online

nulla dies sine XVL lineae




30.12.2005., petak

Politički horoskop Hrvatske za siječanj 2006-e


Tihomir Ladišić tužit će HTV za mobbing.
Ja ću tužiti Vjesnik za mobbing.

Vlada će krenuti u obračun s organiziranim kriminalom. Policiji će pomagati POA, a šefa POA-e Tomislava Karamarka o organiziranom kriminalu savjetovat će Perica Martinović, još jedan njegov prijatelj iz prve predizborne kampanje Stjepana Mesića. Marijanu Benku, ravnatelju policije za zamjenika mogao bi doći predsjednik Udruge hrvatskih katoličkih muževa Perica Jurič. Jurič se razveo od supruge Kristine. Već dulje je bez posla. Jedno je vrijeme radio na benziskoj crpki, pa je Predsjednik Stjepan Mesić obećao Josipu Manoliću da će mu naći posao. Ivica Đikić piše da će to biti mjesto Benkova zamjenika.

Vladimir Faber dovršiti će istragu o ratnim zločinima nad srpskim civilima u Osijeku 1991.
Za dobro obavljen posao biti će nagrađen mjestom šefa PU Zagreb.

Hrvoje Petrač biti će izručen Hrvatskoj. Obnoviti će mu se suđenje. Biti će oslobođen. Kao i braća Katavić koju se teretilo da su falsificirali dokumente Gotovini i kralju Lavazze u Hrvatskoj. Vlast će i dalje službeno šutjeti o Gotovinim skrovištima prije nego se našao na Tenerifima i jatacima koji su mu pomagali u skrivanju. Novinari bliski Tomislavu Karamarku i Mladenu Bajiću pustit će u opticaj još crnila kojim bi se trebala zamagliti uloga hrvatsklih vlasti u Gotovinom skrivanju.

Prema kolumni Ive Pukanića u ZG News-u Haaškom sudu bi trebao dati iskaz Mladen Bajić, 1995. vojni tužitelj na području oslobođenom Olujom i objasniti da je u njegovoj ingerenciji bilo procesuiranje zločina nakon akcije.
Pukanić predlaže i da umjesto Gotovine i Čermaka za spomenute zločine bude optužen Ivan Jarnjak, tadašnji ministar policije, "jer je Ante tada već bio u BiH, a Čermak je kazao da je funkcionirala civilna vlast, odnosno MUP".

Ivo Sanader nastaviti će se služiti komunističkom retorikom. Pa iz njegovih usta možemo očekivati, ne samo parole koje je posudio: Tuđe ne ćemo - svoje ne damo!, od Josipa Broza Tita i Popu pop - bobu bob, od Stipe Šuvara, već možda i neke rane radove dr. Franje Tuđmana.

- 20:32 - Komentari (2) Isprintaj #

29.12.2005., četvrtak

Crkva zapucala iz Thompsona


Nakon što je splitski crkveni sud proglasio nevaljanim crkveni brak između Danijele Martinović i Marka Perkovića Thompsona pjevač ustaških poskočica presretno izjavljuje da će napokon moći sklopitiu drugi crkveni brak. Obični smrtnici komentiraju da je Thomson takvu milost od Katoličke Crkve u Hrvata zaslužio svojim dosadašnjim domoljubnim angažmanom, a padaju sumnje da je bilo i podmazivanja. Naime, opće je poznato da je crkvenu rastavu braka skoro, pa nemoguće ishoditi.

I Danijela Martinović draga je splitskoj Crkvi. Objasnila nam je u gostovanju kod Nives Ivanković na HTV-u da je pjevačku karijeru započela u crkvenom zboru s 14 godina.


Marko Perković Thompson i Danijela Martinović u danima sreće prvog crkvenog braka


Ovom prigodom ne bih volio da čitateljstvo 45 lines smetne s uma da je Ivo Sanader u sklopu Akcijskog plana uhićenja Ante Gotovine za zadatak imao uskratiti mu potporu Katoličke Crkve u Hrvata. Ne odnosi se to samo na ukratu navodnog franjevačkog fizičkog pomaganja odbjeglom Haaškom optuženiku već i na uskratu moralne podrške koju je Ante Gotovina, između ostalog, dobivao od hrvatskih biskupa.

Jedan od njih mons. Marin Barišić, nadležan za razvrgavanje Thompsonovog crkvenog braka s Danijelom Martinović javno je pružio podršku Sanaderu nakon Gotovinina uhićenja pozivajući narod na razum:

«Emocije su opravdane, njih ne možemo zatomiti kao ni naši građani, ali vjerujem da će biti razumni i znati što je pametno u ovom trenutku ne samo za generala nego i za hrvatsku državu», poručio je nadbiskup splitsko-makarski Marin Barišić.

Ante Pavić, Nacional, 09.12.2005.


I nije samo Marin Barišić razočarao Gotovinine poklonike. Učinio je to i Marko Perković Thompson odbivši pjevati na skupu potpore u Splitu:

Thompson: Danas mi se plače, a ne pjeva

Mislim da nije primjereno danas pjevati. Meni se danas plače, a ne pjeva. Pjevat ćemo onda kada gotovina bude dolazio iz Haaga. Tada ćemo napraviti veliku feštu i na Rivi i u Zagrebu, pjevat ćemo i slaviti, izjavio je Marko Perković Thompson pozivajući na pomoć u obrani Gotovine.

Zoran KRŽELJ, Novi list, 12.12.2005.


Dakle što reći. Gotovina je Božić dočekao u Haagu, a Thompsona i Danijelu Martinović Crkva je darivala razvodom braka. Svakom njegovo.

- 01:17 - Komentari (8) Isprintaj #

27.12.2005., utorak

Anto Đapić pod zaštitom Državnog odvjetništva



Anto Đapić sabotira istragu o ratnim zločinima u Osijeku za račun Branimira Glavaša


Žarko Puhovski, predsjednik HHO-a, rekao je da ima informaciju da Državno odvjetništvo neće reagirati jer "komad papira s kojeg je Đapić pročitao imena nije imao oznaku državne tajne", a i Đapić kao saborski zastupnik ima imunitet.

Večernji list, 27.12.2005 15:03


Ovako je Žarko Puhovski prokomentirao poziv nevladinih udruga Državnom odvjetništvu za procesuiranjem Ante Đapića koji je pred skoro mjesec dana odao identitet 19 svjedoka u istražnim radnjama vezano za ratne zločine na području Osijeka 1991.

Čudi me da dobro obavješteni Žarko Puhovski, koji je i izjavljivao da Drago Hedl nepotrebno diže graju oko prijetnje smrću koju je dobio, ne navodi glavni razlog zbog kojeg Državno odvjetništvo neće dignuti kaznenu prijavu protiv Ante Đapića, a to je sumnja da je predsjednik HSP-a podatke o identitu 19 svjedoka dobio iz Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku. S istim podacima raspolagala je i policija, ali sumnjam da bi načelnik osječke policije Vladimir Faber, kojeg Branimir Glavaš ne propušta priliku napasti posredovao da Đapić dođe do spomenutih imena.

Evo kako je Puhovski prokomentirao prijetnje Hedlu:

Predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora dr Žarko Puhovski osuđuje svaku prijetnju nasiljem, no, iznosi i osobno mišljenje:

„To najiskrenije osuđujem. To jeste svinjarija da se ljudima prijeti. Ali ja ne mislim da je to opasno po život tih ljudi, nego je opasno po atmosferu u društvu. I to za anonimne ljude. Anonimni ljudi stradavaju. Ne medijski profurani. Hoću reći, mislim da se tu puno pravi cirkus kad se radi o novinarima, a takozvanim običnim ljudima se to svaki dan događa i nitko se ne uzrujava. Recimo, ja sam od ovog ljeta dobio devet ili deset takvih prijetnji. Svatko tko se tim stvarima bavi, mora računati na takve prijetnje. Naravno da moramo biti oprezni, ali ja sam uvjeren da je to, naprosto, ispitivanje izdržljivosti.“

Drago Hedl:

„Bilo bi mi jako drago kada bi bio u pravu i kada bi se pokazalo da je točno da je to, ipak, samo nekakva prijetnja koju onaj koji prijeti nema namjeru da realizira. Međutim, kako živimo u nesigurnom vremenu, kako je poznato da je Milan Levar jedan od Haških svjedoka završio, zbog iskaza koje je davao, na način kako je završio, i spominjanje njegovog imena u prijetnji koja mi je upućena sigurno da ima dosta ozbiljne konotacije. Međutim, ja ću nastaviti raditi svoj posao i nemam se namjeru micati iz Osijeka, jer za razliku od onih koji mi prijete, ja nisam niotkuda došao, ja sam rođeni Osječanin, kao i generacije mojih predaka koji su također rođeni Osječani, ja nema kamo otići i mislim da ću ostati u ovom gradu i dalje i raditi svoj posao.“

Radio Slobodna Evropa, Petak, 09. decembar/prosinac 2005



Urednik u Feral Tribuneu Drago Hedl


Da Žarko Puhovski više brine za ljudska prava Branimira Glavaša (kojeg je prema svjedočenju Drage Hedla u HTV-oj emisiji Nedjeljom u 2, sredinom devedesetih uzeo u zaštitu Ivan Zvonimir Čičak nagodivši se s njim HHO dobije prostor u Osijeku, a da Hedl ne bude na čelu osječke podružnice te nevladine udruge), nego što skrbi o Dragi Hedlu, uopće me ne čudi.

Ali me žarko zanima što će glede odgovornosti svojih podređenih u Osijeku poduzeti Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, prema pisanju provladinih medija od uhićenja Ante Gotovine ljubimac Carle Del Ponte.

- 21:59 - Komentari (1) Isprintaj #

21.12.2005., srijeda

Ante Gotovina i famiglia Perković


Jedne vruće rujanske noći na Kanarima, general Gotovina poželio je javiti se Dunji, pa je s mobitela strane državljanke, pretpostavlja se bliske obitelji, kratko nazvao suprugu.

Davor Ivanković, Petar Grubišić, Večernji list, 21.12.2005.


Vidim da se 45 lines čita, čim je Večernji list u igru oko Ante Gotovine prvi put uveo žensku osobu koja je s njim bila na Kanarima. Istina, na ovom je blogu neki dan pisalo da je ženska osoba s njim bila u trenutku uhićenja (odnosno baš u tom trenutku se nalazila na WC-u, pa nije uhićena već je iste večeri stigla nazvati Gotovine prijatelj u Zagreb i javiti im što se dogodilo).

Večernjakovci tvrde da je riječ o stranoj državljanki, prijateljici obitelji Gotovina, da bi se izbjegle sumnje kako je riječ o ženskoj osobi s kojom je, odbjegli general moguće, bio intimno povezan. Moji izvori ne isključuju mogućnost da ta osoba ima i strano državljanstvo, ali ni varijantu da je porijeklom Hrvatica.

Vuk Đuričić u Slobodnoj Dalmaciji piše da je Gotovinin laptop na proučavanju u Haagu, pa postoji mogućnost da ICTY zatraži procesuiranje Gotovinih pomagaća kojim bi se u trag moglo uči preko prijenosnog računala. Đuričić piše i o najmanje četiri lažne putovnice kojima se Gotovina koristio u bijegu. Očito je da su verzije o Gotovininom uhićenju koje su preko domaćih medija širene iz ureda ravnatelja POA-e Tomislava Karamarka, počele puštati vodu pred činjenicom da Carla Del Ponte može prouzročiti još puno glavobolje hrvatskim vlastima svojim otkrićima o tome gdje je uhićenik boravio i tko mu je pomagao do trenutka kada su Ivo Sanader, Mladen Bajić, Tomislav Karamarko i Stjepan Mesić počeli surađivati s Haagom.

U istim novinama, Jasna Babić nastavlja tragom tvrdnji Ive Pukanića da je Mladen Bajić u srpnju ove godine ponudio Gotovini preko odvjetnika da se preda kako bi se mogao braniti sa slobode. Dobro joj je to poslužilo da abolira Hrvoja Petrača od mogućnosti da je on odgovoran za Gotovinino uhićenje, jer su grčki mediji špekulirali da je presretnut razgovor Gotovina-Petrač.

