 5, možda 6 sati. Nismo ništa upecali, ali ga je onda mama nazvala i pitala zašto nas još uvijek nema. Otišli smo kod njega doma i popili kavu. Čarape i tenisice su mi bile potpuno mokre od jake jutarnje rose, pa mi je on posudio svoje. Odvezli smo njegovu mamu doktoru i otišli još u gradu na dvije kave. Već je bilo gotovo podne kada me je dovezao kući. Legao sam u krevet i spavao ostatak dana. On nije. Kako je mene ostavio doma, produžio je do Mirele.
Ne znam što bih još izdvojio od stvari koje me vežu za njih...
Lijep su par. Drago mi je što su se vjenčali... Baš se vidi da se vole. No, ispalo je malo sranje oko poziva u svatove. Bio sam u Osijeku, pa nisam dobio pozivnicu. Dobro, OK... Nije im se dalo dolaziti u Osijek, razumijem. Ali mogli su mi pozivnicu ostaviti doma ili već nešto. Prešao sam preko toga i ipak se pojavio jučer u svatovima.
Ana je došla po mene. Iskritizirala me je da u svatove nejdem u starkama. I nisam išao. Ovako bar sad imam žulj od cipela. A baš mi je bila dobra odjeća... Lijepo sam si sve iskombinirao i onda dođe ona i sve promijenim. Kako su svatovi bili u selu, večera je bila organizirana u DVD-u. Cijela je sala već bila puna dok smo Ana i ja stigli. Pozdravili smo se sa Mirelom i Goranom. Mirela je predivno izgledala. Tako veličanstveno. Haljina je bila lijepa, za moj ukus malo prekičasta, ali frizura joj je bila fenomenalna. Malo mi je bilo čudno Gorana vidjeti u odijelu... Još i ružičasta košulja...
Smjestili smo se u šator gdje je još bilo mjesta. Dok su se oni u sali pregrijavali, mi smo se u šatoru smrzavali od hladnoće. Još je i kiša padala, ali srećom šator nije prokišnjavao. U konačnici smo nakon večere završili u sali. Popio sam dva piva i onda sam počeo piti Amaro. Ne znam koliko sam ga popio, ali bilo je previše. To me dotuklo. Otišao sam van i neko vrijeme bio naslonjen na zid. Dobro sam se ispovraćao i onda mi se spavalo, išlo mi se doma, pa me je Hrc odbacio kući. Jedva sam gledao. Jutros me dočekala mučnina u želucu i dobra glavobolja. Žao mi je što nisam ipak duže ostao, ali cuga... Barem nisam propustio darivanje, rezanje torte i takva događanja. Moram pohvaliti svirače koji su bili odlični.
A kada ću se ja ženiti?!

Image Hosted by ImageShack.us
Gogy i Mirela

- 18:02 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 25.04.2008.

