online

nulla dies sine XVL lineae




31.03.2007., subota

Politička korektnost i hrvatsko licemjerje


Osula se paljba po Danku Bljajiću jer je s razlogom rekao Anji Šovagović Despot i Jurju Njavri: Zar ćete glasati za Sutlića. On je Srbin.

Bljajić je optužen za govor mržnje, u blažim slučajevima za političku nekorektnost. Zanemaruje se da je riječ o ironičnoj primjedbi upućenoj pravim osobama.

Anja Šovagović-Despot je često angažirana na priredbama koje se bave zaštitom svetosti Domovinskog rata i nijednom do sada nije pokazala javni pijetet prema nevinim žrtvama srpske nacionalnosti stradalim u Gospiću 1991. ili nakon "Oluje".

Juraj Njavro je primjer zloupotrebe žrtve u političke svrhe. On je nedavno javno napao HTV-ovo prikazivanje dokumentarnog filma Lora jer da film izjednačava žrtve Vukovara s žrtvama na strani agresora. Te je žrtve izjednačio onaj tko je omogućio, organizirao, zapovjedio i prikrivao zločine u Lori. HTV je te zločine samo prikrivala do istupa Maria Barišića u Latinici 2001.

Nedjeljko Pintarić, predstavnik KC u Vijeću HRT-a nedavno je zatražio da se filmove iz Srbije prevodi na hrvatski, odnosno titluje. I on je glasao za Vanju Sutlića vjerojatno ponesen iznenadnim napadom nacionalne i vjerske snošljivosti.

Zamislite samo koliko je pokojni Milan Levar bio politički nekorektan kada je prozivajući gospičkog šefa SIS-a, Mikija Karića za ratne zločine, rekao da je riječ o Srbinu čiji su roditelji iz Knina, a da je on promijenio u ratu vjeru i naciju.

Bljajićeva se pogreška sastoji u tome da je krivo pretpostavio da je Sutlić Srbin jer su mu roditelji Srbi. Ali tako su i u jednom uglednom lijevo-liberalnom listu izražavali čuđenje činjenicom da roditelji Mladena Schwartza nisu Hrvati (majka Židovka, tajnica kabineta partizanskog generala Koče Popovića, a otac Jovan), a da se Shwartz smatra velikim Hrvatom.

Jedina koja se tamo s pravom mogla osjetiti pogođenom Bljajićevom primjedbom je Darinka Janjanin, predstavnica srpske nacionalne manjine u Vijeću. No, ona je očito ispravno razumjela da Bljajić nema ništa protiv Srba već da puca u državotvorno i ino hrvatsko licemjerje.

Vanja Sutlić je dakle kandidat HDZ-a, SDP-a, Katoličke crkve i predsjednika Stjepana Mesića i on će u skladu s ukazanim povjerenjem, isto i opravdati.

- 18:03 - Komentari (14) Isprintaj #

Nemanja o Paviću kao najmoćnijem čovjeku u Hrvatskoj


Ninoslav Pavić (izvor vaseljena.blog.hr)


EPH od Europske unije traži lovu za osnivanje postdiplomskog studija novinarstva u Splitu, a suvlasnik EPH Ninoslav Pavić, kupovinom Hypo Alpe-Adria Consultantsa, kako piše Nemanja, postaje najmoćniji čovjek u Hrvatskoj. Premijer Sanader neće reći je li EPH platio državi u skladu s ugovorom sve obveze proistekle iz kupnje Slobodne Dalmacije.

EPH-ovi mediji su mjesecima donosili priče kako su ozloglašeni Vladimir Zagorec i Ivić Pašalić sumnjivi komitenti Hypo Alpe Adria Banke. Je li Hypo Alpe Adria Banka pod pritiskom ucjena prodala Hypo Alpe-Adria Consultants Paviću i Anti Nobilu, odvjetniku Hrvoja Petrača, čitajte više kod Nemanje!

P.S. Klikom na donji link vidjet ćete statistike Nemanjinog bloga.

- 01:16 - Komentari (6) Isprintaj #

30.03.2007., petak

Hrvatski list provodi lustraciju štiteći Josipa Perkovića



Uputa Drage Čolaka, jednog od šefova u mostarskoj Udbi, svom tada podređenom u Udbi Ivanu Bandiću, aktualnom veleposlaniku RH u Mađarskoj što da napravi za prihvat Ludviga Pavlovića, jedinog preživjelog "revolucionara" iz bugojanske skupine.

Raspolažem identičnom dokumentacijom o udbaškim aktivnostima aktualnog hrvatskog veleposlanika u Mađarskoj, Ivana Bandića u slučaju jedinog preživjelog iz bugojanske skupine, Ludviga Pavlovića, objavljenom jučer u Hrvatskom listu. Ivan Bandić je kao operativac mostarske Udbe zajedno sa svojim tadašnjim nadređenim Dragom Čolakom 1989. posjetio Pavlovića u zatvoru u Sremskoj Mitrovici . Nakon godinu dana Čolak mu piše uputu kako se pripremiti za Pavlovićev dolazak iz zatvora. Marijačić krivo piše da je uputu Bandiću napisao Tomislav Kokor, načelnik II uprave sarajevske Udbe. Kokororov se potpis nalazi na dokumentu na koji je nadopisana uputa rukom Dragana Čolaka. No ta greška bi se mogla zanemariti kada ne bih bio gotovo siguran da Marijačić raspolaže i drugim informacijama povezanim sa slučajem Bandić-Pavlović, a koje u igru uvlače i Josipa Perkovića, Bandićevog glavnog zagovaratelja kod predsjednika Stjepana Mesića. Marijačić spominje da je Ludvig Pavlović 1991. poginuo kod Posušja u sumnjivim okolnostima, ali ne nabraja nijednu od njih, a upravo je taj događaj bitan za rasvjetljavanje uloga Ivana Bandića i Josipa Perkovića u Pavlovićevoj sudbini.

Svjedok pogibije Ludviga Pavlovića
.
Livajic_ekipa
Ivan Livajić drži hrvatski barjak. Nenac, drugi s lijeva.


Mate Bašić: U intervjuu Nacionalu Mladen Naletilić Tuta, zapovjednik širokobriješke Kažnjeničke bojne, spominje vas kao jednoga od rijetkih preživjelih iz prvih trojki od kojih je nastala Kažnjenička, zajedno s Andabakom, Pavlovićem...

Ivan Iko Livajić (Khomeini): Točno je, bio sam tamo, ali se ne sjećam više imena svih ljudi. Znam da je Tuta donio snajpere. Glavnu riječ u to je doba vodio Gojko Šušak. On i Tuta u to su doba bili zajedno. Tuta mi je javio da dođem jer treba onemogućiti konvoje JNA pri prolazu kroz Hercegovinu, a kojima su tenkovi, topovi i municija prebacuju iz Mostara, preko Širokog Brijega, Posušja i dalje, sve do slavonije. U međuvremenu, u Slavoniji je ranjen Ivan Andabak. S njima sam uvijek dobro surađivao.

Jedne je večeri u moju kuću došao Ludvig Pavlović. Imao je papire od Ministarstva obrane RH kojima je mogao dokazati da u ime MORH-a vodi akcije u BiH - s time da se to ima smatrati tajnom, da Hrvatska ne bi bila optužena!

Pošli smo Nenac, Ludvig, Katić, ja, sedmorica nas ukupno. Blokirali smo kanjon iznad Posušja. Ja sam kretao isturen, sasvim naprijed. Znali smo da JNA dolazi s nešto više od 50 ljudi i s dva tenka.

Greška je bila što je vozilo kojim smo namjeravali blokirati kanjon prerano u njega ušlo.

Sjećam se da je pokojni Ludvig govorio kako je Adolf Andrić, vođa Bugojanaca stradao kad se podigao iza zaklona.

Nažalost, tako je stradao i Ludvig.

Ne mogu zaboraviti tu sliku: bio sam 200 metara ispred njega. Ludvig nam je bio naredio da ih ne ubijamo ako oni ne počnu prvi pucati.

Vikao im je da da se predaju. Namjeravali smo oružje zarobiti i nabrzinu ga prevesti u Hrvatsku. No, oni su osuli strahovitu paljbu iz hecklera po nama, počeli su skakati u zaklone. Njihov prvi pinzgauer u koloni dobio je,valjda, 500 metaka. Na njihovu je tenku stajao mitraljezac koji je rafalima pucao na nas.

A ja sam predlagao da mi u pripremi akcije probijemo brdo, miniramo ga i sve ih zatrpamo zemljom! Bolje bi tako bilo.

Mate Bašić, prosinac 1995. Nacional/45 lines, 01.07.2005.


Dakle, Gojko Šušak i Tuta Naletilić su organizirali akciju u kojoj je kao jedini poginuo Ludvig Pavlović. Akcija je bila u drugoj državi, a Ludvigu Pavloviću su dali u MORH-u i potvrdu da može voditi akcije u BiH u rujnu 1991. Tadašnji Šuškov pomoćnik za sigurnost bio je Josip Perković. On je izdavao takve potvrde. Organizirao je i Tutin dolazak u Hrvatsku, a imao je na vezi i Tutinog tjelohranitelja Veselina Marinova. Perković je u srpnju 1991. operativno pokrivao grupu u kojoj je opet kao jedini ubijen Miro Barešić.

Dakle, Bandić je proslijedio Perkoviću sve podatke o Pavloviću. Perković pripremio Pavlovića za "akcije po BiH, a ovaj poginuo u "sumnjivim okolnostima" na području koje je pokrivala mostarska Udba, u sukobu s JNA.

Šteta što Veljko Kadijević nije raspolagao ovim podatkom. Sigurno bi dao bitno drugačiji interview business.hr-u.

Ali, Marijačić je znao i da je Ivan Bandić 1992. uhapsio i dovezao u Imotski u SZUP na ispitivanje svoje bivše kolege iz mostarske Udbe Radu Vukojevića i Ivana Lasića da bi se pokušao iskupiti za postupanje u slučaju Ludviga Pavlovića, a ni to nismo imali priliku pročitati u Hrvatskom listu.

- 03:41 - Komentari (3) Isprintaj #

29.03.2007., četvrtak

Karamarkovo "špijunsko podzemlje" u Tirani


Žali se Tomislav Karamarko, ravnatelj SOA-e, neki dan u Saboru na opasno djelovanje špijunskog podzemlja. Vjerojatno motiviran borbom protiv podzemlja, pred tjedan i pol dao je otpusitit iz SOA-e četvoricu djelatnika, prebacivši ih na posao u Carinskoj upravi kod Mladena Barišića, na poslove običnih carinika. Četvorica su interno osumnjičena da su davali podatke Vesni Škare-Ožbolt, Đurđi Adlešić, Milanki Opačić, novinarima Novog lista i autoru 45 lines. Jedan od njih je po nacionalnosti Srbin, izbačen iz SZUP-a početkom devedesetih po etničkom kriteriju, a vraćen u službu nakon 2000-e temeljem sudske presude. Najbolji način da ga se riješi, Karamarko je našao u optužbi, ničim dokazanoj, da je dilao povjerljive informacije. Po internim zakonskim aktima o ustrojstvu i radu SOA-e Karamarko ima mogućnost nekoga premjestiti iz tajne službe u bilo koje drugo tijelo državne uprave i to je i učinio.

Podržan od parlamentarnih stanaka Tomislav Karamarko provodi veliko čišćenje u SOA-i kako bi se ona u budućnosti, neometana od sumnjivaca iznutra, mogla potpuno posvetiti poslovima specijalne zaštite štičenih osoba, kao prvorazrednom nacionalnom interese. Što to znači SOA je demonstrirala nedavno za vrijeme neslužbenog posjeta predsjednika Stjepana Mesića Albaniji, gdje je osiguravala Predsjednikov navodni susret s predstavnicima francuske tvrtke Lactalis, koja je kasnije kupila od Luke Rajića Dukat. Izgleda smo nakon operne Verone dobili i korupcijom opjevanu Tiranu. Mislim zar ikoga više čudi zašto je predsjednik Stjepan Mesić primio Luku Rajića prije prodaje i pružio mu podršku?!


- 16:06 - Komentari (7) Isprintaj #

Valdec, Kuljiš, Pilsel...


Robert Valdec i kum Gojka Šuška, djelatnik HEP-a, umirovljeni general Ivan Kapular zajedno s 12 bivših agenata Mossada obučavali su prošle godine novinare u Izraelu kako se ponašati u zonama visokog rizika


Voditelj "Istrage" Robert Valdec raspisao se na svome blogu o svojim pustolovinama po Bliskom Istoku i Srednjoj Aziji. Osobno, mene bi više zanimalo da potanko opiše kako se zajedno s generalom Ivanom Kapularom, često povezivanim sa skrivanjem Ante Gotovine, dospio za instruktora u firmu bivših agenata Mossada.

Kaže sudac Ivan Turudić da ga je svojedobno odvjetnik Hrvoja Petrača, Ljubo Pavasović Visković upozorio da ako bude išao u Izrael, neka obavezno provjeri ima li u putovnici žig neke islamske zemlje, jer da ga neće pustiti u Svetu Zemlju. Kako je to Valdec mogao šetati po islamskom svijetu i istodobno uživati povjerenje Mossada? Meni to nije jasno, a kome je, neka mi javi!

P.S. Radimir Čačić, razvikani kandidat za premijera nakon Sanadera sinoć u Epicentru NOVE TV napao kolumnistu Novog lista Dragu Pilsela da ga je kao predsjednik Foruma 21 pokušao reketariti, te da se kasnije ispričavao i molio za oprost.

P.P.S. Denis Kuljiš, kolumne koje piše za Globus, prvo objavi u banjalučkim Nezavisnim novinama.



- 00:56 - Komentari (4) Isprintaj #

28.03.2007., srijeda

Redatelj loših špijunskih trilera s Pantovčaka


Možda sam ja prvi, ali ne i jedini koji je izrazio sumnju u autentičnost intervju s Veljkom Kadijevićem u Business.hr-u.

Prema Silvani Perici u Večernjem listu istu je sumnju izrazio i Antun Kvakan, zamjenik glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića.

Nova Tv javlja da je Kadijevićeva rodbina preko odvjetnika poručila da je intervju izmišljen jer da Veljko nije dao intervju hrvatskim medijima već 17 godina.

A Enis Zebić razgovarajući s Višnjom Starešinom za Slobodnu Evropu saznaje: Podatak da je novinarka jednog portala, u nekom gradu, dobila Kadijevića na telefon, prepoznala njegov bariton, a sve je to činila prije nego je priča objavljena u jednom beogradskom listu, ne zvuči mi baš uvjerljivo.

Za razliku od Višnje koja pretpostavlja da su režiseri ovog lošeg špijunskog trilera u Beogradu, ja i dalje smatram da se redatelj nalazi na Pantovčaku.

Podsjećam i na lažni intervju Josipa Jovića s Mirkom Norcem, kojeg je HTV-e, baš kao i ovaj Kadijevićev, obilato citirala u Dnevnicima.

I Danko Bljajić tvrdi, gle čuda u Nacionalu, da se redatelj drame s tučnjavom na Prisavlju nalazi na Pantovčaku. Bljajić i Suzana Jašić, dvojac koji se javno suprotstavio Mesić-Galićevom kandidatu za mjesto Glavnog ravnatelja HRT-a, zadnji put je protestirao zbog Galićevog cenzorskog odrađivanja za Mesića u slučaju proustaškog govora u Australiji (Rotim-Družijanić). Dakle znaju Bljajić i Jašićeva o čemu govore i kako funkcionira koruptivni odnos na relaciji Mesić-Galić. Kod nas je možda najizraženiji oblik korupcije ovaj usluga za uslugu. Galić je Mesiću davao više prostora nego što je zakonom propisano na HTV-u i HR-u i na razne cenzorske načine sprječavao širenje negativnih vijesti o predsjedniku, a ovaj ga za nagradu šalje, prije isteka mandata na televiziji, za veleposlanika u Francusku, te njegova prijatelja Vanju Sutlića gura na upražnjeno mjesto glavnokomandujućeg HRT-om. Pitanje je samo u kolikom novčanom iznosu bi se mogla izračunati ova korupcija, a ne je li to nezakonito ili nije.

No, predsjednik Mesić se najbolje brani napadajući, i sebe postavljajući za vrhovni moralni i ini Autoritet, pa umjesto da odgovori na pitanje zašto gura Sutlića, on napada Bljajića i Kolarevićku da su nedemokratični i da su se potukli jer nije prošao njihov prijedlog.

Dajte nam što više Mesićevih špijunskih sapunica na javnu tv!



- 01:32 - Komentari (6) Isprintaj #

27.03.2007., utorak

Predsjednik Mesić on-line


Novinarka Business.hr-a Nada Starijaš-Al-Issa objavila je intervju s Veljkom Kadijevićem u 26.3.07 11:02. Predsjednik Stjepan Mesić ga je već pročitao do 15,30 i komentirao u emisiji Hrvatskog radija S Predsjednikom uz kavu.

Ide li predsjednik Stjepan Mesić redovito na internet i koje adrese posjećuje, trebalo bi ga pitati u razgovoru za PC Chip ili Bug povodom ovog priznanja da se promptno informirao na business.hr-u. Šalu na stranu, mene slučaj s ovim intervjuom opet podsjeća na Pukanićev intervju s Gotovinom, kojeg je Mesić, prema Pukijevoj priči, pročitao prije nego li je objavljen. Je li možda tako bilo i s ovim tekstom? Ako su mu pokazali intervju prije objave, zašto u business.hr nisu odmah zatražili Mesićevu izjavu, nego se čekalo da komentar dadne preko Hrvatskog radija?

Nada Starijaš-Al-Issa bila je jako štura odgovarajući na upit iz Večernjeg lista o autentičnosti razgovora:

Na pitanje je li doista razgovarala s nekadašnjim generalom JNA i sekretarom za narodnu obranu, N. Starijaš All-Issa kaže kako je prepoznala njegov "promukli bariton" te kako je posve sigurna da je to on. Dakle, novinarka je mjesec dana pokušavala preko različitih veza stupiti u kontakt s Kadijevićem, što je na kraju i uspjela, kaže.

U spomenutom parku nju je prepoznala osoba koju ne poznaje, stupila s njom u kontakt, s mobitela pozvao neki broj. Potom je čula Kadijevića, snimila njegove riječi, a pošto je izjavu snimila, vrpcu je morala vratiti. U redakciji tjednika nisu željeli otkriti je li još tko iz redakcije bio s autoricom.

Silvana Perica, Večernji list, 26.03.2007 19:44


A u Srbiji je vijest o Kadijevićevom intervjuu slabo odjeknula. Tek jedan komentar na siteu B92:

Ovo su smešne vesti, neozbiljne... Kadijević je tada bio ministar odbrane SFRJ. Tada bio savetnik, radio i za Amerikance, dobio imunitet?! Nemojte molim vas, ovo prelazi granice čak i specijalnog rata.