Gordan Malić preko priče o Gotovini želi ukazati na probleme u kojima se nalazi obitelj Josipa Perkovića.
Navodno je netko zločest dao oglas kako mijenja stan na Pantovčaku za stan u Beogradu, a na oglašenom mobitelu javlja se ženski glas s telefonske sekretarice koji daje naputak zainteresiranima da su dobili Dragicu Perković te da trebaju nazvati drugi broj ako žele razgovarati s njenim mužem Josipom. Po Gordanu Maliću, to je ozbiljni napad na familiju Perković , obzirom da se Saši Perkoviću pripisuje sudjelovanje u uhićenju Ante Gotovine, a da sin šefa Udbe i savjetnik Predsjednika za nacionalnu sigurnost stanuje s roditeljima u oglašenom stanu.

Ako je istina da se netko poigrao s oglašavanjem Perkovićeva stana, meni se ne čini da je riječ o ičem drugom što se svakodnevno ne događa i običnim građanima. Neobično mi je da Malić piše kako Saša Perković živi s roditeljima na Pantovčaku kad je još do nedavno živio odvojeno od njih, u susjedstvu Vladimira Šeksa na općini Medveščak.

Da bi podupro tvrdnju kako je Saša Perković sudjelovao u pronalaženju Ante Gotovine (i Hrvoja Petrača) Gordan Malić citira i jedan moj tekst iz Vjesnika iz 2004. u kom se kaže da je mlađi Perković u svojstvu pomoćnika ravnatelja OA-e boravio u Grčkoj gdje je imao i manji prometni udes. Naravno, Malić ne citira u potpunosti moj tekst jer sam ja napisao da se sumnja kako je Saša Perković bio u jatačkoj misiji kod Hrvoja Petrača.

Malić piše da sa Perkovićem starijim ni njemačka ni hrvatska policija još nisu obavile razgovor na temu ubojstva Stjepana Đurekovića, kao da je to u ovoj fazi postupka uopće bitno. A bitno, da je njemački državni odvjetnik podignuo optužnicu protiv Krunoslava Pratesa, navodnog Perkovićevog suradnika u akciji Đureković, te da u toj optužnici piše da se protiv Perkovića vodi druga istraga. Dakle, kad ta optužnica bude objavljena i ako bude ustupljena Hrvatskoj policija će s Josipom Perkovićem moći razgovarati.

P.S. Čestit Božić!

Štovana publiko, ako vam se ovih dana ne budem javljao to znači da se ugodno božićno provodim što i vama od svega srca želim!


- 18:51 - Komentari (6) Isprintaj #

20.12.2005., utorak

Hrvoje Petrač, Ante Gotovina i curenje državnih tajni

Jasna Babić u današnjoj Slobodnoj Dalmaciji nastavlja javno braniti tezu lansiranu iz Ureda ravnatelja POA-e Tomislava Karamarka da je za uhićenje Ante Gotovine najzaslužnija činjenica da je spriječeno curenje podataka iz državnog vrha:

Konačno, službena, vrlo škrta verzija o Gotovininu lociranju i uhićenju iznesena je pred Vijećem sigurnosti UN-a, u formi referata haaške tužiteljice Carle del Ponte koja je, kao najzaslužnije, apostrofirala aktualnu HDZ-ovu vladu Ive Sanadera. Njezino izvješće temelji se na činjenicama koje su poznate vrlo maloj skupini ljudi u POA-i državnom vrhu. U protivnom, Gotovina vjerojatno još ne bi bio ulovljen, zbog curenja informacija o smjerovima potrage.


Predsjednik Mesić je u travnju ove godine nakon najavnih tekstova Jasne Babić i Ivice Đikića potvrdio da se Hrvoje Petrač nalazi u Izraelu. Točnije, Predsjednik Stjepan Mesić sam je javno otkrio otkrio je državnu tajnu:

-Prema našim informacijama, Petrač se nalazi u Izraelu, i u tijeku su pregovori o njegovu izručenju", izjavio je prošle subote (23. travnja) predsjednik Stipe Mesić.
"Postojale su indicije da je Petrač u Izraelu. Tako je bilo jučer, a je li tako i danas - ne znamo", izjavio je predsjednik dva dana kasnije, u ponedjeljak, 25. travnja. Prva predsjednikova izjava bila je neočekivana, budući da se državni vrh rijetko i oprezno upušta u komentare obavještajnih operacija, osobito ako su one u tijeku i ako je njihov rezultat neizvjestan. Druga izjava, međutim, još je veće iznenađenje, jer u cijelosti pobija prvobitnu priču o "pregovorima o izručenju", a djelomično relativizira raniju informaciju o Petračevu boravku u Izraelu.

Globus, 28. travnja 2005.


Dakle, nije presudno postoji li curenja informacija u državnom vrhu da bi se nekog optuženog bjegunca uhitilo.

Iz krugova bliskih Hrvoju Petraču, u koje spada i Franjo Turek, bivši ravnatelj POA-e, dalo se čuti da je Petrač namjeravao preko Grčke i Italije stiči u Zadar i tako se sam poredati hrvatskim vlastima kako bi mu se ponovilo suđenje u slučaju otmice maloljetnog Zagorca, što je Predsjednik Mesić javno zagovarao istog trena kad je otkrio njegovo boravište u Izraelu.

Da se Tomislav Karamarko i Mladen Bajić nisu požurili ispuniti obećanje Ive Sanadera iz Akcijskog plana, Hrvoje Petrač ne bi zahvaljujući Predsjedniku Mesiću bio uhićen u Grčkoj, već bi se "predao" u Zadru.

Tako je to i s Gotovinom. On je bio miran na Tenerifima jer je mislio da će se Ivo Sanader držati dogocora koji su postigli krajem kolovoza kad je napuštao Hrvatsku da se neće odati njegovo skrovište i da će se raditi na mogućnosti da se nakon davanja iskaza u Haagu brani sa slobode.

Pritisnut drugim dogovorom, s Carlom Del Ponte da Gotovina bude u Haagu u prosincu, Ivo Sanader nije se držao obećanja datih B]Anti Gotovini/B].

- 13:27 - Komentari (7) Isprintaj #

19.12.2005., ponedjeljak

Zaboravite Andriju Hebranga! Pomozite obnovu Referentnog centra za dijabetes u trudnoći Klinike za ženske bolesti i porode u Petrovoj ulici


Umjesto Latinice večeras se na HTV-u daje prijenos humanitarne akcije A bebe. Svaka čast plemenitoj ideji, al' HTV je mogao akciju prenositi na Drugom programu. Mene je živo zanimalo jesu li novinari najbolje političke tv emisije u Hrvatskoj profesionalno obradili lik i djelo Andrije Hebranga starijeg, na čijim se provedenim partizanskim idejama temelji suvremena Hrvatska. Dr. Andrija Hebrang, sin koji se ponaša kao da mu je dr. Franjo Tuđman otac, nema više prava od mene ocjenjivati novinarski pristup u prezentaciji partizanske ostavštine svoga Hebranga starijeg.

Ali Mirko Galić, ravnatelj javne televizije ne misli tako. Latinicu je on žrtvovao već prvog dana saborskog tajfuna. -Glavno je da je Ivo Sanader privremeno obustavio HDZ-ovske napade na ravnateljevu fotelju, pa tko šiša i Latina i njegove gledatelje, gladne rasvjeljavanja prošlosti, zadovoljno je pomislio Mirko Galić dok su ga kamere snimale kako diže slušalicu u akciji A bebe.



Zadovoljstvo na Galićevom licu odražava sretnu pomisao da ga dr. Andrija Hebrang neće gnjaviti zbog latinice o partizanima photo blogomobil


Sve se Galiću brk osmjehuje kad pomisli da je Latinica namjeravala propitkivati i svojedobne optužbe da je Hebrang iz ustaškog logora 1942. pušten zbog svoje suradnje s NDH-a vlastima, ali i da je i svjedok njegova tamnovanja Ilija Jakovljević moguće od partizanskih vlasti ubijen jer je o tome znao pravu istinu, kako na nekim mjestima pišu Aleksandar Vojinović i Slobodan Šnajder.

Zar nije ljepše da s ekrana na pretplatnike HRT-a gledaju humanitarno nasmiješena lica hrvatske elite kojoj i on pripada, nego da
si Hrvati razbijaju glavu dvojbama zašto dr. Andrija Hebrang ne želi da si nacija stvori sliku o njegovu ocu koja nije po njegovoj mjeri, isijavalo je iz Galićeva osmijeha.

- 21:23 - Komentari (5) Isprintaj #

16.12.2005., petak

Boji li se Stjepan Mesić potvrde da je telefonski razgovarao s Antom Gotovinom uoči intervjua u Nacionalu u lipnju 2003.?


Boji! Zato se Ured predsjednika pobrinuo da se politički sanira moguća šteta, pa je Tomislav Klauški u današnjoj Slobodnoj Dalmaciji objavio slijedeći tekst:

OTKRIVAMO ČIME PREDSJEDNIKU REPUBLIKE PRIJETE ODVJETNICI I BRAT UHIĆENOGA GENERALA DA ĆE "IĆI DO KRAJA"

Je li Mesić razgovarao s Gotovinom dok je general bio u bijegu?

TELEFONSKI KONTAKT Predsjednik Mesić u telefonskom razgovoru navodno je nagovarao Antu Gotovinu da dragovoljno ode u Haag, tamo da svoj iskaz o optužnici i da se nakon toga vrati u Zagreb i brani sa slobode

piše Tomislav KLAUŠKI

ZAGREB - Predsjednik Stjepan Mesić navodno je izravno telefonski prije dvije godine razgovarao s odbjeglim generalom Antom Gotovinom, neposredno nakon objavljivanja njegova intervjua u tjedniku Nacional. Upravo je to navodno famozna informacija kojom Mesiću ovih dana prijete Gotovinini odvjetnici i njegov brat Boro, tražeći od šefa države da se suzdrži od bilo kakvih komentara o Gotovini, jer će oni u suprotnom "ići do kraja". A to znači, prema neslužbenim informacijama do kojih je došla Slobodna Dalmacija, da će otkriti kako Mesić nije tih dana samo slao pisma Haagu i poruke generalu preko posrednika i medija, već je izravno najtraženijem hrvatskom bjeguncu prenio svoje prijedloge i stajališta.

Prijetnje bez učinka

U tom razgovoru predsjednik Mesić navodno je nagovarao generala Gotovinu da dragovoljno ode u Haag, tamo da svoj iskaz o optužnici i da se nakon toga vrati u Zagreb i brani sa slobode. Hrvatska Vlada i predsjednik Mesić jamčili su tada Gotovini da će dati sva potrebna jamstva da ga se pusti na slobodu do suđenja.
Teško je, međutim, očekivati da će te prijetnje imati nekog učinka budući je predsjednik Mesić posredovao isključivo u želji da pomogne ponajprije generalu Anti Gotovini, a onda i Hrvatskoj. Tada je general Gotovina propustio prvu priliku da se nagodi s tužiteljstvom i brani sa slobode. U tom slučaju bitno bi ojačao svoju poziciju pred Sudom, a istodobno ne bi bio glavna prepreka ulasku Hrvatske u EU i NATO pakt. Pogotovu stoga što je tada u intervjuu priznao Haaški sud i još se požalio da mu HDZ-ova vlast nije dopustila da svjedoči 1998. godine. Čak je izrazio spremnost da da iskaz haaškim istražiteljima čime bi stvorio pretpostavke za mirno rješenje čitavog slučaja.
Na žalost, nakon toga Gotovina nije poslušao savjete predsjednika Mesića već je, po nagovoru tko zna kojih savjetnika, zahtijevao nemoguće, da se optužnica povuče i on sasluša u Zagrebu u svojstvu osumnjičenika.