Savršen dan

Kasno sam sinoć otišao spavati. Legao sam u krevet... Hladan. Dugo nisam mogao zaspati. Slušao sam noćne zvukove koji su dopirali izvana probijajući se kroz prozore i miješali se sa cimerovim glasnim disanjem iz kreveta sa drugog kraja sobe. Ne znam kada sam zaspao.
Otvorio sam oči. Čuo sam cimera i cimericu gdje glasno razgovaraju u dnevnoj sobi. Izvana je dopiralo tamno svjetlo probijajući se kroz rupice na spuštenoj roletni. Ležao sam tako neko vrijeme. Pogledao sam sat na mobitelu... Bilo je 12:14h.
Ostao sam još u krevetu okrenut prema prozoru. Mobitel sam stavio pod jastuk. Cimer je ušao u sobu i spremio se za školu. S njim je otišla i cimerica. Ona je valjda išla u Stuc na ručak. Digao sam roletnu. Nije bilo sunčano. Nebo je izgledalo kao pred kišu . Ležao sam i dalje u krevetu. Na mobitelu sam si pustio pjesmu "Ako si za, mogli bi jednom izaći". Lagano je svirala... Gledao sam kroz prozor. Razmišljao sam da se spremim i jednostavno odem besciljno šetati gradom. A onda slom u meni... Sve mi se nakupilo. Nisam više mogao... Počele su curiti suze niz moje lice. Jastuk ih je upijao. Pjesma je išla iznova već treći puta. Ustao sam. Ostavio sam neka i dalje svira...
Otišao sam u kuhinju i pristavio vodu za kavu. Ušao sam u kupaonu. Digao sam dasku na WC školjci i popišao se. Pustio sam vodu... Okrenuo sam se prema ogledalu i pogledao se. Jesam li to ja? Ne prepoznajem se. Dečku kojega sam vidio u ogledalu sam tiho rekao da bi se trebao obrijati. Uzeo sam četkicu za zube i nanio paste na nju. Četkao sam ih sklopljenih očiju. Isprao sam usta mlakom vodom. Umio sam se. Ponovno sam pogledao u ogledalo. Mlake kapljice vode su se probijale među dlaćicama na mome licu lagano se slijevajući prema bradi niz vrat. Gledao sam se tako... Jesam li to ja? Uzeo sam ručnik i pobrisao ih sa lica. Voda za kavu je već vrila, a zvuk one pjesme je i dalje dopirao iz sobe sa kreveta iz zvučnika mobitela.
Došao sam u kuhinju. Napravio sam si kavu. Šalicu sam smjestio na stolić u dnevnoj sobi. Otišao sam po mobitel, a pjesma je već po ne znam koji put svirala. Ušavši u dnevnu, miris svježe kuhane kave me toplo zagrlio. Zamamno... Sjeo sam na fotelju, a mobitel stavio na naslon za lijevu ruku. Otpio sam gutljaj. Zamamno... Zapalio sam cigaretu. Prvi je dim bio tako savršen. Zamamno... Počeo sam pjevušiti pjesmu. Zamislio sam se kako je čudno što mi pjesma već nejde na živce obzirom na to koliko sam ju već puta čuo... Ima nešto u njoj! Nešto bezvremensko. Tako istinito. Stvarno.
Popušio sam cigaretu. Otpio gutljaj kave. Začuo sam zvuk guranja kante za smeće po dvorištu. Netko je od susjeda stigao.
Zapalio sam drugu cigaretu. Iz stana odozdo sam začuo lupanje. Imao sam osjećaj da meni lupaju da više maknem tu pjesmu sa ponavljanja. Lupanje je bilo učestalo. Zaključio sam da susjeda lupa po šniclama. Došla je mužu spremiti ručak. Koja romantika... Nedostajalo mi je još samo da počne padati kiša. Bilo bi savršeno!
Pavel i Maja su i dalje lijepo pjevali pjesmu na mome mobitelu. Pušio sam već treću cigaretu. I dok mi se u desnoj ruci među prstima pušilo, drugom sam rukom prelazio po licu. Stvarno bih se već trebao obrijati... Ne da mi se! Sutra ću... Moram! Nadam se da će biti sunčan dan. Idem frendici na vjenčanje. Neka mi barem zbog toga život ljepše izgleda...

- 22:09 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.04.2008.