(Andersen, 26. mart 2007 18:25)



Na forumu B92 postirao sam tekst s 45 lines o sumnjivom intervju i dobio dva odgovora. Jedan je zapravo pitanje od kud uopće frka oko Kadijevića, a u drugom se kaže:

Naravno da je riječ o prozirnom hoaxu, samo će proć par dana dok se to i pokaže.

Motiv eto nije Aprilili, za to je malo uranilo, pa mislim da si na dobrom, ustvari na odličnom tragu..

Roger Sanchez, post 27 Mar 2007, 02:29


Dnevnik Blic, koji je zakuhao priču oko Kadijevića pred par tjedana viješću da je bivši ministar obrane SFRJ savjetnik koalcijskih snaga u Iraku u da ima američki imunitet, odnosno boravište u SAD-u, ne javlja ništa o Kadijevićevom intervjuu u Business.hr-u.

Predsjednik Stjepan Mesić koji je u emisiji Hrvatskog radija gostovao zajedno s Lazom Pajićem iz Državnog odvjetništva informiran je i mogućnosti da je Vladimir Zagorec vanbračni sin pokojnog Franje Tuđmana:

Na potpitanje voditelja emisije da u kuloarima i na forumima nekih internetskih portala kruži priča da je Zagorec navodno Tuđmanovo izvanbračno dijete i da je njegova majka bila bliska suradnica predsjednika Tuđmana, Mesić je rekao kako je i on za to čuo, ali da ga to ne zanima, već vrijednost pojedinog čovjeka.

Business.hr/Hina, objavljeno 26.3.07 19:40


Još jedna stvar kao naručena za predsjednika Stjepana Mesića. Naravno da će se sada otvoriti rasprava o tome, čim je Mesić stvar potvrdio, a bit će kao što sam i najavio:


Priča o Zagorcu kao Tuđmanovom vanbračnom sinu biti će odličan paravan za sve Mesićeve sumnjive poslove s Petračem i drugima iz špijunskog i kriminalnog podzemlja.

45 lines, 13.03.2007.


Zašto novinari koji imaju pristup predsjedniku Mesiću i propituju ga o sadržajima na internetu svom sugovorniku ne postave pitanja o Žarku Pavlini, koji se navodno obogatio trgujući oružjem i sudjelujući u prijevari Ane Jendriš-Jelesić i sličnim temama koje se u obilju mogu naći na 45 lines, a o kojima iz mainstream medija ne samo da do sada nisu pitali predsjednika, nego ne objavljuju ni retka?

Dok se to ne dogodi, ja ću i dalje tvrditi da Mesić manipulira medijima u Hrvatskoj.

Popodnevni update:

Američki veleposlanik: Neka se Kadijević javi policiji ako vjeruje u ono što je kazao Business.hr-u


Američki veleposlanik u Hrvatskoj Robert Bradtke nakon provjere u SAD-u tvrdi da Kadijević u Washingtonu nema ni prijatelja ni zaštitnika.

Veleposlanik Bradtke ističe da je Kadijević u zabludi ako misli, kao što je izjavio za Business.hr, da mu SAD garantira imunitet od progona pred pravosudnim tijelima Republike Hrvatske.

Ako Kadijević stvarno vjeruje, kako je kazao, da ga se ne može kazneno goniti, Bradtke mu predlaže da izađe iz svog skrovišta i prijavi se prvoj policijskoj postaji te će se sam uvjeriti da je u zabludi što vjeruje u američku zaštitu.

Američki veleposlanik tvrdi da mu je iz Washingtona potvrđeno da Kadijević nije rekao istinu u izjavi koju je dao novinarki Business.hr-a o svojoj ulozi savjetnika vojne koalicije u Iraku te konstatira da SAD ne sklapa nikakve nagodbe s ratnim zločincima.


business.hr, objavljeno 27.3.07 14:23



A tko, nakon ove Bradtkeove izjave, vjeruje da bi Kadijević išao izjavljivati Business.hr-u da ga štite Amerikanci?

- 15:55 - Komentari (0) Isprintaj #

26.03.2007., ponedjeljak

Dvije analize: O Miškoviću i Kadijeviću




Sanader nam umjesto Luke Rajića dovodi Miroslava Miškovića

Upitala su se dvojica blogera sm i frederik na Pollitiki što stoji iza Sanaderovih i Todorićevih prigovora Luki Rajiću i dali naslutiti da ćemo odgovore vidjeti uskoro.

Evo, koji sam ja trag ponudio:

Luki Rajiću su, prije nego Zagorcu, oteli sina. Platio je otkupninu i odselio u Švicarsku. Vi se upitajte je li naručitelj otmice bio isti kao i kod Zagorca! Čujem da je Rajić prije prodaje Dukata Lactalisu kupio dio vlasništva u Lactalisu tako da je on sada suvlasnik Dukata

Nastavak se upravo dogodio u Sanader-Pavićevoj Slobodnoj Dalmaciji gdje Frenki Laušić kao odgovor na Rajićev potez predlaže Todorić-Miškovićev model. Nemojte zaboraviti da je uoči posla stoljeća između Todorića i Miškovića nastupni intervju za hrvatsko tržište osobno odradio jedan od Pavićevih specijalaca iz Globusa, Darko Hudelist. Važno je za naglasiti da je u tom tekstu, gotovo beznačajnu pažnju hudelist posvetio činjenici da je Mišković svojedobno bio otet od strane Legije i ortaka te da je u roku 24 sata otmičarima platio 6 milijuna dolara u kešu. Sad su u Hrvatskoj odjednom poželjni srpski biznismeni, čije se porijeklo kapitala veže uz Miloševića i plaćali su reket mafiji koja je ubila tamošnjeg premijera. Rajić koji je plaćao domaćoj mafiji i Zagorec koji je odbio plaćati, proglašavaju se nacionalnim izdajnicima.

45 Lines, Polliika.com, 26/03/2007


Mesić naručio Kadijevićev intervju?


Ekskluzivni intervju Veljka Kadijevića novinarki Business.hr-a Nadi Starijaš-Al-Issa kao da je naručio predsjednik Stjepan Mesić, kojega potpisana novinarka često hvali. Prema Nadinom opisu, razgovor je vođen u konspirativnijim uvjetima nego su razgovarali Gotovina i Pukanić. Tonski je zapis morala uništiti (je li tko čuo ton razgovora Pukija i Ante? zašto ga Puki nije puknuo kao mp3-u na site Nacionala?), a fotografije naravno nema. Sve bi se to dalo progutati da Kadijević kroz čitav razgovor ne napada Stjepana Mesića i hvali pokojnog Franju Tuđmana. A što je najkontradiktornije, novinarka je od Kadijevićevih ljudi dobila stenogram razgovora Tuđman-Kadijević i objavila ga bez ograde kao da se radi o teškoj ekskluzivi, a zapravo je riječ o uratku KOS-a Aleksandra Vasiljevića publiciranom najprije u Beogradu 2000-e u vidu knjige uz audio kasetu, pa onda u Slobodnoj Dalmaciji, Gordoganu, a Ante Marković je izjavio Gordanu Maliću 2003-e da je on taj razgovor dobio od ekipe BBC-a koja je snimala "Smrt Jugoslavije".

Evo kako Nada Starijaš-Al-Issa prepričava stenogram koji je dobila od Kadijevićevih ljudi:

Kadijević je vjerovao Tuđmanu

Kadijević je tijekom razgovora za Business.hr nekoliko puta spomenuo da je vjerovao Tuđmanu, jer se "držao dogovora". Kao primjer i dokaz tomu dostavljen nam je stenogram njegovih razgovora s Tuđmanom o zaustavljanju borbi u Šibeniku u ljeto 1991. Tom prilikom razmatrali su kako zaustaviti "vatru". Na Kadijevićevo upozorenje: "Ako se rješenje ne nađe za stolom, onda ćemo se vratiti ratu", Tuđman panično odgovara: "Onda ćemo se vratiti ratu! Što to znači? To znači užas, razaranje...".

U istom stenogramu Kadijević upozorava Tuđmana na Antu Markovića, tadašnjeg saveznog premijera, uvjeravajući ga da mu ne smije vjerovati. Kadijević je, stoji u stenogramu, Tuđmanu kazao: "Marković misli da smo ti, ja i Milošević huligani koje treba objesiti", te da njih dvojica ne mogu biti ti "koji će stvarati mir". Stoga Kadijevića "taj Marković uopće ne interesira", jer on je "šarlatan, neznalica u svakom pogledu...", a osim toga: "Poražen je na sjednici Vlade, što ti, fala Bogu, znaš."

Business.hr, 26.3.07 11:02


A evo što je o tome Maliću rekao Marković:

Na završetku tog razgovora, novinari BBC-a su me zamolili: Biste li vi bili spremni, kad mi snimimo taj film i kad budemo imali u montaži prvu verziju, da je pogledate i da nam date neko svoje mišljenje. Ja sam rekao: pod uvjetom da nigdje ne objavite da sam ja u tome sudjelovao. I oni su, kad su napravili prvu montažu filma, poslali sav materijal. To sam pogledao u studiju Austrijske televizije u Grazu. Dao sam im neke sugestije, od kojih su neke primili a neke nisu, a oni su meni na završetku, kao, recimo, zahvalnost za to što sam ja u tome sudjelovao, dali jednu kasetu, razgovor Tuđman - Kadijević, u vremenu kad se vodila bitka za Šibenik.

*Zbog čega su vam to dali?

- Zato što otprilike polovicu tog razgovora između Kadijevića i Tuđmana čini razgovor o meni. Očito sam interesirao i jednog i drugog.

*Kakva je to bila vrsta razgovora?

- Obojica su me procjenjivala, ispipavali su jedan drugog pitanjima o meni. Tuđman je pitao Kadijevića kakav je to odnos između njega i mene. A Kadijević je odgovorio da ja u Generalštabu nikoga ne cijenim i da bih naradije da zarate Hrvatska i vojska. Uglavnom, Kadijević je vrlo loše o meni govorio. Tuđman je pitao, ali nije potvrđivao ništa.

Gordan Malić i Ante Marković, Danas, Beograd, 13-28. novembra 2003. godine


A isti razgovor je koristio i Slobodan Milošević u svojoj obrani pred ICTY-em ispitujući svjedoka Vladislava Jovanovića.


Čudna mi je ta Kadijevićeva logika da se ide "umiljavati" hrvatskom puku, koji je u zadnje vrijeme na njega naoštren, tako što će hvaliti Tuđmana, a kuditi Mesića.

- 16:09 - Komentari (3) Isprintaj #

Što će njemačkim istražiteljima o svom kolegi iz Udbe Josipu Perkoviću reći Branko Traživuk i Ivan Lasić


Beogradski Institut za bezbednost


Javio je Večernji list 23. o.m. da njemački istražitelji dolaze u BiH radio prikupljanja informacija vezano za ubojstvo Stjepana Đurekovića, odnosno nastavak suđenja Krunoslavu Pratesu. Ukoliko je najava točna, najvjerojatnije idu obaviti razgovore
s Brankom Traživukom i Ivanom Lasićem, bivšim kolegama iz UDBE Josipa Perkovića.

Upućujem na neke ranije postove na tu temu:

Stjepan Đureković, Krunoslav Prates i Josip Perković

Hoće li Josip Perković i Božidar Spasić na sud zbog Stjepana Đurekovića?

Josip Perković: Fascinirale su me neke Tuđmanove prosudbe

Predsjednik HOS-a Željko Kekić o Josipu Perkoviću

Posljednji hercegovački ustaša

Indikativno je da je sin Stjepana Đurekovića, Damir ubijen u Torontu 1987., kako kaže Josip Boljkovac na 50 metara od Gojka Šuška, a da je to ubojstvo prikazano kao samoubojstvo. Te godine je u Kanadu k Šušku i kompaniji došao dr. Franjo Tuđman.

P.S. Među onima koji priželjkuju da njemačko pravosuđe, kad već neće hrvatsko, izrekne pravorijek o djelima državnog terorizma koja se pripisuju Josipu Perkoviću, ima i zabrinutih koji smatraju da će hrvatski mediji pod kontrolom Perkovićevog lobija, čim započne nastavak suđenja Pratesu, startati s pričom o silovanju u logoru za Bošnjakinje Vojno, koje se pripisuje Vici Vukojeviću, sucu Ustavnog suda RH i jednom od svjedoka koji su u Münchenu svjedočili protiv Josipa Perkovića. Po njima, uvod u takav razvoj događaja već je napravila Vedrana Rudan zadnjom kolumnom u Nacionalu:

Bošnjakinja iz Stoca, zaštićena haaška svjedokinja, koja živi u Švedskoj s djetetom koje je začeto u HVO-ovu logoru Vojno, tvrdi da ju je ondje pokušao silovati hrvatski ustavni sudac Vice Vukojević. Bi li Vice Vukojević bio sudac Ustavnog suda da je ustrijelio psa?

Vedrana Rudan, Nacional, 19.03.2007.

- 11:42 - Komentari (1) Isprintaj #

Valdecovo priznanje potvrđuje da Gotovina nikada nije bio u bijegu


Marin TOMULIĆ

Francuska


Zanimvljiva su putovanja Roberta VALDECA dugogodišnjeg „vozača“ konzulata a zatim ambasade republike Francuske u Zagrebu, odnosno u Hrvatskoj.
Njegovo drsko priznanje da je da je zapravo on putovao po svijetu služeći se krivotvorenom putovnicom na ime Kristijan HORVAT a ne Ante GOTOVINA potvrđuje da u Hrvatskoj ne postoje ni javno mnijenje ni slobodni mediji ni hrvatska oporba te da je sve odradio u dogovoru s režimom na vlasti u Hrvatskoj od 2000. godine.
Cilj VALDECOVIH putovanja, režiranog intervijua GOTOVINE u NACIONALU te pisma GOTOVINE Stjepanu MESIĆU je danas nažalost poznat – međunarodna kriminalizacija hrvatskog generala Ante GOTOVINE, domovinskog rata te države koja je izrasla na tim temeljima.

MESIĆI, BAJIĆI, PERKOVIĆI, LONČARIĆI, KARAMARKOVIĆI, TUREKI, BAGIĆI, OREŠKOVIĆI i ostali VALDECI koji su od samog početka obrambenog rata u Hrvatskoj organizirali ciljane zločine nad pripadnicima srpske manjine u Hrvatskoj u cilju diskreditiranja buduće samostalne i suverene republike Hrvatske danas mogu biti zadovoljni. U suradnji s međunarodnom zajednicom i međunarodnim sudom u Haagu uspjeli su se obračunati s „zagovornicima rata i rušiteljima Jugoslavije“.

Drsko priznanje Roberta VALDECA potvrđuje moje izjave u GLOBUSU prošle godine. Ante GOTOVINA NIJE NIKADA BIO U BIJEGU ! Sve do spektakularnog uhićenja na Kanarskim otocima u studenom 2005. godine, Ante GOTOVINA je bio zatočen na jugu Francuske, a njegovo čuvanje su osiguravali članovi zločinačke organizacije Hrvoja PETRAČA u suradnji s francuskim kolegama i pripadnicima „francuskog obavještajnog podzemlja“. Josip PERKOVIĆ i Damir LONČARIĆ su u više navrata putovali u Francusku obrađivati „budućeg predstavnika hrvatskog genocidnog režima u HAAGU“.
Tijekom prosinca 2005. godine, a uoči uhićenja GOTOVINE na Kanarskim otocima, organiziran je tajni sastanak u Zagrebu tijekom kojeg su Stjepan MESIĆ i tajnoviti predstavnik „francuskog obavještajnog podzemlja“ dogovorili sve detalje te akcije.

Koja je uloga GOTOVINIH prijatelja Ante ROSE i Milenka FILIPOVIĆA?

Što smjera učiniti premijer Ivo SANADER koji je u tijeku te urote već 3 godine?
Zašto je prihvatio u odvjetničkom timu generala GOTOVINE američkog odvjetnika Gregory KEHOE koji je u očitom sukobu interesa ? Gregory KEHOE je bio tužitelj u postupku protiv BLAŠKIĆA. On je sastavljao optužnicu protiv generala GOTOVINE koju je bazirao na organiziranoj državnoj zločinačkoj akciji.

U Parizu, 25 ožujak 2007. Marin Tomulić


Javljanja Marina Tomulića na 45 lines počela su se citirati i u međunarodnoj blogosferi:

Well, very serious counter charges have been leveled by Marin Tomulić a former weapons supplier for the Ministry of Defense that implicates Stjepan Mesić in arms deals with Iraq and Libya during 1992 and may explain the sudden interest in discrediting Zagorec... Was Tuđman prepared to pay for the S-300 through a secret fund of diamonds and jewels provided by the diaspora? Certainly not according to Tomulić who claims that the amount of money provided by the diaspora has been greatly exaggerated and Mesić spent much of that money traveling around the world to give his now notorious speeches...

Neretva River, Saturday, March 24, 2007



A tajnoviti predstavnik francuskog obavještajnog podzemlja kojeg Tomulić spominje u ovom javljanju, najvjerojatnije je bivši direktor francuskih obavještajnih službi DST i DGSE, general Philippe Rondot, koji se je nedavno proslavio u Francuskoj, u akciji Clearstreem koje je bio cilj diskreditirati ministra unutrašnjih poslova Francuske Nicolasa Sarkozia, vodećeg kandidata na predsjedničkim izborima.

Prisjetio sam se svojih tekstova o Rondotu: Jesu li Roso i Gotovina u Francuskoj?, Gotovinine francuske veze i upitao se jesam li ja bio u pravu ili je istini bliži Tomulić?

- 00:17 - Komentari (0) Isprintaj #

23.03.2007., petak

Robert Valdec suptilno o plakatu za tv film Novinar i general III


Robert Valdec je tek jučer primijetio moju davnašnju montažu na temu zagonetnog Kristijana Horvata:

Novinar i general III - treći deo hrvatskog tv hita producentske kuće VASELJENA


Zadnji put sam plakat za tv hit objavio kao ilustraciju tekstu na dvanula.com:


Pun pogodak je Birač postigao s angažiranjem Roberta Valdeca. Taj novopečeni bloger, do sredine devedesetih vozač u francuskoj ambasadi u Zagrebu, koncem devedesetih Večernjakov interwiever šefova tajnih službi (Markice Rebića, Miroslava Tuđmana i Ivana Brzovića), objavljivač vijesti da je general Ivan Čermak dao iskaz haškim istražiteljima prije nego se vijest dogodila, prijatelj generala Vladimira Zagorca i Hrvoja Petrača prema sudskom svjedočenju Andreja Maksimovića Maksa , prijatelj pokojnog Muniba Suljića prema Anriju Paraviću i vlastitom priznanju pred Andrejom Latinović i autorom 45 lines, započeo je s postiranjem reportaža sa svojih svjetskih putovanja, podudarnih s putovanjima stanovitog Kristijana Horvata alias Ante Gotovine.

Kad već Gotovina ne može blogati na mojblog.hr-u, zašto nebi mogao Valdec. Uostalom, Valdec je, a ne Gotovina putovao svijetom.



