online

nulla dies sine XVL lineae




31.07.2007., utorak

Robert Pauletić na kvizu istine


Vjerujete li Robertu Pauletiću kad kaže Aleksandru Stankoviću da nema ništa s prljavim podvalama Marinka Božića u Slobodnom tjedniku?


- 00:42 - Komentari (10) Isprintaj #

27.07.2007., petak

Do čitanja ;)


Moram dovršiti jedan davno započeti projekt, pa se neću oglašavati oko dva tjedna. Možete mi mailati na adresu u desnom stupcu, gore. Bok ;)

- 01:38 - Komentari (1) Isprintaj #

26.07.2007., četvrtak

Je li fra Ivan Tolj iz Styrije član Zagorčeva lobija?


Dragulji za rakete S-300 - multimedijalni mix


Neznajući za jučerašnju odluku austrijske istražne sutkinje Christine Forstner dao sam izjavu o rečenom problemu Lidiji Knežević urednici Teme dana Radija 101.
Sve do obznanjivanja odluke, EPH-ovi mediji (Jutarnji, Globus, Slobodna) tvrdili su da na DVD-ima nema ništa što bi kompromitiralo predsjednika Mesića (ništa o čemu je prethodno govorio odvjetnik Hodak).

Siguran sam da je državno odvjetništvo znalo kakva će biti odluka sutkinje Christine Forstner, pa je Mladen Bajić, ili netko njegov, mogao brifirati EPH-ove novinare da su DVD-i čisti promašaj.

Javnost je očekivala da će na jučerašnjem ročištu biti prezentiran sadržaj DVD-a, a DORH je očito znao da neće. Ipak, utješno je da je sutkinja potvrdila da je predsjednikov savjetnik Saša Perković nudi Zagorcu obustavu kaznenog progona. I to je dovoljan dokaz da predsjednik nije govorio istinu u emisiji Sanje Mikleušević "Fokus".

EPH-ovci su nastavili pritisak na Zvonka Zubaka da on pripada famoznoj Zagorčevoj ekipi podzemnih lobista (Markica Rebić, Ivić Pašalić, Miroslav Tuđman, Davor Domazet Lošo...), a Gordan Malić iz Globusa otišao je i korak dalje pa je sa potraživačem 200 milijuna dolara za raketni sustav S-300 povezao fratra Ivana Tolja, menagera Styrije. Istinabog, nije mu spomenuo ime, ali poslao mu je poruku.

Uz aktivnosti Zvonka Zubaka i Vladimira Zagorca vezuje se i ime bosanskohercegovačkog franjevca, inače člana direkcije jednoga hrvatskog nakladnika, dugogodišnjeg aktivnog protagonista domaće medijsko-obavještajne scene

Gordan Malić, Globus, 25. srpnja 2007.


Fra Ivan Tolj je inače, bosanskohercegovački franjevac koji je suvlasnika EPH Ninoslava Pavića 1998. spojio s njemačkim izdavačem WAZ-om, nakon što je Pavić zapao u krizu s Miroslavom Kutlom i Tiskom i tako ga spasio od propasti. Tolj je u BiH bio povezan sa nekadašnjim čelnikom NHI-a Krešimirom Zubakom, rođakom trgovca Zvonka Zubaka. BiH HDZ i hercegovački franjevci sumnjičili su Tolja da radi protiv HDZ-a i da "šuruje" s austrijskim i njemačkim veleposlanicima u Sarajevu. Pod tim optužbama su ga hercegovački franjevci izbacili iz svoje provincije.

Tolj se preselio u Hrvatsku. postao je specijalni savjetnik Ninoslava Pavića, zadnjih godina s navodnom plaćom od 50.000 kuna. Izvor iz EPH mi je posvjedočio da je Toljev ured u zgradi EPH u Koturaškoj ulici bio zaključan kad ga nije bilo tamo tako da u njega nisu mogli ući čak ni djelatnici tehničke službe koji se brinu o sigurnosti zgrade, a koji su istodobno mogli ulaziti u Pavićev ured. Navodno je istodobno radio i kao župnik u Bosanskoj Posavini.

EPH-ovci bliski Josipu Perkoviću zamjerili su fra Tolju što se 2005. za vrijeme trajanja afere Turekova Prezentacija usprotivio Gordanu Maliću koji je kao žrtve bivšeg šefa POA-e gurao Sašu i Josipa Perkovića. Od tada skupina novinara i urednika iz EPH-a Tolja trača kao suradnika njemačke tajne službe BND. Prvi je za njega, javno na ovome blogu napisao da je BND-ovac, bloger Dragi Blog, u zadnje vrijeme poznatiji kao Nemanja:


@Željko: Pavića napustio najvjerniji suradnik Piše: Nacionalova redakcija

Predsjednik Uprave Europa press holdinga Ninoslav Pavić ostao je neugodno iznenađen kad je u nedjelju, 4. prosinca uvečer, doznao da ga je napustio fra Ivan Tolj, jedan od njegovih najpovjerljivijih suradnika. Tolj, koji je u EPH bio glavni Pavićev savjetnik i lobist o čijem je statusu govorila i činjenica da je u Pavićev ured ulazio bez najave i jedini imao ured na katu na kojem i Pavić, u samo nekoliko dana odlučio je prijeći u konkurentsku Styriju pa je s njezinim savjetnikom Marijanom Kostrenčićem dogovorio transfer. Kako ističu Nacionalovi izvori bliski Tolju, on se razočarao u Pavića jer je doznao da mu je lagao u trima krupnim stvarima, a u posljednje vrijeme je bio i nekorektan prema njemu. Na vijest o odlasku najbližeg suradnika Pavića oblio ga je hladan znoj zbog činjenice da Tolj zna gotovo sve tajne iz EPH, a odlazak u konkurenciju sigurno je početak... Žurim van. Javim ti se na kasnejše. Fra, pa Ivan, dakle.

Dragi Blog, 25.01.2006. (09:18) - #

...

Također, vršljajući tim starim spisima, postovima i komentarima, primjetio sam da je do dana današnjega ostala neriješena enigma Tolj!
Naime, nikada se nije - mislim da je to već frapantno! - ništa saznalo o tom specijalnom savjetniku i lobistu gospodina Pavića, čovjeku koji ima izuzetne veze s Kaptolom i, vele, s BND-om, nespecifičnih pogleda na položaj Hrvata u Hercegovini, iako je iz BiH, a koji je, kao u svađi, napustio EPH i otišao u Styriju iako je imao izravan ulaz u Pavićevu kancelariju: Tolj se nikada ne bi trebao najavljivati!

Zanimljivost je, vidljivo je, dvojaka: s jedne strane nevjerojatno je da kao nitko ništa ne zna o tako utjecajnom čovjeku, koji s mjesta sive eminencije EPH - tvrdi se da je on odigrao presudnu ulogu u približavanju WAZ-a Paviću - odlazi u konkurentsku firmu, dok je s druge strane sada već i budali jasno da se u Večernjem listu događa nešto čudno: posve su ga okupirali kadrovi Ninoslava Pavića. Dakle, nakon rečenoga Tolja, tu je Jurleka, kao prvi čovjek Večernjaka, ali sada i Ogurlić, kao Jurlekov proteže: oba su bili u EPH, pri čemu je Jurleka,, da stvar bude zanimljivija, neko vrijeme učio zanat i kod Mudrinića u THT-u, ali i kod Smoleca, u Premisi! Tu je još i Kanceljak, kao organizator Styrijinog pandana Media Ringu, pa je zapravo pravo pitanje je li Večernji konkurentska, ili sestrinska firma? Tj., u kakvom su to točno odnosu WAZ i Styrija, ili, jesu li dečki iz Gruppoa opet na okupu?


Dragi Blog, 24.12.2006. (06:13)


...

Evo ti konačno Tolja, da riješimo još jednu enigmu!

"To mu je uspjelo na jednoj večeri gdje je Fellhofer zajedno s direktorom neke tvornice papira upoznao Sentića i franjevca Ivana Tolja. Fellhofer je sa Sentićem poslije ostvario dobru poslovnu suradnju, a pogodna okolnost bila je ta što je Tolj Pavićev bratić. EPH je u to vrijeme tek počeo izdavati Jutarnji list, danas svoju najprofitabilniju novinu. Kako ona isprva na tržištu nije bila stabilna, Pavić se uplašio za stabilnost cijelog koncerna i počeo je tražiti moguće poslovne partnere. Zahvaljujući toj večeri, WAZ i Pavić su se na koncu strateški povezali. Fellhofer je odradio većinu posredničkih sastanaka s WAZ-ove strane, dok je Pavića i EPH kao posrednik zastupao Sentić. Kako su i Pavić i Schumann u ime svojih firmi profesionalno pregovarali, Fellhofer i Schumannova ljubavnica nisu uspjeli od Pavića dobiti još 1,5 posto provizije za obavljeni posao, jer je on taj postotak isplatio Sentiću."