Moj Brokeback

Očigledno bih trebao izbjegavati započinjati ikakve ljubavne veze krajem jeseni, početkom zime. Loše završavaju. Imaju dugačak kraj.
Njega sam upoznao u studenom. Zapravo, jedna je moja frendica znala da imam pomalo biseksualne sklonosti, odnosno da se nađe poneki dečko koji mi se svidi. Oni se znaju još iz školskih dana. Vatio se prije nekoliko godina iz Njemačke i družio s jednom njenom frendicom koju sam i ja poznavao. Nikako mi nije jasno da je već nekoliko godina bio ovdje i da me nisu upoznale s njim. Nitko ga nije ni spominjao... Sve do tada.
Čudno je to kada dvije cure spoje dva dečka. Isprva nisam znao bih li pristao na to, ali sam u konačnici pristao na upoznavanje. Javio mi se dok još konkretno nisam ni znao o čemu se radi, pa sam mislio da je nekakva zajebancija. Tada mi je frendica sve objasnila. Otišao sam jedne večeri s njima dvjema do njega. Živio je sam.
Bio sam užasno nervozan, ali sam kulirao da je sve odlično i odglumio opuštenost. Dočekao nas je pred vratima kuće. Izgledao je opušteno na prvi pogled. Pružili smo si ruke i upoznali se. Osjetio sam laganu nervozu i podrhtavanje u njegovom stisku ruke. Ušli smo unutra i tada sam ostao bez riječi. Hodnik prepun svijeća... Gorjele su. Nije bilo pretjerano, nije bila prejaka svjetlost. Bilo je savršeno. Tako romantično i pomalo zastrašujuće. Topio sam se... Već sam u hodniku osjećao zamaman miris. Nikako nisam mogao otkriti odakle miris dopire... Bio je tako zamaman, a opet tako svjež... Kao da su ga zidovi ispuštali. Ušli smo u dnevnu sobu, a miris je bio intenzivniji. Vidio sam tada kako se na jednoj polici dimi mirisni štapić. Bio sam oduševljen. Vidio sam sebe u njemu. Romantičar... Svijeće, mirisi... Police prepune raznih figura... Bio sam u potpunosti oduševljen. Nikako nisam mogao dešifrirati miris koji je isijao iz gorućeg mirisnog štapića. Što li je to? Bilo mi je nepoznato...
Sjeo je pored mene na dvosjed. Počeli smo svi četvero pričati i pomalo pogledavati film na televizoru. Bio sam sretan što su nam frendice pravile društvo. U protivnom, mislim da bi se on i ja samo pogledavali, smješkali jedan drugome i ne bi znali što reći... A onda me u jednom prenutku upitao bi li mi smetalo da zapali joint... Iznenadio me, ali nisam imao ništa protiv. Odjednom je slučajno strugnio svojim koljenom o moje i u meni probudio adrenalin, testosteron i što sve ne... Kako me samo to uzbudilo... Toliko me to pali kada me netko dodirne koljenom po koljenu dok sjedim da bih mogao vrištati. To mi je tako... Jebeno!
I tako... Počela su dopisivanja putem SMS-a. Počeli smo se viđati svaki vikend. Gledali bi filmove. Slušali glazbu. Mazili se...
Znao je i po nekoliko jointa dnevno popušiti, pa me to pomalo počelo smetati. A onda sam konačno i ja povukao prvi dim marihuane u svome životu u svoja pluća. Zanimalo me kako je to... I sada znam da nije ništa posebno. Odvratan okus u ustima. Smrdi. Unatoč svemu, povukao sam još nekoliko dimova i onda me streslo. Malo sam mu ludovao po sobi... Vjerojatno na svakoga ima drugačiji utjecaj.
Novu godinu smo svi četvoro dočekali kod njega doma. Bilo nam je odlično... Barem meni. No, što više razmišljam o tome sve mi je više upitno je li mi zaista bilo odlično... Sam sam ispio butelju vina, nešto šampanjca... Bio sam pijan i napušen. Njegova frendica i ja smo plesali, a on je sa mojom frendicom sjedio na dvosjedu na kojemu smo se mi svaki vikend šlatali. Sjedili su tamo... Gledao sam ih kako si nešto slatko šapću i kako joj on lagano prstima ruke prolazi po nozi... Po bedru. Kipio sam, ali izdržao sam. Bilo je sve lakše podnijeti nakon jednog dobrog povraćanja, pa dugog i nakon finalnog, trećeg, pogotovo.
