06.01.2008., nedjelja
Treći dio pravosudno-policijskog rašomona
|
U četvrtak oko 16 sati, nakon drugi put "okončane" krim obrade, policijski službenik Z. M. izvijestio me da mi osobno računalo, laptop "toshiba" i 2,5 do 3 tisuće papirnatih dokumenata neće biti vraćeno, već da će biti, ili da već je proslijeđeno Državnom odvjetnišvu kao dokazni materijal uz kaznenu prijavu protiv mene, a što se policije tiče "da Bog da, da se više nikad ne vidjeli". Odvjetnik Krešimir Škarica je u četvrtak prije podne preda mnom nazvao istražnog suca Zdenka Posavca i zatražio ga uvide u spise u mom predmetu jer do tada uopće nismo znali ni pod kojim se brojevima vode i što konkretno piše u kaznenoj prijavi. Istražni sudac Posavec mu je odobrio uvid i kopiranje spisa i u petak su vježbenice iz odvjetničkog ureda Škarica trebale kopirati spise. U četvrtak u noćnim satima primijetio sam da mi je vraćena uništena memorijska kartica za Canon na kojoj su bile osobne fotografije i intervju s Josipom Majerskim svjedokom njemačkog tužiteljstva za udbine zločine u Njemačkoj. Obavijestio sam o tome odvjetnika Škaricu, koji mi je kazao da ćemo o tome napraviti u petak podnesak čim dobijemo uvid u spis. U petak prijepodne sam se dogovorio s odvjetnikom da dođem u njegov ured oko 17 sati kada će on na stolu već imati kopije spisa, pa ćemo pristupiti izradi podneska. Oko 16,30 u petak sam se nalazio u automobilu na putu u odvjetnički ured. Zvao je odvjetnik da me obavijesti kako se on razbolio, da me ne može primiti, da istražni sudac Posavec nije dopustio uvid i kopiranje spisa, ali da je njega upravo zvala policijska djelatnica D. V. i da traži neka joj se odmah javim kako bih odmah došao u Heinzelovu preuzeti osobno računalo i laptop. Iznova sam bio šokiran. Odvjetnik je kazao da mi on, obzirom na svoje zdravstveno stanje ne može pomoći, a ja neka sam odlučim što ću napraviti. Nazvao sam policijsku službenicu i rekao joj da sam ljut na policiju radi uništenog intervjua i memorijske kartice i da mi nije jasno zašto mi odjednom žele vratiti stvari koje su dokazni materijal na Državnom odvjetništvu. Ona je pripomenula da sam u četvrtak trebao provjeriti je li mi kartica ispravna prije nego sam potpisivao zapisnik o preuzimanju stvari, a ako se na to hoću žaliti neka pišem podnesak istražnom sucu, ali da me oni u policiji očekuju s računalima. Nije mi htjela reći tko je i zašto naložio da mi se vrate i računala, obzirom da je dan ranije priča bila "okončana" Kako sam bio već u automobilu za 15 minuta sam se našao u Heinzelovoj. Službenica mi je rekla da mi policija nudi trenutno vraćanje računala uz moju suglasnost da će s njih sve biti obrisano. Rekao sam da ne pristajem i da odoh doma. Onda se ispravila i kazala da bi bili izbrisani samo oni sadržaji koji su već kopirani kao dio dokaznog materijala. Na to sam kazao da može, ali neki drugi dan jer kraj mene nema ni odvjetnika, a imam i obiteljskih obaveza. Potom se išla konzultirati i navela da tu stvar može napraviti samo jedan jedini MUP-ov stručnjak u državi L. Lj. kojeg od subote neće biti tri mjeseca u Zagrebu i da je on već na putu "ovamo", te da čitav postupak neće trajati više od sat vremena. Pristao sam jer nisam imao izbora. Postupak stvarno nije dugo trajao. Bili su gotovi u 20 sati. Brisali su iz roota fileove koji su, zapisnički, bili kopirani s računala. Još mi je službenica pomogla odnijeti računala do porte, a mogao sam parkirati automobil pred sam ulaz u policiju. Naravno, na kraju opet nisam saznao zašto se policija naglo predomislila vezano za vraćanje računala, a tokom "brisanja" u prostoriju su navraćala, po odijelu i stavu, očito dva MUP-ova načelnik, i obazrivo, obraćajući se podređenima, pitali je li sve u redu. O ovome sam htio pisati sutra, ali kako su me danas kolege iz Novog lista, Radija 101 i s Nove TV zvale da pitaju ima li novosti, prepričao sam im gornji sadržaj, a evo i objaviti ću post. Sutra ću vidjeti je li odvjetnik ozdravio i tražiti uvid u spis te pokušati sastaviti podneske. Očito je da Državno odvjetništvo manipulira istražnim sucima i policijom. Nedvojbeno je da su nalogom od četvrtka izazvali kontraefekt jer su pritisak na mene htjeli predstaviti kao uslugu, ali je javnost shvatila da mi nisu vratili glavne stvari, a obznanio sam i nezakonito dokazivanje oštećivanjem memorijske kartice, pa je u petak trebalo "sanirati štetu". Najvjerojatnije su radili telefoni na relaciji Sanader - Bajić - Posavec - policija. Tajne službe i Državno odvjetništvo rade mi štetu godinama, pa da sutra i odustanu od daljnjeg postupanja i uz ispriku mi vrate i preostale stvare koje su još na DORH-u ( tisuće dokumenata i nekolicina CD-a), ne samo da ću nastaviti pravnu bitku s državom, nego ću i internacionalizirati slučaj do zadnjeg svjetskog uha kojeg ovo sustavno državno maltretiranje bude zanimalo. |