Nemogući zahtjevi

Tako je propala inicijativa u kojoj se najviše angažirao i njegov prijatelj, a ondašnji Mesićev savjetnik za nacionalnu sigurnost Željko Bagić. Upravo su Bagića kasnije optuživali da je izmanipulirao Predsjednika države i nanio mu veliku političku štetu.
Predsjednik Mesić je prije dva dana izjavio kako mu nije žao zbog toga što se zauzeo za Gotovinu, misleći pritom na svoj dopis Haagu, te da je u svemu tome "bio u pravu". Da je tada bilo malo više razumijevanja s druge strane, kaže Mesić, taj problem mogao se puno bolje riješiti. Ovako, dvije i pol godine Hrvatska je bila talac odbjegloga generala, a sam Gotovina savršeno je služio političkim snagama u zemlji da destabiliziraju vlast. Na kraju je uhićen i sigurno neće dobiti odobrenje Tribunala da početak suđenja čeka na slobodi.
Da je poslušao Mesića mogao je puno bolje proći, ali mu to nisu dopustili savjetnici koji bi time izgubili glavno oružje u udaru na vlast. Nakon Mesićeve, uslijedile su navodno još dvije slične inicijative: jednu je pokrenuo američki veleposlanik William Montgomery, a u drugoj je sudjelovao državni odvjetnik Mladen Bajić, samo dva mjeseca prije uhićenja.


Mesić: I Mišetić je pred zakonom jednak

ZAGREB - Poruku Gotovinina odvjetnika Luke Mišetića "Zar Mesić zaista želi da idemo do kraja?", a koju je poslao nakon Mesićeve tvrdnje da Akcijski plan treba i dalje provoditi kako bi se otkrila cijela mreža Gotovininih pomagača, Predsjednik Republike kratko je komentirao.
- Gospodin Mišetić je pravnik i on zna da pred zakonom svi moraju biti jednaki, pa tako i Mišetić. I ja sam za to da se Anti Gotovini pomogne, ali ne mogu se zbog toga kršiti zakoni.

Š. SELIMOVIĆ


Iz Ureda Predsjednika htjeli bi preuhitriti mogući negativni efekt kada ako Luka Mišetić i Boro Gotovina kažu da su Ante Gotovina i Predsjednik Mesić telefonski razgovarali u lipnju 2003, pa se u Klauškovljevim špekulacijama služe poluinformacijama. Naime, Mario Kavajin, urednik Crne kronike u Slobodnoj Dalmaciji, objavio je u Jutarnjem listu, u lipnju 2003. tekst o tom telefonskom razgovoru, čak ga i citirajući. Prema Kavajinu, Gotovina i Mesić su razgovarali prije objavljivanja intervjua s odbjeglim generalom u "Nacionalu", što dokazuje da je Mesić osobno bio uključen u režiju tog razgovora, a tek da je nakon objavljenog intervjua nagovarao Gotovinu da dragovoljno ode u Haag.

U Uredu Predsjednika očito podcjenjuju javnost, pa misle da nitko neće primijetiti razliku jesu li Mesić i Gotovina razgovarali prije ili poslije aranžiranog intervjua, za ilustraciju kojeg je poslužila fotografija snimljena ispred tapeta koje je navodno dizajnirao pokojni Robert Somek. To su one tapete za koje bi Ivo Pukanić htio da se vjeruje kako su snimljene u sjevernoj Italiji.

Kada je Kavajin objavio dijelove razgovora Mesić - Gotovina u Jutarnjem listu, tadašnji capo Ureda Predsjednika Željko Bagić neslužbeno je poludio na ravnatelja policije Ranka Ostojića, danas člana Uprave Slobodne Dalmacije, da je nezakonito prisluškivao Predsjednika Mesića. Podsjećam da je prema Kavajinovom tekstu Ante Gotovina nazvao Stjepana Mesića u njegov ured. Ako je Ranko Ostojić i dao nalog da se ovaj razgovor prisluškuje, uvijek se može pravdati da je Stjepan Mesić bio kolateralna žrtva potrage za Antom Gotovinom.

- 14:20 - Komentari (6) Isprintaj #

Tko je Goran Milić


Sve je više indicija da Goran Milić stoji iza konzervativne inicijative na HRT-u. Navodno mu je cilj smijeniti Mirka Galića i zasjesti u njegovu ravnateljsku fotelju.

Milić je sredinom devedesetih, prije dolaska na HTV, radeći u tjedniku Panorama, kojoj je bio vlasnik Ante Žužul, a kom je glavni savjetnik u listu bio Slaven Letica, često boravio u uredu Ivića Pašalića i time se otvoreno hvalio. Pašalić i Šeks su u to doba čvrsto provodili Tuđmanovu volju u Saboru.

Goran Milić je isprva s Markom Markovićem u koordinaciji Ivića Pašalića, trebao raditi na OTV-u Vinka Grubišića. No, kako se već nadesničario u Markovićevoj Panorami, uvjeren da mu je novozarađena aureola ustašiziranog pokajnika dovoljna da se u karijerističkoj putanji, može pomaknuti malo ulijevo - Tuđmanovoj središnjoj liniji - Milić je ipak odabrao HTV.

Tamo je munjevito fascinirao mladopašalićevce Miljenka Manjkasa, Mirjanu Hrgu, Branimira Farkaša, Andreja Roru, Dijanu Čuljak... Njegov uticaj na spomenute izrodio je međuostalim legendarna "Motrišta".

Tudjman je Milićeva oca poznavao iz beogradskih JNA krugova. Čim se YUTEL raspao Tudjman mu je predložio da dođe na uredničko mjesto na HTV.

- Nisam to mogao prihvatiti odmah. Ipak je moja pojava svima poznata. Kako bi to bilo da se ja nakon YUTEL-a odjednom pojavim na HTV-u i odjavljujem Dnevnik s rečenicom: Pozdrav svim hrvatskim braniteljima, ma gdje bili, objašnjavao je, između dva dvodeci "Stoka" svojedobno Milić, Mati Bašiću i Anti Žužulu u pivnici Krolo u Radićevoj, prekoputa nekadašnje Panorame.

Kad se dovoljno kroatizirao objavio je na HTV-u intervju s Tuđmanon, od kog je ulizivačkiji bio onaj što ga je sačinio voditelj Branko Uvodić.

Poznato je što mislim o Mirku Galiću, ali molim vas, Goran Milić je daleko bezobzirniji karijerist od njega.

- 10:40 - Komentari (8) Isprintaj #

Ante Roso ne otkriva ništa u Večernjem listu


Priznajem, nasadila me televizijska reklama za Večernji list s Antom Rosom. Već sam naručio sutrašnji primjerak s Trga. Na netu se pojavio tek oko 22. Dovoljno da opozovem narudžbu. Sam naslov na naslovnici lukava je podvala: Nije bilo trgovine o predaji!

Očekivao sam da ću naći demantije o optužbama na njegov račun, primjerice da nije istina kako je POA prisluškujući Rosu otkrila gdje je Gotovina ili kako on nije svjesno pomogao POA-i da dođe do Gotovine, a kad ono tek dvije zanimljivije rečenice:

Ante Roso: Gotovina nije trgovao uhićenjem

...Iako mene kao vojnika malo toga može iznenaditi, iznenadilo me najviše to da se uhićenje dogodilo na takav način i, drugo da je to uhićenje izvedeno u suradnji nekih hrvatskih obavještajnih služba...

VL: Što mislite o pokušajima da se uhićenje prikaže kao dogovoreno?
ROSO: Ne mogu tvrditi nešto u što nisam upućen. O tome će zasigurno jednom progovoriti i general Gotovina. Onoliko koliko ga ja poznam, sa sigurnošću mogu reći da Ante Gotovina nije trgovac i nije trgovao svojim uhićenjem!...


Koliko sam shvatio Ante Roso nije demantirao Ivicu Đikića iz Ferala, koji je jučer objavio da je Rosina i Grepina firma nedavno nastavila raditi na unosnom državnom poslu, što bi se moglo shvatiti kao uvertira u Gotovinin uhićenje.

Roso se, zapravo, osvrće na teoriju Ivice Marijačića u Hrvatskom listu koji je jučer ustvrdio da se Gotovina sam predao, a što da se moglo naslutiti već pred par mjeseci kada je u razgovoru s jednim prijateljem, na napomenu da je njihova komunikacija provaljena, navodno kazao da mu je to sad svejedno.

- 00:55 - Komentari (1) Isprintaj #

15.12.2005., četvrtak

Odvjetnik Ante Gotovine Ivo Farčić zastupa i Antu Rosu, Ljubu Grepu, i Jozu Lauria Grgića


Stvarno je nevjerojatna koincidencija da je odvjetnik Ante Gotovine, Ivo Farčić pravni zastupnik i dijelu Gotovininog lobija: Anti Rosi, Ljubi Grepi i Jozi Lauriu Grgiću, kako mi je danas potvrđeno iz više izvora upućenih u uhićenje donedavno najtraženijeg haškog bjegunca iz Hrvatske.

Farčić je, dok to nisu prekinuli haški istražitelji, zastupao i od Haaga osumnjčenog Željka Sačića, jednog od govornika na posljednjem skupu podrške Gotovini na splitskoj Rivi.

Sačić je sam novinarima priznao da očekuje kako haške istražitelji od njega najviše očekuju detalja vezanih za pokolj srpskih civila u selu Grubori koje su počinili pripadnici jedinica Specijalne policije, podrteđenih optuženom generalau Mladenu Markaču, na području za koje je bio nadležan optuženi general Ivan Čermak. Tjednik Nacional je svojedobo objavio i Sačičev službeni dopis iz tog vremena, on je bio visoko pozicionirani policijski dužnosnik, iz kojeg je razvidno da se od svih jedinica specijalne policije koje su se u to vrijeme nalazile na području Knina jedino jedinica pod zapovjedništvom stanovitog Franje Drlje, nije očitovala o događajima u Gruborima. Prema svim raspoloživim informacijama upravo je jedinica Franje Drlje "djelovala" u Gruborima, a Drlje je i sam ispitan od haških istražitelja.

Obzirom da do sada nije demantirana informacija da se ravnatelj POA-e Tomislav Karamarko sastao s Gotovinim odvjetnikom Ivom Farčićem pred par mjeseci, a da su potom general Ante Roso i Domagoj Margetić preko Karamarka i Ive Sanadera posjetili ministricu Vesnu Škare Ožbolt da bi pregovarali oko Gotovinina statusa, nakon čega je je u posredničkoj misiji u Hercegovini preko Ive Sanadera bio i Jure Kapetanović, ostajem i dalje kod teorije da je vlast početkom rujna ove godine nagovorila Antu Gotovinu da napusti Hrvatsku i BiH, vjerojatno mu obećavši da će kod Haaga ishoditi obranu sa slobode, što mu opet obećavaju, da bi ga kad se uljuljkao u izbjeglištvu, "locirali", odnosno predali Interpolu i Carli Del Ponte.

Ne upuštajući se u rasvjetljavanje Gotovinina boravka u Hrvatskoj Ivica Đikić u današnjem Feralu napominje da su Ante Roso i Ljubo Grepo (klijenti Ive Farčića) bili i osobno zainteresirani da se okonča priča o skrivanju Ante Gotovine jer su njihovoj tvrtki Mediteran union tuneli kojoj je dodijeljen državni posao probijanja biokovskog tunela, pred par tjedana odblokirana državna sredstava za nastavak posla.

S druge strane, Marinko Čulić, šef Feralovog dopisništva u Zagrebu, i dalje čvrsto brani Predsjednika Mesića tvrdnjom da je Carla Del Ponte lagala kad je govorila da je Gotovina u Hrvatskoj.

Nehotice, tu Carlinu tvrdnju podupiru i informacije POA-e koje je objavio Mark Cigoj prošli tjedan u Globusovom specijalu o Gotovini koji je napisao da je POA 14. listopada prošle godine registrirala njen razgovor s odvjetnikom Marinom Ivanovićem (iz Farčićevog odvjetničkog ureda) u kom optuženikova supruga komentira humanitarni koncert u Škabrnji na kom je Ljubo Ćesić Rojs podignuo u zrak Gotovinina sina Antu.
Prema Marku Cigoju koji se poziva na POA-u Dunja Zloić je rekla:
... kad tata bude čitao novine, jutros će popizditi..." Dva tjedna kasnije 30. lipnja 2004. Dunja je dometnula Ivanoviću: "muž će me ubiti kad vidi da sam se udebljala tri kilograma".