Dan kasnije mi je rekao nešto što me je jako iznenadilo. Rekao je svojoj mami za mene, za nas. Isprva mi je bio šok, ali bilo mi je drago. Iako mi nije nikada izravno rekao da me voli, ovo sam shvatio kao da je upravo to rekao. Svo vrijeme koje smo bili zajedno... Samo toga sam trenutka osjećao da sam mu drag, da ima nekakve osjećaje prema meni. A tako sam žudio da mi kaže te dvije riječi. Ja sam mu ih nekoliko puta rekao...
Prolazili su dani. Pred Uskrs me nazvao kako bi mi rekao da mu mama dolazi na nekoliko dana, te da se tih dana nećemo moći viđati. Rakao mi je i da je dobio nekakvu ponudu za posao u nekoj izdavačkoj kući u Njemačkoj. Rekao sam mu da prihvati taj posao bez obzira na sve, da radi i da konačno ima svoj novac, a ne da sav novac uzima od mame. Razmišljao sam pravilno - razumom. Srce je htjelo nešto drugo.
Počele su prepirke preko SMS-a. Kada mu je mama otišla, čuli smo se i našli. Imao je nekakvu avanturicu sa nekim doktorčićem dok smo bili u tim danima podbadanja. Zanimljivo... Sa mnom se nije mogao nalaziti dok mu je mama tamo, ali sa drugima je. I smetalo me to što nije prošao niti jedan dan, a da mu se nije javio netko od bivših ljubavnika ili nekakav potencijalni. Očigledno njegov broj mobitela kruži cijelom Hrvatskom. I dok smo bili zajedno, imao sam ponekad osjećaj da nije samo moj. Sve je upućivalo na to. A sada znam da ima i još nekoliko brojeva. Zar sam tih nekoliko mjeseci bio sa gej kurvom? Hm, i onda mi kaže da sam ja njemu nevjerno djelovao.
Nije prihvatio posao u Njemačkoj. Kaže da mu je ovdje trenutno jako dobro i da u Njemačku može otići kad god poželi. A onda smo se našli jedan dan u Osijeku. Došao si je kupiti neke stvarčice za obući. Bilo mi je baš super lunjati gradom s njim po svim mogućim trgovinama ne gledajući koliko šta košta u pojedinoj trgovini... Otići i na nekoliko kava tijekom toga dana... Makar su me noge boljele, uživao sam s njim. Bili smo baš kao dva najbolja prijatelja. Sretan sam bio nakon tog dana provedenog s njim. Dobra je on osoba. Jako drag. Baš se zna zavući čovjeku pod kožu... Kasnije dobiješ osip, sve te svrbi, ali nema lijeka protiv toga osim vremena. Zajeban je... A nakon toga, svi ostali dani su zapravo bili čisti promašaji. Uvijek me živciralo što nisam znao na čemu sam s njim. Nikada mi ništa nije rekao, izustio kakav osjećaj. Morao sam ga čitati, a tako je nečitljiv... Užasno me to živciralo. I ne znam više ništa.
Ovo nije još jedna gej priča, ovo je mnogo više. Sve je ovo istinska ljubav prema jednome muškarcu. Nikada nisam ni sanjao, mogao zamisliti da ću se zaista iskreno zaljubiti u nekog muškarca, strasno ga voljeti. Sada je svemu kraj... Više si ovako što neću dopustiti. Gotovo je s tim! Meni treba žena... S njom ću biti cjelovit.
Neću ga zaboraviti... Znam, nikada! I neću si oprostiti što sam možda predivno prijateljstvo u budućnosti prekinuo pregrubim riječima u sadašnjosti. Nije to zaslužio nakon svega... Puno će mi toga s njim ostati u sjećanju. Onaj opojan miris zapaljenih mirisnih štapića što se širio prostorijama njegove kuće... Sva ona svjetlost malenih svijeća razbacanih posvuda... Sve one figure anđela... Onaj dvosjed na razvlačenje prekriven bijelom plahtom... Prvi dim marihuane u mojim plućima... Piercing u uhu... Ispijanje kave u kasnim večernjim satima... Pregledavanje raznih horor filmova... Hostel... Prvi... Drugi... S njim sam prvi puta u životu pogledao Planinu Brokeback i tada sam mu prvi puta nakon filma rekao da ga volim... S njim sam osjetio strast... Ljubavni zanos... Strast između dvojice muškaraca... Sve je to u meni... To me drži...
Honey, I swear...