(XY 06.07.2007. 12:24)


Procjenjujem da se na Tolja i Zubaka nastavlja s pritiskom kako bi trgovac oružjem dao neki dokaz da je Vladimir Zagorec raspolagao s onim famoznim draguljima, koji su formalno povod zbog kojeg se traži njegovo izručenje od Austrije. Kao što možete vidjeti i čuti u gornjem videu Zvonko Zubak je do sada tvrdio da dragulji nisu imali veze s raketama S-300. Hoće li promijeniti ploču?


- 01:20 - Komentari (2) Isprintaj #

24.07.2007., utorak

Zvonko Zubak daje dokaze protiv Vladimira Zagorca?


Zadnjih tjedan dana dobivam signale iz Švicarske kako će Zvonko Zubak, trgovac oružjem koji za od RH potražuje 200.000 milijuna dolara za raketni sustav S-300 pomoći predsjedniku Stjepanu Mesiću i Glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću da prebrode krizu u koju ih je uvalio Vladimir Zagorec sa DVD-ima, a onda danas Ivo Pukanić, jedan od medijskih bojovnika Ureda Predsjednika objavi sljedeću rečenicu:

Ipak, u svemu tome Nacional je doznao jednu ekskluzivnu stvar, koja bi mogla ubrzati cjelokupni proces oko Zagorca - navodno su naša policija i odvjetništvo pronašli trag gdje je završilo famozno “Zagorčevo drago kamenje”.

Ivo Pukanić, Nacional, 23.07.2007.


Da ne biste bili u dvojbi od kud Pukaniću ta informacija pročitajte tekst Berislava Jelinića kojim se staje u zaštitu Zvonka Zubaka da on nije naručitelj falsifikata o Sanaderovih 19 tona zlata.

Zvonko Zubak se želi domoći 200 milijuna dolara (što je 40 puta veći iznos od vrijednosti dragulja za koje se tereti Zagorec) i do sada je podjednako lobirao kako kod predsjednika Mesića - tako i kod Vladimira Zagorca da mu se želja ostvari. O tome vidjeti pod linkovima:

Progoneći Zagorca, Mesić osim za Petrača, lobira i za Zubaka

Deal Zagorec - Zubak

Kako je Josef Roteichner, bivši poslovni suradnik Zvonka Zubaka, svjedočio u Austriji da Zagorcu nije ostavio nikakve dragulje, a Zagorec je s DVD-ima zadao težak udarac Mesiću i Bajiću, potonjem dvojcu nije preostalo drugo nego da sklope čvršći pakt sa Zubakom, koji bi im u zamjenu za jamstvo da će dobiti 200 milijuna dolara, dao informacije o draguljima, upozorava me jedan izvor iz Švicarske.

Mladenu Bajiću i Stjepanu Mesiću je nova informacija o draguljima koju su navodno dobili od Zubaka jedina šansa da nastave proces Zagorčevog izručenja. Hoće li se priča nastaviti u ovom smjeru, vidjet ćemo ubrzo.




- 16:46 - Komentari (10) Isprintaj #

20.07.2007., petak

Tko je Milanoviću smjestio SOA-u?


Zoran Milanović, predsjednik SDP-a pod nadzorom je SOA-e na zahtjev svoje stranke koja je željela provjeriti treba li mu osiguranje. Da bi SOA mogla procijeniti prijeti li mu kakva opasnost, Milanović je podvrgnut nadzoru koji uključuje sve njegove kontakte, pa tako i one s bliskim osobama. Onaj tko je Milanoviću savjetovao takav potez uvalio ga je u probleme koji će mu nanijeti mnogo više štete nego koristi. Ako je ideja njegova, to gore po predsjednika SDP-a.

Bivši predsjednik Sabora i HSS-a Zlatko Tomčić jedno se vrijeme često žalio na prijetnje, pa je ispao smiješan i danas su ga svi zaboravili. Ivica Račan je osjećao ugrozu zbog slučaja Gotovina, ali i slučaja Petrač (u Petračevu stanu je pronađen dokumenta srbijanskog Interpola u kojem je izražena sumnja da je Petračeva ekipa pomogla oko ubojstva Zorana Đinđića, te da se očekuje vraćanje usluge - da bi srpski mafijaši mogli pomoći ubiti Račana), pa je do smrti imao fizičku zaštitu.

Nepoznato je koji bi krugovi mogli ugrožavati fizičku sigurnost aktualnog predsjednika SDP-a. Iz javno dostupnih podataka ne može se reći da mu prijeti netko iz krugova koje se sumnjiči za ratne zločine, organizirani kriminal. HDZ mu sigurno ne prijeti na taj način, a čak i da postoji takva mogućnost pitanje je bi li iz SOA-e za to dobio potvrdu obzirom da je Tomislav Karamarko, ravnatelj SOA-e, blisko povezan s premijerom Sanaderom. Slično je i s mogućnošću da bi prijetnje mogle dolaziti iz kruga oko Milana Bandića. Karamarkovi prijatelji Miro Laco i Mirko Ljubičić Šveps zaposleni su kod Milana Bandića. Moguće je da će SOA "pronaći" neke "lijeve" izvore prijetnji, te na taj način Milanovića onemogućiti da vodi nenadzirani privatni život i da slobodno obavlja politički djeluje pred izbore.

U želji da opravda taj potez Milanović podsjeća na slučaj Sanader-Čačija kada je na zadnjim parlamentarnim izborima predsjednik HDZ-a Ivo Sanader privatno angažirao djelatnika MORH-a Stipu Čačiju, koji je zbog tog posla uzeo bolovanje u MORH-u.

Takvo pravdanje samo dolijeva ulje na vatru dojma o lošem marketinškom potezu. Ako je SDP bio doista zabrinut za sigurnost novog vođe, na koji je način informacija o zahtjevu za procjenom SOA-i došla do Večernjaka? Procurila je iz SOA-e, od nekoga tko je Milanovića nagovorio na taj potez ili od samoga Milanovića?

Ako je procurilo iz SOA-e, to je znak da bi se predsjednik SDP-a najviše trebao bojati upravo te tajne službe. Ako je procurilo od nekoga iz SDP-a, od nekoga tko ga je nagovorio na traženje procjene, taj mu ne želi dobro. Ako je izvor sam Milanović, počinio je prvu veliku marketinšku pogrešku, nakon nedavnog, munjevitog pozitivnog dojma kojeg je počeo ostavljati.

Prije koji mjesec objavio sam da je u SOA-i na mjestu savjetnika ravnatelja postavljen Špiro Miše, bivši SZUP-ovac iz Splita, osoba bliska Ranku Ostojiću, Milanovićevu bliskom lobistu u SDP-u i neslužbenom kandidatu za eventualnog ministra unutarnjih poslova. Procijenio sam da zapošljavnjem Miše aktualni ravnatelj SOA-e Tomislav Karamarko želi ojačati vlastitu poziciju u slučaju pobjede SDP-a na izborima. Imaju li Ranko Ostojić i Špiro Miše veze s gornjim SDP-ovim zahtjevom za procjenom sigurnosti Zorana Milanovića?

Tomislav Karamarko je prošli tjedan prisilio djelatnika SOA-e Tomislava Kovačevića da dadne otkaz nakon nastupa njegova oca Ante Kovačevića u tv showu Piramida kada je Vitez od Odžaka žestoko napao Josipa Perkovića. Tomislav Kovačević je bivši djelatnik SOA-e koji je dospio pod suspenziju jer je vršio sigurnosnu provjeru kandidata za Vladin Savjet za nevladine udruge, telefonom. Njegova oca je očito pogodilo da mu je sin ispao jedina žrtva iz SOA-e skandala kojim su bile pogođene nevladine udruge, pa si je dao oduška u Piramidi tako što je napao oca, predsjednikova savjetnika za nacionalnu sigurnost Saše Perkovića.

Kažu da sinovi ne snose odgovornost za ponašanje očeva, barem se tako opravdava Sašu Perkovića, čijeg oca traži njemačko pravosuđe zbog upletenosti u ubojstva emigranata, ali to pravilo u slučaju famije Kovačević ne vrijedi.

Ovo je tek zadnji skandal u SOA-i o kojem se doznalo. Prethodno smo, Novi list i 45 lines, objavili dosta priča o nepotističkom i klijentelističkom zapošljavanju u SOA-i, pa pored svega predsjednik SDP-a Zoran Milanović kaže da se "SDP-ov pristup politici temelji na poštovanju državnih institucija." Naravno! Ostaje samo pitanje postoji li itko tko će SOA-u natjerati da poštuje zakone.

- 15:24 - Komentari (14) Isprintaj #

19.07.2007., četvrtak

President's Lies


Dijelovi intervjua predsjednika Stjepana Mesića novinarki Sanji Mikleušević Pavić (Fokus, HTV, 17. 07. 2007.)


HRT je iznova na udaru predsjednika Stjepana Mesića. Iako se HTV ničim nije isticao u kritici predsjednika zbog uplitanja u slučaj Zagorec, Mesić je u emisiji Fokus nekoliko puta napao javnu televiziju čak preporučujući da se bavi samo izvještavanjem. Mesić se prijeti zbog nečega što se još nije dogodilo. On se boji da će HTV objaviti sadržaj Zagorčevih DVD-ova na kojima su u društvu s odbjeglim generalom snimljeni Saša Perković, predsjednikov savjetnik i stanoviti francuski agent. Zato Mesić na kraju intervjua traži da se DVD-ovi tretiraju kao rezultat kaznenog djela (neovlaštenog snimanja) kako ih HTV ne bi smio emitirati. Sva sreća da imamo internet (i nezavisne televizije)!