45lines.dvanula.com, prije 7 dana


Valdec uzvraća udarac ilustriranim postom na svom blogu:

Ante Gotovina



Tek sam danas skužio da sam mogao biti teži za 5 milja eura. Ili dolara, što već. Naime, tumarajući Bliskim istokom prije dvije, tri godine, naletjeh, posve slučajno, na lice s tjeralice. Ante Gotovina! I to pod beduinskim šatorom, za vrijeme degustacije gulaša od deve s rižom. Tip mi je rekao da se zove Kristijan Horvat. Čak mi je poklonio svoju putovnicu i zamolio da mu skupljam u nju pečate. I ja papak popušio. Mislio sam da je neki freak. E jesam se zajebo. Mogao sam si, da sam ga druknuo MI6 ili nekom drugom ili da sam to sve fino objavio u hrvatskim nezavisnim tiskovinama inkasirati lovicu pa se ne bih sad morao zajebavati s pisanjem bloga.


Robert Valdec, mojblog.hr, četvrtak, 22.ožujka 2007


Iz komentara je razvidno da Valdecova publika ne mari za ono što on piše. Meni je pak posve jasno da se osvrće na moju satiru jer ne bi bez vraga spominjao "drukanje" MI6-u. Cinkanje za MI6, Valdecove kolege u SLUŽBI jasno su pripisali meni:

The Croatian media are abuzz about the continued employment of a journalist reportedly outed as a MI6 (British overseas intelligence) agent and disinformation agent. Zeljko Peratovic writes for the journal Vjesnik. According to the media, Peratovic distributed -- and apparently still distributes -- disinformation on the whereabouts of Croatian Gen. Ante Gotovina to help avoid his capture. In October 2003, the U. S. government offered a reward of up to $5 million for the capture of Gotovina, who is wanted for war crimes by the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia in The Hague. Gotovina is the tribunal's third-most-wanted fugitive, sought on charges of arranging the killing of at least 150 Serb civilians and the expulsion of 150,000 others following a Croatian government operation in 1995 to recapture territory held by rebels. According to the Croatian media, Peratovic is also tasked with discrediting former combatants and officials of the previous Tudjman regime.
Despite being unmasked by the former head of Croatian counter-intelligence, Franjo Turek, Peratovic remains a journalist. Croatia's President Stjepan Mesic confirmed Peratovic's role in the Feral Tribune, issue no. 967, which stated that six journalists, including Gordan Malic of the Globus wire service, plus ex-police chief Ranko Ostojic and several British diplomats supplied misleading information to the Croatian public that Gotovina was in Croatia.

Mesic's former national security aide, Zeljko Bagic, warned him MI6 spies and British intelligence had recruited a number of prominent journalists in Zagreb to plant disinformation about Gotovina in the Croatian media. Peratovic's alleged erratic behavior was said to have caused his MI6 handlers some concern; several senior MI6 officials, according to the account, wanted him dropped immediately, but a local MI6 agent insisted that he be retained, describing him as "an imbecile ... but useful nevertheless."

Mario Profaca


Moram iskreno priznati, da nije bilo ovoga idiotskog podmetanja kojem se pridružio napad Mate Bašića u Imotskim novinama, tko zna kada bih ja počeo pisati blog. Ovako, mogu im samo zahvaliti što sam u bloganju ustrajao već dvije godine. Eto i dalje sam "korisni idiot". Blogam besplatno, nesvjestan tko me zapravo neplaća.

Ali da se vratimo na Valdeca kao takvog. Njegove blog reminiscencije s pustolovnih putovanja po Bliskom Istoku, uskoro bi mogle biti nadopunjene junačkim zgodama kako se hrabro suprotstavio navodima iz Globusa da ga je šef POA-e Franjo Turek smatrao francuskim špijunom:

»Globus« laže, nisam ničiji špijun

...Od svih kolega, nakon objavljivanja teksta, nazvao ga je samo novinar Novog lista, kojeg je zanimalo hoće li se Valdec priključiti skupini novinara koja traži istragu protiv Tureka i POA-e, no on je to odbio. »Ne želim se svrstavati u bilo kakve grupe. Svoje ratove vodim sam, a uostalom ne mislim da su novinari svete krave, koje ne smiju biti predmet obrade«, ustvrdio je, dodavši da je u čitavoj priči o špijunima, koji koče Hrvatsku na putu prema EU, problem to što ništa nije dokazano niti je podnesena ijedna kaznena prijava protiv prisluškivanih novinara...

Na nesreću, rekao je, tekst koji ga lažno optužuje da radi za francusku obavještajnu službu pojavio se »upravo u vrijeme kad je s dnevnim listom Vjesnikom, koji priprema ambiciozan projekt, počeo pregovarati o suradnji. Ne želim dovoditi ljude, koji vjeruju u mene, u neugodan položaj. Želim pričekati s nastavkom dogovora dok se cijela stvar ne riješi«, zaključio je Robert Valdec.

Mile Franičević, Vjesnik, Ponedjeljak, 14. veljače 2005.


Valdec izmišlja

Točno je da sam Valdeca nazvao, ali nije točno da »me zanimalo hoće li se Valdec priključiti skupini novinara koja traži istragu protiv Tureka i POA-e«. Valdeca sam pitao samo to hoće li ikako reagirati na optužbu POA-e da je francuski špijun, na što je on odgovorio da će »nekome razbiti p...«, i »da prvo ide na dogovor u sindikat špijuna«.
Zašto je Valdec izjavio da »me zanimalo hoće li se priključiti skupini novinara...« niti znam, niti me zanima, ali smatram važnim upozoriti na izmišljotinu.


BORIS PAVELIĆ, novinar Novoga lista, Vjesnik, 15. veljače 2005.


A s velikim veseljem pratiti ću Valdecove intimne ispovijesti o poslovnoj suradnji s Vladimirom Zagorcem na projektu HIKO.


- 23:01 - Komentari (6) Isprintaj #

Krenuo proces Zdenka Ropca protiv države


Dva DVD-a s iskazima svjedoka o ratnim zločinima u Gospiću i Medačkom džepu biti će prikazana na jesen na Općinskom sudu u Zagrebu u procesu povodom tužbe Zdenka Ropca protiv RH, a za naknadu štete jer mu hrvatska država nije pružila zaštitu, a bio je izložen progonu pa je kao potencijalni haški svjedok dobio zaštitu Njemačke.
Ropac je na ime naknade štete od države tražio oko dva milijuna kuna, a Državno odvjetništvo do sada nije pristalo na izvan sudsku nagodbu. Obzirom da su obje strane ostale kod svojih stavova, sutkinja Zdenka Bačić je danas odlučila da će se na sljedećem jesenskom ročištu gledati video zapisi sa iskazima svjedoka o ratnim zločinima u Lici, čime, kako je objasnio zastupnik tužitelja Luka Šušak, Ropac namjerava dokazati u kakvim su okolnostima živjeli svjedoci kao on, i kako su završavali (Milan Levar).

Autor 45 linesa danas je bio jedini novinar na ovom ročištu, a očekuje se da će, obzirom na ekskluzivnost i dramatičnost dokaza koji je predviđen za iznošenje u rujnu, interes javnosti biti neusporedivo veći.

P.S. Vezano uz postupak koji DORH vodi protiv umirovljenog generala Vladimira Zagorca, danas sam iz krugova bliskih USKOK-u dobio par neslužbenih reakcija na tekstove koje sam zadnjih dana objavio.

Krugovi bliski istrazi smatraju da će državno odvjetništvo dokazati postojanje dragog kamenja, osim preko svjedočenja Snježane Šiprak, Hrvoja Petrača i vozača Josefa Roteihnera, i tako što će predočiti uplate iz MORH-a na račune tvrtke koju sada zastupa Zvonko Zubak, a s kojom su na projektu isporuke S-300 radili Petr Pernička i Josef Roteihner. Uskoku je dostupna i kopija putovnice Josefa Rotheichnera koju je napravila Snježana Šiprak kad je njemački draguljar posjetio Zagorca i navodno mu ostavio drago kamenje.

Iznos koji je MORH navodno platio Zubakovoj tvrtki poklapa se s vrijednošću dragulja o kojima je govorio Hrvoje Petrač - oko 17 milijuna dolara.

Pri Uskoku smatraju da će Zvonko Zubak u nastavku ograđivanja od Vladimira Zagorca priznati da je njegova tvrtka dobila tih 17 milijuna dolara jer mu je krajnji cilj, utjerivanje 200 milijuna dolara daleko važniji od gubitka vrijednosti dragulja.

Isti izvori upozoravaju na nevjerodostojnost svjedočenja Ferdinanda Jukića, mada ne znaju objasniti zašto se Lazo Pajić u emisiji Otvoreno Mislava Bage, jako pohvalno izrazio o Jukićevoj suradnji s Državnim odvjetništvom.

Odriču političku pozadinu cijele istrage, naglašavajući da se DORH znatno ranije htio "napiti krvi" Zagorcu, u svakom slučaju prije nego što su o Zagorcu progovorili Stjepan Mesić, Hrvoje Petrač i Snježana Šiprak. Ističu bitnim da je Terezija Barbarić dala prvi iskaz DORH-u još 2002., a zanemaruju da je prije otvaranje ove istrage bila instruirana izravno od savjetnika predsjednika za nacionalnu sigurnost Saše Perkovića. Predsjednik Mesić je sam u više navrata govorio kako pri njegovu Uredu djeluju istražni timovi za operaciju ratnog profiterstva u uvjetima nabave naoružanja pod embargom. Ovo će ispasti kao hvalisanje Ive Pukanića da je predsjednik Mesić ustanovio tim sastavljen od šefa POA-e Franje Tureka, njegova tadašnjeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Željka Bagića i glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, koji je prikupljao dokumente za obranu Ante Gotovine. Samo je ta nedemantirana informacija bila dovoljna Carli Del Ponte da osumnjiči Mesića za pomaganje Anti Gotovini u bijegu, pa je Željko Bagić morao letiti iz Ureda, a gdje su još sve one druge informacije o sprezi Mesića i Gotovine koje su hrvatski građani dostavljali haaškim istražiteljima.
Ako se sjećate EU je na crnu listu stavila Željka Bagića i Hrvoja Petrača pod sumnjom da su bili dio Gotovininog logističkog lobija. Ivo Pukanić je u emisiji Josipa Šarića o tv filmu "Carlina lista" kukao nad Bagićevom i Petračevom sudbinom.

Ako je Europa povjerovala hrvatskim građanima da je Mesić preko Bagića i Petrača uključen u pomaganje Gotovini, odnosno ako su u Europi i danas u to uvjereni, Vladimir Zagorec ima odličan manevarski prostor da odigra do kraja. Da naprosto kaže da ga je Petrač reketario za Gotovinu, a kad nije pristao da su ga najprije prebili u garaži, pa mu oteli sina. A kad nakon toga zataži da španjolska policija dostavi austrijskom praovosuđu brojeve novčanica koje su pronađene kod Ante Gotovine na Tenerifima i da su izvrši usporedba s brojevima obilježe otkupnine za njegova sina, svi će mu Europi povjerovati da je ovaj postupak protiv njega politički motiviran. Zagorec nema više što izgubiti Hrvatskoj, a na taj način će dobiti zaštitu Europe.

- 16:11 - Komentari (0) Isprintaj #

22.03.2007., četvrtak

Deal Zagorec - Zubak


Pogrešno sam procijenio da je Zvonko Zubak u dealu s predsjednikom Stjepanom Mesićem uzevši u obzir podršku Nacionala pružanu trgovcu oružja koji od RH potražuje preko 200 milijuna dolara i navode koje je potvrdio i sam Zubak u Merlićevu Kontraplanu da se susreo s predsjednikom Stjepanom Mesićem oko duga za raketni sustav S - 300.
Moguće je da je na toj relaciji i bilo nekog dogovaranja, ali ulet Vladimira Zagorca u austrijskim medijima da ga hrvatske vlasti progone jer se boje da bi kao ključni svjedok u postupku za dug mogao potvrditi Zubakova potraživanja, upućuje na pretpostavku da je sklopljen novi deal Zubak-Zagorec.
U postupku koji se sad u Hrvatskoj vodi protiv Zagorca navodi se da je otuđio dragulje koji su mu se u kasi nalazili kao polog da će RH dobiti s-300. Već je zagrebački Zagorčev odvjetnik Krešimir Krsnik predočio izjavu Josefa Rotheichnera da on nikakve dragulje nije predao Zagorcu i da ne poznaje, odnosno da nije nikada vidio svjedokinju Snježanu Šiprak. Zubak je u Kontraplanu kazao da Rotheichner nije radio za njihovu firmu u vrijeme kada se po dosadašnjim nalazima istrage navodi da je predao dragulje Zagorcu. Zubak čak tvrdi da nikakavi dragulji nisu bili u igri vezano za posao oko S-300.
Mada dobivam informacije kako je i Zubak svojedobno neki dijamant išao pohraniti u jednu banku u Liechtenstein, prema do sada raspoloživim informacijama dade se zaključiti da je optužnica protiv Zagorca na jako klimavim nogama i da su on i njegova bečka odvjetnička ekipa, zaigrali stvarno žestoko.

Odvjetnici Gabriel Lansky i Gerald Gangzer tako su prema pisanju izvještača Novog lista Segeja Abramova, diskreditirali Ivu Pukanića koji je u istražni spis priložio tri kutijice za dijamante u kojima su se čuvali dragulji u Zagorčevom sefu, da je u dealu s Hrvojem Petračem, koji da je suvlasnik Nacionala i predsjednikom Mesićem, čiju predsjedničku kampanju da je financirao Petrač.

Štefanija Balog, nekadašnja Predsjednikova osobna izaslanica u Libiji i bivša financijska voditeljica prve Mesićeve kampanje je u izjavi Borisu Paveliću, na istoj stranici Novog lista, odbacila tvrdnje o Petračevom financijskom udjelu u Mesićevom predizbornom proračunu. Pukanić je preko Pavelića poručio Zagorcu da je kukavica uhvaćena s prstima u pekmezu.

Svjedočenje Ferdinanda Jukića, koji je u Večernjem listu potvrdio da je i ovaj put imao zeleno svjetlo s Pantovčaka za istup na HTV-u, do kraja ukopava optužnicu protiv Zagorca za dragulje. Jukić je skoro do kraja potvrdio priču s 45 linesa, koju se za sada nitko ne usuđuje dalje provjeravati, da je dragulje koje je kasnije Tuđman dao Zagorcu, on dobio od Tuđmana, a pokojni predsjednik od Kuharića, a riječ je o ustaškom blagu opljačkanom Židovima.

Biseri, drago kamenje i dijamanti bili su u vrećicama koje je 1993. F. Jukić dobio od visokopozicionirane osobe iz državnog vrha, ali ne iz vlade. Ispričao je to u emisiji Kontraplan Dubravka Merlića, koja se ponovo bavila kupnjom oružja i tragovima ratnih profitera.

Tvrdi da su dragulji obrađeni prije 40-50 godina, te da ih je bezuspješno pokušavao prodati. Iz Hrvatske je iznosio i gotovinu u vrećama u kombiju te je odvozio u Austriju. Nije htio otkriti tko je zaustavio nabavu oružja za Vukovar, rekavši kako je sve ispričao DORH-u. Tvrdi i da za poslove koje je radio postoji dokumentacija, sve od 6. odjela predsjednikova Ureda.

Silvana Perica, Večernji list, 21.03.2007 01:56

Koliko uopće zna o Zagorčevim poslovima i draguljima zbog kojih generala čeka izručenje?
Tu nam je Ferdinand Jukić ispričao da dragulji koje je vidio u uredu predsjednika Tuđmana, a koje mu je pred njim donio jedan visoki dužnosnik, vrijede otprilike 17 milijuna dolara! Nosio ih je, kaže, osobno na procjenu, ali ih nitko nije htio kupiti. Jesu li to Zagorčevi dragulji ili je riječ o još jednoj pošiljici, Jukić tvrdi da ne zna.

Marina Borovac, Večernji list, 20.03.2007 18:50


Govorio je on dosta konkretnije o draguljarima Jevrejima koji su prepoznali porijeklo dragulja, pa je on morao zbrisati, ali u Večernjaku se nisu usudili prenijeti i takve pojedinosti.

Naravno, Hrvoje Šarinić je, zanimljivo kao još jedan svjedok istrage o tajnim računima, išao demantirati Jukića:

Hrvoje Šarinić reagirao je na optužbe Ferdinanda Jukića, koji je rekao da je dragulje vidio u Uredu predsjednika Tuđmana.
Nisam ni znao za dragulje, a kamoli ih vidio u Uredu predsjednika. Ako Jukić zna nešto više o tome, neka izvoli kazati kod koga je vidio famozne dragulje ističe u priopćenju Hrvoje Šarinić, dugogodišnji predstojnik Tuđmanova ureda, dodajući ironično da se dragulji nisu sami šetali po Pantovčaku. U suprotnom, kaže, Jukićeve tvrdnje gube svaku vjerodostojnost. Šarinić je reagirao i na Jukićev poziv da se ugleda na njega te da podnese sve račune.

Državnom odvjetništvu 12. ožujka 2007. godine predao sam sve dokumente u vezi s kupovanjem oružja piše Šarinić te zaključuje da za sve račune ima uredne potvrde.

D. Ć., Večernji list, 21.03.2007 18:25


Ova Šarinićeva izjava ide u prilog Radovanu Smokvini koji je bivšeg predstojnika Ureda Predsjednika optužio za pronevjeru povjereničkog računa u Villachu. Naime, Šarinić je do sada u procesima sa Smokvinom tvrdio da on nema nikakvu dokumentaciju o poslovanju s računima u Villachu i da se takava dokumentacija može, eventualno, pronaći u ministarstvima financija, obrane... Smokvinin je odvjetnik na ročištu 19. 03. o.g. povodom tužbe protiv Šarinića zatražio od suda da od državnog odvjetništva pribavi svu dokumentaciju koja se tiče računa u Villachu. Dakle, pritisnut mogućom optužnicom, Šarinić je odjednom postao suradnik državnom odvjetništvu i dostavlja mu dokumentaciju. Radovan Smokvina se veseli takvom razvoju događaja. Nedavno je njegov odvjetnik od predsjednika Općinskog suda u Zagrebu zatražio izuzeće suca Zorislava Kaleba jer je 13. veljače "neopravdano odgodio ročište u procesu Šarinić-Smokvina", a temeljem svjedočenja predsjednika udruge Juris Protecta Zlatka Zeljka, iako je odgodu obrazložio vlastitom spriječenošću, održavao je tog dana rasprave.

Nije samo Smokvina zadovoljan ovakvim razvojem priče o tajnim računima, oružju i ratnim profiterima. Marina Tomulića, koji je u Francuskoj tužio Marka Nikolića, Hrvoja Petrača, Vladimira Zagorca, Stjepana Mesića... veseli što se istraga protiv Zagorca preselila na austrijsko tlo. Istraga u njegovom slučaju upravo je započela, pa će francuskim istražiteljima, temeljem europskih propisa, biti na raplanju sve do čega dođu austrijski.