- 22:56 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 19.04.2008.

Uvod u odlazak

Cijeli život mi je sranje. Konačno sam pretprošle godine otišao studirati u Osijek. Prvi semestar je dosta dobro prošao. Ostalo mi je samo još za položiti kemiju i matematiku. Drugi semestar sam već izgubio svu volju za studiranjem. Nije mi se dalo ići ni na predavanja. Obično su bila u jutarnjem terminu, a ja sam se osjećao prilično umorno... Sve me zamaralo. Jedno sam vrijeme stanovao sa sestrom i njenim dečkom . Bilo mi je donekle dobro. Nisam osjećao onu slobodu koju sam htio, za kojom sam toliko žudio. Doći iz sela koje ima samo jednu ulicu od nekih stotinjak kuća, dakle malen broj stanovnika i k tome je još to stanovništvo primitivno, u grad poput Osijeka... Mislio sam kako ću pronaći nekakav svoj put, svoju slobodu, ali to se nije dogodilo.
Sestrin je dečko dobio premještaj na poslu, pa mu više nije odgovaralo da stanuje u Osijeku. Sestra je također studirala, ali je više bila u stanu nego na faksu i ponašala se prema meni kao mama... kao da nije dovoljno što je starija od mene. To mi je bilo prilično jadno, iritantno. Nisam smio nikuda iz stana osim na faks, do trgovine... Izlaske u grad morao sam prekrižiti radi sveopćeg mira i slaganja. Nekakav svoj mir sam konačno pronašao sjedeći pred kompjuterom. Slušao sam glazbu koju volim... Po cijeli dan bi mi prošao, a da se nisam maknuo iz tog svijeta. To me opuštalo, ondje sam se pronašao. Ništa mi više nije bilo važno. Samo neka svira...
U to sam vrijeme imao fenomenalnu curu... Što izgledom, što pameti. Bili smo nekih osam mjeseci zajedno kada sam slupao auto krajem ljeta. Samo me čudo spasilo da ostanem živ u toj prometnoj. Mogu reći da je to bila nekakva prekretnica u mome životu... Saznanje da u svakoj sekundi možeš izgubiti život... Bilo kada i bilo gdje. No, bilo mi je svejedno nakon te spoznaje. I ta je prekretnica nestala... Uživao sam sa curom u svakom trenutku kojega smo proveli zajedno. Planirali smo zajedničku budućnost... Jednoga dana imati maloga Marka... I onda se u prosincu 2005. pojavio jedan Marko vrlo značajan za moj sadašnji život i moje sadašnje stanje. Inače, išli smo zajedno u srednju, ali i krenuli smo zajedno na isti faks. Pri kraju prvog semestra me pozvao k sebi u stan. Bilo je to zapravo 1. prosinca 2005. i dogodio se taj klik u meni, probio sam led. Vjerujem kako je od njegove strane to bilo sve vrlo smišljeno izvedeno... Bilo je samo pitanje hoću li ja pristati na to. Iako je navaljivao oko toga, izgledao je kao da ne zna što radi. U konačnici smo završili zajedno u krevetu... Bilo je tako dobro. Našli smo se kasnije još jednom i to 31. siječnja 2006.... Sjećam se svega kao da je jučer bilo.
Uhvatila me panika što sam prevario curu i k tome još s muškom osobom. Nisam ju htio povrijediti, ali sam joj u konačnici sve rekao. Mislim da nisam mogao odabrati bolji dan za reći joj to - bilo je Valentinovo. Teško mi je kada se toga sjetim... A još ju volim sa istom strasti, istim žarom. Voljet ću ju vječno...
Hodali smo još nekoliko mjeseci i unatoč tome što je prešla preko toga svega, ja sam svejedno još jednom bio 22. ožujka sa Markom. Više nije to bilo to i prekinio sam sa curom. Stvarno znam birati dane... Ostavio sam ju za njen rođendan. Sam se sebi gadim što sam bio takav gad! Te me je srijede, kada smo prekinuli, nazvao Marko da se opet nađemo. Tada bi to bio četvrti put... Odbio sam ga i shvatio da je sigurno već i prije bio sa muškarcima intiman, odnosno da mu ja nisam prvi kao on meni. Nekako mi se zgadio. Već se jako dugo nisam niti čuo s njim.
Bio sam prilično dugo vremena sam. Nisam se pretjerano trudio da imam, da si nađem nekoga... Bilo je nekoliko jednonoćnih avantura, ali nisam ja za to. Bivša cura je za kratko vrijeme našla novog mene. Prohodala je sa dečkom koji jako fizičkim izgledom nalikuje meni. Gotovo da bi prošli kao blizanci. Neki su nas ljudi često u gradu znali i zamijeniti. Valjda je s njim našla sve ono što sa mnom nije. No, bilo je nekoliko javljanja... Sjećam se oko jednog Uskrsa mi se javila kako nema više frendice, nema s kime otići na kavu, cugu... Rekla mi je da je on toliko flegmatičan i kada nešto treba - uzme, kad ne - ne. Gotovo da sam ju tada preklinjao da mi se vrati, ali nije htjela. Možda i bi, ali ona čeka da on nju ostavi, a to se neće dogoditi nikada. Siguran sam da će se jednoga dana udati za njega... Vjerojatno ga je već sa vremenom i zavoljela. Razumijem ju da mi se ne želi vratiti. Boji se da ne napravim opet kakvo sranje, a i velik utjecaj u njenom životu ima njena obitelj koja je protiv toga da se mi uopće i viđamo. Sve je otišlo u bezdan iz kojeg nema povratka. To si nikada neću oprostiti! I nakon ovih nekoliko godina još uvijek ju volim i samo mi nada preostaje da ćemo ipak jednoga dana završiti ovaj život zajedno. No, vrijeme je pakleni stroj i curi bez pauze. Sve ga je manje... Kada bih ga barem mogao vratiti!
Godinu sam dana bio doma. Odustao sam od faksa. Apsolutno sam za sve izgubio volju. Ništa mi se baš posebno nije dalo... Ali htio sam raditi i zarađivati novac za sebe, za svoje želje. No, od posla ni p. Nikakav posao nisam mogao pronaći koji bi mi odgovarao. Čak sada već mislim da sam bio preizbirljiv, ali kada realno pogledam ni za jedan posao koji mi se svidio i koji sam prije svega mogao obavljati nisam bio kvalificiran. Tako sam dane i dalje provodio pred kompjuterom slušajući glazbu u kojoj sam se pronalazio.