- 01:04 - Komentari (7) Isprintaj #

17.07.2007., utorak

Posuđeni komentar


Tražio sam blogere s hobotnica.blogger.ba komentar na Jarnjakovo i Markačevo sramno svaljivanje krivnje na Ademija na suđenju za ratne zločine u Medačkom džepu:

Nešto sam pratio što je bilo javno dostupno, mada je to ''mršavo''. Evidentno je da se Jarnjakovo svjedočenje svodi na samoobranu, jer oni ''ništa nezna'' ili je dobio amneziju na pojedine događaje.

On mora štititi Markača jer time prikriva svoju odgovornost, što upućuje na to da će Ademi ''popušit'' u koliko se ne pojavi ''zagubljena'' dokumentacija.
Slično je sa suđenjima i u Bosni, gdje su mnogi amnezirani, pa ceh plaćaju sitni zapovjednici, uz pojavu kolateralnih žrtava koji su u biti autsajderi.

Dojučerašnji suborci su tako došli u poziciju da jedan drugog optužuju da bi spasili svoju kožu, jer nema dokumentacije koja bi im pomogla, a zna se da je postojala.
Slučaj Blaškić, Mokronoge, sastanci Bobana,... mogli su biti pravi putokaz, ali je ''nestala'' određena dokumentacija, a onaj tko ju je vodio, ostao je u zavjetrini kao avet bez imena i prezimena.
Neki su čak i imali dokumente kojima su se mogli obraniti, ali su im ''dobronamjerni'' počeli spominjati obitelj, i tu je bio kraj priče.

Netko mora biti osuđen, a tko će to biti, pretpostavlja se.

Usmene iskaze viskopozicioniranih svjedoka, bez priloženih pisanih naredbi, sudac će uzeti onako kako to on bude htio i smatrao objektivnim :)

Kad su u pitanju suđenja, i jesen nastupi, politika će pokazati pravo lice. Predizborni karneval, sa obećanjima o garancijama za Gotovinu, pa čak i osobnim jamstvom Sanadera, ukazuje na svu tragikomiku aktualne politike.
Tko jamči Sanaderu da će ostati na vlasti i čemu tada vrijedi osobno jamstvo? Jamstvena kartica na koju se pozivao, kao i govor na rivi, trajna su uspomena na konvertitsku politiku!

Iz ovoga treba izvući pouku, da je sito koroz koje je prošla ratna dokumentacija, dobro osmišljeno i kontrolirano, zna se od koga. Nas zabavljaju sa tajnim suđenjima u slučaju ''Zagi'' i ''Maestro'', dok oni rade na svojim pravim ciljevima.
Koliko se netko trudio da dokaže istinu, sveopćom medijskom blokadom i cenzurom, razvodni se bilo koja akcija, koja je imalo važna za građane. Partijski odbori i komiteti, imaju doslovno sve pod svojom šapom, pa tako i naše turobne živote. Oni koji progovore istinu gube egzistenciju ili čak glavu.

Analitičari koji su na javnoj sceni, neće kazati istinu /nesmiju/, a to nam govori o majstorskoj cenzuri i centralizaciji sustava, gorega nego u vrijeme Tita i njegova režima.

Samo naivci mogu vjerovati da će Mesić ići na Sanadera ili Sanader na Mesića, što se vidi iz niza dosadašnjih slučajeva. Sander će skupa sa Mesićem, počistiti ratni ''šljam'' i sustav će biti potpuno pod kontrolom KOS-a i UDBA-e, na čelu sa partijskim komitetom, sa Pantovčaka i Banskih Dvora.

Po istoj shemi radi se i u BIH, uz jednu iznimku, da hrvatski komitet nije uspio preuzeti potpunu kontrolu nad HDZ-om BiH, preko satelita Bože Ljubića, koji ima daleko veću ulogu nego što bilo tko to sada nazire. Njegovo porodično stablo i rodbinske veze, daleko sežu u ratnu i poratnu političku dubinu, tako da on nije izabran slučajno, već upravo po toj liniji. Tek će se ovo naslutiti, kad budu u zamahu haška suđenja šestorki, koja je sada na ''odmoru''.

Tko se više sjeća Jelavića, tko ga medijski razapinje,...? takvih ''vitezova'' ima napretek, koji se u okrilju i zaštiti svojih mentora, i komiteta, sada lagano praćakaju u moru pred svojim, ''zaslužno'' stečenim vilama.

Politički cirkus se nastavlja,.. stoka sitnog zuba sve tiše bleji, šišaju ih gdje god i kako hoće, kadrovska križaljka je riješena, udba i kos sa oficirima zbrinuti a politbiro je spreman za EU, jer je izvršio postavljene zadaće svjetskih moćnika.

Živili nam drugovi iz komiteta i partije.
Vrag ih blagoslovio


Hobotnica, 17. 07. 2007


- 20:54 - Komentari (2) Isprintaj #

Bugarsko-libijska inicijativa hrvatskoga predsjednika


Zašto se nitko u Hrvatskoj nije ozbiljnije pozabavio izjavom Seifa al-Islama Gadafija, sina libijskog vođe da će Hrvatska biti jedna od zemalja koje će sudjelovati u isplati 400 milijuna dolara odštete obiteljima libijske djece umrle od HIV-a kako bi pet bugarskih bolničarki i jedan palestinski liječnik bili na slobodi?

Zar je "slobodnim" hrvatskim medijima dovoljna tek izjava iz MVPEI-a da nije zaprimljena nikakva službena inicijativa po tom pitanju?

Gadafiijev sin je kazao da će "novac osigurati međunarodni izvori u obliku vraćanja duga". Dakle hrvatske tvrtke koje posluju s Libijom mogle bi vraćati taj dug?

Zašto se nitko ne zapita što znači činjenica da je ovu informaciju plasirao francuski list "Le Figaro" osobito blizak novom predsjedniku Nicolasu Sarkozyiu?

Treba li stoga vjerovati da je informacija pouzdana, ali da je njeno plasiranje politički motivirano? Naime, diplomatskim kuloarima u Zagrebu uveliko se šuška da je ovakav aranžman između Libije i Bugarske, gdje bi Hrvatska plaćala Libiji otkupninu za bugarske taoce, dogovorio hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, uz blagoslov nekadašnjeg francuskog kolege Jacquesa Chiraca, a da novi predsjednik Sarkozy ne želi prethodnikovo smeće pod svojim tepihom, pa ga "čisti" preko "Le Figaroa". Indikativno je da je hrvatski predsjednik baš neki dan bio u Bugarskoj. Svakakvih tu bisera ima, a medijski mainstrem ih drži u tami pod starim jugokomunističkim geslom "ne talasaj!" Umjesto bisera servira nam se napoj od Vlatke Pokos, Gorana Višnjića...

Čine li javnost svinje?

Hrvatski predsjednik je posredovao u dogovoru Moamaera Gadafija i Britanaca nakon čega je Libija isplatila nešto više od 2 milijarde dolara odštete obiteljima stradalih u napadu na zrakoplov u Škotskoj 1977., i dobila zeleno svjetlo za uključivanje u međunarodnu zajednicu. Sjetimo se da je hrvatski predsjednik imao tu čast kao prvi "zapadni državnik" posjetiti Gadafija.

Mesić je na inicijativu francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca posredovao kod Gadafija i da Francuska od Libije naplati puno manji iznos za žrtve napada na zrakoplov iznad Čada.

Tu nam je informaciju potvrdio Marin Tomulić, svojedobni nabavljač oružja za HV, Hrvat s dobrim vezama u dijelu francuskog političkog establišmenta, ali i svojedobni politički suradnik predsjednika Mesića.

- Francuzi su bili zainteresirani za sudjelovanje u toj priči i Stjepanu Mesiću je prenijeta molba da pokuša kod Gadafija osigurati neke novce za francuske žrtve iznad Čada. Mesić je ispunio molbu, kaže za 45 lines Tomulić.

I da nikog u Hrvatskoj ne zanima je li hrvatski predsjednik ugovorio i ovu čisto terorističko-mafijašku cesiju da hrvatske tvrtke plaćaju otkupninu za bugarske bolničarke, nikako mi ne ide u glavu.


- 01:47 - Komentari (4) Isprintaj #

15.07.2007., nedjelja

Ginekološka ambulanta na bregu


Peticija stanovnika ulice Višnjica, Andrijevićeva, Kosirnikova, Istarska u Zagrebu protiv "nezakonite" gradnje ginekološke ambulante dr. Luke Smolje


Sporna kuća/ambulanta za koju obitelj Horvat tvrdi da je izgrađena za više od 400 kvadratnih metara iznad dozvoljenog


Dvadesetak stanovnika črnomerečkih ulica Višnjica, Andrijevićeva, Kosirnikova i Istarska obratilo se ministrici zaštite okoliša, prostornoga uređenja i graditeljstva Marini Matulović Dropulić peticijom kojom se traži zaustavljanje dalnje izgradnje objekta u vlasništvu Jasenke Smoljo (supruge poznatoga ginekologa Luke Smolje) jer da je do sada izgrađeno više od 460 metara kvadratnih nego što je bilo dopušteno u građevinskoj dozvoli. Stanari su primijetili da neposredni susjed Smoljinih, djelatnik Matulovićkinog ministartva, Ante Burazin gradi objekt koji se ne uklapa u prostorni plan toga područja. Naslovljena ministrica nije pokazala nikakve rekacije na pritužbu građana.