- 12:05 - Komentari (6) Isprintaj #

21.03.2007., srijeda

Hina prešutila, HTV javio iz Beča: Petrač je suvlasnik Nacionala


Upravo je izvještač HTV-a u Vijestima na 2. javio da su bečki odvjetnici Vladimira Zagorca objašnjavajući tezu o kršenju ljudskih prava svog klijenta naveli da je kampanju protiv Zagorca pokrenuo Hrvoje Petrač, otmičar zagorčeva djeteta i suvlasnik tjednika Nacional.

Hinina vijest s bečke presice ne spominje Petrača i Nacional.

Zašto čelni ljudi Hine glavni urednik Darko Odorčić i direktorica Smiljanka Škugor-Hrnčević dopuštanje prešućivanja važnih tvrdnji o montiranosti ovog postupka protiv Vladimira Zagorca? Umiljavaju li se time predsjedniku Stjepanu Mesiću, protiv koga se već vodi postupak u Francuskoj za upletenost u kriminal, a kojega se često povezuje s prozvanima Petračem i Pukanićem?

- 13:40 - Komentari (8) Isprintaj #

Mesićev šogor optužen da je ratni profiter


Protiv šogora predsjednika Stjepana Mesića Žarka Pavline još 1994. zbog ratnog profiterstva provodio je istragu SIS. Djelatnici SIS-a Antonio Lekić, Nikola Krišto, Ivica Drviš i Miro Laco istraživali su poslovanje Pavlinine firme Omikroncommerce (koncem devedesetih u sjedištu te firme na Pantovčaku 18 često se moglo susresti i sadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića u razgovoru ugodnom s osobama iz sumnjivog poslovnog miljea - u prostorijama tvrtke radio je ilegalan bar) s MORH-om i otkrili da je:

... Pavlina, odnosno njegova tvrtka Omikroncommerce za Ministarstvo obrane nabavljala uniforme, pancirne košulje, čizme, šećer, videorekordere, kamere i drugu opremu, oštetivši to ministarstvo za 1,3 milijuna njemačkih maraka.

"Potkraj 1992. cijena jedne uniforme bila je oko 200 DEM, a Omikroncommerc ih je Ministarstvu obrane prodavao za 600 DEM. Radi se o kompletu američkih uniformi — maskirne hlače, košulja, jakna, remen, čizme, a ukupno ih je, po podacima koje smo uspjeli saznati, prodao 1600 komada. Za njih je plaćeno 960.000 DEM, a za 1600 uniformi po realnoj cijeni od 200 DEM trebalo je platiti 320.000 DEM.
Jednostavnom računicom dolazimo do podataka da je Hrvatska vojska, odnosno porezni obveznici oštećeni za 640.000 DEM. Pavlina je pancir košulje prodavao tri puta skuplje od njihovih realnih cijena."

Navedeno je još nekoliko sličnih primjera preplaćivanja robe koju je za Ministarstvo obrane dobavljao Omikroncommerc, što mu je, u konačnom iznosu, donijelo protupravnu korist od 1.290.000 DEM.

U doba kad su se odvijale te transakcije pomoćnik ministra obrane za logistiku bio je Ivan Čermak, a račune kojima je Omikroncommercu žurno plaćena isporučena roba potpisivao je bojnik Ivan Novak.

Iako je onodobno Vojno tužiteljstvo protiv njega bilo najavilo kaznenu prijavu, Žarko Pavlina nijekao je sve optužbe. Hvalio se prijateljstvom s onodobnim ministrom i kasnijim zagrebačkim gradonačelnikom Branko Mikšom koji mu je omogućio uvoz šećera za Hrvatsku vojsku, a pri razgovorima je redovito isticao da je šogor Stjepana Mesića, tada predsjednika Sabora.

Marko Marković, Panorama, Slobodna Dalmacija, 19. lipnja 2000.

Spomenuti SIS-ovci su ubrzo naredbom ministra Gojka Šuška skinuti s tog slučaja i sa ispitivanjem navoda o umiješanosti u kriminala Josipa Perkovića i Gorana Kovačića.

45 lines ekskluzivno objavljuje dokument SIS-a Broj : 51 2-1 8 - 01-1-94-78, Zagreb, 14 .11.1994., upućen predsjedniku RH dr. Franji Tuđmanu u kome 18 tadašnjih djelatnika Uprave SIS-a traži od Vrhovnog zapovjednika RH da omogući nastavak daljnjeg istraživanja poslovanja Žarka Pavline i prikupljanja dokaza o djelatnosti Josipa Perkovića i Gorana Kovačića.

Dokument su potpisali, ili dali na njega suglasnost, slijedeći vojni špijuni i špijunke:

1. Ivan Kožul
2. Goran Kovačić (mlađi)
3. Frane Tomičić (Mesić ga nedavno proizveo u generala)
4. Stanko Ćavar
5. Krešimir Martinec
6. Damir Stručić
7. Gordan Galić (suglasan je, nalazi se na terenu)
8. Miše Ćurković
9. Veseljko Kardum
10. Josip Kaurić
11. Miro Magdić
12. Zvonimir Radiček
13. Ivan Laco
14. Jakov Miloš
15. Rade Vekić
16. Mirjana Matešan
17. Renata Ciglenečki
18. Ivica Krišto

Napomena: Krešimir Martinec potpisuje uz zamolbu da tekst prije proslijeđivanja bude dat na uvid načelniku (Uprave SIS-a op. ž.p.) g. Stipi Rojnici

Uprava SIS-a, Pismo predsjedniku RH dr. Franji Tuđmanu, 14. studeni 1994.


Ako predsjednika Stjepana Mesića stvarno zanima kamo je otišao novac od dijaspore i prodaje društvenih stanova, bilo bi najbolje da počne čistiti ispred vlastitog praga. To mu je bio životni moto kada je govorio o potrebi procesuiranja optuženih za ratne zločine. Kako je sam lansirao tezu da je ratno profiterstvo jednako ratnom zločinu, molim neka bude dosljedan i javno se založi da se ispitaju sve sumnje oko njegova šogora Žarka Pavline. Samo da opet ne ponovi ono što je 2003. rekao Ani Jendriš-Jelesić kad ju je pred savjetnicima Željkom Bagićem, Ivicom Maštrukom i Sandrom Krvavicom: Nemam ja veze s Pavlinom. On mi nije šogor. Moja žena nema rodbine. Van! Vodite ju! Ona je luda!

P. S. I Večernji list upozorava na svjedoka Stjepana Kravaršćana koji je govorio o Žarku Pavlini kao preprodavaču oružja kupljenog novcem dijaspore.


- 11:29 - Komentari (2) Isprintaj #

20.03.2007., utorak

Progoneći Zagorca, Mesić osim za Petrača, lobira i za Zubaka


Slušam sinoć HTV-ove reklame: "U sutrašnjem Kontraplanu Dubravka Merlića o tajnim računima i kupovini oružja razgovarati će o tajnim računima i kupovini oružja razgovarati će Terezija Babarić, Ferdinand Jukić i Zvonko Zubak". Sutrašnji Nacional donosi: EKSKLUZIVNO: NJEMAČKI ODVJETNIK ZVONKA ZUBAKA 'Hrvatska će platiti S-300 prije ili kasnije'. . Reklame, Kontraplan i Nacional kao da se sponzoriraju iz Ureda Predsjednka. Mesić još od rujna prošle godine potiče i vodi kamanju protiv Vladimira Zagorca. Terezija Barbarić i Ferdiand Jukić su instruirani od Mesićevog savjetika Saše Perkovića, a preko Nacionala se već duže pokazuje da Zvonko Zubak ima 200 miljuna dolara interesa da Zagorec bude pritisnut.

Predsjednik Stepan Mesić medijski i pravosudno omogućava Zagorčevim poslovnim neprijateljima Hrvoju Petraču i Zvonku Zubaku da mu se osvećuju. Petrač je ljut na Zagorca jer je odbio plaćati reket za Gotovinu, a kada mu je on zbog toga oteo sina, Zagorec ga je prijavio policiji i inzistirao da bude osuđen, što se i dogodilo zahvaljujući sucu Ivanu Turudiću. Marin Tomulić čak kaže da Mesić stoji iza otmice Zagorčeva sina. .

Mesićev najodaniji novinar i prijatelj Ivo Pukanić, na čijem je rođendanu predsjednik susreo Hrvoja Petrača, napao je istraživačku nadu Vjesnika Marina Deškovića jer se drznuo kritički pisati o suđenju povodom navodnog duga o 200 milijuna dolara koji je Zubak kupio od Petra Perničke, a od kojeg je navodno Zagorčev draguljar Josef Rotheichner naručio rakete za Hrvatsku, a prethodno Zagorcu ostavio dragulje.

Zagorec je do sada svjedočeći u procesu za rakete uštedio Hrvatskoj 200 milijuna dolara, a progone za pet milijuna koliko navodno vrijede nestali dragulji. Mutno iz aviona. Kao da netko dovoljno visoko treba dobiti pozamašan postotak od love koju očekuje Zubak.


Upadate:Upravo sam potvrdu za teze o Mesićevoj uključenosti u slučaj Zagorec i po liniji Zubaka pronašao uvodu razgovora Nacionalova novinara Berislava Jelinića sa Zubakovim odvjetnikom Sepp-Jörg Zolgmannom:

Iako to nije htio komentirati, Zolgmann se kao Zubakov odvjetnik već sastajao s hrvatskim predsjednikom Stipom Mesićem. O čemu su razgovarali, zasad nije poznato.

Nacional, str. 20., 20 ožujka 2007.


P.S. Mesić Zagorcu ne može oduzeti čin jer ovaj nije još osuđen, ali za ratni zločinosuđeni su Tihomir Blaškić, Tihomir Orešković, Stjepan Grandić i Mirko Norac, pa im nije oduzeo činove, a morao je po zakonu, što bi on, obzirom da se hvali da je pravnik, morao znati.

- 10:42 - Komentari (11) Isprintaj #

19.03.2007., ponedjeljak

Stigao mi upit iz Vlade Crne Gore: Može li se masturbacijom dobiti rak


VISITOR ANALYSIS
Referring Link http://www.google.com/search?hl=sl&q=mo%C5%BEe li se masturbacijom dobiti rak&lr=
Host Name
IP Address 195.66.166.20 [Label IP Address]
Country Serbia And Montenegro
Region -
City -
ISP Vlada Republike Crne Gore
Returning Visits 1
Visit Length 0 seconds
VISITOR SYSTEM SPECS
Browser MSIE 6.0
Operating System Windows XP
Resolution 800x600
Javascript Enabled

Navigation Path
Date Time WebPage
19th March 2007 15:21:11 www.google.com/search?hl=sl&q=mo%C5%BEe li se masturbacijom dobiti rak&lr=
peratovic.blog.hr/arhiva-2005-09.html


Pretpostavljao bih da će se neko tko se služi računalom Vlade Crne Gore na 45 lines raspitivati o međunarodnom švercu cigareta, Hrvoju Petraču, Stjepanu Mesiću..., a ne o srednjovjekovnoj seksualnoj dvojbi. A pronašao me tom rečenicom jer ju u komentaru, najvjerojatnije, upotrijebio Dragi blog. To je njegov stil.

- 15:44 - Komentari (4) Isprintaj #

Perković i rodijaci Bandići

Bratić suradnik SDB-a i HIS-a



Ne želim licitirati sa svojom rodbinom rekao je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić komentirajući priznanje svog bratića Ivana Bandića, veleposlanika u Mađarskoj. Ivan Bandić priznao je da je radio za jugoslavensku Službu državne sigurnosti (SDB) koja je, među ostalim, pratila i Milanova oca. Moj se bratić devedesetih među prvima stavio na raspolaganje hrvatskim snagama u Hercegovini i s Miroslavom Tuđmanom osnivao HIS zaključio je Bandić.

Vojislav Mazzocco, Večernji list, 17. 03. 2007.



Kakve gluposti valja Milan Bandić opravdavajući angažman svog bratića u Udbi, hercegovačkim i hrvatskim sigurnosnim službama otkriti ćete, ako pročitate, samo neke od navoda iz moga jučerašnjeg posta.



A Milan Bandić je zaposlio Perkovićeve ljude Miru Lacu i Mirka Ljubičića Švepsa da u Zagrebu odlučuju o sudbini branitelja. Laco savjetuje Miodraga Demu, formalno na čelu gradske uprave za branitelje, a Šveps savjetuje izravno Bandića. Prema pisanju Novog lista, Mirko Ljubičić Šveps, koji je u ratu ranjen u Kostajnici za vrijeme jednog sukoba oko robne kuće, nedavno je osnovao krovnu organizaciju branitelja u Zagrebačkom holdingu, preko koje će Josip Perković nadzirati svu braniteljsku populaciju proisteklu iz postrojbi koje su nastale iz javnih poduzeća u vlasništvu grada.


- 14:16 - Komentari (0) Isprintaj #

18.03.2007., nedjelja

Što Perkovićeva špijunska mreža zna o Stjepanu Mesiću i Ivi Sanaderu


Da bi učvrstio svoj položaj kod Predsjednika Mesića i premijera Ivice Račana, Lončarić i njegovi sponzori idu dalje. Zloupotrebom vrhunske sofisticirane ofenzivne i pokretne opreme za prisluškivanje koju je HIS ranije nabavio od ClA-e i njenim nezakonitim korištenjem (jer je ekipa za korištenje te opreme sastavljena od vrlo pouzdanih Lončarićevih i Perkovićevih ljudi na čelu s Boris Gaćinom), izlazila vikendima iz zgrade HIS-a i sa tom opremom odrađivala posao. Pouzdano se zna da su tom opremom prisluškivani ministar Lučin, premijer Račan, zatim predsjednik Mesić kojemu su posebno "sjeli za vrat" kada su doznali da njegov savjetnik Željko Bagić, preko Čede Komljenovića (.......................................) organizira za Predsjednika Mesića "specijalne masaže" mladih djevojaka u jednom stanu u Ilici...

Preko mreže HIS-ovih operativnih pozicija u RH i posebno izvan zemlje, Lončarić i Perković prikupljaju najtajnije informacije o pojedincima iz političke opozicije. Najviše ih zanimaju informacije o Ivi Sanaderu, pa u Austriji pokušavaju dobiti informacije o Sanaderovim ilegalnim poslovima u Austriji. Dobili su informacije o njegovim
ilegalnim financijskim transakcijama u njegove firme u Austriji iz RH, dok je Sanader bio šef Ureda Predsjednika Tuđmana, te dok je bio zamjenik Mate Granićau MVP RH. Prema glasinama koje se šire oko Sanadera, ispitivali su osobe koje imaju informacije o njegovim biseksualnim sklonostima. Postoji priča da su uspjeli dobiti video kazetu na kojoj je Sanader prikazan u vrlo kompromitiranom položaju.

Predstavka djelatnika HIS-a/OA-e Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora, premijeru Ivici Račanu, predsjedniku Stjepanu Mesiću... (2003.)


Ovo je samo mali dio službeno zatajene, od novinara bliskih tajnih službama, napadnute, nikada ne prezentirane u cijelosti i još uvijek aktualne Predstavke djelatnika HIS-a/OA-e iz 2003. o njihovom tada v.d. šefu Damiru Lončariću, njegovim vezama s kriminalom (Hrvoje Petrač, Josip Lončarić, Zlatko Bagarić, Zoran Pripuz, Veselin Marinov...) nadređenim i podređenim špijunima, te policajcima (Josip Peković, Tomislav Karamarko, Zdravko Šeničnjak, Gordan Akrap, Jerko Ljubičić, Ivan Ivanković, Željko Radovanović, Juraj Bahnik, Vladimir Faber, Miroslav Musić, Igor Fučkar, Ratko Blagović, Tomislav Lacković, Ante Letica, Goran Mihić, Gordan Papac, Željko Bagić, Franjo Turek, Boris Gaćina...)

Predstavka se dogodila u vrijeme kada je tadašnji premijer Ivica Račan odbijao supotpisati kandidate predsjednika Stjepana Mesića: Damira Lončarića i Franju Tureka za šefove OA-e i POA-e.

Gordan Malić u Globusu i Ivica Đikić u Feral Tribuneu odmah su stali u zaštitu prozvanih Damira Lončarića i Josipa Perkovića pišući kako saborskim hodnicima, ali i novinarskim kuloarima kruži uradak iz obavještajnog podzemlja. Autorstvo podrivačkoj "Predstavci" pripisali su obavještajcima Dubravku Derku, Darku Domišljanoviću, Dragutinu Frančiškoviću, Anti Barišiću, Boži Kovačeviću... ljudima koje se kasnije prozvalo da su lažno informirali Carlu Del Ponte o skrivanju Ante Gotovine, te da su sačinjavali posebni policijski tim ravnatelja MUP-a Ranka Ostojića. Prozvani "podzemni obavještaci" imali su neprilika u svakodnevnom životu, nekima koji su radili na državnim poslovima, a interno su bili sumnjičeni kao koaturi, onemogućeno je napredovanje i šikanirani su na poslu. Iako dostupna, gotovo svim medijskim kućama, ova Predstavka nikada do ovoga trena, nije ugledala svjetlost dana.


Ivica Račan je popustili pritiscima Stjepana Mesića, pa su Lončarić i Turek supotpisani
. Kasniji su događaji potvrdili da su autori Predstavke, barem u nekim jako važnim stvarima bili u pravu (ustanovilo se da je Damir Lončarić bio upućen u lažiranje putovnica za Hrvoja Petrača i Antu Gotovinu, pomagao na druge načine Petraču...).

Ivo Sanader je smijenio Damira Lončarića i Sašu Perkovića, ali njegovo suprotstavljanje špijunskom klanu Josipa Perkovića, nije bilo duga daha. Ubrzo je morao smijeniti Joška Podbevšeka i na njegovo mjesto staviti Tomislava Karamarka. Saša Perković je postao Mesićev savjetnik umjesto "potrošenog" Željka Bagića, kći Damira Lončarića koja je radila kod Petrača sada je zaposlena u SOA-i. Damir Lončarić je pomoćnik direktora aerodroma na Plesu, i kako kaže Ivan Hrvačić, stvarni šef na aerodromu. Većina spomenutih Lončarićevih i Perkovićevih špijuna ima odlično plaćena mjesta ili u centrali kod Tomislava Karamarka ili u diplomaciji.

Moguće je da neki dijelovi ove Predstavke (imate je u pdf-u pod linkom ispod uvodnog citata i pod ovim) daju odgovore na pitanja kako je moguće da je Perkovićeva mreža tako žilava, odnosno da ostaje u igri bez obzira koji su političari trenutno na vlasti. Zato si dajte truda i pročitajte ju!

- 23:00 - Komentari (2) Isprintaj #

Ivan Bandić Javno o udbaškoj karijeri




Ivan Bandić, aktualni veleposlanik Hrvatske u Mađarskoj i bratić zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina radio je u Udbi na obradi hrvatske emigracije koja živi u Americi. To potvrđuju i dokumenti koji su u posjedu portala Javno, a koji datiraju iz veljače i svibnja 1990. godine...

