online

nulla dies sine XVL lineae




19.11.2006., nedjelja

Sedlo optužuje Šuškovu kliku za šverc oružja


"Tomo_Sedlo


Tomo Sedlo, Ivan Cerovac, Ivan Cesar, Jakša Kušan i Mate Meštrović imena su nekadašnjih političara i emigranata prozvanih u filmu o Bruni Bušiću iz 1992. da su surađivali s Udbom. Film je režirao Nikola Babić. Scenarij je napisao Andrija Popović, IPD-ovac kod Janka Bobetka, a danas predsjednik Uprave Fonda za razvoj i zapošljavanje. Naručitelj filma bila je famozna saborska Komisija za istraživanje žrtava 2. svjetskog rata i poraća na čelu s Vicom Vukojevićem, a operativno ga je pripremao tajnik komisije Bože Vukušić. Za potrebe filma bio je otet i mučen u kući Ksenije Urličić, splitski udbaš Blagoje Zelić.

Ivan Cerovac, nekadašnji direktor Zagrebačke filharmonije već više od jednog desetljeća sudskim putem potražuje zadovoljštinu. Ivan Cesar je nakon prikazivanja filma i usputne hajke koju je protiv njega poveo Kuljišev Globus umro od naglo uznapredovala raka. Mate Meštrović je 1995. pristupio HDZ-u, pa kasnije bio veleposlanik u Bugarskoj, a ne tako davno je napisao knjigu svojih političkih memoara. Jakša Kušan je za vrijeme Račanove vlade obnašao dužnost predsjednika Upravnog odbora Hrvatske matice iseljenika. Tomo Sedlo se priključio Mesić-Manolićevom HDN-u po njihovom odlasku iz HDZ-a. Zatim je sufinacirao film o Miri Barešiću, autora Nikole Majstrovića. Dugo je vodio javne ratove s Gojkom Šuškom, Vicom Vukojevićem i Josipom Perkovićem, a zadnjih godina, navodno je prekinuo sve veze s Hrvatskom. Priča se da je prodao i kuću za odmor u Lovranu te da iz Frankfurta, gdje mu živi obitelj, eventualno katkad svrati do Francuske gdje od ranije ima kuću za odmor. Sedlo je jedno vrijeme bio najogorčeniji protivnik Gojka Šuška, pa ga je, kako ćemo vidjeti i iz intervjua koji ovom prigodom prenosim iz Slobodnog tjednika, prvi prozvao za utaju iseljeničkog novca za kupovinu oružja. Zanimljivo je da slučaj koji je 1992. prvi ispričao Sedlo, današnji predsjednik Stjepan Mesić, kasnije prepričava kao svoje saznanje o Šuškovim makinacijama sa švercom oružja. To i nečudi ako se sazna da su Sedlo i Mesić svojedobno bili dosta bliski. Zapravo, ne čudi i da je Sedlo bacio koplje u trnje i odustao od borbe sa Šuškovim ratnim pomoćnikom Josipom Perkovićem baš za mandata Stjepana Mesića. Zar se predsjednik Stjepan Mesić nije na Hrvatskom radiju stavio na stranu Josipa Perkovića nasuprot optužnici njemačkog pravosuđa?

U filmu o Bruni Bušiću Tomo Sedlo je predstavljen na sljedeći način:

TOMO SEDLO: Rođen 20. prosinca 1938. godine u Koraću kod Bosanskog Broda. Koncem 60-ih godina. postao suradnik Sužbe državne bezbednosti, Centar Doboj. Dobio konspirativno ime "Orland". "Orland" u inozemstvu djelovao kao agent provokator u krugu dr. Branka Jelića. Osnovao tzv. Bojševičku stranku s ciljem kompromitacije hrvatskih političkih izbjeglica pred zapadnoeuropskom javnošću i policijskim sužbama zapadnih zemalja. Održavao česte kontakte s dipomatima istočno-europskih zemaja i putovao u Moskvu. Dostavljao doušničke izvještaje o Bruni Bušiću, Franji Mikuliću i drugima.

Da predsjednik Stjepan Mesić nije autentični borac protiv nepravdi i kriminala dokazuje i ovaj intervju Tome Sedle nastao kao reakcija na optužbe iz filma o Bruni Bušiću. Da predsjednik usitinu jest onakav kakvim se prikazuje pozvao bi svog bivšeg prijatelja Tomu Sedlu da i sada da svoj doprinos u istrazi o tajnim računima, ako je to već učinio 1992. kada se za takvo što, pouzdano, gubila glava. Međutim, Sedlo se danas boji, a predsjednik ga ne poziva.

TOMO SEDLO: OPTUŽUJEM KLIKU SA ŠUŠKOM NA ČELU

ST: S kim ste surađivali u emigraciji? Jeste li poznavali pokojnoga Brunu Bušića?