- 20:57 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.04.2008.

Alex Gaudino feat. Crystal Waters - Destination unknown

I left my job, my boss, my car and my home
I'm leaving for a destination I still don't know
Somewhere nobody must have duties at home
And if you like this, you can follow me
So let's go

Follow me
And let's go
To the place where we belong
And leave our troubles at home
Come with me
We can go
To a paradise of love and joy
A destination unknown

Now I won't feel those heavy duties no more
My life gets better now I finally enjoy
Yes all the people wanna come here and so
Come on and join us you can do that now
Let's go

Follow me
And let's go
To the place where we belong
And leave our troubles at home
Come with me
We can go
To a paradise of love and joy
A destination unknown

We left the city, the pollution, the crowd
The air is clear, the ocean's blue, I love that sound
We're happy for this destination we found
And if you want this, you can follow me
Let's go

Follow me
And let's go
To the place where we belong
And leave our troubles at home
Come with me
We can go
To a paradise of love and joy
A destination unknown


- 14:18 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.04.2008.

Subjektivnost naših osjetila

"Što ako nas osjetila varaju? Što ako sav ovaj svijet koji vidimo, njušimo, čujemo i osjećamo nije zapravo takav. Što ako smo presigurni u dominaciju naše vrste na Zemlji. Možda je ovaj stol koji diram vršcima prstiju neka nakupina mrtve prirode nepojmljivog izgleda, ali naša osjetila to percipiraju na nama prihvatljiv način mijenjajući volumen, miris, hrapavost i druge karakteristike tog predmeta. Možda ipak podsvjesni ili nesvjesni dio mozga upravlja našim shvaćanjem okoline ne dopuštajući nam da shvatimo kakav je zapravo svijet, kakvi smo mi i kakvo je sve što nas okružuje, samo radi očuvanja naše vrste. Možda kad bi saznali kakvo je sve uistinu, to bi nas uništilo psihički, a zbog uske povezanosti naše psihe s radom našeg tijela, to bi nas i fizički razorilo. Isto kao dok nam ogroman bumbar ili nešto slično ne sjedne na ruku, sve dok ga ne zamijetimo smo mirni, pa je i on miran, ali kad shvatimo što se događa doživimo psihički šok. Trgnemo se i na taj trenutak naglo uzbudimo, počnemo mahati rukama, a životinja se uznemiri i u samoobrani nas ubode. Tako bi možda od teškog psihičkog šoka učinili nešto što bi nas dovelo u veliku opasnost, pa je naš mozak razvio učinkovitu zaštitu - ako smo uvjereni da nečeg nema, onda tog nečeg stvarno nema. Recimo da je to sve točno. Da bi to potkrijepili moramo imati teoriju o uzroku zašto je ljudski mozak razvio taj sustav, zašto nije ostalo tako kako je bilo, kako stvarno jest. Vjerojatno su se prvi ljudi osjećali jako neugodno na svijetu, toliko da je to ugrožavalo njihov opstanak. Jednostavno im je prirodno bilo nemoguće prebroditi neku psihičku blokadu zbog svog okruženja, pa su izumirali i kroz generacije se mozak počeo razvijati i prilagođavati da bi preživjeli. Tako se prilagodila i naša percepcija okoline u našem mozgu. Kroz stotine tisuća godina taj se obrambeni, za nas nesvjesni sustav našeg mozga, tako usavršio da smo stvorili svoj svijet, u kojem je sve oko nas prihvatljivije i ne sputava nas u preživljavanju, osim ako je potaknuto našim postupcima. Tako da nije dobro biti baš tako siguran dok mirno spavamo u svojim toplim krevetima, jer su možda ti kreveti sluzavi slojevi neke neizdrživo zaudarajuće kemijske supstance koja jedino dobro koje nam čini jest da nas zagrijava."
