ponedjeljak, 07.04.2008.
Subjektivnost naših osjetila
"Što ako nas osjetila varaju? Što ako sav ovaj svijet koji vidimo, njušimo, čujemo i osjećamo nije zapravo takav. Što ako smo presigurni u dominaciju naše vrste na Zemlji. Možda je ovaj stol koji diram vršcima prstiju neka nakupina mrtve prirode nepojmljivog izgleda, ali naša osjetila to percipiraju na nama prihvatljiv način mijenjajući volumen, miris, hrapavost i druge karakteristike tog predmeta. Možda ipak podsvjesni ili nesvjesni dio mozga upravlja našim shvaćanjem okoline ne dopuštajući nam da shvatimo kakav je zapravo svijet, kakvi smo mi i kakvo je sve što nas okružuje, samo radi očuvanja naše vrste. Možda kad bi saznali kakvo je sve uistinu, to bi nas uništilo psihički, a zbog uske povezanosti naše psihe s radom našeg tijela, to bi nas i fizički razorilo. Isto kao dok nam ogroman bumbar ili nešto slično ne sjedne na ruku, sve dok ga ne zamijetimo smo mirni, pa je i on miran, ali kad shvatimo što se događa doživimo psihički šok. Trgnemo se i na taj trenutak naglo uzbudimo, počnemo mahati rukama, a životinja se uznemiri i u samoobrani nas ubode. Tako bi možda od teškog psihičkog šoka učinili nešto što bi nas dovelo u veliku opasnost, pa je naš mozak razvio učinkovitu zaštitu - ako smo uvjereni da nečeg nema, onda tog nečeg stvarno nema. Recimo da je to sve točno. Da bi to potkrijepili moramo imati teoriju o uzroku zašto je ljudski mozak razvio taj sustav, zašto nije ostalo tako kako je bilo, kako stvarno jest. Vjerojatno su se prvi ljudi osjećali jako neugodno na svijetu, toliko da je to ugrožavalo njihov opstanak. Jednostavno im je prirodno bilo nemoguće prebroditi neku psihičku blokadu zbog svog okruženja, pa su izumirali i kroz generacije se mozak počeo razvijati i prilagođavati da bi preživjeli. Tako se prilagodila i naša percepcija okoline u našem mozgu. Kroz stotine tisuća godina taj se obrambeni, za nas nesvjesni sustav našeg mozga, tako usavršio da smo stvorili svoj svijet, u kojem je sve oko nas prihvatljivije i ne sputava nas u preživljavanju, osim ako je potaknuto našim postupcima. Tako da nije dobro biti baš tako siguran dok mirno spavamo u svojim toplim krevetima, jer su možda ti kreveti sluzavi slojevi neke neizdrživo zaudarajuće kemijske supstance koja jedino dobro koje nam čini jest da nas zagrijava."
Na ovaj tekst sam naišao na jednom Blogu. Ne znam točno gdje, ali sam si ga kopirao na kompjuter i zapisao da je objavljen 30. kolovoza 2005. u 18:09h. Objavio ga je netko pod nickom Aristotel. Ne bih sačuvao ovaj tekst da i mene ne muče nekakva pitanja. Često razmišljam o čudnim stvarima. Prijmjerice, jedne večeri sjedio sam u stanu i jeo voćni jogurt. Pri tome sam zurio u neku točku na zidu. Cimerica me pitala gdje sam, a ja sam je blijedo pogledao. Rekao sam joj da razmišljam o tome kako je zapravo cijeli ovaj svijet možda nekakva iluzija. Pitao sam je kako može biti sigurna da je sada ovaj jogurt koji jedem sladak... Što ako je on zapravo jako gorak... Nije znala što bi mi na to rekla, pa je samo izrekla kako ne razmišlja o takvim stvarima, te da ni ja ne bih trebao, jer će mi to uništiti psihu, mozak. Možda, k vragu! No, meni je zabavno razmišljati o takvim nekakvim stvarima i pitati se razne pomalo čudne stvari. Kako možemo znati da je zapravo sve ovakvo kakvo mi osjećamo svim našim osjetilima uistinu takvo?
- 21:06 -