Bandić je, naime, nakon diplome na Pravnom fakultetu u Mostaru 1988. godine dobio posao u Službi državne bezbjednosti gdje je radio na odjelu za emigraciju, sektor- SAD.

- Brat mi je radio kao vozač policije te je rekao kako u SDB-u traže mlade ljude. U to vrijeme nije mi bilo važno gdje radim, bio sam mlad te sam tražio posao koji će mi omogućiti da svojoj obitelji osiguram stambeno pitanje- prisjetio se Bandić...

Dodao je kako uskoro ponovno ide u Haag kao svjedok obrane generala Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića te svog dvostrukog kuma Valentina Ćorića koji su osumnjičeni za ratne zločine u BIH...

Daria Lešić, javno.com, 16.03.2007. u 02:23h


Brat Ivana Bandića radio je kao vozač Slobodana Šarenca, tada načelnika SDB-a Mostar, kasnije pomoćnika saveznog sekretara za unutarnje poslove, a u ratu savjetnika Radovana Karadžića za "bezbjednost". Šarenac je zaposlio Ivana Bandića.

U SIS-u HVO-a je radio zahvaljujući utjecaju Josipa Perkovića na sigurnosne službe HVO-a. Perković je preko Tvrtka Pašalića imenovao Bandićevog kuma Valentina Ćorića zapovjednikom Vojne policije HVO-a. Perković je uz sebe imao i Bandićevog šefa Ive Lučića koji je odmah po ubojstvu Blaža Kraljevića, i formalno angažirao njegova zamjenika Ivicu Primorca, kojega je Dobroslav Paraga sumnjičio za izdaju zapovjednika HOS-a u BiH.

Tako su Bandić i Primorac preko Ive Lučića i Josipa Perkovića, savjetnika Miroslava Tuđmana i Đurđe Šušak, dobila posao u HIS-u.

Zar se treba čuditi da su Perkovićevi ljudi dvostruki kumovi?! To mogu, vjerovatno, samo još poklonici Šimuna Šite Ćorića.

A obitelj Lučić je udbaški bila uvezana i preko Brune Stojića, još jednog Perkovićevog čovjeka iz BiH Udbe koji je s Lučićima osnivao Euroherc.

A kako je Ivan Bandić zahvaljujući Josipu Perkoviću i njegovu utjecaju na predsjednika Mesića od konzula u Pečuhu, postao veleposlanik u Budimpešti, pročitajte na linkovima niže:

Špijun Josipa Perkovića, predstavnik Obavještajne agencije u Mađarskoj, Ivan Bandić, dao intervju Globusu bez suglasnosti svog šefa Veselka Grubišića

Ivan Bandić ispravio svoj intervju Globusu: S položaja HVO-a nije granatirano Sarajevo

Svi Perkovićevi ljudi...

Od Perkovićevih ljudi u diplomaciji, iz iste skupine kao što je Ivan Bandić, su još Gordan Akrap i Miroslav Musić. Jakov Ljubičić, čami u Zagrebu nakon što je zbog njemačkih protesta povučen s konzulskog mjesta u Münchenu.

Akrap je za Perkovića u HIS-u odrađivao posao s Veselinom Marinovom i sa švercom cigareta u BiH. Iako, dijete gastarbajtera, Akrap je za Perkovića znao govoriti da mu je to drugi otac. Tako su Perkovića svi u HIS-u počeli zvati Tata jer su mu tamo radila dva sina: Saša i Gordan.

Pored nabrojanih Hercebosanaca koji su s Perkovićem u udbaškom srodstvu, nikako se ne smije zaboraviti na Ivana Ivankovića, ranije vezanog za KOS, a danas savjetnika Tomislava Karamarka u SOA-i.

- 19:50 - Komentari (4) Isprintaj #

17.03.2007., subota

Zagrebali po Mesićevoj grobnici


Tomislav Krasnec je samo zagrebao priču o kontroverznoj Mesićevoj grobnici


Piše i snimio Tomilav Krasnec

Zagreb - Predsjednik Republike Stipe Mesić o svome je trošku u travnju 2001. godine kupio staru spomeičku gobnicu na Mirogoju. U prvom erdu VII polja, točno uza znamenite mirogojske arkade, stotinjak metara od grobnice prvog predsjednka Franje Tuđmana, trebao bi, nakon smrti, biti pokopan drugi hrvatski predsjednik.

Uobičajena cijena

Potvrdu te informacije dobili so i od Mesićeve glasnogovornice Danijele Barišić.
-Predsjednik je kao svaki običan građnin, po uobičajenoj cijeni, dobio na korištenje grobnicu na Mirogoju i za nju uredno platio naknadu - rekla je glasnogovornica. Odgovarajući na naš upit, direktor Gradskih groblja Darko Borovina priopćio je da je ukupna cijena grobnog mjesta s nadgrobnm spomenikom iznosila 70.516 kuna.

Sedmo polje na kojem se nalazi Mesićeva grobnica smješteno je odmah pored glavnog ulaza na Mirogoj. To je najstarije polje na središnjem zagrebačkom groblju. Na njemu se nalazi posljednje počivalište prvog Zagrepčanina pokopanog na Mirogoju.

Grobnica je podignuta 1900. godine, ograđena je crnom željeznom ogradom, a kameni spomenik je u obliku krnje piramide na kojoj se nalazi križ.

Pobrušeno ime bivšeg korisnika

Godine 1900. u nju je bio pokopan jedan Zagrepčanin austrijskog podijetla, ali nakon što godinama nitko nije plaćao grobnu nakadu, uprava Gradskih groblja preuzela je grobnicu i premjestila iz nje posmrtne ostatke. Prema pravilniku, naime, Gradska groblja oduzimaju grobnice za koje nitko ne plaća naknadu 10 godina, a u kojima nije bilo ukopa 15 godina. To je bio slučaj i u ovoj grobnici, pa su posmrtni ostaci pokojnika koji su ranije ondje počivai premješteni u obližnju kapelu crkve Krista Kralja. Ime bivšeg korisnika potom je pobrušeno s nadgrobnog spomenika i to su bili jedini radovi nakon promjene korisnika.

Jutarnji list, 15. 04. 2003.


Radi li se o istoj grobici na koju upozorava Marin Tomulić?

Što se tiče «antifašista» Stjepana MESIĆA, on se je dokazao u pljački imovine udovice Ane JENDRIŠ JELESIĆ i njezine djece. U ortaštvu sa svojim šogorom Žarkom PAVLINOM, određenim funkcionerima MUP-a, pravosuđa i Državnog odvjetništva, oni su oteli cjelokupnu imovinu te stare zagrebačke židovske obitelji : obiteljsku kuću u Bosanskoj ulici u Zagrebu, stanove, umjetnine i čak grobnicu na Mirogoju. Da bi na miru obavili pljačku, dali su internirati žrtvu u Vrapču, da bi je automobilom Ureda Predjsednika prebacili u Umag na zaruke s Marijanom Cerajom, a potom je godinu dana zadržali u pritvoru. MESIĆEVA žena Milka je čak dala ugraditi novu kuhinju u otetoj kući !! Kada je došlo do skandala, CERAJ je preprodao kuću Š
ŠAFRANIĆU, a ovaj bivšem nogometašu Zvonimiru BOBANU i njegovom kompanjonu Damiru JURKOVIĆU. Grobnicu si je MESIĆ zadržao. Samo su sa nadgrobnog spomenika izbrisani podaci o rodbini pokojnog muža gospođe Ane JENDRIŠ-JELESIĆ.

Marin Tomulić, Pariz 14. ožujka 2007.


Jedno je izvjesno. Mesić je došao u posjed grobnice dok je Ana Jendriš-Jelesić bila u pritvoru.

- 01:22 - Komentari (1) Isprintaj #

15.03.2007., četvrtak

Hloverka Novak-Srzić kao Manolićeva glasnogovorica



Levar kao novinar


Vezano uz nove pojedinosti, koje ovom prigodom rasvjetljavamo jest i činj e nica da je pokojni Milan levar pos jedovao iskaznicu
tjednika Danas iz vremena kada ga je uređivala današnja HTV-ova novinarka Hloverka Novak-Srzić. Na toj se iskaznici iz 1994. godine jasno vidi njezin potpis. Prema priči pokojnoga Milana, koju Fokus posjeduje zabilježenu na audiovrpci, do to ga da je postao barem na iskaznici - Hloverkin novinar, došlo je na sljedeći način:

Levar je bio prvi koj i se pobunio protiv skupine koja je 1991. godine u Gospiću uspostavila, kako je on govorio, "vlast krvi i novca". Zato je bio u stalnoj vezi s Josipom Manolićem i Pericom Juričem, visokim dužnosnicima HDZ-a i tadašnje obavještajne zajednice, kako bi prikupio što više dokaza da se spomenuta skupina pravosudno procesuira.

Neposredno nakon uhićenja sadašnjih gospićkih osumnjičenika, intervjuom u Slobodnoj Dalmaciji oglasio se Perica Jurič, rekavši kako se u ono doba "dosta naslušao priča o navodnim zločinima u Gospiću", pa je još tada, kako bi ih "provjerio" (navodnici potpisnika teksta) posredovao da o tome pišu u tisku. I doista, tekst o mračnoj strani gospićke ratne i poratne zbilje, uz kraće intervjue Milana Levara i Zdenka Ropca, tada je donio upravo Hloverkin Danas. No, kako nastavlja Jurič u Slobodnoj Dalmaciji, kad je vidio da objavljivanje priče nema odjeka, on je sam posumnjao u njezinu vjerodostojnost. Dodao je , da je to sve što bi on imao reći u istrazi pozovu li ga za svjedoka.

Milan Levar, prošle je godine Fokusovu novinaru rekao da je Pericu Juriča, kao i mnoge druge koji su mu se tada nudili kao zaštitnici, upoznao s mnogim konkretnim dokazima i doveo im mnoge konkretne svjedoke. "Zauzvrat", kazao je Levar, "umjesto da provjeri priču, odnosno pokrene mehanizme koji su mu tada kao državnom dužnosniku stajali na raspolaganju, Jurič je meni 'sredio' da postanem novinar Hloverkina Danasa. Dobio sam njihovu iskaznicu, ali, bilo mi je ispod časti pisati im gluposti o ratnim proslavama ill otvaranjima vodovoda u Lici, tako da se tom iskaznicom, a ni njihovim obećavanm honorarima, nisam okoristio ".

Nesumnjivo je da je Milan Levar bio jedini dosljedan u ciieloj ovoj priči i radi toga je, prije tri mjeseca, platio glavom. Sve se više čini da njegova žrtva nije bila uzaludna. Na površinu, ipak, osim leševa, iz gospićke Pandorine kutije izlijeću i razne lažne obrazine mnogih aktera tadašnjih ratnih zbivanja.

Željko Peratović, Fokus Marinka Mikulića, 30. prosinca 2000.


- 14:18 - Komentari (3) Isprintaj #

14.03.2007., srijeda

Suđenje Krunoslavu Pratesu nastavlja se u travnju


Prekinuto suđenje Krunoslavu Pratesu, u Njemačkoj optuženom za pomaganje pri Udbinom ubojstvu Stjepana Đurekovića 1983., nastaviti će se u travnju, doznajem iz krugova bliskih njemačkom saveznom tužiteljstvu. Pratesov odvjetnik Helmut Rosebrock nada se da će njegov klijent nakon dva, tri ročišta biti oslobođen, odnosno da će tužiteljstvo samo povući optužnicu.

Helmut Rosebrock, je prema informacijama kojima raspolaže 45 lines, u Hrvatskoj povezan s Josipom Perkovićem, bivšim šefom Udbe za kojeg je Prates priznao da mu je dao ključeve garaže u kojoj je ubijen Đureković i Tomislavom Mičićem, nekadašnjim pukovnikom SIS-a, bivšim emigrantom kojeg je Tomo Sedlo sumnjičio za upletenost u ubojstva emigranata Brune Bušića, Nikole Miličevića Bebana i Mate Kolića (punca Perice Juriča). Isti odvjetnik u Hrvatskoj, odavno, na Jadranu ima kuću za odmor.

Zanimljivo je da su informacije o "pozitivnom" razvoju događaja za Pratesa, odnosno stavu njegova odvjetnika do 45 lines stigle od jednog emigranta koji je godinama bio žrtva Udbinih namještaljki, što samo svjedoči koliko je Udbina mreža i danas jaka, te sposobna manipulirati svoje žrtve. Naime, 45 linesov izvor, uopće nije svjestan da mu podmeće Perkovićeva mreža, nego za eventualni neuspjeh suđenja Pratesu isključivo krivi Vicu Vukojevića i Božu Vukušića, koji da su po njemu proces Pratesu inicirali, kao i onaj Sindičiću, da bi se sakrili tragovi Udbinih zločina.

Žalosno je, ali ohrabrujuće da ishod suđenja Pratesu i optužnice protiv Josipa Perkovića neće zavisiti od svjedoka i dokaza iz Hrvatske ili djelovanja hrvatskog pravosuđa, već od rada upornosti njemačkog pravosuđa, te svjedoka i dokaza iz Beograda (nekadašnje savezne Udbe).



- 11:22 - Komentari (0) Isprintaj #

13.03.2007., utorak

Mesić poslao Tereziju Barbarić i tajne račune Merliću


1. Sudac Ivan Turudić u razgovoru s prijateljem pred kavanom Charli. 2. Andrej Maskimović Maks za susjednim stolom


Novinar Andrej Maksimović je rekao da je o otmici čuo od svog kolege Roberta Valdeca koji je u to vrijeme bio dopisnik "Večernjeg lista" iz Beograda. Kazao je da je Valdec dan nakon otmice došao u njegov stan i rekao mu za otmicu, te da ga zovu mnogi novinari znajući da je on prijatelj generala Zagorca.

"Valdec mi je rekao kako je od bivše Zagorčeve tajnice Snježane čuo kako otmičari traže milijun i pol eura otkupnine", kazao je Maksimović. Dodao je da se na dan otmice našao s Novicom u kafiću "Down Town" te da su tri dana kasnije također bili skupa u restoranu "Cantineta".

"Tada sam ga pitao o otmici, a on mi je odgovorio kako on i otac pomažu koliko mogu da se ta situacija riješi, te da skupljaju novac za otkupninu", kazao je Maksimović. Govorio je i o svojim prijateljskim odnosima s Vladimirom Zagorcem i Hrvojem Petračem, ocem Novice Petrača koji je optužen za poticanje na otmicu Zagorčeva sina. Za njim se također traga, kao i za trojicom braće Mateković, Ivanom, Liberom i Nikolom.

Za poznanika Ivana Matekovića je rekao da se družio i bio blizak s generalom Zagorcem te da ih je viđao u kafiću kojemu je Ivan Mateković bio suvlasnik. U istom kafiću je u nekoliko navrata vidio i Zagorčeva sina, a na upit predsjednika sudskog vijeća Ivana Turudića kako je znao o kome se radi, svjedok je izjavio kako misli da mu je to rekao Mateković koji je poznavao Zagorčeva sina...


Iz svjedočenja Aleksandra Maksimovića Maksa pred sucem Ivanom Turudićem, Index.hr, četvrtak, 7.10.2004


Terezija Barbarić alias Biljana Sučić, najavljena za večeras kao jedina gošća Merlićeva Kontraplana (pretpostavljam da će u prilogu biti izjava nezaobilaznog Ivo Pukanić), nedavno se požalila bliskoj osobi da iz Ureda Predsjednika i dalje na nju vrše pritisak da surađuje u Mesićevoj istrazi o tajnim računima (vidi dosadašnje tekstove na tu temu: Zašto Mesić požuruje istragu o tajnim računima?!, Vladimir Zagorec odbio plaćati reket za Gotovinu, Neuspjelo mirenje Šarinića i Smokvine, Razjapljene istrage: Glavaš, Barbarić, Jukić, Mesić manipulira istragom o tajnim računima, I Ferdinand Jukić instruiran od Stjepana Mesića, Mesić odgovara na kritiku s 45 lines preko Ferala, Eksluzivno: Predsjednik Mesić sredio interview Terezije Barbarić Nacionalu, Što sam vam rekao!, Terezija Barbarić u panici!, Šokantno: Predsjednik RH Stjepan Mesić u Francuskoj kazneno prijavljen za pokušaj atentata na Marina Tomulića itd).

Tako se požalila da joj je nakon intervjua Nacionalu, Mesićev savjetnik Saša Perković dao laptop u koji je trebala unijeti "sve svoje spoznaje o tajnim računima", ali da je ona nakon dana računalo vratila pošiljatelja, neobavljena posla.

Čim sam vidio da večeras gostuje kod Merlića, bilo mi je jasno da je Saša Perković, ipak uspio u zadatku koji mu je Mesić povjerio.

P.S. Zanimljivo je bilo danas u ranim popodnevnim satima. Za jednim stolom sjedio je sudac koji je osudio Hrvoja Petrača na šestogodišnju robiju, a za susjednim Aleksandar Maksimović Maks, bivši novinar i osoba nekad bliska s Vladimirom Zagorcem i Hrvojem Petračem. Maks je do sada dva put pretučen, a naručitelji su bili, navodno iz kriminalnog podzemlja. Dok je trajala kriza sa Zagorčevim otetim sinom, spomenuo sam Maksu da je policija pozvala na razgovor navodne Gotovinine pomagače, pa sam ga u šali pitao, jesu li tim povodom zvali i njegova prijatelja Roberta Valdeca. Maks je o mojoj šali odmah izvijestio Valdeca, a Valdec mi je zaprijetio Munibom Suljićem.

P.P.S. nastavak nakon emisije...

Update:

Nakon gledanja snimke emisije mogu samo zaključiti da su se moje sumnje obistinile. Terezija Barbarić dobila je nalog iz Ureda Predsjednika da se pojavi u Merlićevoj emisiji, a Saša Perković, Mesićev savjetnik, dostavio je Kontraplanu dio dokumentacije o tajnim računima. Ne samo da ovo zaključujem iz sadržaja emisije nego za to imam i svjedoke, a predsjednik Stjepan Mesić, Terezija Barbarić, Saša Perković i Dubravko Merlić, slobodno me mogu tužiti ako se s tim ne slažu.

Terezija Barbarić je u emisiji uglavnom govorila o odbjeglom generalu Vladimiru Zagorcu kao osobi koja je raspolagala milijunskim iznosima novca za obranu potvrđujući autentičnost računa (činjenicu da ih je otvarao Zagorec) do kojih je došao istraživački novinar Dubravko Merlić.

Terezija Barbarić je svjedokinja i poslovne suradnje Vladimira Zagorca s Hrvojem Petračem, ali je specijalno za Merlićevu emisiju dobila zadatak da Petračevu ulogu u pljački državnog novca za oružje minorizira.

- Da, oni su surađivali, ali Hrvoje Petrač je radio legalno i na njegov devizni račun otišlo je samo 200.000 DM, što je neusporedivo s novcem kojim je raspolagao Zagorec, rekla je Terezija Barbarić.