Obitelj umirovljenika Dragutina Horvata koja je inicirala peticiju, svejedno je nastavila dugogodišnju borbu sa sustavom koji ništa ne poduzima na kažnjavanju, a kamoli sprječavanju nezakonitosti.

Ljubica, Olivera i Dragutin Horvat obratili su se 01. lipnja ove godine ministrici Matulović podneskom s podsjetnikom na kronologiju slučaja, (Horvatovi su podnijeli i kaznenu prijavu protiv građevinskog isnpektora Mladena Ogrinca koji je najprije izdao rješenje o obustavi gradnje, a potom je dopustio) i mjerama koje predlažu, među ostalim i da se raspravi o šteti te dnevnom uznemiravanju naše obitelji, te materijalnoj šteti i izazvanim brojnim troškovima od 2004. g. do danas, a ti troškovi premašuju 500.000 tisuća kuna.

S podneskom su upoznali i: Pučkog pravobranitelja Juricu Malčića, Središnji ured državne Uprave Republike Hrvatske, ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva - državnu tajnicu gospođu Perušić, Upravu za inspekcijske poslove, pročelnika Davora Šantaka, savjetnika Davora Mrduljaša u ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Grad Zagreb - Gradski ured za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, Središnji odsjek za prostorno uređenje gđu. Mirjanu Korać Jelić, USKOK, i Transparency International Hrvatska.

Da bi dokazao da ima pravo Dragutin Horvat je svojedobno bio prisiljen sudskom tužbom ishoditi pravo uvida u dokumentaciju o susjedskoj građevini, a obratio se i Hrvatskoj komori arhitekata i inžinjera u graditeljstvu s pritužbom na njihova člana Antu Josipa Kostelca, koji je izradio idejno rješenje kojim je Jasenka Smoljo tražila lokacijsku dozvolu.

Nije obitelj Horvat jedina koja se bori sa vjetrenjačama sustava po pitanju sprječavanja nedozvoljene gradnje u Zagrebu, pa je moguće da zbog toga mainstream mediji ne pokazuju interes za ovaj slučaj. Naš najpoznatiji japanolog Vladimir Devidé u susjedstvu (Hercegovačka ulica) ima skoro identičan problem na kojeg je ukazao u kolumni u Globusu (Vladimir Devidé, APEL AKADEMIKA, Globus, Br. 861 - 5.6.2007), pa nikome ništa.

Blog 45 lines podupire zviždače zato što vjerujem da bez se bez upornog zviždanja neće napraviti ni najmanji pomak u, od vrhova vlasti, proklamiranoj borbi protiv nezakonitosti i korupcije u "sustavu".

P.S. Ako vam je gore promaknuo link na podnesak obitelji Horvat ministrici Marini Matulović Dropulić, preporučam da kliknete ovdje: PODNESAK: HORVAT vs SMOLJO.

- 20:43 - Komentari (5) Isprintaj #

12.07.2007., četvrtak

Zagorčeva francuska veza i Mesićevo medijsko pranje




Novi Feral, gotovo da ignorira temu Perković-Zagorec, pa ćemo se u razmatranju novih momenata u medijskom "pranju" prljavog rublja Predsjednika Mesića zadovoljiti onime što nam je u Predsjednikovu obranu ponudio Nacional.

Tekst Berislava Jelinića u kojem se Zdravka Folnegovića iz Švicarske proglašava autorom falsifikata o Sanaderovom zlatu još je jedan autogol Mesićeve medijske bojne. Kaže se da je Folnegović autor falsifikata o 12 milijuna DEM uplaćenih od jedne duhanske tvrtke na račun Ivića Pašalića, da je 2002. posjetio Ured Predsjednika i obećao dokumente o kriminalu Ivića Pašalića i Ive Sanadera, da je bio pripadnik specijalnog policijskog tima Ranka Ostojića, te da je Ostojić još 2003. tražio da se dokument o zlatnim polugama objavi. Zaključuje se da je Mesić prije četiri godine spriječio Ostojića da predizborno prljavo igra protiv Sanadera, pa da nema logike da je Predsjednik taj dokument davao na procjenu Vladimiru Zagorcu.

Dakle, zaključak je koji se sugerira čitatelju, Ranko Ostojić bi mogao biti odgovoran što se falsifikat o Sanaderu našao kod Zagorca, pa na koncu u Hrvatskom listu.

Šuplja priča. Pod pretpostavkom da je sve što Jelinić piše točno, kako je moguće da Saša Perković nije odmah shvatio da mu Zagorec nudi Folnegovićevu podmetačinu. Saša Perković je pozivao Tereziju Barbarić u Ured Predsjednika da procjenjuje dokumente o transferu novca, dao je Dubravku Merliću određenu dokumentaciju iz tog slučaja kojom je novinar HTV-a pritiskao Barbarićku tijekom prvog razgovora za "Kontraplan". Dakle, Saša Perković je morao znati da među dokumentacijom o transferu novca koja se nalazi u uredu Predsjednika postoje i Folnegovićevi falsifikati, pa je najkasnije kad se vratio u Zagreb, morao znati da mu Zagorec podvaljuje. Da je Ured Predsjednika dobio falsifikat od Zagorca, onda bi Mesićeva medijska bojna, napala Zagorca prije nego se održalo zadnje sudsko ročište o izručenju na kom se i saznalo iz usta austrijskog tajnog agenta da su Perković i Zagorec održali sastanak u Beču. Onda bi priču o Zagorčevim muljažama da ga se ne izruči Hrvatskoj otvorio ovaj tekst Berislava Jelinića, a ne izvještaj iz Beča Željka Petrušića u Jutarnjem listu.

Čak će i Ranko Ostojić s razlogom pretpostaviti da je Jelinić podatke dobio iz Ureda Predsjednika, od Saše Perkovića, koji je, baš kao i njegov otac, a prema podacima Franje Tureka na koje se poziva Gordan Malić, bio pripadnik jednog od Ostojićevih specijalnih timova, baš u vrijeme na koje se odnose optužbe da je tražio objavu Folnegovićevog falsifikata.

Smješta li to Saša Perković Ostojiću? Proširio se čak i trač da su Saša Perković i Zoran Milanović, Ostojićev šef u SDP-u, kumovi. Da su se zbližili za rada u MVP-u devedesetih kada je Perković bio na čelu 7. uprave za sigurnost. Po meni, tu informaciju bila točna ili ne, proširili su krugovi bliski ocu i sinu Perković, kako bi pokušali što dublje uvući u glib u kom se koprcaju zajedno s predsjednikom Stjepanom Mesićem i premijerom Ivom Sanaderom.

Zdravko Folnegović bio je čest gost u Uredu Predsjednika, a Ranko Ostojić nije s njim surađivao niti je tražio da se falsifikat objavi, izjavila je za 45 lines jedna osoba, u to vrijeme bliska Ostojiću.

Pa kad još odvjetnik Vladimira Zagorca Zvonimir Hodak izjavi:

Mesićevi mediji napisali su kako Pantovčak već 5 godina ima taj dokument, a on datira iz 2003.(!)

sve sam bliže uvjerenju da su se Mesić i Perkovići debelo uvalili, da sobom povlače i isprepadanog Sanadera, da bi htjeli uvaliti i Milanovića, i da otpadaju i zadnje teoretske mogućnosti da su se Zagorec i Mesić dogovorili, te da njihov deal pokriva i austrijska vlast.

U želji da poprave političku štetu koju je izazvala Mesićeva izjava da su se austrijske banke opljačkale Hrvatsku Nacional spominje slučaj Miroslava Kutle iz 2002. kada su austrijski tjednik Format i hrvatski Feral istodobno objavili tekstove kako je Kutle sklonio u Austriju 2 milijarde eura, za koje je izjavio austrijskim službenicima da su novac zagrebačkog Kaptola, i da traži upis u austrisjko državljanstvo. Nacional prešućuje da je Mesić izjavio za taj Feral kako Kutle ne smije dobiti austrijsko državljanstvo, nego tek napomnju da ga nije mogao dobiti jer nije imao ispis iz hrvatskog državljanstva, a koji mu nije dalo ministarstvo pravosuđa obzirom da se protiv njega vodio sudski postupak.

Nacional napominje da su se u to vrijeme hrvatskim vlastima nudili razni dokumenti, a donosile su ih osobe koje su nudile svoje usluge i veze u austrijskim financijskim krugovima, ali uz unosnu naknadu.