- Radio sam ugavnom sam. Surađivao sam, do njegove smrti, samo s pokojnim Jelićem. Poslije sam sve radio iskjučivo sam. Brunu Bušića sreo sam samo jednom u prolazu. Bio je s g. Mičićem, koji danas radi u Ministarstvu obrane.

ST: Javnosti ste postali poznatiji kada ste, prije dvije godine, s g. Baotićem htjeli kupiti Dinamo? -Želio sam kupiti Dinamo zajedno s Baotićem. Moj sin igrao je više pokusnih utakmica. Htjeli smo glavni hrvatski nogometni klub stvarati na osnovi čistog biznisa. Nije prošlo.

ST: U fimu o Bruni Bušiću predstavjeni ste kao jedan od važnijih agenata komunističke Udbe koja je cinkarila Hrvate i fizički ih eliminirala. Kakva je vaša obrana?

- Ja se ne branim, ja optužujem. Nemam se ja od čega i od koga braniti. Podvačim, ja optužujem!

ST: Film vas optužuje. Doušnik ste Udbe! Vi odgovarate protuoptužbama. Koga i zašto optužujete?

- Optužujem tu kliku koja je dala napraviti takav fim da se ljude politički eliminira. Na prvome je mjestu Vice Vukojević, zatim Antun Vrdoljak, Gojko Šušak, ministar obrane i Tomislav Mičić. Neka oni dokažu da sam agent, da sam davao informacije Udbi. Bio sam na razgovoru kod g. Josipa Manolića, zahtijevat ću isti tretman na televiziji.

ST: Idemo pojedinačno. Zašto optužujete Vrdoljaka?

- Više je razloga. On je dao da se fim prikaže na HTV-u, a morao je znati sadržaj fima i političku štetnost fima. Moram ispričati da je na prvom savjetničkom sastanku HDZ, gdje sam i ja bio, poslije pobjede na zadnjim izborima svim hadezeovcima zaprijetio da ne smiju dati intervju Globusu, ST-u i Slobodnoj Dalmaciji. Znao je da njegov kum R. Katičić kojega je on postavio, kupuje tri zrakopova za Croatiu airlines po cijeni od 14-16 miijuna DEM, a njihova je stvarna vrijednost 7-8 miijuna DEM, a uskoro bi se mogo dogoditi da tim zrakopovima, jer su stari i prebučni, zabrane slijetanje na nekim europskim aerodromima. Treća je optužba to što se u ovome filmu koriste materijali iz filma o Bruni Bušiću koji sam ja financirao, a snimao Branko Ježić dok je H. Hitrec bio direktor HTV-a.

ST: U kakvu vezu dovodite ministra Šuška i film o Bruni Bušiću? Njega oštro prozivate?

- On je veliki švercer. U Hrvatsku je došao kao pizzaman. Može on danas pričati što hoće, ali ja mu postavljam samo jedno pitanje: "Gdje je 2,5 miijuna DEM koje je položio na račun Palestinca Sadema Ahmeta Alija u Münchenu?« Za taj novac trebao je kupiti oružje, a zna se da su Palestinci prijatelji Jugosavije. Oružje nikad nije kupljeno. Gdje je novac? On i Vice Vukojević žele s ljudima iz Širokoga Brijega, Gruda, Ljubuškog stvoriti vlast. U Hercegovinu je slao oružje dok je Hrvatska krvarila. Ja, u ime hrvatske javnosti pitam gdje je završio novac koji je g. Šušak preko ministra Martinovića položio u minhensku banku. Optužujem ga i zato što je šaljući oružje u Posavinu inscenirao da je potopljeno u Savi, a onda to oružje dalje prodavao. Optužujem ga što sa sobom uvijek vodi suradnika Ljube Zemunca - Tomisava Mičića.

Slobodni tjednik 23. listopada 1992.


- 10:25 - Komentari (6) Isprintaj #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Siječanj 2012 (1)
Svibanj 2010 (1)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (19)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (22)
Prosinac 2007 (15)
Studeni 2007 (16)
Listopad 2007 (19)
Rujan 2007 (14)
Kolovoz 2007 (7)
Srpanj 2007 (14)
Lipanj 2007 (24)
Svibanj 2007 (17)
Travanj 2007 (33)
Ožujak 2007 (37)
Veljača 2007 (32)
Siječanj 2007 (29)
Prosinac 2006 (26)
Studeni 2006 (34)
Listopad 2006 (31)
Rujan 2006 (29)
Kolovoz 2006 (25)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (18)
Svibanj 2006 (24)
Travanj 2006 (28)
Ožujak 2006 (34)
Veljača 2006 (35)
Siječanj 2006 (42)
Prosinac 2005 (26)
Studeni 2005 (33)
Listopad 2005 (33)
Rujan 2005 (31)
Kolovoz 2005 (18)
Srpanj 2005 (24)
Lipanj 2005 (34)
Svibanj 2005 (32)
Travanj 2005 (45)
Ožujak 2005 (15)



45 lines © 2005, Zeljko Peratovic