Imao je pravo Dragi blog još pred godinu i nešto, da je Dubravko Merlić, novinar izravno navezan na predsjednika Stjepana Mesića i njegov krug (Ivu Pukanića, Hrvoja Petrača, Sašu Perkovića).

Novinari Jutarnjeg lista u nekoliko su navrata pokušavali dobiti interview od Terezije Barbarić, ali im nije pošlo za rukom. Mark Cigoj iz Globusa dogovarao se s njom, pa čak joj darovao 200 kuna jer se žalila da je bez prebijene pare i da ne može platiti kavu, ali nije dobio intervju. Pošlo je to za rukom samo Nacionalu i Merliću. Zašto? Samo zato što u njih predsjednik Mesić ima potpuno povjerenje.

Zašto Merlić nije pitao Barbarićku jesu li točni napisi da su na nju vršeni pritisci iz Ureda Predsjednika kao što se piše po blogovima (45 lines)? Tako bi barem relativizirao moje informacije. Ne, ne treba mu to. On je televizija, a iza njega stoji predsjednik Mesić.

Jedino što je meni novo u nastupu Terezije Barbarić je tendecija da se Vladimira Zagorca prokaže vanbračnog sina pokojnog dr. Franje Tuđmana.

Na Merlićevo pitanje od kud Zagorcu tolika moć, Terezija Barbarić je odgovorila:

- Znate onu pjesmu Tata kupi mi auto...


Poznato mi je da je Terezija Barbarić do sada u nekoliko navrata neslužbeno prepričavala anegdotu prema kojoj joj je Vladimir zagorec sam priznao da sliči na pokojnog dr. Franju Tuđmana, odnosno da mu je bivši predsjednik otac. Zagorčeva majka radila je kod Tuđmana u Institutu za historiju radničkog pokreta. O tome se već piše i na internet forumima:

"Potrebno je knjigu Vrijeme krivokletnika od Miroslava Tudjmana i knjigu Ankice Tuđman nadopuniti nekim prešućenim činjenicama:

Familija Tuđman ima jednog unuka koji se zove Franjo Tuđman on je vanbračno dijete Stjepana Tuđman.

Takozvani general Zagorec je vanbračni sin gospodina generala Tuđmana. Zagorčevi dragulji čuvali su se na Kaptolu, a oteti su Židovima. Kuharić je darovao dragulje Ankici. Ankica i Kuharić su u bliski rođaci.

Priča se nastavlja tako da će Zagorac konačno u bajbok gdje mu je odavno mjesto, ali tamo je isto tako mjesto svima koji su ga štitili."

Pero, forum.croatia.ch, 22.02.2007, 21:27 sati


Da bi tu priču osnažio, Merlić je uzeo izjavu Andrije Hebranga koji je kazao da se Tuđman prvo složio sa Zagorčevom smjenom, da bi se u trenu predomislio. Znači da je Tuđman više volio Zagorca od Hebranga.

Priča o Zagorcu kao Tuđmanovom vanbračnom sinu biti će odličan paravan za sve Mesićeve sumnjive poslove s Petračem i drugima iz špijunskog i kriminalnog podzemlja.


- 23:57 - Komentari (6) Isprintaj #

12.03.2007., ponedjeljak

Smiljanka Škugor-Hrnčević i Tvrtko Pašalić


Brazilski revolver kojeg je Tvrtko Pašalić nosio za vrijeme ubojstva Mire Barešića


Tvrtko Pašalić poznat je šibenskoj javnosti kao istaknuti sportaš borilačkih vještina, profesor je fizičke kulture, ima čin pukovnika Hrvatske vojske. U obranu Hrvatske uključio se 1990. godine, a u lipnju 1991. pristupio je MUP-u, odakle iste godine prelazi u MORH, u postrojbu za posebne namjene. Bio je i načelnik Centra SIS-a u Šibeniku.

Hina/Jutarnji.hr, 12.03.2007


Ovako je državna novinska agencija opisala čovjeka kojemu se sudilo za poticanje na ubojstvo načelnika PU Šibenik Nikole Vukošića i njegova zamjenika Ive Fuština.

Prema izvorima 45 lines bliskim agenciji, navodno je za neodmjeren, odnono pristran kraj vijesti zaslužna direktorica Hine, Smiljanka Škugor-Hrnčević, Šibenčanka, navodno obiteljski povezana s Davorom Škugorom, osobom s kojom je u ratu predmetni Pašalić blisko surađivao.

Smiljanka Škugor-Hrnčević je nepopravljiva "državotvorna" političarka na čelu javnog servisa, pa je i na nedavno održanom Saboru Hrvatskog svjetskog kongresa u HMI-u uzela riječ i oštro se obračunala s političkim protivnicima.

Tvrtko Pašalić je po svemu drugom, samo ne po onome što se navodi u Hininoj vijesti poznat ne samo šibenskoj, već i hrvatskoj, te međunarodnoj javnosti.

Citirati ću samo neke karakteristične rečenice koje se o njemu mogu pronaći na internetu:

ZA SLOBODNU DALMACIJU GOVORI MARIO BARIŠIĆ, KRUNSKI SVJEDOK U SLUČAJU LORA I ŠIBENSKOJ AFERI

* U Splitu ste na raspravi u predmetu Lora za zločine optužili cijeli niz svojedobno visokopozicioniranih vojnih i državnih osoba - od Antonija Lekića i Nikole Krište, preko Mihaela Budimira, Tvrtka Pašalića, Franje Gorete i Željka Maglova do Josipa Perkovića i samog ondašnjeg ministra obrane Gojka Šuška. Za što ih konkretno teretite i je li riječ o neposrednoj ili uglavnom zapovjednoj odgovornosti?

- Optužujem ih za zločine nad ratnim zarobljenicima i civilima gdje sam osobno bio svjedok i za djela o kojima ne mogu sam svjedočiti, ali imam izjave autentičnih svjedoka i dokumente koji to potvrđuju. Bio sam stalno u njihovoj blizini i mogao sam, da sam htio, kimati glavom, biti Norac prije Norca. Jedini motiv zbog kojega sam odlučio javno progovoriti jest da krivci dodju na sud, a ne - kako mi neki sada žele imputirati - moje nezadovoljene ambicije i frustracije. Antonijo Lekić, jedan od prozvanih, tvrdi da me nikad nije upoznao i žali me kao psihičkog bolesnika (istomišljenik Mate Bašića op. ž.p.). Ako je zaboravio, Lekića ću podsjetiti da smo se upoznali 6. veljače 1992. godine u zapovjedništvu VP u Šibeniku kad je k nama došao zajedno s Tvrtkom Pašalićem. Nama se u to vrijeme dobrovoljno predao Ranko Pavasović iz Bičina koji je prošao kroz minsko polje i došao na našu stranu preko Prokljana. Kolega Milorad Paić i ja smo ga ispitivali, zanimali su nas podaci o brojnom stanju i naoružanju neprijatelja, i kad smo mi završili, u kancelariju su ušli Pašalić i Lekić. Tada je počela tortura. Tukli su ga šakama i nogama, natjerali da se skine do gola kako bi ga posve ponizili, a onda električnom palicom mučili po svim dijelovima tijela tako da se više puta onesvijestio. To je trajalo sat i pol do dva, a u medjuvremenu su u prostoriju gdje se to događalo stigli i drugi vojni policajci - Miro Petković, Darko Milković, a neko vrijeme je bio i Zvone Cigić.


45 lines, 02.05.2005./Slobodna Dalmacija, 17. 07. 2002.



Tvrtko Pašalić, prema Nikoli Majstroviću, bio je najbliži Miri Barešiću u trenutku kad je ubijen



Izražena je i sumnja da se načelnik SIS-a u Šibeniku (Tvrko Pašalić op. ž.p.) bavi švercom te se tvrdi da se pritom "služi potvrdama MORH-a. Iz spisa KTR 388/92 vidi se da je od MORH-a imao odobrenje za slobodan prijelaz preko državne granice radi dopreme uniformi za HV. On je to iskoristio za uvoz raznih odjevnih predmeta u većoj količini i vrijednosti namijenjenih za prodaju. U buticima "Blue Line" u Šibeniku i "Škorpion" u Vodicama, koje vodi zajedno sa ženom Ivankom. Sve se to odvija bez plaćanja odgovarajućih carinskih pristojbi."

"Pred izbore u kolovozu 1992., Tvrtko Pašalić osobno je zapovjedio postrojbi 2. satnije 72. bojne vojne policije u Šibeniku da lijepe plakate HDP-a, a skidaju plakate HDZ-a. Isto tako, tražio je da svi pripadnici vojne policije moraju biti članovi HDP-a, jer im inače neće biti mjesta u vojnoj policiji. Tvrtkova žena donijela je u vojarnu vojne policije u Šibeniku obrasce za davanje potpisa Nikoli Štedulu."

Takoder nam je poznato da je Tvrtko Pašalić 1983. kao turist boravio u SR Njemačkoj i izvršio više krivičnih djela, za koja je bio kažnjen po Zakonu za strance SR Njemačke izgonom iz te zemlje na pet godina i deportiran u tadašnju SFRJ. Nakon isteka kazne, 1. veljače 1990., vraća se u Njemačku i ponovno se bavi protuzakonitim radnjama. Iste godine, bježeći od odgovornosti, napušta Njemačku. Nakon toga za njim je raspisana tjeralica."

Iz pisma čelnih ljudi šibenksog HDZ-a Paška Bubala, šibenskog župana, Josipa Odaka, šibenskog dožupana, Ante Dželalije, zastupnika u Županijskom domu Sabora i dr. Borisa Zmijanovića, šefa psihijatrijske službe MC Šibenik, uputućenog predsjedniku RH Franji Tuđanu 9. kolovoza 1993. - Globus, 26. veljače 1999./www.peratovic.net


Dok je Ranko Ostojić bio ravnatelj policije Mario Barišić je na prvom suđenju za ratne zločine u Lori kao odgovornog među inima prozvao i Josipa Perkovića. Barišić je još u istrazi koju je vodio tadašnji splitski državni odvjetnik Mladen Bajić rekao da je Tvrtko Pašalić, Barišićev šef u Vojoj policiji, nazvao Josipa Perkovića, pomoćnika ministra obrane Gojka Šuška u Zagreb i pitao što učiniti s izmasakriranim ratnim zarobljnicima obzirom da se Međunarodni Crveni križ najavio u posjetu. Prema svjedočenju Maria Barišića Josip Perković je Tvrtku Pašaliću izdao zapovijed da se zločin prikrije tako što će izmasakrirani biti preveženi u druge vojne pritvore u Šibeniku, Zadru, Kerestincu.

The witnesses mentioned 14 and 15 April when the IRC representatives visited Lora asking for the permission to enter the military prison because they found out about the unregistered prisoners captured there. This caused panic so before the IRC representatives entered Lora, Josip Perkovic, Assistant Minister of Defense in charge of SlS (Secret Intelligence Service) had ordered the transfer of the prisoners.


45 lines, 28.10.2005./Stanko Feric and Marijo Kavain, Jutarnji list, 15. 03. 2001.


Tvrtko Pašalić je za vrijeme boraka u Derventi 1992. dobivao zapvijedi izravno od Josipa Perkovića, a Perković mu je dao zapovjed i da imenuje Valentina Ćorića, zapovjednikom Vojne policije HVO-a. Ima toga još, gospođo iz Hine!


- 17:00 - Komentari (3) Isprintaj #

Splitska policija dovršila predistražne radnje u slučaju Kočevskog roga


Koliko je poznato, za partizanske poratne zločine do sada nitko nije odgovarao. Temeljem kaznene prijave koju je prošle godine podnio Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma, policija je navodno na području Splita obavila predistražne radnje, uglavnom razgovore s preživjelim pripadnicima 11. dalmatinske brigade koju se tereti za zločin u Kočevskom rogu.

Kako su sve aktivnosti represivnog aparata vezane za partizanske zločine obavijene velom tajne, moguće i zbog imena i obiteljskih veza istaknutih partizana iz spomenute brigade (bivša predsjednica Vlade SRH Milka Planinc je prvoprijavljena, a na popisu 3. bataljuna koji je izvršavao ekgzekucije nalaze se prezimena koja nose neke aktualne javne osobe, te kako se među svjedocima s "druge strane" nalazi i ime oca sadašnjeg premijer Ive Sanadera, gotovo da je nemoguće saznati bilo kakvu pojedinost iz sadržaja predistražnih radnji, za razliku od sličnih postupaka koji su se vodili ili se vode, o zločina koje su skrivile ustaše ili pripadnici HV-a.

Podsjećam na svjedočenje Lovre Pisca o Anti Sanaderu:

Odveli su nas u logor u Šant Vid, gdje smo ostali tri, četiri dana. Moram reći da nas nisu vezali. Šant Vid je neko svećeničko sjemenište u blizini Ljubljane. Tu sam našao skoro sve moje ustaše iz Lećevice kao i zapovjednika satnika Mira Markotića, poručnika Antu Granića, poručnika Miju Mišuru i mnoge druge koji su vraćeni s Križnog puta. Iz moje općine. taj logor iz kojeg su nas vodili željezničkim vagonima u Kočevski rog, preživjeli smo samo ja, Marko Vučica i Ante Sanader, otac bivšeg zamjenika ministra vanjskih poslova. U Šant Vidu sam bio desetak dana. Tu sam vidio svašta, ljudi su bili tako gladni da su se penjali na stabla i jeli zeleno lišće. Jedan prizor nikada neću zaboraviti: jedan zarobljenik se penje na stablo, a partizan puca u njega i ubiva ga.

Sjećanja Lovre Pisca na Križni put u godišnjaku Provincijalata Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja "Fra Rafo Kalinić", Split, 2002.

Obzirom da je za mene zločin stvarno zločin , odnsno da ni za jedan ne nalazim opravdanja, nastojati ću saznati što više o Kočevskom rogu, te vas pravodobno izvijestiti kako se ne bi dogodilo da selektivna ruka hrvatske pravde odradi posao u mraku.

- 13:14 - Komentari (0) Isprintaj #

11.03.2007., nedjelja

Tajanstveni Hervé Rousseau, svjedok napada na Željka Malnara


Žarko Puhovski i Željko Malnar (photo by Kemal Mujičić)


Stišala se bura napisa o napadu željeznom šipkom na autora Noćne more Željka Malnara. U međuvremenu, dobio sam više mailova o mogućoj pozadini napada povezanoj s Malnarovim vannovinarskim aktivnostima, u kojima se navodila i jedna u medijima prešućena okolnost: svjedok napada je i kontoroverzni Hervé Rousseau, povezan s francuskim vojnim kompleksom.

Da se Malnar druži s raznim špijunima i likovima iz crnih kronika (Tomislavom Karamarkom, Žarkom Pešom, Zlatanom Hrletom, Zvonimirom Trusićem, Hamdijom Kahrićem Hampijem, Zoranom Krivićem...), bilo mi je poznato, ali da ga je Vesna Kljajić povezala s Hervéom Rousseauom, nisam znao.

Rousseau sam upoznao, mislio sam slučajno, 2005-e u Limbu. Predstavljen mi je kao djelatnik Peugetova zastupstva u Hrvatskoj. Izvrsno je govorio hrvatski i bio pun hvale za moja novinska istraživanja, s posebnim naglaskom na tekstove o tada, odbjeglom Anti Gotovini. No, prešutio mi je da je u to vrijeme već napustio posao u Peugeotu i posvetio se konzultantskim poslovima za tvrtku Thales koja je u suradnji s MORH-om Hrvatskoj trebala izvesti know-how za proizvodnju, isporuku i puštanje u rad VF radio postaja i RR postaja. Kako čujem, taj mu je posao propao, a propali su i neki mnogo vrjedniji u kojima je posredovao između MORH-a i francuskog vojnog kompleksa.

Rousseau je naobrazbu stekao u prestižnoj vojnoj akademiji Saint Cyr (L'ÉCOLE SPÉCIALE MILITAIRE DE SAINT-CYR). Navodno se je specijalizirao za poslove koje obavlja DGSE (La Direction Générale de la Sécurité Extérieure)

U Hrvatsku je došao iz Mađarske 1994. Vrlo brzo se sprijateljio s Novicom Petračem. Radio je za francuske humanitarne organizacije, osobito obilazeći teren u BiH dok je još trajao rat. Navodno da je bio zadužen i za skrb o otpremi osoba poginulih u BiH koje su na razno razne načine imale pravo na sahranu u Francuskoj.

Nakon rata, zaposlio se u PIK Vrbovcu da bi potkraj devedesetih radio kao direktor u izdavačkom poduzeću Ceres, čiji je vlasnik blizak prijatelj današnjeg premijera Ive Sanadera. Pretpostavlja se da je Rousseau ostvario dobre veze sa Sanaderom preko Ceresa, a ne, kako me neki izvori uvjeravaju, preko Vesne Kljajić.

Nakon rada u Ceresu, Rousseau je doista bio zaposlenik Peugeota - Hrvatska. U to vrijeme podnosi zahtjev za dobivanjem hrvatskog državljanstva, a kao jedan od razloga navodi i političke probleme koje "ima u zemlji podrijetla" - Francuskoj. Zahtjev mu je odbijen.

Odlazi iz Peugeota i preko tvrtke Thales sklapa određene ugovore s MORH-om. Ivo Sanader je već na vlasti, a oko nekih poslova Rousseaua i hrvatske države angažirana je i Vesna Kljajić koja ga povezuje sa Željko Malnarom i njegovim vezama u hrvatskoj špijunskoj zajednici.

Jesu li Hervé Rousseau i Vesna Kljajić nedavno tri dana poslovno boravili u Parizu i ima li to sve veze s napadom na Željka Malnara, očekujem da ću dobiti potvrde ili demantije u mailbox kroz par dana.

P.S. Ovim postom svečano obilježavam dvogodišnjicu 45 linesa.


- 11:33 - Komentari (10) Isprintaj #

10.03.2007., subota

CSI u Rijeci


Pravni_fakultet_Rijeka
U Rijeci će se obučavati CSI istražitelji


Danas sam se privatno našao na svečanom obilježavanju početka rada Poslijediplomskog specijalističkog studija KRIMINALISTIČKO ISTRAŽIVANJE kojeg je organizirao Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci.