Nacional je ranije, u više navrata, pisao kako je jedna od osoba iz tog miljea i Milovan Škorić, koji je bio više puta gost u Uredu Predsjednika, a da mu je tadašnji ministar unutarnjih poslova Šime Lučin isplatio 30.000 eura iz MUP-ove kase za informacije koje je donosio iz Austrije.

Prema mojim izvorima, predsjednik Mesić je najmanje tri puta, preko
Željka Bagića slao službeni automobil po Škorića u Austriju.

Škorić bi uskoro i otvoreno mogao postati sljedeća meta oštrih napisa Mesićeve medijske bojne.

Navođenje slučaja Kutle moglo bi se shvatiti i kao upozorenje premijeru Ivi Sanaderu i Ninoslavu Paviću (spominje se i afera Grupo) da bi Ured Predsjednika mogao preko Kutle izvući i priču o 800.000 DM koliko je Sanader dobio od Kutle za posredovanje u dobivanju kredita od Hypo banke, te naravno ozbiljnije podsjetiti na aferu Grupo, ako Sanader i Pavić ne budu uz Stipu Mesića u ovim teškim trenucima.

Da se ojača pozicija spram Zagorca, ali i Sanadera i Pavića poslužio je interview s Romanom Bolkovićem, posrednikom za dogovaranje susreta Perković-Zagorec.

Bolković je ponovo posvjedočio da je inicijativa za komunikaciju došla od strane Zagorca. On bezrezervno zastupa Mesića koji da ima plemenite namjere u rasvjetljavanju kriminala iz devedesetih. Upozorava da se "stvar s Hypom posprema u najmanje tri zemlje" i pridružuje se pozivima Sanadera i Mesića na zaštitu pravnog i političkog sustava od ugroze.

Bolkovića se svojedobno navodilo kao osobu koja je odigrala važnu ulogu u iniciranju afere Grupo. Njegova tadašnja supruga bila je glasnogovornica Miroslava Kutle i navodilo se da su zahvaljujući njoj Državno odvjetništvo i Pukanićev dnevnik Republika došli do ortačkih ugovora. Jasna Babić je svojedobno pisala da je bivša Bolkovićeva supruga zbog toga bila i fizički napadnuta.

Bolkovićeva podvojenost (istodobna mržnja i obožavanje Vinka Grubišića) najviše je došla do izražaja kad je buknula afera "Grupo" i kad se otkrilo da su Grubišić, Pavić, Kutle i, vjerojatno, Pašalić nakanili zagospodariti glavninom ovdašnjeg medijskog prostora. Kad su objavljeni dokumenti o tajnom ortakluku i kad su Grubišić i Pavić pospremljeni na dvodnevni boravak u Remetincu, Bolković je u "Slobodnoj Dalmaciji" i "Večernjem listu" platio po stranicu oglasnog prostora, pa se onda poduhvatio pisanja o Grubišićevoj bezgrešnosti, njegovu talentu i svekolikoj ljudskoj veličini. Taj bi čin bio čudan i bez spoznaje da je upravo Bolković sudjelovao u distribuciji dokumenata o tajnome ortakluku moćne četvorke: njega je, naime, godinu dana prije izbijanja afere "Grupo" Miroslav Kutle opunomoćio za zastupanje svih svojih financijskih, ortačkih i poslovnih interesa, pa mu je zbog toga bila dostupna sva njegova poslovna dokumentacija.

Tokom tih godinu dana između Kutline punomoći i objavljivanja afere "Grupo" Bolković je bio naivno pomislio kako će se, uz Kutlinu pomoć, jednom zauvijek obračunati s Vinkom Grubišićem, oduzeti mu vlasništvo nad OTV-om i, ako bog da, pospremiti ga iza rešetaka. Računao je pritom i na pomoć novoizabranog predsjednika Stipe Mesića s kojim ga je vezivalo prijateljstvo iz disidentskih dana, pa je po Zagrebu naveliko pričao kako će upravo on zauzeti ključno mjesto u krojenju hrvatske medijske zbilje, mjesto što je u Tuđmanovoj Hrvatskoj bilo namijenjeno Iviću Pašaliću. Ispalo je sasvim drukčije: Bolković je, naime, podcijenio snagu Kutlina kumstva s Grubišićem, a precijenio je svoj utjecaj na predsjednika Republike.

Ivica Đikić, AIM, Zagreb, 19.8.2001.


Možda je tada Bolković precjenio svoj utjecaj na predsjednika Republike, ali danas je očito da je vlasnik OTV-a danas prijeko potreban Stipi Mesiću i da se ta potreba zadovoljava na obostrano zadovoljstvo.

P.S. Približava se dan kada ćemo svi biti u prilici vidjeti sadržaj dva DVD-a na koje se poziva obrana odbjegloga Zagorca. Na jednom je snimljen razgovor Zagorca i agenta francuske tajne službe, napomnje u Globusu, odvvjetnik Zvonimir Hodak. To je već treći put da se spominje susret Zagorec-francuski špijun. Prvo je o tome pisao Mark Cigoj, pa Ivanka Toma. Navodilo se ta je taj francuski agent reketario Zagorca u ime jednog kandidata na nedavnim francuskim predsjedničkim izborima.

Pojavile su se dvije neslužbene priče o tom famoznom susretu. Po prvoj, riječ je o Zagorčevoj provokaciji kojom se želi kompromitirati francuskog predsjednika Nikolasa Sarkozia, jer se pretpostavlja da bi on mogao utjecati da se ubrza istraga koju je u Francuskoj protiv Vladimira Zagorca, potaknuo bivši nabavljač oružja Marin Tomulić. Ta teorija teško pije vodu jer bi podrazumijevala da su Zagorec i Mesić u dealu, obzirom da je prvoprijavljeni na Tomulićevoj listi predsjednik Mesić. Odnosno, ako bi Zagorec išao kompromitirati Sarkozia i Tomulića, time bi prvom redu učinio uslugu predsjedniku Mesiću. Ponavljam da sumnje u taj deal oporgavaju i momenti koje sam opisao u gornjem tekstu.

Druga priča kaže da je Zagorec pod sintagmom francuski agent zapravo mislio na Roberta Valdeca (kojeg su tako označili Franjo Turek prema Globusu i Marin Tomulić u pismu 45 lines).

Vladec je bivši Zagorčev prijatelj, bio je i glasnogovornik Zagorčeve helikopterske tvrtke Hiko. Vladimir Zagorec je devedesetih navodno poslovao sa sinom francuskog predsjedničkog kandidata Jean-Marie Le Pena. Robert Valdec je pratio francuske predjsedničke izbore 2002. i objavio interview s Le Penom. Navodno je blizak i s nekim Le Penovim ljudima poput bivšega legionara Dominiqua Erulina, koji se navodio kao organizator pljačke pariškog draguljara iz osamdesetih, za koju je suđen Ante Gotovina. Špekulira se da je Zagorec ostao dužan neke novce ljudima bliskim Jean-Marie Le Penu i da ga je na to došao podsjetiti Robert Valdec.
Špekulira se da je Valdec naglo otputovao iz Zagreba na Bliski Istok, kako bi se, za razliku od Romana Bolkovića, na vrijeme sklonio od frke kada koja će se stvoriti objavljivanjem njegove uloge u slučaju Zagorec.

Le Pen je bio predsjednički kandidat i na prošlim izborima, a Turek i Tomulić bi Zagorcu mogli posvjedočiti da je Valdec francuski agent, i eto ti zaokružene priče.

Sve će se te špekulacije, nadajmo se, raščistiti 25. srpnja kada bude javno dostupan sadržaj DVD-a.

- 14:41 - Komentari (20) Isprintaj #

06.07.2007., petak

Sanader povjerovao "obavještajnom podzemlju", pa tražio Milanovićevo očitovanje


Prošle subote kod Vesne Kljajić u Noćnoj mori umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo optužio je SDP i HNS da koriste aferu SOVA da bi destabilizirali Sanaderove napore u aferi Maestro, jer se boje da će u okviru istrage o kriminalu u HFP-u biti razotkrivene nezakonite radnje Slavka Linića i Radimira Čačića.
Lošo je u srijedu u Hloverkinoj Temi dana pokazao Hrvatski list sa Sanaderovih 19 tona "ustaškog zlata" na naslovnici. Odmah je rekao da je riječ o jednom od činova velike zavjere kojom nas se želi odvesti na Zapadni Balkan.
Njegov špijunski i novinarski kolega (obojica su suradnici Hrvatskog lista iz Zadra) Markica Rebić zapaprio je u Večernjaku:

Zadarski tjednik Hrvatski list u novom broju tvrdi da je, prema računu koji su objavili, Ivo Sanader 2003. godine pohranio 19.875 kilograma zlata u Bank Leu na Britanskim djevičanskim otocima.

Ističu i da je predsjednik Mesić preko Saše Perkovića tražio od generala Zagorca da potvrdi autentičnost računa. Znakovit je i nadnaslov naslovnice - “Mesić protiv Sanadera”.

– Aferom se praktično želi dovršiti proces “detuđmanizacije” i razbijanja HDZ-a, ispalo je da Mesić istodobno razbija HDZ i grli se sa Sanaderom, a čemu je trebao poslužiti Zagorec – tvrdi Markica Rebić, bivši visokopozicionirani obavještajac, sada autor tekstova u Hrvatskom listu.

