01.03.2007., četvrtak
Korupcija u Saboru i nevladinim organizacijama
|
Nakon projekcije izvrsnog filma Martine Globočnik Vragovi, crveni, žuti, zeleni u sklopu ovogodišnjeg ZagrebDoxa, razgovarao sam s nekima od veterana nevladine scene u Hrvatskoj o paradoksalnoj činjenici da su za vrijeme Tuđmana borci za ljudska prava bili pošteniji (Ivan Zvonimir Čičak je iznimka. Vjerojatno ga se iz tog razloga ne spominje u Martininom filmu) nego li su danas za Mesića. Naznaka te teme otvorena je i u filmu rečenicom da se HHO 2000-e uključio u predizbornoj kampanji na strani Stjepana Mesića. Sjećam se da je i sadašnji kandidat za predsjednika HHO-a Danijel Ivin u interviewu Romanu Bolkoviću na OTV-u tvrdio da je nemoguće da je Stjepan Mesić bio suradnik Udbe kako je pisala Slobodna Dalmacija. Za stanke, između projekcije filma i rasprave o povijesti nevladine scene, susreo sam i Tina Gazivodu koordinatora Centra za ljudska prava i člana Vijeća za građanski nadzor sigurnosnih službi Hrvatskog sabora koji se pravio da me ne vidi. Vjerojatno su ga povrijedili navodi na blogu vezano za slučaj Sandre Benčić i drugih nevladinih aktivista koje je nedavno obrađivala SOA. Od istinskog borca za ljudska prava očekivalo bi se da demantira tvrdnje o sebi s kojima se ne slaže, a ne da ignorira onoga koji ih iznosi.  Zapravo, od Gazivode se ničemu ni ne nadam. Gazivoda prima plaću u Vijeću koje bi trebalo nadzirati rad sigurnosnih službi i sprječavati kršenje ljudskih prava, a to isto Vijeće bilo je sponzorirano od strane privatne firme Tomislava Karamarka, Soboli d.o.o,. (suvlasnik Željko Malnar) i Jadranskog naftovoda, u kom jezaposlen, Karamarkov prethodnik u POA-i, Joško Podbevšek. Što reče jedan veteran nevladine scene: - Za vrijeme Tuđmana se znalo tko je s kim, odnosno tko je protiv koga. Postojao je front. Danas su razvikani borci za ljudska prava isprepleteni raznim interesima s onima u vlasti. Ne postoji front. A pitanje je postoji li nevladina scena uopće. |