Nakon završetka Studija stječu se specijalistička praktična znanja o kriminalističkom istraživanju kao složenoj djelatnosti prikupljanja podataka o kaznenom djelu, počinitelju i žrtvi. U osnovi ta su znanja produbljena i detaljna znanja u području prava, te operativna znanja iz doticajnih izvanpravnih područja koja su neophodna u suvremenom kriminalističkom istraživanju, objedinjena i sustavno povezana u planiranu svrhovitu cjelinu usmjerenu zakonom utvrđenom cilju. Završetkom studija student je osposobljen raditi u najsloženijim predmetima i komunicirati s drugim, posebno inozemnim subjektima kriminalističkog istraživanja. Također može nastaviti istraživati u užem području određenih sadržaja ponuđenih praktikumima. Program posebno ima u vidu potrebu dopunskog obrazovanja i osposobljavanja kriminalističkih istražitelja vodeći računa o vjerojatnim izmjenama kaznenog zakonodavstva.

law.pravri.hr


Ana_Lovrin
Ministrica pravosuđa Ana Lovrin na otvaranju studija za kriminalističke istražitelje


Izmjene ZKP-a o kojima je govorila ministrica Ana Lovrin dati će prostora za zapošljavanje hrvatskih CSI-ovaca. U kaznenim istragama ukida se istražni sudac, a s državnim odvjetnikom koji će voditi istrage raditi će kriminalistički ili sudski istražitelji, ovisno o vrsti slučaja. Dakle, svršeni postdiplomci moći će se zaposliti u policiji, državnom odvjetništvu ili na sudovima.

Davor_Krapac
Prof. dr. sc. Davor Krapac na Pravnom fakultetu u Rijeci


Jedan od predavača biti će i ugledni hrvatski pravni stručnjak, kandidat za suca Ustavnog suda, Davor Krapac. On će predavati kolegij Međunarodna kaznenopravna i policijska suradnja. Pred njim je i još jedan krug procedure za izbor u Ustavni sud: javni poziv, razgovori kandidata s Odborom za Ustav te glasovanje. U prvom krugu dobio je 73 zastupnička glasa, a njegov protukandidat Boris Koketi 26. Krapcu su trebala 77 glasa da bi bio izabran, ali kako se neki zastupnici HNS-a nisu pojavili na sjednici, čitava će se procedura ponoviti.


- 17:50 - Komentari (6) Isprintaj #

Ususret drugom rođendanu 45 lines


Sutra je točno dvije godine od mog prvog posta na 45 lines, pa evo i nekih statistika iz blog editora:

Postovi

Datum i vrijeme prvog posta: 11.03.2005. (16:46)
Ukupno postova: 732
Broj postova u zadnjih 30 dana: 29
Broj postova u tekućem mjesecu: 8
Prosjek postova po tjednu: 7
Prosjek postova po mjesecu: 30.5
Mjesec s najviše objavljenih postova: travanj, 2005. (51 postova)
Mjesec s najmanje objavljenih postova: ožujak, 2007. (8 postova)
Najveći broj neaktivnih dana između postova: 9
Broj dana bez postova: 227
U koje doba dana najčešće pišete postove: tijekom noći (22 - 7 sati)
Ukupno riječi u svim postovima: 185561
Prosjek riječi po postu: 254
U prosjeku pišete duže postove (više od 250 riječi po postu).
Broj postova sa slikom: 12 (1.6%)
Broj postova bez slike: 720 (98.4%)

Komentari

Ukupno komentara ostavljenih na vašem blogu: 3426
Prosjek komentara po postu: 4.7
Najviše komentara po postu: 174
Broj postova bez komentara: 200


- 08:06 - Komentari (4) Isprintaj #

09.03.2007., petak

Ferdinand Jukić potvrdio informaciju s 45 lines o draguljima


Ferdinand Jukić, gostujući u sinoćnjem Otvorenom kod Mislava Bage rekao je da je držao rukama dragulje koji se spominju u slučaju Zagorec i da ih se pokušao riješiti. Potvrdio je i da je informacije o draguljima dao zamjeniku Glavnog državnog odvjetnika Lazi Pajiću. Prethodno je Lazo Pajić kazao da je Jukić jako kvalitetno surađivao s njim u istrazi o nabavci oružja.
Ferdinand Jukić je ovime potvrdio informaciju s 45 lines (Zagorčevi dragulji su ustaško blago oteto Židovima) da mu je Franjo Tuđman dao dragulje koje je dobio od kardinala Franje Kuharića, a koji da su navodno dio ustaškog blaga otetog Židovima, da ih proba prodati. Kako sam pisao, Jukić je dragulje probao prodati u Austriji, ali su tamošnji draguljari otkrili njihovo porijeklo, pa je trgovac oružjem jedva izbjegao austrijski zatvor.

Mainstream novinari su ili nesposobni ili su pod autocenzurom, pa ni Mislav Bago nije pitao Jukića da pojasni od kud mu dragulji i gdje su završili, a ništa više o njima nije pitao ni Lazu Pajića. Većina novinara koja se bavi ovom probletikom uopće nije reagirala na moju informaciju o Jukiću, Pajiću i židovskim draguljima jer su pod utjecajem predsjednika Mesića, Glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem ili šefom SOA-e Tomislavom Karamarkom. Jedino je business.hr imao hrabrosti prenijeti i citirati tu najškakljiviju informaciju vezanu za Zagorca:

Zagorčevi dragulji su ustaško blago oteto Židovima?


web@business.hr


(objavljeno 20.2.07 18:55)


Lazo Pajić, šef Vladina tima koji traga za nestalim novcem namijenjenim obrani zemlje, došao je do informacija koje otkrivaju podrijetlo Zagorčevih dragulja.

Informacije su to o kojima piše novinar Željko Peratović na svojem blogu.

Prema izvorima koje Peratović naziva pouzdanima, iskaz Državnom odvjetništvu o podrijetlu spominjanih dragulja dao je Ferdinand Jukić, trgovac oružjem. On je navodno iskazao da mu je dragulje u svrhu prodaje dao sam predsjednik Franjo Tuđman.

Prema Peratoviću, Jukić u nastavku iskaza navodi kako ih je pokušao prodati u Austriji, ali je jedva izbjegao uhićenje jer je nekolicina austrijskih draguljara, podrijetlom Židova, naslutila da je riječ o tzv. ustaškom blagu opljačkanom od hrvatskih Židova. Potom se s draguljima i informacijom o njihovu podrijetlu vratio Tuđmanu, koji je dragulje predao Zagorcu.

Podsjetimo se, dragulji su prvi put spomenuti na suđenju Hrvoju Petraču, koji je rekao kako mu je Zagorec dao dragulje u vrijednosti 17 milijuna njemačkih maraka da ih proda.


Eto, nakon svega, ja sam skoro dvije godine nezaposlen, a objavljujem na blogu eksluzivne informacije koje se uglavnom prenose bez citiranja da bih se demantiralo ili ih se prešućuje sve dok ih sami akteri događaja ne potvrde, ali se ni onda mainstrem novinari ne usude istraživati dalje. A likovi kao Robert Valdec, o kojem sam na blogu pisao da mi je prijetio Munibom Suljićem, postaju plaćeni blogeri.

Jedino je Tomislav Čadež dovoljno bezobrazan da javno izrazi ono što većina mojih kolega mainstream novinara koji se ne usude pisati o onome o čemu ja pišem, misle o meni:

Peratović je posebna podvrsta duševno pomućene osobe: on je, naime, posve bezazleno uvjeren da je važan i da zato smije slagati čim zine. Naše su novine pune neobrazovanih i ne baš uravnoteženih ljudi, ali ti su sretnici uglavnom nešto manje umišljeni od njega, pa su svjesni da moraju povremeno napisati štogod suvislo. Peratović je uvjeren da to ne mora pa zato nema šanse da ga više itko ikad angažira za lovu, pogotovo što se njime ne da čak ni manipulirati; on je toliko pomućen da je u toj pomućenosti fakat nezavisan i od čega. Peratović je, dakako, prilična štetočina jer svoje laži obično ponovi više puta nego što bi to i Goebelsu palo na pamet...

Da ima malo časti i ljubavi, ne bi danonoćno drkao svoje teorije urote po blogovima, nego bi razmislio kako da nahrani vlastito dijete. Pička mu materina, pa ja bih u njegovoj poziciji kopao kanale, pekao hamburgere, bio liftboy, orao njivu, bilo što, a onda, navečer, kad sve mine, ako ostane još snage, drkao svoje hobije po netu, kao što ih i sada drkam ovdje.

Tomislav Čadež, 22.01.2007. 02:06


Prošle godine sam zaradio 0 kuna. Moju obitelj (i ovo bloganje) financira supruga kojoj ovim putem od srca čestitam minuli Dan žena. Ona kaže: Znam da bi te mnogi htjeli vidjeti kako kopaš kanale, ali taj film neće gledati.


- 00:47 - Komentari (6) Isprintaj #

08.03.2007., četvrtak

Preko Karamarka do posla u SOA-i ili diplomaciji


Prošlog petka se Zijad Mahmuljin oglasio u Večernjem listu da nije istina kako se "negdje" pisalo (na ovome blogu) da ga je Tomislav Karamarko zaposlio u SOA-i. Prema izjavi u Večernjaku, on je samo agente SOA-e trebao podučavati nanbudu.

Smiješno je da Mahmuljin ide demantirati informaciju s 45 lines u Večernjaku ne navodeći izvor informacije koju želi opovrgnuti. A, još je smješnije da je, prema mojim izvorima, prvotna informacija točna, odnosno da ga je Karamarko, kao svog prijatelja koji je njega i Stipu Mesića koncem devedesetih trenirao nanbudo, uistinu primio u radni odnos u SOA-i.

Dobio sam potvrdu da je točna i informacija iz istog posta kako je Karamarko u SOA-i zaposlio bivšeg nogometaša Fabijana Komljenovića, a kojega su preporučili Zvonimir Sunara Suki i Vlado Kasalo. Tomislav Karamarko se pobrinuo da ova informacija ne bude objavljena u jednom, navodno, neovisnom mediju.

Nepotističku sklonost Karamarko je pokazao još 2000-e kada je u Ured predsjednika na mjesto pomoćnika savjetnika za nacionalnu sigurnos zaposlio svoga šogora, muža sestre svoje supruge, Amira Muharemija. O uskoj suradnji Muharemija i Karamarka iz tog razdoblja svjedoči i Ante Gotovina u intervjuu Ivi Pukaniću:

Ante Gotovina: Jednom me je na razgovor pozvao Tomislav Karamarko, tada ravnatelj UNS-a i njegov pomoćnik pukovnik Muharemi.

Karamarko mi je tada mogao srediti sastanak s Mesićem. Odgovorio sam mu da je glupo da bude posrednik između mene i predsjednika. Predsjednik Mesić, kao vrhovni zapovjednik vojske, mogao me je pozvati u bilo koje doba dana i noći ja bih kao vojnik odazvao. To je moja dužnost, slagao se ja s njim politički ili ne.

Što meni Tomislav Karamarko treba sređivati sastanak s vrhovnim zapovjednikom?

Nacional, 10. lipnja 2003.


Nakon posla kod Karamarka, šogor Muharemi je napredovao do veleposlanika RH u Turskoj, a danas je drugi čovjek u hrvatskoj stalnoj misiji pri UN-u u new Yorku

Podsjetio me comment da u MVPEI-u radi i sestra Muharemijeve supruge, Enisa Karamarko kao načelnica Odjela za Afriku i Srednji Istok. U MVPEI-u je zaposlena i Dunja Mesić, starija kći hrvatskoga predsjednika. Ipak, njihovo se zapošljavanje u MVPEI-i ne može vezivati uz sadašnje funkcije Karamarka i Mesića jer tamo rade od početka devedesetih.

Otac Enise Karamarko, prof. dr. sci. Osman Muftić bio je ministar znanosti, tehnologije i informatike u Vladama Stjepana Mesića i Josipa Manolića (1990-08-24/1991-07-17), tako da se može spekulirati da je on zaslužan za početak kćerine karijere.

P.S. Pretprošloga vikenda Josip Manolić je posjetio Josipa Boljkovca u dugoreškom kraju kako bi demantirao informacije s 45 lines o odgovornosti za stradanje policajaca u Borovu Selu kada je Manolić bio predsjednik Vlade, a Boljkovac ministar policije. Kako sam pisao, Manolić je ranije prebacivao odgovornost na Boljkovca, a Boljkovčevi prijatelji na Manolića i Slavka Degoriciju, zamjenika ministra policije. Manolić se nedavno u selu Bosanci pravdao Boljkovcu da on ne krivi njega nego da je Slavko Degoricija samoinicijativno uputio policajce u četničku zasjedu.

- 18:14 - Komentari (5) Isprintaj #

07.03.2007., srijeda

Pokraj sabora HSK-a


Paromlin

Trnje_Paromlin Zimzeleno



- 00:55 - Komentari (1) Isprintaj #

05.03.2007., ponedjeljak

Od kad se Ivan Hrvačić zamjerio zemljaku Milana Bandića, ambasadoru BiH u Srbiji, Tomislavu Leki, ostao je bez posla i izgubio sud


Ivan Hrvačić još jedan u nizu hrvatskih zviždača, građana koji su ukazivali na nezakonitosti, izgubio je sudsku bitku.

Na Općinskom sudu u Zagrebu već četiri godine vodim bitku kako bih dokazao protuzakoniti otkaz ugovora o radu. Zakonski rok za rješavanje radnih sporova je šest mjeseci. Ali to je samo prema zakonu i samo za odabrane. Na mojoj strani su zakoni, Zakon o radu i Zakon o parničnom postupku a protiv mene je Uprava Zračne luke Zagreb i neki moćnici koji su uspjeli sudstvo prilagoditi svojim potrebama. Preko suca Frntića omogućili su si osvetu i zlostavljanje u ime Republike Hrvatske. Frntić može što hoće, a što hoće to i radi. Frntić je nedodirljiv on, piše zakone. On tumači zakone. On je zakon. Suci tipa Frntić u tišini svoje sudnici, bez javnosti provode teror. Trguju pravdom. Uništavaju društvo koje im je omogućilo da u ime njih dijele pravdu. Da budu cijenjeni ljudi...

Ivan Hrvačić, cnn.blog.hr, ponedjeljak, 05.03.2007.


Na svojim web stranicama Hrvačić je detaljnije opisao čitav slučaj:

Sindikat Zaposlenika zračnih luka Hrvatske, kojem je oštećenik Ivan Hrvačić bio predsjednik, zatražio je od direktora Zračne luke Zagreb, Tomislava Leke, ostavku zbog višegodišnjeg lošeg poslovanja i nepravilnosti u radu (dokaz 1. i 2.). Na poticaj sindikata i ukazivanjem na nepravilnosti, predsjednik Skupštine trgovačkog društva Zračna luka Zagreb, gospodin Alojz Tušek pokreće istragu. Istragom su potvrđeni navodi sindikata o nepravilnosti u radu direktora Tomislava Leke. Zbog tih nepravilnosti dolazi do smjene direktora Tomislava Leke i njegovih pomoćnika. Skupština imenuje novog direktora gospodina Zlatka Kožar. Kožar angažira reviziju koja utvrđuje nepravilnosti (dokaz 3., 4. i 5.). Izvješće revizije dostavlja Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici na obradu. Svega nekoliko mjeseci po imenovanju, dolazi do smjene Kožara, imenovanja Hrvoja Defara za direktora. Defar kao bliski suradnik smijenjenog Leke, kojem su utvrđene nepravilnosti u radu, započinje sa “kažnjavanjem” osoba koje su ukazale na kaznena djela...

Ivan Hrvačić, 16. studeni 2005.


A Tomislav Leko, na čije nepravilnosti u radu je Hrvačić ukazivao, još uvijek je ambasador BiH u Srbiji.

Hrvačićev je problem, kažu mi krugovi bliski SDP-u, što se zamjerajući se Tomislavu Leki, zamjerio njegovu zemljaku, zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, koji je, navodno iskoristio nemali dio svog utjecaja da zaštiti zemljaka.

O tome je svojedobno pisao Feral, a i autor 45 lines dok je za Vlade Ivice Račana koliko/toliko slobodno pisao u Vjesniku:

Čim se u Sarajevu doznalo da je Leko postavljen za savjetnika u tamošnjem Ministarstvu vanjskih poslova, dnevni list »Oslobođenje« je objavio da je budući veleposlanik BiH naknadno upisan u knjigu državljana BiH. Prema nalazu federalne policije, u matičnoj knjizi Mjesnog ureda Donji Mamići, općina Grude, na stranici 85, ime osobe upisane u posljednjoj rubrici bilo je prekrivženo crvenom olovkom, a ispod njega je, mimo okvira, upisano ime Ivana Leke, oca novoimenovanog bosanskohercegovačkog veleposlanika.

Dan nakon što mu je izdana osobna iskaznica u općini Grude, u matičnu knjigu u Donjim Mamićima upisano je i ime Tomislava Leke. Federalni su policajci otkrili da je u knjizi državljana običnom olovkom dopisana napomena:
»Zvao Tomas iz MUP-a Grude da se izvrši naknadni upis i da se dostavi uvjerenje«.
No, policijski argumenti koje je objavilo »Oslobođenje« nisu omeli Predsjedništvo BiH da Leku imenuje veleposlanikom u Beogradu.

Sredinom devedesetih godina Leko je kao član HDZ-a postavljen za direktora Zračne luke Zagreb. Kad je početkom 2001. smijenjen, njegov nasljednik Zlatko Kožar naručio je od tvrtke »Revizija Zagreb« reviziju financijskog poslovanja »da bih«, kako kaže za Vjesnik, »podvukao crtu i znao odakle počinjem«.

Nalazi revizije, završeni u svibnju 2001., pokazali su enormne gubitke Zračne luke Zagreb za vrijeme Lekina direktorovanja. Neki su gubici proizlazili iz poslova koje je Zračna luka Zagreb sklopila s mostarskim poduzećem »Eurobus Soko«, kojem je bio na čelu Dragan Čović, predsjedavajući Predsjedništva BiH.
Prema nalazima revizije Leko je 1995. prikrio četiri milijuna kuna gubitka, a sljedeće je godine prikriveno 2,5 milijuna kuna minus. Za 1999. Leko je prikazao 1,3 milijuna kuna dobitaka, a revizija je ustanovila 11,5 milijuna kuna gubitka.

Dvije kaznene prijave

Na kraju, Leko je 2000. godine odjednom potpisao 46 milijuna kuna gubitka, da bi revizori ustanovili kako stvarni gubitak nije smio biti veći od 12 milijuna kuna. Revizori su posebno naveli i poslove u kojima je Leko »gubio« novac, pa je tako zabilježeno da je sklopio posao vrijedan četiri milijuna kuna s mostarskim »Eurobusom Soko« o isporuci triju njihovih autobusa Zračnoj luci, s tim da je dva milijuna kuna dao unaprijed. Dok je on bio direktor, autobusi nisu stigli u Zagreb.

»Htio sam početi posao čistih računa i nalaze revizije proslijedio sam Skupštini grada Zagreba koja ih je verificirala, a protiv mog prethodnika Leke podnesene su i dvije kaznene prijave Općinskom i Glavnom državnom odvjetništvu«, kaže Zlatko Kožar.

U Nadzornom odboru Zračne luke Zagreb sjedila su i dvojica SDP-ovaca, Zdravko Tomac i tadašnji gradonačelnik Milan Bandić, kojima se - prema napisima u »Feralu« – nije svidio Kožarov postupak, pa je i on smijenjen samo nekoliko mjeseci nakon objavljivanja nalaza revizije...

Željko Peratović, Vjesnik, Petak, 25. srpnja 2003.