Priča koja se na to vezuje ona je o 19,8 tona zlatnih poluga koja bi trebala sugerirati teze o skrivenom nasljedstvu, tzv. “partijskom blagu”. – Na dokumentu o tajnom računu stoji ime Sanadera, no držim kako je riječ o falsifikatu – kaže Rebić.

Zvonimir Hodak, odvjetnik Zagorca, kontrateze da je Zagorec dao dokument Perkoviću, naziva “pokušajem spašavanja vojnika Ryana s Pantovčaka”.


Davor Ivanković, Večernji list, 05.07.2007


Glavni urednik Hrvatskog lista označio je predsjednika SDP-a Zorana Milanovića i predsjednika RH Stjepana Mesića kao urotnike:

Sve to, kao što smo naveli, svjedoči da se predsjednik Mesić u posljednje vrijeme svojim inicijativama okrenuo protiv premijera Sanadera. U tom ga potiče i glavni tajnik njegova ureda Boris Šprem koji je iznimno bliski prijatelj novoizabranoga šefa SDP-a Zorana Milanovića te svi zajedno čine sve da na idućim izborima pobijede Sanaderov HDZ.

Ivica Marijačić, Hrvatski list, 05. srpnja 2007.


Očito je da je ekipa s desna zaigrala na kartu razdora između Sanadera i Mesića, uplevši u igru i Milanovića kojeg se predsjednik HDZ-a plaši više nego se bojao Carle Del Ponte. Činjenica je da su Sanader i Mesić u teškom dealu što je primijetilo i preko 70
posto gledatelja Baginog Otvorenog kad je gostovao predsjednik države
. Glupost je da je Mesiću veza s Milanovićem u ocrnjivanju Sanadera Šprem. Milan Bandić je bliži Mesiću od Borisa Šprema. Mesić je čak Milanoviću poručio neka više angažira u stranci Bandića, a zagrebačkog se gradonačelnika smatra Milanovićevim najljućim protivnikom u SDP-u. Razmatrao sam i scenario kako bi Milan Bandić mogao krenuti u obračun s Milanovićem upravo preko lika i djela Borisa Šprema.
Vjerujem da je Marijačiću taj tekst poslužio kao predložak za promašenu tezu o uroti Milanović-Mesić.

Dio bivših špijuna, vojnika i policajaca okupljenih oko Hrvatskoga lista ne može oprostiti Ranku Ostojiću, drugom Milanovićevom unutar sdpovskom savezniku, što je operativno provodio suradnju s britanskom tajnom službom u lovu na Antu Gotovinu i Ivicu Rajića. Spremni su u svakom trenutku, kao što su to u nekoliko navrata i učinili u komentarima na ovome blogu, primijetiti da je Ranko Ostojić 2001. zajedno sa Sašom Perkovićem bio u jednoj sličnoj pregovaračkoj akciji u Austriji kada se trebalo s Hrvojem Petračem dogovoriti o uvjetima odazivanja na informativni razgovor vezano za ubojstvo Vjeke Sliška. Pretpostavljalo se da se je Hrvoje Petrač jedno vrijeme skrivao u Zagorčevoj austrijskoj kući, koja je preko izjave Gorana Granića 2003. došla na glas i kao skrovište Ante Gotovine, pa je to valjda bio povod da austrijski špijun Mario Keitz ostvari suradnju s Vladimirom Zagorcem. Prijatelj Hrvoja Petrača Ivo Pukanić objavio je info o Ostojićevoj i Perkovićevoj posjeti Petraču. Očekujem da će se dio desnih koji udara na Milanovića poslužiti Pukijevom informacijom da bi potvrdili tezu kako je Ranko Ostojić blizak sa Sašom Perkovićem, a Saša Perković je uvalio Zagorcu falsifikat o Sanaderu, dakle u tome prste ima i Milanović koji je opet blizak s Ostojićem. No, ni ta varijanta ne drži vodu. Moguće tek da bi predsjednik Mesić mogao Ostojića pritisnuti navodnom umoćenošću u tetošenje Petrača kako ga on i Milanović ne bi trenutno kritizirali zbog uloge u aferi Zagorec, odnosno da Ranko Ostojić ne spominje pojedinosti koje su mu poznate o dealu Mesić-Gotovina.

Ivo Sanader koji se sad našao u nebranom grožđu, prije svega jer se nije protivio Mesićevim intervencijama u slučaj Zagorec od kada ga je inicirao Hrvoje Petrač, toliko je isprepadan najnovijim događajima da istovremeno napada obavještajno podzemlje (Rebića i Domazeta) i poziva se na jake veze s Mesićem:

Napominjući da ne govori samo u svoje nego i u Mesićevo ime, premijer je sa sjednice Vlade poručio javnosti da “Maestro svoj posao nije završio” i da ga nikakve objede i podmetanja obavještajnog podzemlja neće odvratiti od borbe protiv organiziranog kriminala i korupcije.

Deana Knežević, Večernji list, 05.07.2007


i vjeruje mu:

Premijer smatra kako napadi dolaze dolaze od onih “koje je zahvatila operacija Maestro” koja, istaknuo je, još nije završena (po Domazetu: SDP i HNS op. ž.p.)...

- Ne želim vjerovati da je ovdje riječ o izbornoj kampanji i da je možda netko iz drugih stranaka, oporbenih stranaka (po Marijačiću Zoran Milanović op. ž.p.) u ovome imao prste, ali očekujem njihovo jasno očitovanje - rekao je Sanader na sjednici Vlade. Premijer je, dakle, ne samo osumnjičio oporbu, nego je oporbene čelnike javno pozvao da se ograde od pokušaja kompromitiranja državnog vrha i tako unaprijed stanu u njegovu obranu.

- Jer, ako izostane to očitovanje, stvorit će se dojam u javnosti, odnosno barem pitanje zašto se ne ograde od ovoga - poručio je Sanader. Oporbeni čelnici bili su zatečeni tim premijerovim potezom jer, tvrde, nemaju nikakve veze s pričom o zlatnim polugama. Čelnici oporbe ne žele stati u obranu premijera prije nego što se provede istraga i utvrdi jesu li sporni dokumenti autentični ili falsificirani.

Nikola Jelić, Suzana Barilar, Jutarnji list


Predsjednik SDP-a je bio izravan u odgovoru:

Te premijerove riječi predsjednik SDP-a Zoran Milanović nazvao je "kvazipozivom", poručivši premijeru da "u Hrvatskoj ne stvara atmosferu izvanrednog stanja i opće opasnosti".

Milanović je, u telefonskoj izjavi za Hinu, ocijenio da se Hrvatska ponovno bavi prošlošću, i to onom HDZ-a.

"Močvara o kojoj govori Ivo Sanader je HDZ-ova močvara iz 90-ih, on i druga gospoda iz HDZ-a bili su u toj močvari. Ni ja ni SDP nemamo ništa s tim", kazao je Milanović, ocjenivši da je "isključivo aktualna vlast kriva ako je Hrvatska spala na to da ju ugrožava jedan bjegunac pred zakonom".

Hina, Večernji list, 05.07.2007


Ivo Sanader i druga gospoda iz HDZ-a (Zagorec, Mesić, Rebić, Domazet, Petrač...) su močvara iz devedesetih. Stvarno, kakve bi SDP i Milanović trebali imati veze s njihovim obračunima?

Ivo Sanader ima razloga biti zabrinutim, jer uopće nije iskren kada kaže da će te ostatke močvare iz devedesetih odstraniti iz društva.

Što je recimo s pričom da je Miroslav Kutle deponirao u Austriji 2 milijarde eura. Hoće li Sanader tražiti od Austrije da Kutle vrati te novce Hrvatskoj? Priječi li ga u tome informacija koju ima u ladici Dragan Novosel, zamjenik Mladena Bajića, da je osobno na ime provizije što je Kutli pomogao da dobije kredit kod Hypo banke, od najozloglašenijeg HDZ-ovog tajkuna, dobio 800.000 eura

Stjepan Mesić je svojedobno tražio od Austrije da Kutli ne da državljanstvo kako HDZ-ov mag privatizacije ne bi nesmetano mogao uživati u teško opranom novcu. Ivica Đikić, Feralov urednik izravno involviran u aktualno Mesić-Perkovićevo uplitanje u slučaj Zagorec, 2003-e se zgražao kako se predsjednik Mesić sprema na razgovor primiti Miroslava Kutlu, nakon što je javno prigrlio Jamba. Nikada kasnije nismo čuli je li se susret Mesić-Kutle dogodio, ali je sigurno da predsjednik Mesić nije Sanaderovog partnera u poslu s Hypo bankom, uopće ne spominje u aktualnoj priči s povratkom opljačkanog novca. Sve dok Mesić šuti o Kutli, Sanader može biti siguran u predsjednikovom zagrljaju. Naravno, šutjet će i Feral jer je Đikić odan Mesiću, Vlada je pomogla opstanku splitskog tjednika, kojeg je k tome kupio Kutlin bivši partner iz afere Grupo, Ninoslav Pavić.