Gdje bi Gotovina mogao ujutro čitati hrvatske novine nego u Hrvatskoj i dijelu BiH i kako će "ubiti" Dunju jer se udebljala ako ju ne viđa.

Zanimljivo je da Mark Cigoj u tom uratku koji se očito temeljio na informacijama dobivenim od Tomislava Karamarka [/B]za Ivu Farčića ne navodi ni jedan drugi podatak osim da je član Gotovininog odvjetničkog tima. Nema spomena da je Farčić, za razliku od primjerice Marijana Pedišića, koji je i službeno bio osumnjičen da je posredovao u izradi lažirane putovnice za Hrvoja Petrača (sumnjičenog i da je Gotovinini financijski logiustičar) , bio sigurnosno zanimljiv POA-i.

Jedna za sada nepotvrđena informacija da je u društvu Ante Gotovine i Joze Lauria Grgića sve do njihova uhićenja, bila i jedna ženska osoba iz Hrvatske (koja se za samog uhićenja navodno zatekla na WC-u), možda daje naslutiti da ni samom Gotovini nije puno stalo da se sazna tko ga je, kako i zašto "odradio", da se, između ostalog nebi potvrdila i ova škakljiva okolnost njegovih posljednih sati lagodnog bježanja.

Gotovina dopušta tek odvjetniku Luki Mišetiću i svom bratu Bori da poruče Predsjedniku Mesiću da je bolje neka se on ne petlja u razotkrivanje njegove jatačke mreže.

Istu poruku, ali u ime Tomislava Karamarka i Ive Sanadera Predsjedniku Mesiću šalje i Jasna Babić koja podsjeća u današnjoj Slobodnoj Dalmaciji:

Premda Ivo Pukanić, autor čuvenog intervjua s Antom Gotovinom, u posljednjem Nacionalu tvrdi kako su u 4,5 godine postojale tri inicijative za Gotovinin "spas", istina je ponešto drukčija: sam Pukanićev intervju iz 2003. nastao je u okviru iste, potpuno promašene političke akcije za poništenje Gotovinine optužnice.

Uz Mišetića, u tom su projektu sudjelovali redom: Marin Ivanović, bivši SIS-ovac s početničkim odvjetničkim iskustvom, Franjo Turek, tadašnji ravnatelj POA-e, Željko Bagić, šef predsjednikova ureda koji se osjetio sposobnim za haaške teme jer je, kao kriminalist, magistrirao na pravnom fakultetu. U priču su uvukli i samog predsjednika Mesića, koji se obvezao na lobističku pomoć među stranim diplomatima. Kako se moglo predvidjeti, Anti Gotovini time se ništa nije pomoglo. Godine 2003. sudbina njegove optužnice više nije ovisila o volji same Carle del Ponte.

Jasna Babić, Slobodna Dalmacija, četvrtak, 15.12.2005.


Deđurni sudac pred kojim se Ante Gotovina neki dan izjašnjavao o krivnji lijepo ga je upitao nek mu nasamo kaže svoju zadnju adresu prije Haaga, što bi se tretiralo kao sudska tajna, ili neka kaže javno. Gotovina se odlućio reći Tenerife, Španjolska i tako sam sebi uskratio mogućnost da Carla Del Ponte zbog sudeske tajne o okolnostima njegova skrivanja mora šutjeti. Ovako, kada god procijeni da vlasti u Hrvatskoj opet nešto kompliciraju oko suradnje, Carla Del Ponte u svakom trenutku može obznanititi svoje spoznaje oko Gotovinina uhićenja i skrivanja, a što zasigurno neće biti ugodno ni po Gotovinu, a ni po Sanadera, Tureka, Bagića, Bajića, Karamarka i Mesića.

- 14:41 - Komentari (8) Isprintaj #

14.12.2005., srijeda

HDZ amortizira javnost zbog uhićenja Ante Gotovine napadom na Latinicu



Jean Stock, Mirko Galić i Stjepan Mesić


Doista morbidnim pritiskom na HTV, posebno emisiju Latinica, da su odgovorni zbog samoubojstva branitelja kojem je, navodno kap prelila čašu kad je vidio kako se omalovažava pokojnog dr. Franju Tuđmana, HDZ-ovi saborski zastupnici, prije svega žele amortizirati mogući gnjev svojih birača zbog izručenja Ante Gotovine ICTY-u.

Josip Đakić, predsjednik HVIDR-e i saborski zastupnik HDZ-a okrivljuje Latinicu zbog smrti branitelja, a neki dan je moguće demonstracije protiv vlasti zbog Gotovine okakaterizirao kao novu balvan revoluciju.

Ne spominje ni on niti njegove kolege iz HDZ-a i HSP-a koji su analizirali program HTV-a da je neki dan Dnevnik HTV-a prešutio činjenicu da je Ivo Sanader u ime HDZ-a položio vijenac na Tudjmanov grob pola sata prije nego je bilo predviđeno protokolom, te ga televizijske kamere nisu stigle snimiti, a što može značiti samo jedno da se aktualni premijer zapravo srami svog prethodnika na čelu HDZ-a dr. Franje Tuđmana. To su recimo zamijetile privatne televizije RTL i NOVA TV, na koje se, gle apsurda, aktualni napadači na Latinicu i HTV, sad pozivaju u Saboru.

Dobro je primijetio Damir Kajin, nitko se iz HDZ-a nije bunio kad je predsjednik Sabora Vladimir Šeks izjavio za HTV da bi savjetovao pokojnom dr. Franji Tuđmanu da se odazove pozivu u Haag da ga je ovaj dobio za života.

Ivo Sanader je dopustio svojim jastrebovima Šeksu, Hebrangu i Đakiću da se razmašu nad Denisom Latinom, Mirkom Galićem i HTV-om, kako bi moguće umjesto Galića na ravnateljsko mjesto doveli Miroslava Škoru i kako bi skrenuli pogled javnosti sa slučaja Gotovina na raspravu o HTV-u.

Usput, Mirko Galić bi se za veleposlaničko mjesto u Parizu rado odrekao i Denisa Latina i ravnateljske palice na HRT-u. Zato se i nije trudio ozbiljnije stati na stranu svojih kolega novinara.

Usamljeni, ozbiljniji istupi zastupnika Kajina i Pupovca, neće dovoljno snažno odjeknuti kao što bi mogao istup Predsjednika RH Stjepana Mesića, odluči li se uključiti u ovu raspravu.

Postoje sve teoretske pretpostavke za Mesićevo uključivanje: sam je bio javni nositelj ideje detuđmanizacije i veliki doprinositelj ostvarenju iste, Denis Latin mu je sklon, što je i nedavno demonstrirano Latinicom o Hrvoju Petraču, Mirko Galić je favorizirao Dražena Budišu kao predsjedničkog kandidata, ali ga sada nužno treba kao potpisatelja veleposlaničkih imenovanja...

Istup o obrani Latinice Mesić bi mogao nastaviti na kritiku Vladi što ne nastavlja Akcijski plan i ne kažnjava Gotovinine jatake, pa upitati zašto još nije podnešena kaznena prijava protiv Joze Lauria Grgića za kojeg se nedvojbeno zna da je pomagao Gotovini u skrivanju. Mogao bi Mesić od Glavnog državnog odvjetnika ili ministra policije tražiti da se ispitaju informacije koje je objavio Ivica Đikić više puta u Feralu da su Ivo Sanader i Božidar Kalmeta dali 30.000 eura Bori Gotovini, u nazočnosti Željka Dilbera, za financiranje bijega Ante Gotovine.

Denis Latin je mogao znati što mu se sprema iz HDZ-a, najlkasnije kada su maknuli Tihomira Ladišića. Tada je bilo šaputanja o mogućnosti da Latin i njegove kolege iz redakcije preko Siniše Svilana pređu na NOVU TV. Kako se informativni program NOVE TV od uhićenja Gotovine počeo ponašati kao da ga uređuje dr. Ivić Pašalić, bojim se da će se transfer Latinice na NOVU TV, teško ostvariti.


Hit majice Pogled na nezahvalnu Hrvatsku s Gotovinim likom. Photo by Večernji list


- 12:31 - Komentari (11) Isprintaj #

13.12.2005., utorak

U Njemačkoj podignuta optužnica protiv Krunoslava Pratesa, suradnika Josipa Perkovića, optuženog da je sudjelovao u ubojstvu Stjepana Đurekovića


Njemački Glavni državni odvjetnik još je 30. studenoga predao optužnicu Saveznom Vrhovnom sudu protiv Krunoslava Pratesa, objavljeno je danas na službenim stranicama DER GENERALBUNDESANWALT BEIM BUNDESGERICHTSHOF:

Anklage gegen mutmaßlichen ehemaligen jugoslawischen Agenten wegen Beihilfe zum Mord an einem Exilkroaten 1983 26/2005

Der Generalbundesanwalt beim Bundesgerichtshof hat mit Anklageschrift vom 30. November 2005 vor dem Staatsschutzsenat des Oberlandesgerichts München Anklage gegen den 56 Jahre alten, kroatischen Staatsangehörigen Krunoslav P. aus München wegen Beihilfe zum Mord erhoben. Dem Angeschuldigten wird zur Last gelegt, 1983 im Auftrag des ehemaligen jugoslawischen Sicherheitsdienstes SDB bislang unbekannten Tätern Hilfe zum Mord an dem in der Bundesrepublik Deutschland lebenden exilkroatischen Schriftsteller Stjepan Djurekovic geleistet zu haben.

In der inzwischen zugestellten Anklageschrift ist im Wesentlichen folgender Sachverhalt dargelegt:

Der Angeschuldigte P. lebt seit 1971 in der Bundesrepublik Deutschland. Unmittelbar nach seiner Einreise wurde er in verschiedenen kroatischen Emigrantenorganisationen aktiv. Er nahm dort alsbald führende Funktionen ein. Unter anderem war er für das "Kroatische Nationalkomitee HNO" tätig und Chefredakteur der kroatischen Emigrantenzeitschrift "Kroatischer Staat" (Hrvatska Država). 1975 erklärte er sich bereit, für den Sicherheitsdienst des ehemaligen Jugoslawien SDB nachrichtendienstlich tätig zu werden. Aufgrund seiner engen Kontakte zu kroatischen Emigranten hatte er vor allem den nachrichtendienstlichen Auftrag, Informationen über in Deutschland lebende Exilkroaten, unter anderem über den jugoslawischen Staatsangehörigen Stjepan Djurekovic, zu sammeln und an seinen Führungsoffizier, den gesondert verfolgten Josip P. (Perković op. ž.p.)weiterzugeben.

Stjepan Djurekovic, ehemaliger Marketing - Direktor eines jugoslawischen Staatsunternehmens und einer der führenden Köpfe der kroatischen Emigration, war 1982 aus politischen Gründen nach Deutschland geflohen. Von hier aus wollte er in führender Position gegen das jugoslawische Regime opponieren. Zu dem Angeschuldigten, dem er uneingeschränkt vertraute, unterhielt er engen Kontakt; regimekritische Bücher und Schriften ließ er in dessen Druckerei in Wolfratshausen herstellen. Als wichtiges Mitglied in der Exilkroatenszene mit erheblichen finanziellen Mitteln und Detailkenntnissen über Denk- und Handlungsweise der politischen Führungsschicht wurde Djurekovic von staatlichen jugoslawischen Stellen als eine besondere Gefahr für den Fortbestand des Staates angesehen. Am 28. Juli 1983 ermordeten bislang unbekannte Täter im Auftrag des SDB Stjepan Djurekovic in der Druckerei des Angeschuldigten durch mehrere Schüsse sowie Schläge auf den Kopf.