- 12:35 - Komentari (9) Isprintaj #

04.03.2007., nedjelja

Sudac Vladimir Pavleković osudio Jurja Pilka na 6 godina zatvora za rušenje Jugoslavije, a Nevenku Tuđman oslobodio od optužbi za korupciju


O ucjenama i korupciji u pravosuđu da ti pojem / Od Udbe do današnjih dana

Početkom 1988., sudac Okružnog suda u Zagrebu, Vladimir Pavleković osudio je na šest godina zatvora Jurja Pilka, zato što je:

U vremenskom razdoblju od travnja pa sve do lišenja slobode 4. rujna 1987. godine u Zagrebu, u namjeri protu ustavnog i nasilnog rušenja postojećeg društveno-političkog sistema, razbijanja teritorijalnog integriteta SFRJ i otcjepljenja SR Hrvatske i drugih dijelova Jugoslavije od SFR Jugoslavije, razbijanja bratstva i jedinstva naroda u SFRJ, uspostavio kontakt sa Sarajlić Janjkom, pripadnikom ustaške terorističke organizacije u inozemstvu nazvane "Hrvatski državotvorni pokret", pa nakon što je prihvatio njihove ideje, ciljeve i metode borbe protiv SFRJ, te nakon što je od te ustaško-terorističke organizacije imenovan za domovinskog zastupnika, od Sarajlić Janjka primio za svoj rad 2250 DM, i primjerke emigrantskog lista "Republika Hrvatska" i to po jedan primjerak broja 153 i broja 155 i dva primjerka broja 154, on sam je pod preuzetim lažnim imenom Avdija Omeragić, na traženje "HDP-a" napisao "Proglas domovinskog hrvatskog državotvornog pokreta" u kojem poziva na nasilno rušenje Ustavom utvrđenog poretka, za svoje potrebe izrađuje pečat "HDP-a", za potrebe "HDP-a" sastavlja i dostavlja im tekst pod naslovom Helsinška konferencija, ljudska prava SFR Jugoslavija... u kome iznosi navodne primjere kršenja ljudskih prava u KP domovima u SFRJ, a za potrebe političke emigracije fotografira kuće u kojima žive istaknuti politički funkcionari SR Hrvatske (Jakova Blaževića i Paje Gregorića op. Ž. P.) i provjeru identiteta osobe Ilije Škvorca,

- dakle, kao građanin SFRJ u namjeri obavljanja neprijateljske djelatnosti protiv svoje zemlje, pomagao izbjegličkoj organizaciji u vršenju neprijateljske djelatnosti,

- čime je počinio krivično djelo protiv osnova socijalističkog samoupravnog društvenog uređenja i sigurnosti SFRJ - sudjelovanjem u neprijateljskoj djelatnosti, opisano po čl. 131 KZ SFRJ...

Vladimir Pavleković, 12. II 1988., Posl. br. XIII-K-396/87.


Odvjetnik Slobodan Budak, koji je prvi branio optuženog Pilka, 11. studenoga 1987-e, poslao je Okružnom sudu u Zagrebu prigovor protiv optužnice koju je zastupao zamjenik okružnog tužitelja Ante Nobilo, zahtjev za izuzećem suca Vladimira Pavlekovića i otkaz obavljanja braniteljske funkcije okrivljenika:


...
-iako je de iure istražni sudac (Marijan Pedišić, donedavno branitelj Ante Gotovine op. Ž.P.) provodio istragu protiv okrivljenika, te iako je de iure okrivljenik bio istražni zatvorenik tog suda, de facto su istragu istragu provodili organi RSUP SRH - Centra Zagreb (šef Centra Kolja Družić, brat komunističkog funkcionara Ive Družića. Koljini se potpisi nalaze na navodnim dokazima o Mesićevoj suradnji s Udbom op. Ž.P.), pri čemu je bio gotovo svakodnevno izvodjen iz sudskog zatvora i odvodjen u prostorije Centra Državne sigurnosti, pa tamo ispitivan i prisiljavan da vlastoručno piše brojne "izjave", na osnovu kojih je nakon što su bile prepisane na stroj) naknadno istražni sudac ispitivao okrivljenika i sastavljao zapisnike o ispitivanju okrivljenika;
- prema okrivljeniku su od strane organa Državne sigurnosti primjenjivana sredstva prisile da bi se došlo do njegova priznanja i/ili izjave (član 218 stav 8 ZKP), što proizilazi proizilazi iz okrivljenikove izjave priložene ovom podnesku kao i pritužbe koju je na zahtjev okrivljenika sastavio istražni sudac, te pritužbe koju je na zahtjev okrivljenika sastavio istražni sudac, te priužbe podnesene od strane branitelja predsjedniku tog suda (također priložene ovom podnesku) - vršene na način, da je okrivljenik držan u samici u kojoj je cijelog dana gorjelo svjetlo, kapala voda iz vodovodne pipe; da mu se prijetilo represalijama nad malodobnom kćerkom ako ne napiše izjave sa sadržajem koji oni traže; zahtijevajući od njega da kod istražnog suca zahtijeva da svoj iskaz istražnom sucu daje bez nazočnosti svog branitelja; obećavajući mu da ako bude prema njihovim sugestijama teretio DP (Dobroslava Paragu op. Ž. P.) da će mu u tom slučaju oni srediti da dobije simboličnu kaznu, a u protivnom da će mu "natovariti" hrpu djela od kojih se neće moći obaniti i sl.; u dva navrata su ga odvodili u nekakav "narkomanski kabinet" (gdje se u vitrini i po zidovima nalaze raznorazni narkomanski rekviziti, te mu prijetili da ako ne bude pisao kako mu sugeriraju da će ga "nafilati" narkoticima pa će onda raditi sve što mu kažu;...

Dopustivši (u njegovoj nazočnosti) dana 09. studenog o.g. uvid branitelju u krivični spis, uprkos zahtjevu branitelja da mu se dopusti bar fotokopiranje zapisnika o ispitivanju okrivljenika (ako ne i drugih pismena u spisu), navedni je sudac branitelju dopustio jedino vlastoručno prepisivanje sadržaja ovoga spisa. Kako spis ima oko 200 stranica, to bi bilo teško izvedivo, a za potrebe prikupljanja podataka već za ovaj prigovor (protiv optužnice) branitelj uslijed toga nije bio u mogućnosti sabrati sve važne podatke, relevantne mu za obranu okrivljenika u ovoj fazi postupka.

Kako je opisano postupanje protivno odredbama ZKP, kao i već citiranoj naprijed, pod I/3 rješidbi Vrhovnog suda Hrvatske, nalazim postupanje spomenutog suca - predsjednika krivičnog vijeća koje treba suditi po ovoj optužnici, elemente pristranosti na štetu okrivljenika, ili (možda) popustljivosti na zakonu neutemeljenim sugestijama za sužavanje prava obrane ukoliko takve sugestije jesu dane sucu čije se izuzeće traži.

Iz navedenih razloga, smatram zahtjev za njegovim izuzeće utemeljeni na zakonu...

Osim toga, okrvljenik je kako svojom izjavom datom mu po okrivljeniku 10. studenogog. o.g., tako i tijekom prvog razgovora okrivljenika i branitelja bez nadzora obavljenog istoga dana tj. jučer uvjerio branitelja, da organi RSUP SRH - Centra Državne sigurnosti (Udbe op. Ž.P.) pošto-poto žele da ovaj branitelj ne brani okrivljenika, te da mu prijete (okrivljeniku) da će gore "proći" ako me i dalje zadrži kao branitelja, da u INTERESU OKRIVLJENIKA, a u skladu sa čl. 29 Kodeska odvjetničke etike smatram neophodnim da otkažem daljnju obranu okrivljeniku Pilko Jurju, što ovime i činim...

Branitelj okrivljenika Slobodan Budak, Zagreb, 11. studenoga 1987.


Na glavnoj raspravi, tužitelj Anto Nobilo se usprotivio prijedlogu drugog Pilkovog branitelja Stjepana Hercega, da optužnica bude odbačena zbog pritisaka Udbe, te da se za svjedoka pozove odvjetnik Slobodan Budak. Sudac Vladimir Pavleković složio se sa Nobilovim protivljenjem.

Sredinom devedesetih, u Republici Hrvatskoj, vodila se rasprava o lustraciji onih sudaca koji su za socijalizma presuđivali u montiranim političkim procesima kakav je Pilkov. Prema neslužbenim informacijama, s takvim je prijedlogom pred pred predsjednika RH izišla tadašnja potpredsjednica Matešine Vlade, Ljerka Mintas-Hodak. Njoj bliski izvori tvrde da se pokojni Tuđman složio s tom idejom, ali da se od nje odustalo zbog snažnog protivljenja pokojnog Gojka Šuška.

Pilkov tužitelj Nobilo, na preporuku Josipa Perkovića, bivšeg šefa Udbe, 1996. dobiva od Gojka Šuška unosan posao (predujam preko RH Alana od 6 milijuna kuna) zastupanja umirovljenog generala Tihomira Blaškića.

Nakon 2000-e, Pilkov istražni sudac, Marijan Pedišić odvjetnik je odbjeglih Ante Gotovine i Hrvoja Petrača, pa je 2005-e kazneno prijavljen od strane DORH-a da je pomagao pri nabavljanju lažne putovnice za Gotovinu. Slučaj se još uvijek kiseli zaslugom Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića.

Anto Nobilo je preuzeo obranu Hrvoja Petrača, a kako je najavljivao, braniti će i Josipa Perkovića, pokrene li hrvatsko pravosuđe protiv njegova prijatelja, temeljem njemačkih optužbi za ubojstva emigranata, proces.

Sudac Vladimir Pavleković nedavno se opet pročuo po oslobađajućoj presudi kćeri dr. Franje Tuđmana, Nevenki:

NEVENKA TUĐMAN, kćer pokojnog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana osumnjičena za protuzakonito posredovanje, na Županijskom sudu u Zagrebu pod predsjedanjem Vladimira Pavlekovića oslobođena je svih optužbi...

B.S., Vijesti.net, četvrtak, 8.2.2007.


Ima li kakve veze između prvo i drugo navedene Pavlekovićeve presude, ostavljam na prosudbu teoretičarima urote i nepopravljivim kritičarima truleži u hrvatskom pravosuđu.

- 23:49 - Komentari (3) Isprintaj #

Slikopizdice iz Istre

Brtonigla_Buje
Brtonigla_Buje2 Capodistria

- 13:46 - Komentari (0) Isprintaj #

02.03.2007., petak

Vesna Kljajić u Parizu


Poštovani gospodine,


Vaš post od 27. veljače «Što su nakon smrti Tuđmana govorili Josip Manolić i Marin Tomulić» me podsjeća da smo u izbornoj godini te da sam upravo prije četiri godine «upoznao» Vesnu KLJAJIĆ.

Početkom prosinca 2003, odmah nakon parlamentarnih izbora, posredstvom novinara Darka PETRIČIĆA telefonirala mi je u Francusku u ime Ive SANADERA i predstavila se kao njegova prijateljica i tajnica. Odmah mi se je pohvalila da je upravo ona bila glavni organizator i strateg eliminiranja Ivića PAŠALIĆA iz HDZ-a.

U ime Ive SANADERA me je zamolila da pokušam izlobirati potporu Francuske glede eventualne koalicije odnosno sudjelovanje HSP-a u budućoj Vladi premijera Ive SANADERA. Veleposlanik Republike Italije u Hrvatskoj je tada već unaprijed osudio bilo koje sudjelovanje HSP-a u budućoj vlasti.

Sutradan sam obavio razgovore s prijateljima bliskim francuskoj vladi i već drugi dan sam uspio izboriti potporu.

Francuska službeno prihvaća pružiti traženu potporu tim više što su i njezini europski partneri ocijenili organizaciju i tijek izbora kao i stranke koje su sudjelovale u izborima – demokratskim. Francuska dakle ne vidi nikakve prepreke glede sudjelovanja HSP-a u budućoj Vladi.

Odmah sam o potpori obavijestio Vesnu KLJAJIĆ, Slavena LETICU i Josipa MANOLIĆA koji je vijest prenio Stjepanu MESIĆU. MESIĆ je sutradan službeno podržao moguće sudjelovanje HSP-a u Vladi.

Vesni KLJAJIĆ i Slavenu LETICI sam prenio i neslužbeni dio francuske potpore. Organizirao sam isto tako sastanke s veleposlanikom Republike Francuske u Zagrebu Ivi SANADERU te sa drugim tajnikom francuskog veleposlanstva Slavenu LETICI kojom prilikom im je potvrđena službena potpora.

Neslužbeni dio francuske potpore:

Ministarstva i funkcije u Saboru koje HDZ može dodjeliti HSP-u:

- Ministarstva: sva ministarstva osim ministarstva vanjskih poslova, obrane, unutarnjih poslova i financija. Francuska sugerira ministarstvo znanosti, branitelja i socijalne skrbi i eventualno gospodarstva....

- Sabor: potpredsjednik.

Ostale sugestije:

- Ulazak u vladu jednog predstavnika srpske manjine u Hrvatskoj.
- Kvalitetna kohabitacija s predsjednikom Stjepanom MESIĆEM.
- Omogućavanje drugog mandata predsjedniku Stjepanu MESIĆU.
- Francuska isto tako sugerira Ivi SANADERU da nastavi čistku u HDZ-u te da se riješi kompromitiranih nacionalista koji koče povratak srpskih izbjeglica, rješavanje problema u regiji i ulazak Hrvatske u Europsku Uniju: Andrije HEBRANGA, Vladimira ŠEKSA, Branimira GLAVAŠA i Luke BEBIĆA.

Danas kada je ustanovljeno da je Vesna KLJAJIĆ dugogodišnja suradnica srpske obavještajne zajednice, Josipa PERKOVIĆA, Tomislava KARAMARKA, Branimira PASECKOG te prijateljica Stipe MESIĆA i Josipa MANOLIĆA, postavlja se pitanje da li je ona uistinu predstavljala Ivu SANADERA i ispravno prenijela neslužbeni dio francuske potpore ?

Za vrijeme pregovora SANADERĐAPIĆ, često me je zvala i tužila se da ĐAPIĆ ne poštuje francuske uvjete. U isto vrijeme me je Slaven LETICA uvjeravao da oni poštuju okvir potpore. Isto je tvrdio Andrija HEBRANG koga je SANADER zadužio za pregovore s HSP-om.

Zagonetan je sudski progon Branimira GLAVAŠA čiju povezanost sa zločinima protiv srpske manjine u Slavoniji Francuzi nikada nisu spominjali.

Zagonetna je uloga Vesne Kljajić u brodogradnji i aferi BRODOSPLIT.




U Parizu 1. ožujak 2007. Marin TOMULIĆ




P.S.

Danas sam dobio obavijest da je Vesna KLJAJIĆ nedavno boravila tri dana u Parizu. Josip PERKOVIĆ je dakle isto bio u blizini. Uvjeren sam da će njezin budući boravak u Parizu biti svima od koristi. Na bazi prikupljenih elemenata, moj odvjetnik je odlučio zatražiti od istražnog sudca u Parizu da joj pošalje poziv radi saslušanja.


- 09:55 - Komentari (11) Isprintaj #

01.03.2007., četvrtak

Korupcija u Saboru i nevladinim organizacijama


Nakon projekcije izvrsnog filma Martine Globočnik Vragovi, crveni, žuti, zeleni u sklopu ovogodišnjeg ZagrebDoxa, razgovarao sam s nekima od veterana nevladine scene u Hrvatskoj o paradoksalnoj činjenici da su za vrijeme Tuđmana borci za ljudska prava bili pošteniji (Ivan Zvonimir Čičak je iznimka. Vjerojatno ga se iz tog razloga ne spominje u Martininom filmu) nego li su danas za Mesića. Naznaka te teme otvorena je i u filmu rečenicom da se HHO 2000-e uključio u predizbornoj kampanji na strani Stjepana Mesića. Sjećam se da je i sadašnji kandidat za predsjednika HHO-a Danijel Ivin u interviewu Romanu Bolkoviću na OTV-u tvrdio da je nemoguće da je Stjepan Mesić bio suradnik Udbe kako je pisala Slobodna Dalmacija.

Za stanke, između projekcije filma i rasprave o povijesti nevladine scene, susreo sam i Tina Gazivodu koordinatora Centra za ljudska prava i člana Vijeća za građanski nadzor sigurnosnih službi Hrvatskog sabora koji se pravio da me ne vidi. Vjerojatno su ga povrijedili navodi na blogu vezano za slučaj Sandre Benčić i drugih nevladinih aktivista koje je nedavno obrađivala SOA. Od istinskog borca za ljudska prava očekivalo bi se da demantira tvrdnje o sebi s kojima se ne slaže, a ne da ignorira onoga koji ih iznosi.

Fascikl međunarodne konferencije o izgradnji sustavnog pristupa borbi protiv terorizma u organizaciji Vijeća za nadzor sigurnosnih službi Hrvatskog sabora, koju su financire tvrtke Tomislava Karamarka i Joška Podbevšeka, sadašnjeg i bivšeg šefa tajne službe


Zapravo, od Gazivode se ničemu ni ne nadam. Gazivoda prima plaću u Vijeću koje bi trebalo nadzirati rad sigurnosnih službi i sprječavati kršenje ljudskih prava, a to isto Vijeće bilo je sponzorirano od strane privatne firme Tomislava Karamarka, Soboli d.o.o,. (suvlasnik Željko Malnar) i Jadranskog naftovoda, u kom jezaposlen, Karamarkov prethodnik u POA-i, Joško Podbevšek.

Što reče jedan veteran nevladine scene:

- Za vrijeme Tuđmana se znalo tko je s kim, odnosno tko je protiv koga. Postojao je front.

Danas su razvikani borci za ljudska prava isprepleteni raznim interesima s onima u vlasti. Ne postoji front. A pitanje je postoji li nevladina scena uopće.

- 13:33 - Komentari (22) Isprintaj #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Siječanj 2012 (1)
Svibanj 2010 (1)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (19)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (22)
Prosinac 2007 (15)
Studeni 2007 (16)
Listopad 2007 (19)
Rujan 2007 (14)
Kolovoz 2007 (8)
Srpanj 2007 (14)
Lipanj 2007 (24)
Svibanj 2007 (17)
Travanj 2007 (33)
Ožujak 2007 (37)
Veljača 2007 (32)
Siječanj 2007 (29)
Prosinac 2006 (26)
Studeni 2006 (34)
Listopad 2006 (31)
Rujan 2006 (29)
Kolovoz 2006 (25)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (18)
Svibanj 2006 (24)
Travanj 2006 (28)
Ožujak 2006 (34)
Veljača 2006 (35)
Siječanj 2006 (43)
Prosinac 2005 (26)
Studeni 2005 (35)
Listopad 2005 (33)
Rujan 2005 (31)
Kolovoz 2005 (18)
Srpanj 2005 (24)
Lipanj 2005 (34)
Svibanj 2005 (32)
Travanj 2005 (47)
Ožujak 2005 (15)



45 lines © 2005, Zeljko Peratovic

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se