- 02:39 - Komentari (28) Isprintaj #

05.07.2007., četvrtak

Policija uhitila prijateljicu Vladimira Fabera, savjetnika ministra Kirina


Optužila Mesićeva vozača za kamatarenje, pa uhićena


Vlasnica zagrebačkog kafića koja je nedavno optužila vozača predsjednika RH Stjepana Mesića za kamatarenje, uhićena je sinoć u Zagrebu, javlja Jutarnji list.


Mesićev vozač kamatario vlasnicu zagrebačkog kafića?


Prema pisanju tog dnevnog lista, D.P. je uhićena po nalogu zagrebačkog Općinskog suda, koji je za njom raspisao dvije potrage s naznakom "uhititi i sprovesti u zatvor".

Dotična je, podsjetimo, nedavno ugledala Darka Lukinića, djelatnika MUP-ove Uprave za posebne poslove sigurnosti, na proslavi Dana državnosti kako sjedi iza premijera Sanadera i predsjednika Mesića, pa se obratila novinarima predočivši ugovor o zajmu s Lukinićem sklopljen 1999. godine.


U njemu stoji kako je vlasnica kafića od Lukinića posudila 7000 tadašnjih njemačih maraka uz mjesečnu kamatu od osam posto, od čega je vratila 3000. Također je ustvrdila kako je prije sklapanja tog ugovora Lukiniću plaćala "zaštitu".

Mesićev ured samo je kratko potvrdio da ih je D.P. 2001. godine obavijestila o slučaju, a iz MUP-a su poručili da protiv njihovog djelatnika Lukinića dotična nikad nije podnijela prijavu.

Business.hr, 05.07.2007



Šokirala me ova vijest jer znam da je D.P. 2005. bila u vezi s Vladimirom Faberom, donedavna šefom osječke policije, odnedavna savjetnikom ministra Kirina. U dobrim odnosim je bila i s Tomislavom Karamarkom, šefom SOA-e, pa čak mi je prenijela Karamarkovu poruku da on zna na čijoj se strani borio djed moje supruge u Banjaluci za 2. svjetskog rata. Znam da joj je Željko Bagić 2001. ishodio da se Lukinić udalji iz osiguranja predsjednika. Ona je bila angažirana u pričama oko Ante Gotovine i Helene Puljiz. Poznaje dosta novinara i Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. Na pomolu je velika afera.

- 13:15 - Komentari (4) Isprintaj #

04.07.2007., srijeda

Romano Bolković u ulozi novoga predsjednikova Ive Pukanića


Skoro će dvije godine kako Romano Bolković (danas u Globusu predstavljen u dvije uloge: posrednik u dealu Mesića-Perković-Zagorec i bloger Nemanja) komplimentira informacije na 45 lines i hvali blogersku angažiranost. U preko od 90 posto slučajeva on me nazove. Počesto se slaže sa onim što objavim o Mesiću, Perkoviću, Paviću, Pukaniću, Karamarku...

Dvaput je najavljivao da će me pozvati u goste na svoj OTV. Zamolio me da posredujem kod Radovana Smokvine kojeg je namjeravao ugostiti kao jedinog ispravnog zagovaratelja istine o sudbini iseljeničkog novca namijenjenog naoružavanju Hrvatske. I baš kad je Smokvina trebao doći na snimanje emisije iz Švicarske Romano me nazvao da on hitno mora u bolnicu i da otkazuje interview do slijedeće prilike. Nije otkazao Smokvini izravno iako su u međuvremenu njih dvojica komunicirali bez mog posredovanja. Slijedeća se prilika nije dogodila.

Znao sam da ga kružok Mesićevih novinara specijaliziranih za kriminal i tajne službe (Jasna Babić, Ivica Đikić, Ivo Pukanić...) svrstava u vojno-policijsko-kriminalni milje generala Vladimira Zagorca, pokojnog Vjeke Sliška, umirovljenog policajca Vjeke Brajovića, bivšeg Glavnog inspektora Branka Jordanića.
Osobno pamtim da je koncem devedesetih bio blizak predsjedniku Stjepanu Mesiću i šefu SOA-e Tomislavu Karamarku.

Na početku našeg telefonsko-elektronskog druženja (nikad nismo popili kavu), koje je on inicirao, kazao mi je da je s predsjednikom Stjepanom Mesićem razgovarao o meni. Nisma ga pitao što predsjednik misli o meni. Nije me zanimala mogućnost da Romano kod Mesića intervenira za mene, jer bih bio moralni idiot kada bih od onoga koga smatram najodgovornijim za svoje profesionalne probleme tražio da mi pomaže. Bilo bi to u najmanju ruku pristajanje na ucjenu. Zato sam tu temu zaključio nabrajanjem svega što mislim da je Mesić zeznuo.

Oduševljeno me nazvao kada sam objavio desetak sati prije izlaska Nacionala objavio pojedinosti iz interviewa Terezije Barabarić kojeg su Pukiju sredili predsjednik Stjepan Mesić i Saša Perković.

Nisam mu otkrivao izvore preko kojih sam saznavao pojedinosti političko-špijunske upletenosti dvojca Mesić-Perković u istragu o tajnim računima, ali bih mu pojasnio poneku okolnost kako sam došao do podataka, na taj način jamčeći njihovu vjerodostojnost.

Čekao sam u kojim će se okolnostima Romano Bolković očitovati o lojalnosti između Stjepana Mesića i Vladimira Zagorca.

O tome da je bio lojalniji Mesiću, saznao sam i objavio tek neki dan.

Stavio se Bolković u ulogu novoga Mesićeva Pukanića, koji je sličnu ulogu igrao u predsjednikovu propalu dealu s Antom Gotovinom. Ante Gotovina je poštedio Mesića, Pukanića i Željka Bagića iako je deal koji su jedno vrijeme zajednički odrađivali propao. Vladimir Zagorec je udario na Mesića i Perkovića, a na meti je i Bolković. Nije mu lako. A ne pomaže mu ni prijateljstvo s Ninom Pavićem. Mirjana Dugandžija i Bisera Fabrio uvalile ga u Globusu u blogerski skandal.

Neću podsjećati da od rujna prošle godine iznosim indicije kako Mesić i Perković vode nelegalnu operaciju protiv Vladimira Zagorca, a da u priči dirigirano sudjeluju svjedoci Terezija Barbarić, koja bi trebala potvrditi da je Zagorec vanbračni sin Franje Tuđmana, koji je za uzvrat što mu je "otac" dao neograničenu moć, imao zadaću preko RH Alana i na druge načine financirati ostatak familije Tuđman (Nevenkin Netel u prostorima MORH-a, Sinišin karting, Ankičine kupovine...) i Ferdinand Jukić koji je Državnom odvjetništvu izjavio da su Zagorčevi dragulji blago koje su ustaše opljačale Židovima, čuvao ih Stepinac na Kaptolu, pa ih Kuharić dao Tuđmanu da kupi oružje.

Najavljivao je Zagorec da će u borbi da ne bude izručen koristiti sva sredstva. DVD-e sa Sašom Perkovićem u Beču koje je je snimila austrijska tajna služba koristi kao argument o Mesićevom političkom pritisku na pravosuđe, i da je javnost preko Hrvatskog lista informaciju da je Ivo Sanader prošvercao van 19 tona zlata (kaže admiral Lošo - ustaško blago).

Dakle, ako je Zagorec utopio ustaške dragulje, Ivo Sanader je zamračio ustaško zlato. Logika je ispravna. Koliko ima dokaza za prvu tvrdnju na osnovu koje se traži Zagorčevo izručenje, toliko ima i za drugu. Naravno da su odmah skočili svi koji u ovom trenu trebaju spašavati državnu čast: Davor Butković, Ivo Pukanić, Stjepan Mesića i Ivo Sanader.

Davno sam prognozirao da će Mesić potonuti u obavještajnom mulju, a sad se čini da za sobom povlači i Sanadera.

- 21:55 - Komentari (27) Isprintaj #

02.07.2007., ponedjeljak

Okrenimo se budućnosti!


Prilog Damira Devića za emisiju Forum Tihomira Ladišića, HTV 2004. Sudjeluju Mislav Bago i Vladimir Šeks


Predsjednik Stjepan Mesić dvaput je preko svojih savjetnika za nacionalnu sigurnost intervenirao u posao pravosuđa, dogovarajući se sa odbjeglim generalima.
U slučaju Gotovina Novi list je objavio izjavu predsjednika saborskog odbora za untarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ante Markova da su hrvatske tajne službe u kontaktu s Gotovinom. Evo citata iz današnjeg Novog lista o uplitanju u slučaj Zagorec:

Prije svega, predsjednik Mesić osobno je potvrdio sastanak sa Zagorcem, ali je naglasio kako nije on, nego Zagorec, prvi tražio kontakt. Zašto se vjeruje Hodaku, a ne vjeruje se Mesiću?...