Dem Angeschuldigten wird zur Last gelegt, seinen nachrichtendienstlichen Auftraggebern vor dem 28. Juli 1983 in Kenntnis, dass Djurekovic ermordet werden sollte, einen Nachschlüssel für das Eingangstor seiner Druckerei übergeben zu haben. Darüber hinaus hatte er entweder seinen Führungsoffizier oder einen anderen Geheimdienstmitarbeiter über den beabsichtigten Besuch des Djurekovic in der Druckerei am Tattag unterrichtet. Diese Information sowie der Nachschlüssel wurden an die Täter weitergeleitet, die sich unbemerkt und ungehindert Zutritt zur Druckerei verschafften, um dort dem ahnungslosen Tatopfer aufzulauern.

Die seinerzeit nach dem Auffinden des Mordopfers Djurekovic aufgenommenen Ermittlungen blieben zunächst ohne Erfolg. Nachdem sich Anfang 2004 neue Ermittlungsansätze ergeben hatten, leitete die Staatsanwaltschaft München am 27. April 2004 ein Ermittlungsverfahren gegen den Angeschuldigten wegen Verdachts der Beihilfe zum Mord ein. dieses Verfahren hat der Generalbundesanwalt beim Bundesgerichtshof am 14. Juli 2004 in seine Verfolgungszuständigkeit übernommen (§ 120 Abs. 2 Nr. 3 GVG).

Der Angeschuldigte befindet sich seit dem 7. Juli 2005 in Untersuchungshaft (siehe dazu Pressemitteilung des Generalbundesanwalts beim Bundesgerichtshof vom 8. Juli 2005, abrufbar im Internet unter www.Generalbundesanwalt.de/Aktuelles/Pressemitteilungen2005).


Dakle, Prates je optužen da je svom šefu u Udbi Josipu Perkoviću dao informacije o Đurekoviću i ključeve tiskare u kojoj je žrtva kasnije ubijena. Perković je prema ovom priopćenju, zasebno terećen.

Nisam vidio da je vijest o optužnici protiv Pratesa objavljena u bilo kom drugom hrvatskom mediju.

Opa, update, srijeda ujutro:

Optužnica za slučaj Đureković

Njemačko državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Krunoslava Pratesa zbog pružanja pomoći nepoznatim osobama za ubojstvo Stjepana Đurekovića 1983. godine.

Kako se navodi u priopćenju državnog odvjetništva, Krunoslava Pratesa se optužuje da je u svojstvu djelatnika jugoslavenske Službe državne bezbjednosti (SDB), svom tadašnjem pretpostavljenom, Josipu Perkoviću ili "nekom drugom vodećem časniku jugoslavenske obavještajne službe", predao rezervne ključeve svoje tiskare u Wolfratshausenu, u kojoj je bivši direktor Ine, hrvatski emigrantski političar Stjepan Đureković, koji je 1982. izbjegao u Njemačku, radio na tisku svojih knjiga.

Prates je isto tako pružio informacije o tomu kada se Đureković nalazi u istoj tiskari, tj. garaži koja je služila kao tiskara. Perković "ili neke druga osoba" je nakon toga ključeve i informacije proslijedila dvojici "njemačkim organima dosad nepoznatih" počinitelja nakon čega je, kako se navodi, Đureković 28. srpnja 1983. ubijen pucnjevima i udarcima u glavu.

U optužnici se nadalje kaže da je Pretes bio upoznat s planovima za umorstvo Đurekovića te da je Prates, koji od 1971. živi u Njemačkoj, od 1975., "kada je počeo raditi za SDB", dostavljao informacije vezane uz rad hrvatske emigracije.

Prates je, zajedno s još jednom osobom koja je odmah nakon toga puštena na slobodu, uhićen u srpnju ove godine te se od tada nalazi u pritvoru u Münchenu. Protiv Josipa Perkovića je na snazi, krajem listopada pokrenuta, međunarodna tjeralica Njemačkog kriminalističkog ureda u vezi s ubojstvom Đurekovića.

Hina|IskonInternet
13.12.2005.


- 21:25 - Komentari (3) Isprintaj #

Nepotvrđeno: U Srbiji uhićen Ratko Mladić?


Sada sam dobio vijest iz međunarodnih izvora da su mađarski mediji objavili nepotvrđenu informaciju da je u Srbiji uhićen Ratko Mladić. Evo što je javila DUNA TV:

Mladics holléte

Belgrádi lapértesülés szerint a szerb hatóságok megtalálták a srebrenicai népirtás főbűnösének tartott Ratko Mladics volt boszniai szerb katonai vezető rejtekhelyét...


Za koji sat ćemo znati je li vijest istinita ili nije, ali je svakako dobro sjela na jučerašnju potvrđenu informaciju da se EUFOR ponovo zaletio na skrovišta i jatake Radovana Karadžića.

Mladićevo uhićenje do Nove Godine najavile su i Večernje novosti, pozivajući se na visoki izvor u Vladi Srbije, a kako prenose agencija Beta i Radio B92:

"Hapšenje Mladića do Nove godine"

13. decembar 2005. | 08:48 | Izvor: Beta
Beograd -- Haški optuženik Ratko Mladić je lociran i biće uhapšen i izručen Tribunalu u Hagu do kraja godine, pišu Večernje novosti.

List, pozivajući se na neimenovan izvor iz vrha vlasti Srbije, piše da vlasti znaju gde je ratni komandant Vojske Republike Srpske, ali da on neće biti uhapšen do 15. decembra, što od Beograda zahteva glavna tužiteljka Haškog tribunala Karla del Ponte, već da će biti izručen do Nove godine.

Isti izvor dodaje da su hapšenje hrvatskog generala Ante Gotovine i predaja tajnih dokumenata sudu u Hagu uvod u hapšenje i izručenje Mladića.

Aleksandar Simić, savetnik premijera Srbije Vojislava Koštunice, nada se da će problem hapšenja Mladića uskoro biti rešen i da Srbija neće trpeti sankcije međunarodne zajednice ako on ne bude uhapšen u predviđenom roku.

Savetnik predsednika Srbije Jovan Simić je rekao da se Vlada konačno ozbiljno posvetila hapšenju Mladića i ocenio da Srbija više nema vremena za gubljenje po pitanju hapšenja tog haškog begunca.


- 12:53 - Komentari (1) Isprintaj #

12.12.2005., ponedjeljak

Slučaj Gotovina: Sledi li hapšenje Mladića?


Tema tjedna radija Slobodna Europa bila je mogući utjecaj uhićenja Ante Gotovine na rasplet slučaja Ratka Mladića.

Radio Free Europe / Radio Liberty (MP3)

Subota, 10. prosinac 2005.

Tema tjedna:

Slučaj Gotovina: Sledi li hapšenje Mladića?

Srđan KUSOVAC

Zašto je Ante Gotovina uhapšen baš sada? Šta je tome prethodilo? Jesu li operaciju pripremale zajedno obaveštajne službe više zemalja uključujući i hrvatsku? Da li je sada realno očekivati jačanje pritiska na Srbiju? Zašto bi Srbiji sada moglo odgovarati hapšenje Ratka Mladića? Je li moguće na osnovu nekih spoljnih znakova i signala predvideti eventualne predstojeće operacije?
...
Željko Peratović je hrvatski novinar koji već godinama prati rad obaveštajne zajednice u svojoj zemlji. Zbog toga što nije imao dlake na jeziku ili zato što je objavljivao ono što nije bilo uputno objaviti svojevremeno je izgubio posao u državnom "Vjesniku".

Peratović kaže Radiju "Slobodna Evropa" da smatra da je upravo tokom septembra Anti Gotovini sugerisano da napusti Hrvatsku i da su to učinili šef Protuobavještajne službe (POA) Tomislav Karamarko i glavni državni tužilac Hrvatske Mladen Bajić.
PERATOVIĆ:
Ja na sljedeći način rekonstruiram ove posljednje događaje:
Obzirom da je i ranije, još početkom godine, bilo najava da bi Hrvatska trebala poduzeti uklanjanje generala Gotovine iz Hrvatske, na neki način ga nagovoriti ili natjerati da napusti teritorij Hrvatske i u to vrijeme da prijeđe u Bosnu i Hercegovinu, pa da ga onda uhiti EUFOR, ja mislim da se i sada nešto slično dogodilo. Sklopljen je neki deal između njega, šefa POA-e Tomislava Karamarka i glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. Oni su mu, vjerojatno, preko nekih posrednika, sugerirali da napusti Hrvatsku tamo krajem ljeta. Vjerojatno je nekakvim obećanjima bio uljuljkan dok se dao tako lako uhititi na Kanarima. Znam samo da je cijelo ovo vrijeme šef POA-e Tomislav Karamarko bio u kontaktu s jednim od njegovih odvjetnika Ivom Farčićem. A znam isto tako pouzdano da se general Gotovina nikome od tih odvjetnika, pa čak ni vlastitoj ženi nije javio sad iz Madrida. Javio se samo jednom jedinom povjerljivom prijatelju, čije se ime ne navodi u svim ovim natpisima do sada o tome na koji je način POA pomogla u uhićenju Gotovine.
RFE:
Da rezimiramo. Dakle, Vi smatrate da je hrvatska država čitavo vreme bila u kontaktu sa generalom Gotovinom i da je, zapravo, u jednom momentu došlo do situacije kada je trebalo doći do hapšenja i to se onda dogodilo na Kanarskim ostrvima.
PERATOVIĆ:
Da, ja to smatram. Evo, recimo, 2003. godine, kad je rađen onaj poznati interview sa Gotovinom, predsjednik tadašnjeg saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ante Markov je izjavio da je "situacija pod kontrolom" i da su hrvatske tajne službe u kontaktu sa Gotovinom. To je bio najbolji argument Carli del Ponte da vrši ovaj pritisak na Hrvatsku zbog nesuradnje. Tada se dogodila ona afera sa prisluškivanjem nas novinara i tako dalje. Kasnije smo imali slučajeve Jure Kapetanovića, kontrolora letova iz Belgije, koji je bio u misiji pregovaranja sa Gotovinom u Hercegovini. Pa smo onda imali dolazak generala Ante Rose, bivšeg legionara kojeg se spominje kao jednog od najvažnijih Gotovininih logističara kod ministrice Škare-Ožbolt u misiji nekog pregovaranja između Gotovine, hrvatske vlade i Haškog suda. Po mojim spoznajama, Roso je bio kod ministrice i to tako što je premijer Sanader nagovorio ministricu da ga primi. Ja stvarno iskreno vjerujem u to, i mogu to utemeljiti na raznim dokazima i indicijama, da su hrvatske vlasti čitavo vrijeme znale gdje je on. Bojale su ga se uhititi u Hrvatskoj da ne izazovu neke nemire, jer su aktualne vlasti prije par godina i sudjelovale u stvaranju jednog antidržavnog bunta kad je bilo riječi o slučaju Mirka Norca. Dakle, sada se sa vlasti toga boje. Bojali su se toga da se, recimo, ne dogodi nekakav njegov otpor, da netko ne bude ranjen od policajaca ili sam on, pa da to ne posluži kao povod takozvanoj ekstremnoj desnici za nekakve nedemokratske postupke. Pa je izabrano ovo rješenje da se on udalji s područja Hrvatske i s područja zapadne Hercegovine, gdje je najčešće obitavao. To je, naravno, u skladu i sa dogovorom s Carlom del Ponte, koja je pozitivno mišljenje o hrvatskoj suradnji sa Haškim sudom početkom desetog mjeseca uvjetovala ovim da u dvanaestom mjesecu napokon bude riješeno pitanje Gotovine. Tako da mislim da su se spojile sve te stvari, da su ga hrvatske vlasti imale pod kontrolom i tamo. Ne vjerujem da se baš toliko opustio zato što ga je napustio neki vojnički instinkt i tako dalje. Naprosto je mislio da će biti još jedno vrijeme siguran tamo...

više


- 11:28 - Komentari (4) Isprintaj #

10.12.2005., subota

Karamarko preko Ive Farčića i Joze Grgića došao do Gotovine koji je imao i putovnicu reda malteških vitezova


Bogme je 45 lines, zahvaljujući blogerici BlogistiKi, bio prvi medij koji je dao ključne podatke o Jozi Grgiću, (Mate Bašić za 45 lines dopisuje da ga u Australiji - Sydneyu, zovu i Laurie), tipu koji je Gotovini donio 12. 000 eura gotovine, i preko kojeg su (kako navode mnogi izvori) tajne službe došle do najtraženijeg hrvatskog haškog bjegunca:

I taj isti Jozo Grgić (Laurie) je prije fijaska sa pagerima u Hrvatskoj, navodno i opeljesio Poljsku u istom poslu...I cini se da nikome nije nista morao odgovarati kad mu je HRT dala da otkupi taj dio firme koji je inace pripadao "Odašiljačima i vezama" od kojih je i pocela bilo kakva pagerska komunikacija (namijenjena prvotno za komunikaciju unutar same tvrtke). Zanimljivo.... (BlogistiKa 09.12.2005. 15:58)


Ponosan sam na suradnike 45 lines!