Na ovaj tekst sam naišao na jednom Blogu. Ne znam točno gdje, ali sam si ga kopirao na kompjuter i zapisao da je objavljen 30. kolovoza 2005. u 18:09h. Objavio ga je netko pod nickom Aristotel. Ne bih sačuvao ovaj tekst da i mene ne muče nekakva pitanja. Često razmišljam o čudnim stvarima. Prijmjerice, jedne večeri sjedio sam u stanu i jeo voćni jogurt. Pri tome sam zurio u neku točku na zidu. Cimerica me pitala gdje sam, a ja sam je blijedo pogledao. Rekao sam joj da razmišljam o tome kako je zapravo cijeli ovaj svijet možda nekakva iluzija. Pitao sam je kako može biti sigurna da je sada ovaj jogurt koji jedem sladak... Što ako je on zapravo jako gorak... Nije znala što bi mi na to rekla, pa je samo izrekla kako ne razmišlja o takvim stvarima, te da ni ja ne bih trebao, jer će mi to uništiti psihu, mozak. Možda, k vragu! No, meni je zabavno razmišljati o takvim nekakvim stvarima i pitati se razne pomalo čudne stvari. Kako možemo znati da je zapravo sve ovakvo kakvo mi osjećamo svim našim osjetilima uistinu takvo?

- 21:06 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

Arash feat. Rebecca - Mitarsam

There will be a day when I wont feel this way
I'll be looking up from the days where I am
I hope it wont be too long
Before I can get there
Floating in the ocean a by
Feel it so safe in the ocean of life

Suddenly I'm flying, flying high in the sky
I can feel that I can catch the moon
The wind Whispers you're gonna be here soon
Suddenly I'm dreaming, I'm walking under the sun
As the morning comes and I wake up
You are with me and the sun is up
I can feel that I can catch the moon
The wind Whispers you're gonna be here soon

Mitarsam een dast haa ye kaari bede dastam
As the morning comes and I wake up
You are with me and the sun is up
Mitarsam Man o To raahemoon o nadoonim
We're gonna make our dreams come true... yeaaaah

Suddenly I'm flying, flying high in the sky
I can feel that I can catch the moon
The wind Whispers you're gonna be here soon
Suddenly I'm dreaming, I'm walking under the sun
As the morning comes and I wake up
You are with me and the sun is up

Too Aasemoon e Eshgham Yeki Peydaa misheh
Yavaash Yavaash negahsh aashnaa misheh
Vaghti Miaad kenaaram
Dasto delam milarze
Zade delam too seeneh
Nagofteh haashaa misheh
Nagofteh haashaa misheh

Suddenly I'm flying, flying high in the sky
I can feel that I can catch the moon
The wind Whispers you're gonna be here soon
Suddenly I'm dreaming, I'm walking under the sun
As the morning comes and I wake up
You are with me and the sun is up

Suddenly I'm flying, flying high in the sky
I can feel that I can catch the moon
The wind Whispers you're gonna be here soon
Suddenly I'm dreaming, I'm walking under the sun
As the morning comes and I wake up
You are with me and the sun is up

Suddenly I'm flying, flying high in the sky...
Suddenly I'm dreaming, I'm walking under the sun...

- 17:18 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.

Perdido's life

ovo su život i misli iz dana u dan

Image Hosted by ImageShack.us


E-MAIL
mendez@net.hr

...:::...

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se