No, od dalekosežnih nagađanja natrag u domaće nepometeno dvorište: ovdašnja je javnost oduvijek bila spremna olako pozobati mamce sumnjivih tipova i pripremiti lomaču za dokazane protivnike kriminala. Otkud to, nije posve jasno – ali da je riječ o simptomu socijalnoga straha od kriminalaca, to možemo biti prilično sigurni. I sve dok budemo tek tako opozivali one koji se kriminalaca ne boje, taj strah nećemo pobijediti...

Boris Pavelić, Novi list, 02. 07. 2007.


Trebao je kolega Pavelić nazvati Romana Bolkovića i priupitati ga je li ga Zagorec tražio da kontaktira Mesića ili je bilo obratno. Mogao je zvati i Romana Bindera Zagorčevog prijatelja koji je sudjelovao u dogovaranju kontakta. Tko će zvati, tko će provjeravati. To bi bilo nešto kao istraživačko novinarstvo, a to je već sumnjivo. Propala bi teza da je Stipe Mesić dokazani protivnik kriminala. Stipe Mesić i njegovi medijski zagovornici već sedmu godinu ne rade ništa živeći od priča o Tuđmanovom kriminogenom režimu. Ne znam ni za jedan slučaj da su Mesić i njegovi medijski poklonici inzistirali da se jedan ozbiljni slučaj kriminala istjera do kraja. Mogu navesti najmanje desetak
primjera kada je Mesić preko svojih novinara ucjenjivao nazovi kriminalce, ne radi zadovoljenja pravde već radi ostvarenja nekih interesa koji ga vežu s mutnim tipovima, koje mu je baš u interviewu Borisu Paveliću predbacio bivši prijatelj Slobodan Budak.

Eto baš izborne 2003-e, preko fra Tomislava Duke (svećenik sa pištoljom za habitom) Mesić se skompao sa Stipom Gabrićem Jambom, koji je devedesetih bio sinonim za kriminalnu privatizaciju na jugu Hrvatske.

Dobio Jambo krila, jer preko Mesića mu se smješio posao sa Gadafijem, a lakše bi uz predsjednikovu potporu mogao prebroditi neke probleme s dubrovačkim državnim odvjetništvom, pa raspalio po svom tajkunskom ocu, potpredsjedniku HDZ-a Luki Bebiću, koji se sa Vladimirom Šeksom i Ivom Sanaderom spremao za izbore.

Stipe Gabrić Jambo, metkovićki gradonačelnik koji je HDZ i njegove čelnike Vladimira Šeksa i Luku Bebića optužžio da su ga reketarili, dobio je, čini se, novog političkog mentora, predsjednika Stjepana Mesića, koji kaže: »Što se tiče Jamba, on je gradonačelnik, nije nikada osuđen za kriminal i, ponavljam, moja je dužnost surađivati«.

Šeks i Bebić proglašavaju Jamba lažljivcem i najavljuju tužbe. Predsjednik Mesić pak priziva
pravnu državu da ispita Jambove navode o reketarenju...

Željko Peratović, Vjesnik, 26. kolovoza 2003.


Kolega Antun Masle davno je provalio Bebićev i Jambov kriminal, ali to dokazani borci protiv kriminogenosti ne obadaju:

Stipe Gabrić Jambo najbolji je primjer gluhoće i sljepila korumpiranog aparata HDZ-a i svih njegovih mehanizama, od politike do pravosuđa i policije.

Iako su sredinom devedesetih Metkovićem tutnjale noćne eksplozije od bombi podmetnutih pod vozila svakojakih protivnika, okolica nije šutjela. Jambo je napravio grešku kad je, kao čovjek s najjačim političkim zaleđem, zaigrao na sve.

Prvi veliki skandal, prvi slučaj prisluškivanja šefa hrvatskih tajnih službi, kreće od njega i njegova političkog zaštitnika Luke Bebića, ali da se tad, 1995., u kriminogenom okruženju meke granice, nije našlo nekoliko hrabrijih ljudi, kakvih se nije moglo naći ni u manje ugrijanom okruženju, prvi dokaz sprege tajkuna s visokopozicioniranim političkim mentorima nikad ne bi izišao na vidjelo.

Rušenje "Metkovke"

Što se dogodilo?

Luka Bebić, tadašnji šef svih tajnih službi digao je slušalicu u Zagrebu i okreenuo broj Jambova mobitela u Metkoviću. Počeo mu je davati upute kako da sruši vlast u "Metkovki", mjesnoj tvornici kruha i tjestenine. U razgovoru od nekoliko minuta on i Jambo složili su se da će, ako treba, umjetno stvoriti krizu, zaustaviti isplatu plaća i izvesti na ulicu sve radnike poduzeća, pa neka poslovodstvo misli kako da s tim iziđe na kraj. Ali, razgovor je snimljen, a snimkaje bezuvjetno ponuđena "Globusu". S ljudima koji su je imali sastao sam se nekoliko dana poslije u Hotelu "Ston". Objavili smo je već u sljedećem broju, u formi dramskog dijaloga između Bebića i Jamba, s točkicama umjesto nepristojnih izraza kojima su njih dvojica častili svoje lokalne protivnike.

Uslijedila je reakcija na zasjedanju Sabora. Te srijede, iz saborskih klupa, Luka Bebić mahao je cmo-bijelim "Globusom" pitajući se kako je moguće da njega, šefa svih hrvatskih tajnih službi, prisluškuju, snimaju i to još objave. Nije stalo na tome. Provedena je policijska istraga: svi akteri, uključujući i novinara, podvrgnuti su obradi, a javile su se i "subjektivne snage". Jedan od kolega iz "Vjesnika", s pozicije predsjednika Suda časti Hrvatskog novinarskog društva, pokrenuo je postupak zbog nepoštovanja novinarskog kodeksa objavom snimke privatnog telefonskog razgovora.

Najpošteniji je bio Luka Bebić. Ni u jednom od nekoliko intervjua nije zanijekao da je vrpca autentična. No, ipak je pokrenuta policijska istraga. Policija me pozvala na obavijesni razgovor o tome odakle mi kaseta. Branio sam se citirajući neku odredbu Zakona o javnom priopćavanju po kojoj nisam dužan odati izvor infomiranja. Policija je ionako znala. Ukratko, znali su kad smo se i gdje sastali i tko je predao kasetu. Jedan od aktera, poslije je osuđen na uvjetnu kaznu.

Antun Masle, Globus, 3. ožujka 2000.


Predsjednik Mesić se potrudio da ga danas podržavaju i Jambo i Luka Bebić, pa će potonji u stilu Borisa Pavelića izjaviti:

• Je li predsjednik Mesić zaslužio opoziv ako se dokaže da je generalu Zagorcu umjesto pravosudnih organa nudio pomilovanje od sudskoga postupka?

- Ne znam što je nudio i je li uopće predsjednikov savjetnik otišao na razgovore. Predsjednik RH se brine, po članu 93. stavku 2. Ustava, o skladnom djelovanju svih organa državne vlasti. Predsjednik RH nema nikakve odgovornosti čak i ako bi poslao nekakvog svog savjetnika. Kao da u politici nema razgovora s ljutim neprijateljima?! Kako bi inače ikada došlo do mira!?!

• Ne mislite li da je to ipak miješanje u pravosuđe i da je na Državnom odvjetništvu, a ne predsjedniku države, da odlučuje komu će ponuditi da bude pokajnik?

- A tko kaže da je ponudio status pokajnika?

• Pa ako se pokaže točno ono što tvrdi odvjetnik generala Zagorca?

- To ne može ponuditi nitko osim onoga tko na to ima pravo, a zna se tko je to. Ali dužnost je predsjednika RH da pokuša na neki način iznivelirati stvari u državi, da ne bude nepotrebnih šteta za Hrvatsku. Ako je savjetnik bio ondje sa znanjem predsjednika Republike, predsjednik Republike zna zašto je on ondje išao. Ne bih htio nagađati zbog čega je išao i što je pregovarao, ako je pregovarao.

Nataša Božić, Jutarnji.hr, 01.07. 2007.


I kao što kaže Vladimir Šeks u gornjem videu "Okrenimo se budućnosti!"

- 14:37 - Komentari (7) Isprintaj #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Siječanj 2012 (1)
Svibanj 2010 (1)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (19)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (22)
Prosinac 2007 (15)
Studeni 2007 (16)
Listopad 2007 (19)
Rujan 2007 (14)
Kolovoz 2007 (8)
Srpanj 2007 (14)
Lipanj 2007 (24)
Svibanj 2007 (17)
Travanj 2007 (33)
Ožujak 2007 (37)
Veljača 2007 (32)
Siječanj 2007 (29)
Prosinac 2006 (26)
Studeni 2006 (34)
Listopad 2006 (31)
Rujan 2006 (29)
Kolovoz 2006 (25)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (18)
Svibanj 2006 (24)
Travanj 2006 (28)
Ožujak 2006 (34)
Veljača 2006 (35)
Siječanj 2006 (43)
Prosinac 2005 (26)
Studeni 2005 (35)
Listopad 2005 (33)
Rujan 2005 (31)
Kolovoz 2005 (18)
Srpanj 2005 (24)
Lipanj 2005 (34)
Svibanj 2005 (32)
Travanj 2005 (47)
Ožujak 2005 (15)



45 lines © 2005, Zeljko Peratovic

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se