U međuvremenu, iz drugih izvora doznajem da je Jozo Grgić, ranije bio više blizak sa Dunjom Zlojić Gotovina i s odvjetnikom Ivom Farčićem, nego sa Antom Gotovinom.

Kako sam neki dan napisao Tomislav Karamarko sreo se pred nekoliko mjeseci s Gotovinim odvjetnikom Ivom Farčićem. Osobe iz uhićenikove blizine sumnjaju da se iz tog susreta izrodilo uhićenje na Kanarima.

Zato smatram da je Dubravko Merlić trebao više inzistirati da mu Ante Roso otkrije do kojih je spoznaja došao Odbor za analizu uhićenja.

Priča o tome da je Gotovina boravio svugdje samo ne u Hrvatskoj jer mu je putovnica na ime Kristijan Horvat bila ispečatirana od Kine do Mauricijusa ne drži vodu iz nekoliko razloga. Ne kaže se da je većina tih pečata nastala u vrijeme kad je i Carla Del Ponte rekla da je napustivši Hrvatsku boravio u inozemstvu, dakle, njaranije od početka rujna o.g. U zadnja tri mjeseca mogao je stvarno proputovati čitav svijet što ne znači da je prethodno boravio u Hrvatskoj. Nadalje, tom je putovnicom mogao putovati i netko drugi da se zavara trag.

El Pais danas, prema Hini, piše da je Gotovina uza se imao i drugu putovnicu na ime Stjepan Seničičić. Moj prijepodnevni izvor napominje da se radilo o putovnici reda malteških vitezova i da je glasila na ime Stjepan Senečić.

Putovnicu reda malteških, vitezova, gle zanimljivosti ima i Hrvoje Petrač. E sad, jesu li Petrač i Gotovina slučajno imali istog falsifikatora putovnica ili je to još jedan dokaz njihova ortakluka, nadam se da ćemo doznati uskoro.

P.S. Dužan sam jedan odgovor kolegi blogeru kemiterapiji.

Dragi Kemo,

ako me ne vara pamćenje, Dostojevski je negdje napisao da je stvarnost ponekad fantastičnija od mašte. Moje se čitavo aktivističko nagnuće sastoji u tome da želim ispisivati stvarnost, koliko god se ona činila obavještajnom, fantastičnom...

Možda je moj problem i u tome što sam odgojen staromodno, na Dostojevskom, umjesto, primjereno mojoj generaciji na Ianu Flemingu. Priznajem da ni filmove o Jamesu Bondu nisam gledao na vrijeme. Gledam upravo ovih dana jedan reprizni ciklus na tu temu, jer nemam pametnijeg posla dok mi dijete spava.

Post na koji ste reagirali nastao je uglavnom na revoltu spram gaženja običnih ljudi kakav je Dragutin Frančišković, kojeg su Igor Allborgheti, Gordan Malić i Mark Cigoj izručili kakvoj osvetničkoj ruci koja bi naplatila Gotovinino uhićenje. Znate li Kemo da je Jutarnji list pred mjesec i nešto s Dragom Frančiškovićem napravila intervju na temu njemačke tjeralice za Josipom Perkovićem. Intervju nije izišao, ali je autor obećao da će tražiti da ga se objavi čim se ta tema iznovi.

Dao je Dragu na gornju temu intervju i Slobodnoj Dalmaciji. Kako mu je rekla tajnica u dopisništvu Slobodne Dalmacije, šef dopisništva Davor Krile je odbio razgovor uz obrazloženje da se Frančišković ništa novo nije rekao.

Danas Davor Krile ima razgovor u Slobodnoj s njenim vlasnikom Ninoslavom Pavićem koji kaže da je u kontaktu s premijerom Sanaderom, ali da ovaj od njega nije tražio ništa osim podrške putu u EU, s čim se i Pavić složio. Dodao je suvlasnik EPH da ni premijer ni ministri s kojima kontaktiraju on, njegovi direktori i urednici ne vrše na njih nikakve političke pritiske.
Možda netko na nekom nižim razinama vlasti vrši pritisak na njegove novinare, Bože moj, ne zna on.

Dragi Kemo, hvala na prijedlogu, ali još se ne mislim prešaltati na umjetničku slobodu izražavanja. Zadovoljan sam i ovom novinarskom, koliko god me skupo koštala, za sad.

- 16:20 - Komentari (4) Isprintaj #

Kontraemisija Dubravka Merlića o Anti Gotovini


Dubravku Merliću se Kontraplan sve više pretvara u negledljivu svađaonicu. Merliću je voditeljska palica potpuno skliznula iz ruke kad je dopustio da se Ivo Pukanić i Gordan Malić nabacuju blatom tko je veći suradnik tajnih službi, kriminalac, glupan...

Razočaralo me da Merlić nije mogao više izvući od umirovljenog generala Ante Rose, koji je jedini od gostiju bio mjerodavan zastupati Gotovinine interese. Roso je od svih interesnih grupacija u slučaju Gotovina - ICTY, POA, Ivo Sanader, Globus, Hrvatski list - identificiran kao osoba iz najužeg kruga Gotovinih pomagača. Sam je u emisiji jasno naznačio da je dio te skupine naglasivši "mi prikupljamo zadnje podatke" (o Gotovininu uhićenju). Poznaje Jozu Grgića koji je bio u društvu s Gotovinom prilikom uhićenja... Izuzev nekoliko političkih fraza, poput: "ovaj rat je bio revolucija", što se moglo shvatiti i kao "mi ćemo svim sredstvima braniti tekovine revolucije", a što je dobro došlo kao šlagvort Gordanu Maliću, od Ante Rose u Kontraplanu, nismo više dobili.


Ante Gotovina


Malić je negirao Pukanićevu optužbu da je bio strani špijun, ali se sam legitimirao kao suradnik POA-e i Tomislava Karamarka, kazavši: raspložem svim relevantnim informacijama o uhićenju kojima za sada raspolažu POA, Državno odvjetništvo, Vlada..., a za koji mjesec, tim će informacijama, možda, raspolagati i drugi novinari.

Malić se potvrdio i kao bivši suradnik Franje Tureka jer je točno odgovorio Merliću da on nikada nije pisao da je Gotovina u Hrvatskoj, već je on osobno, prvi novinar u Hrvatskoj koji je još 2003. provalio skupinu iz obavještajnog podzemlja koja je dezinformirala Carlu Del Ponte.

U grupi od petero, od strane Franje Tureka, osumnjičenih novininara da šire dezinformacije da je Gotovina u Hrvatskoj, jedino je autor 45 lines, pisao da se Gotovina skrivao i u Hrvatskoj. Gordan Malić, Ivanka Toma, Mario Kavajin i Ivica Đikić, doticali su se Gotovine i POA, na druge načine.

Gordan Malić i Igor Allborgheti u Globusu, pa Mario Kavajin i Ivanka Toma u Jutarnjem listu objavili su koncem 2003. da je Dragutin Frančišković šef obavještajnog podzemlja u Hrvatskoj koje širi dezinformacije da je Ante Gotovina u Hrvatskoj, te se kao na izvor, pozvali na POA-u.

Sicherheit von Franciskovic

Nachdem Frau Carla Del Ponte an der Sitzung des Sicherheitsrates der UN und während des Treffens der 15 EU-Aussenminister in Luxemburg gesagt hat, dass sich der flüchtige General in Kroatien befinden soll, dementierte die kroatische Seite (Präsident Mesic, Premier Racan und Vize-Präsident der Regierung Goran Granic) diese angeblich unwahre Schilderung und bezichtigte den kroatischen Geheimdienst, falsche Informationen zu verbreiten. Das Wochenblatt Globus (journalisten Igor Alborghetti und Gordan Malic) hat als erstes Blatt, den vollen Namen und ein Bild von Herrn Drago Franciskovic aus Zagreb veröffentlich, einem ehemaligen Angehörigen der kroatischen Armee, unter der Anschuldigung, er habe sich mit den Haager Untersuchungsbehörden getroffen und ihnen Falschinformationen über den Verbleib des flüchtigen Generals mitgeteilt. Diese gleichen Anschuldigungen übernahm ein Tag später die Tageszeitung Jutarnji list (journalisten Ivanka Toma und Mario Kavajin).

In Zagreb, Fri, 17. Oct 2003


Drugi put je Gordan Malić, početkom ove godine Dragutina Frančiškovića spomenuo u grupi suradnika Ranka Ostojića, u koju je Turek na koncu njega gurno, a što mu prigovara i Ivo Pukanić.

Specijalni broj Globusa od petka o Anti Gotovini u tekstu Marka Cigoja prikazuje Dragutina Frančiškovića kao glavnog dezinformatora Carle Del Ponte u slučaju Gotovina.

Dobro je Ivo Pukanić rekao Gordanu Maliću, optuživši ga da je suradnik stranih špijuna: Ja ti to sad otvoreno kažem, a ti me tuži!

Dragutin Frančišković je tužio Globus zbog Malićevog teksta u kom ga je prozvao dezinformatorom Carle Del Ponte, ali se rasprava oteže jer sud nije mogao pronaći Malićevu adresu. Bio je to dužan napraviti braniteljski tim Vesne Alaburić ali nije, pa je adresu pribavio osobno tužitelj, Dragutin Frančišković.

Poziv mu je poslan. Vidjet ćemo hoće li se Gordan Malić odazvati na ročište i kojim dokumentima Turekove POA-e će poduprijeti svoje tvrdnje da je Dragutin Frančišković dezinformirao Carlu Del Ponte da je Gotovina 2003. viđan u Hrvatskoj.

Što se tiče Pukanića, ne mogu vjerovati da će on u utorak objaviti sve detalje dogovora intervjua s Antom Gotovinom u kojem su pored Pukija i Kasha sudjelovali Željko Bagić i njegov tadašnji šef Predsjednik Stjepan Mesić. A ne usuđujemo se ni pomisliti da će otkriti koji je dizajner radio tapete što se vide na slici gdje su se on i Gotovina stisnuli rame uz rame. Jel u tom dizajnu prste imao pokojni Robert Somek?

- 00:49 - Komentari (5) Isprintaj #

09.12.2005., petak

Jasna Babić zasluge za Gotovinino uhićenje pripisuje Josipu i Saši Perković, a Gordan Malić Tomislavu Karamarku i Mladenu Bajiću


Kao što sam na 45 lines više puta najavljivao pozivavši se na pisanje Jasne Babić i Gordana Malića, obitelj Perković će sebi pripisati uhićenje Ante Gotovine.

Jasna Babić je to u ime obitelji Perković učinila već danas:

Prve informacije o Španjolskoj kao jednoj od mogućih destinacija Ante Gotovine pojavile su se već 2001., vrlo brzo nakon njegova bijega pred haaškom optužnicom. Kako je Slobodna Dalmacija uspjela saznati iz obavještajnih krugova, prve signale o Gotovininu kretanju ulovio je tadašnji HIS, preteča današnje Obavještajne agencije. Zato je u zimu iste godine u Španjolsku upućen HIS-ov agent koji je dobio zadaću da tu informacije provjeri. Agent je imao kodno ime "Mornar", a zvao se Veselin Marinov. Boravio je u britanskoj bazi na Gibraltaru, potom u Tangeru, španjolskom dijelu Afrike, pa potom, nekim drugim poslom u Maroku.
Premda se HIS-ov agent u Hrvatsku, potpuno pouzdano, vratio neobavljena posla, Gotovinino uhićenje na Kanarskim otocima svjedoči da je obavijest bila prilično točna: hotel "Bitakora", u kojem je otkriven u četvrtak, nalazi se u jednom luksuznom turističkom centru nedaleko od sjevernoistočne obale Afrike. Tijekom četverogodišnjeg skrivanja, Gotovina je često mijenjao lokacije, boraveći, među ostalim, na francuskom i španjolskom teritoriju. Nije isključeno da je HIS-u izmakao za dan-dva. Uostalom, agent HIS-a ubijen je, kao žrtva tobožnje samoobrane, u zagrebačkom kafiću NBA jedva pola godine nakon svoje potrage po Španjolskoj. (Nadimak Mornar Marinov je dobio od Josipa Perkovića koji ga je i angažirao za suradnju s HIS-om, op. ž.p.)...

Stjepan Mesić, predsjednik Hrvatske, morao je znati da je afrički dio Španjolske spadao u Gotovinine povremene destinacije. Njegov današnji savjetnik za sigurnost je, naime, Saša Perković, nekadašnji šef HIS-ove operative, koji je sve donedavno bio najizravnije uključen u lov na Gotovinu...

Jasna Babić, Slobodna Dalmacija, 09. 12. 2005.


Tako Jasna Babić pokazuje hrvatskim vlastima, ali i međunarodnoj zajednici da je besmisleno progoniti Josipa Perkovića zbog zločina starih više od 20 godina (njemačka tjeralica), kad je on kao pravi balkanski James Bond presudno doprinio uhićenju traženog međunarodnog bjegunca Ante Gotovine.

Gordan Malić se u Jutarnjem listu više posvetio pohvali ravnatelja POA-e Tomislava Karamarka i Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića koji da su još u lipnju, na osnovu prisluškivanih razgovora Ante Gotovine sa suprugom Dunjom Zloić, Antom Rosom i odvjetnikom Marinom Ivanovićem, znali da se Antony Kash skriva na Kanarima.

Navodno su Karamarko i Bajić o tom otkriću u lipnju obavijestili Carlu Del Ponte za njenog boravka u Hrvatskoj, što je potpuno netočno. Vidjeti:

A prije rujna Tomislav Karamarko i Mladen Bajić uvjeravali su Carlu Del Ponte da je Gotovina u Italiji jer su tamo pronađene njegove hlaće i nekakve tiskotine s tekstovima o njemu.

Svi sudionici tog sastanka, i Hidajet Bišćević, sigurno se sjećaju kako je Carla kolutala očima dok joj je Bajić pričao o gaćama i kako ga je prekinula rečenicom: Javite se kad budete imali nešto ozbiljnije.

Gracias Espańa!


Malić u priču upliće i neizbježnog Hrvoja Petrača, pa piše da su Karamarko i Bajić bili upoznati i sa razgovorima Gotovininog američkog odvjetnika Luke Mišetića i Hrvoja Petrača, uhićenog u Grčkoj.

Gordan Malić nam je dao potpuno krive tragove koji bi trebali implicirati na koji način je Gotovina uhićen. Stoga ja i dalje stojim iza svog mišljenja u Gracias Espańa!

Obzirom da je na Kanarima, zajedno uhićen i Jozo Grgić:

Naime, osoblje je hotela Večernjakove novinare, čim su zatražili Jozu Grgića, uputilo na lokalnu policijsku postaju. Iako nam nisu željeli dati dodatne informacije, bilo je očito da su odmah prepoznali Grgićevo ime. Grgić je u kumskoj vezi s Gotovinom te su prijatelji iz najranije mladosti. Podsjetimo, Grgić je bio vrlo aktivan među Hrvatima u Australiji, te je čak bio predsjednik kluba Croatije iz Melbournea. Početkom 90-ih, nakon osamostaljenja, u Hrvatskoj je pokrenuo privatni biznis i sustav dojavljivanja preko “pagera”.

Nakon što je taj posao propao, Grgić se vratio u Autraliju, ali prijateljstvo s Gotovinom nikada nije jenjalo. Osim što su u kumskoj vezi, njih se dvojica iznimno slažu, a i generacijski su bliski.

Tanja Božić i Milena Zajović


...nadam se da će nam Mate Bašić koji ppozna sve Hrvate u Melbourneu, a i puno drži do istine o generalu Anti Gotovini, objaviti intervju s Jozom Grgićem, makar u svom Hrvatskom vjesniku.

- 12:40 - Komentari (10) Isprintaj #

COMMITTEE TO PROTECT JOURNALISTS podržao Dragu Hedla


CROATIA: Newspaper editor receives death threat for reporting on war crimes

New York, December 8, 2005—The Committee to Protect Journalists is alarmed by an anonymous death threat made against Drago Hedl, editor of the independent Croatian satirical weekly Feral Tribune. Hedl said on Wednesday he received a letter mailed December 5 in his home city of Osijek that in letters cut from newspapers threatened to kill him and his source, local and international press reported.

The letter alluded to Milan Levar, an Croat, who was killed in a 2000 explosion after testifying before the Hague-based United Nations International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia about war crimes committed against ethnic Serbs in Croatia.

“We call on the authorities in Croatia to pursue their investigation aggressively and prosecute those responsible for threatening our colleague Drago Hedl,” said CPJ Executive Director Ann Cooper. “Ensuring accountability for these kinds of abuses is important because journalists in Croatia continue to face threats in retaliation for their reporting.”

In a statement on December 7, Feral Tribune linked the threat to an article it published in July about former Croatian soldier Krunoslav Fehir who admitted helping abduct, torture and murder ethnic Serb civilians in Osijek in 1991-92.

The soldier implicated Branimir Glavas, a wartime commander of Croatian forces and current head of the Osijek municipal council, in those war crimes. Glavas has publicly denied responsibilities for the abuses.

Osijek police chief Stipo Rimac said December 7 that authorities were investigating the letter and providing Hedl with protection, the state news agency HINA reported.

In the past several journalists have been threatened in retaliation for criticizing Glavas. Sandra Krizanec, a reporter at the Osijek Studio of Croatian Radio and Television (HRT), was threatened over the telephone by Glavas in May 2002, according to the local press. Krizanec had prepared a report about financial irregularities committed during the privatization of state-owned companies in the 1990s and alleged that Glavas had been involved in corruption. Several hours after the report aired, Glavas called the journalist and physically threatened her.

CPJ is a New York–based, independent, nonprofit organization that works to safeguard press freedom worldwide. For more information on Croatia, visit www.cpj.org.

- 01:40 - Komentari (0) Isprintaj #

Gracias Espańa!


Do nedavno se 90 posto gledatelja tv emisija u kojima se raspravljalo o Gotovini i Haagu izjašnjavalo kako ne vjeruje da je on u Hrvatskoj. Sinoć je 36 posto gledatelja emisije Otvoreno glasalo da vjeruje kako je Ante Gotovina boravio u Hrvatskoj do rujna o.g.

Javno mnijenje kao da sazrijeva. Odnosno, kao da su ljudi na primjeru 14 godišnje šutnje o žrtvovanju Vukovara, shvatili da ne vrijedi puno čekati da bi se saznalo istinu.

Petar Štefanić je postavio pravo referendumsko pitanje, a bolje za njega da nije dobio veći skor za one koji vjeruju da se Gotovina do rujna skrivao u Hrvatskoj, jer bi možda na početku tv voditeljske karijere doživio subinu svog prethodnika Tihomira Ladišića.

Povod za to pitanje bila je izjava Carle Del Ponte u Beogradu:

"Od listopada smo konstatirali da u potpunosti surađujemo s Hrvatskom i stalno smo radili na njegovu lociranju. No, nismo početkom listopada mogli reći što smo tada radili, jer smo htjeli da Gotovina bude uhićen. To možemo otkriti sada", kazala je Del Ponte novinarima u Beogradu.

"Prvo smo utvrdili da on više nije u Hrvatskoj. Od rujna ove godine više ne. Locirali smo ga na Kanarskim otocima. Trebali smo točno locirati gdje je i učiniti sve kako bi ga uhitili. Surađivali smo s Španjolskom i Hrvatskom i, naravno, imamo rezulatat", objasnila je tužiteljica..


A prije rujna Tomislav Karamarko i Mladen Bajić uvjeravali su Carlu Del Ponte da je Gotovina u Italiji jer su tamo pronađene njegove hlaće i nekakve tiskotine s tekstovima o njemu.

Post je objavljen 01.06.2005. u 10:49 sati.

Jel' Gotovina nakon ševe bacio karabinjerima hlače?


Kako su nam do sada prezentirane vijesti iz Italije - da je talijanska policija u potjeri za nekim kriminalcem pronašla tekstove s neta o Gotovini (nadam se da su zastupljeni i printovi s 45 lines) i hlače (u Večernjaku se sugerira da su to Gotovinine hlače) - jedino što mi preostaje zaključiti da su talijanski policajci naletjeli na Gotovinu, neposredno nakon, a možda i usred ljubavnog čina, omeli ga i uzrujali pa im je kroz prozor bacio dokaze protiv sebe. Čini se da je legendarnom ljubavniku kakvim ga opisuje Nenad Ivanković i kakvim ga drži Ivan Aralica, popustila legionarska koncentracija (koju je svojedobno hvalio Račanov zamjenik na mjestu premijera, Goran Granić). Dopustio je da zbog srdžbe što je ometen u Svetoj Hrvatskoj Dužnosti (J..... svima, svega po popisu. Srpska Dužnost drži se spiska) bude otkriveno kako se on skriva u Italiji, što je još davno sugerirao Franjo Turek, a ne u Hrvatskoj, kako to uporno melje Carla del Ponte.

Dobro, to će ići na ruku Mesiću, Sanaderu i Karamarku koji će moći s olakšanjem utvrditi kako sad ne postoji ni jedan razlog da ne dobijemo datum pregovora (s EU) i kako su se njih trojica ovime očistila svake sumnje da pomažu Gotovini u skrivanju, tako što ga ne love, odnosno ne potiču druge da ga love.

Samo nisam baš siguran da bi talijanske tajne službe, policija, odnosno vlast općenito stajale skrštenih ruku dok im Ante Gotovina po Čizmi ševi uzduž i poprijeko, odnosno umjesto njega - ulovili njegove vruće hlače.

Što god mislili o Talijanima, nemojmo ih toliko podcjenjivati.

Da si im srušio stadion Lazia, možda te zbog poslovične panike i ne bi otkrili. Ali da im neki Sclav s istočne strane Jadrana ševi sve po popisu, to bi oni kao najveći ševci na Mediteranu, a i šire, prekinuli u kraćem roku nego što im je potrebno vremena da sruše vlastitu vladu.


A evo što je Carla Del Ponte izjavila dan kasnije, što joj je Mladen Bajić prezentirao "jake dokaze" da je Gotovina u Italiji, tada još bjegunčeve, gaće:

GLAVNA HAŠKA TUŽITELJICA CARLA DEL PONTE U POSJETU HRVATSKOJ

2. lipnja - Premijer Ivo Sanader sastao se nešto prije 17 sati u Banskim dvorima s glavnom haškom tužiteljicom Carlom del Ponte, koja boravi u radnom posjetu Hrvatskoj uoči podnošenja redovitog izvješća Vijeću sigurnosti UN-a 13. lipnja.

Nakon sastanka održana je zajednička konferencija za novinare, a glavna haška tužiteljica Carla del Ponte izjavila je u Zagrebu da će Vijeće sigurnosti UN-a izvijestiti kako se Hrvatska sa svojim Akcijskim planom potpuno opredijelila da uhiti odbjegloga generala Antu Gotovinu i izrazila očekivanje da će to i učiniti, ali i dodala kako je još prerano reći da postoji puna suradnja s Haškim sudom. S Akcijskim planom Hrvatska je potpuno opredijeljena da nađe i uhiti Gotovinu, te očekujem da to i učini, ili da dokaže da je učinila sve što je mogla kako bi ga uhitila. To ćemo objaviti Vijeću sigurnosti UN-a 13. lipnja, kazala je Del Ponte.



Ivo Sanader nakon susreta s Carlom Del Ponte. U pozadini Mladen Bajić, Frane Krnić i Vesna Škare Ožbolt.


Svi sudionici tog sastanka, i Hidajet Bišćević, sigurno se sjećaju kako je Carla kolutala očima dok joj je Baji pričao o gaćama i kako ga je prekinula rečenicom: Javite se kad budete imali nešto ozbiljnije.

U to je vrijeme ministrica Vesna Škare Ožbolt od krugova bliskih šefu POA-e Tomislavu Karamarku i Glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću bila proglašava slabom karikom u Akcijskom planu. Pripisivali su joj odgovornost za curenje povjerljivih informacija o Petraču i Gotovini u javnost. Predviđali su da će Ivo Sanader izbaciti Škare Ožbolt iz Vlade čim okončaju lokalni izbori.

Danas Vesna Škare Ožbolt, nakon što su je prestali okrivljavati za curenje povjerljivoih informacija i nisu izbacili iz Vlade, ali joj podmeću da će utopiti DC u HDZ, što je inače Sanaderov zahtjev spram nje, govori u HTV-ovoj emisiji Otvoreno da je Carla Del Ponte hrvatskim vlastima davala uvijek pogrešne informacije o Gotovininim prebivalištima u Hrvatskoj i da su hrvatske vlasti uvijek u potpunosti surađivale s Haagom i koješta.

I Hido Bišćević, zamjenik ministrice vanjskih poslova i europskih integracija je primijetio da je Gotovinino uhićenje u Španjolskoj dokaz kako je Hrvatska surađivala i kako nakon bijega 2001. nije bio u Hrvatskoj.

Čad je i Predsjednik Mesić u svom priopćenju od jedne rečenice samo ustvrdio da je "ovo dokaz da Gotovina nije bio u Hrvatskoj".

Nakon ovoga mogu samo pomisliti da je šteta što se neki političari nisu išli baviti cirkuskim opsjenarstvom. Barem bi časnije zarađivali za život.

Pa ministrica pravosuđa Vesna Škare Obolt potvrdila je Gordanu Maliću da je na Prezentaciji bivšeg ravnatelja POA-e Franje Tureka o širiteljima dezinformacija da je Gotovina u Hrvatskoj, ali da ga POA ne lovi, vidjela i fotografije novinara i haških istražitelja.

Ministričina stranka Demokratski centar bila je među prvima koja je podržala novinarski zahtjev za parlamantarnom istragom koja je pak potvrdila novinarsku opravdanu sumnju da ih je Franjo Turek oklevetao. Mene je oklevetao tako što je ustvrdio da širim da je Gotovina 2003. bio na području srednjeg Jadrana. Naime, Gotovina je tamo bio, pa je saborski Odbor zaključio da je moj tekst bio istinit. Dobro to zna i Ante Markov, prethodni predsjednik saborskog odbora koji je u lipnju 2003. izjavio da su hrvatske tajne službe u kontaktu s Antom Gotovinom.

Dakle o kakvoj to ranijoj, prije rujna ove godine, hrvatskoj suradnji s Carlom Del Ponte u slučaju Ante Gotovina, govore Vesna Škare Ožbolt, Hidajet Bišćević, Stjepan Mesić, Vladimir Šeks...?

Za sada nemam dovoljno relevantnih informacija na osnovu kojih bi rekostruirao pravu suradnju između Karamarka i Bajića s Carlom Del Ponte od rujna o.g..

Imam predosjećaj da ključ enigme kako je došlo do Gotovinina uhićenja leži u modelu po kojem su isti za račun Ive Sanadera uspjeli nagovoriti Gotovinu da krajm kolovoza ode iz Hrvatske i BiH.

Čak je i Ivan Zvonimir Čičak, samozvani prijatelj Carle Del Ponte, početkom godine pisao o planu da hrvatske vlasti ne namjeravaju uhitii Gotovinu, već ga na prevaru natjerati da prijeđe u susjednu BiH, a onda alarmirati snage EUFOR-a neka ga uhite helikopterskim desantom.

Prema mojim preliminarnim informacijama Gotovina na Kanarima nije boravio s lažnom hrvatskom putovniom na ime Kristijan Horvat, već je koristio putovnicu SAD-a. Lažnu ili ne, ne znam. Da je Hrvatsku napustio s putovnicom o kojoj su izvijestili već svi svjetski mediji totalno je nemoguća priča, osim ako ga po dogovoru s hrvatskim vlastima nitko nije, ni slučajno, smio pitati isprave. Da je koristio putovnicu na ime Kristijan Horvat u Španjolskoj pokazao bi se potpuno glupim i nedoraslim barem prosječnoj predožbi bivšeg legionara. Nije mogao računati na to da će ga hrvatske vlasti štiti i u Španjolskoj. Mogao je samo računati da ga neće cinkati Španjolcima, što se na kraju pokazao točnim. Ali on na to očito nije računao. Razočaranje i poniženje su glavne odlike njegova lika s lisicama na rukama. Razočaranje jer su ga odali oni koji su ga štitili i poniženje vojnika jer se smisao njegova bježanja dobrim dijelom crpio iz uvjerenja da će se njegov mit nepobjedivog ratnika srušiti čim ga se vidi s lisicama na rukama.

Prema mojoj predodžbi samo bi se lopov trebao bojati lisica. Ratnik se i s njima na rukama može držati dostojanstveno.

Zanimljivo je da se Gotovina telefonski, iako je to mogao, prva 24 sata od uhićenja, nije javio ni jednom svom odvjetniku, čak ni supruzi. Nazvao je tek po dolasku u Madrid jednog ratnog prijatelja i zamolio ga da se raspita oko nekih drugih odvjetnika.

Prema informacijama kojima raspolaže 45 lines ravnatelj POA-e Tomislav Karamarko još se početkom ljeta počeo sastajati s Ivom Farčićem iz Gotovinina braniteljskog tima. Farčića je angažirala Dunja Zloić Gotovina.

Možda neke od ovih nelogičnosti i koincidencija, kad bi ih se malo jače rasvijetlilo, mogu dati odgovor na pitanje kako se Gotovina našao na Kanarima, pa s njih, preko Madrida, odletio za Haag.

Premijer Ivo Sanader i obavještajni mag Tomislav Karamarko paralelno isporučivanju Gotovine Haagu odigrali su i za domaću publiku. Globus je u srijedu objavio tekst o navednim pripremama, atentata na Sanadera. Igor Alborghetti i Mark Cigoj su spomenuli imena trojice bivših tajnih agenata: Ivana Mihaljevića, Joška Buljana i Radovana Palomovića, koji da su podobivali otkaze jer ih se sumnjičilo da su bii povezani s grupacijom oko Ž.M. ([B]Žonija Maksana[/B]?) koja je navodno 2004. pripremala atentat na Ivu Sanadera.

Ovo Globusovo otkriće bi trebalo poslužiti kao legitimacija Sanaderu da se i on kao i Račan našao pred mogućnošću da ga ubiju jer se usudio dirnuti u Gotovininu logističarsku mrežu, a on je za razliku od Račana, omogućio Gotovinino uhićenje.

Priča kojom Globus želi pokriti Sanadera, Podbevšeka i Karamarka, malo je šupljikava jer je i Damir Jukica koji je navodno informaciju o pripremama atentata na Sanadera dao Jošku Podbevšeku, izbačen iz POA-e.

Da je bila riječ o nekoj ozbiljnoj upletenosti spomenute trojice u planiranje atentata, valjda bi ih ostavili u sustavu što duže dok ne utvrde sve pojedinosti plana, i sve planere ne strpaju u zatvor, a ne tek neke, manje važne, udalje s posla.

Što je najsmješnije, o slučajevima Buljana i Palmovića koji su zatražili zaštitu Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost jer ih se po sumnjama da su bliski s nekim osobama za koje se opet sumnja da pripadaju tzv Gotovininom krugu, izbacilo s posla, pisao je pred koji mjesec Hrvatski list.

Bi li se neki ozbiljni sudionici atentatske urote protiv premijera, a koji su do sada bili skoro potpuno nepoznati, usudili izići u javnost sa svojom pričom, prije nego li budu prozvani?

Mislim da kod nas ne bi!

Mogu naši političari nama prodavati maglu kako su "vuk sit i koze cijele" - kako su riješili pitanje Gotovine, a da ga sami nisu uhitili i da on od navodnog bijega uopće nije bio ovdje, ali da su još neki krugovi htjeli ubit Sanadera, pa sad ne bi bilo zgodno ni održavati javne prosvjede za Gotovinu, iako je Sanader nastupao na sličnim skupovima s kojih se otvoreno prijetilo smrću Mesiću i Račanu, ali sad kad Carla Del Ponte ima u pritvoru, najzgodniju od svoje tri najkrupnije odbjegle zvjerke, nitko joj ne priječi da progovori o pojedinostima deala s Hrvatskom oko pozitivnog mišljenja za dobivanje pregovora s EU. Pogotovu, jer su hrvatski vlastodršci okrivili nju da je kriva što već nismo, maltene kad i Slovenija primljeni u EU.

- 01:26 - Komentari (3) Isprintaj #

07.12.2005., srijeda

Ivan Bandić ispravio svoj intervju Globusu: S položaja HVO-a nije granatirano Sarajevo


Ivan Bandić, konzularni obavještajac RH u Pečuhu (Mađarska) ispravio je dio svog intervjua u prošlom Globusu, pismom u ovom broju, da nije rekao kako je s položaja HVO-a granatirano Sarajevo jer je to nemoguće.

Svojedobno je tema granatiranja Sarajeva od strane Hrvata koštala mjesta suurednika i suvoditelja HTV-ove emisije "Otvoreno" Tihomira Ladišića. Obavještajni suteren je Šuškao da je tezu o Rajićevom, HDVO-ovom, hrvatskom granatiranju Sarajeva plasirao Josip Perković kako bi nečim tako bombastičnim skrenuo pozornost javnosti sa slučaja tjeralice koju je njemačko pravosuđe za njim raspisalo radi sumnji u upletenost u Udbina ubojstva u Njemačkoj. Zato takva tvrdnja pripisana Ivanu Bandiću, Perkovićevom kolegi još iz Udbe, a potom hrvatskih tajnih službi, a od strane jednog od novinskih Perkovićevih glasnogovornika, Gordana Malića, nije pripadnike obavještajnog suterena uopće iznenadila. Više iznenađuje, aktualni Bandićev ispravak, kojim bi on htio pokazati u javnosti, ipak stanovit odmak od Josipa Perkovića.

Tezu da HVO, odnosno ni bosanski Srbi sa položaja koje je držao Ivica Rajić, nisu mogli gađati Sarajevo zbog fizičke udaljenosti, prva je najjasnije formulirala novinarka "Jutarnjeg lista" Snježana Pavić, izuzetno dobro upoznata s vojnim i obavještajnim aktivnostima bosanskih Hrvata tokom rata. Po meni osobno, ona se do sada pokazala daleko kompetentnija u analizi izviješća što su ga SIS, a kasnije HIS (za šefovanja Ive Lučića) slali iz Mostara u Zagreb, od Jasne Babić, koja je na temelju obavještajnih poluinformacija napisala knjigu "Urota Blaškić".

Uostalom, traženje revizije sudskog postupka Tihomiru Blaškiću od strane ICTY-a koji navodno raspolaže s tri tajna svjedoka i nekoliko dokumenata koji bi trebali potvrditi Blaškićevu odgovornost za pojedine zločine, od koje je za sada bio oslobođen, mogli bi do temelja ugroziti publicistički napor Jasne Babić.

Haški se istražitelji ovih dana zanimaju ne samo za Blaškića već i njegova odvjetnika Antu Nobila, koji se nedavno najavio da će braniti i Josipa Perkovića dođe li do sudskog postupka protiv njega u Hrvatskoj. Istražitelji nisu samo fokusirani na curenje haaškog sikaza Stjepana Mesića iz 1997. u postupku Blaškić, već i na indicije da je Nobilo bio upoznat sa određenim dokumentima i informacijama (od strane djelatnika SIS-a Marina Ivanovića i Stipana Udiljaka) koje bi mogle teretiti Blaškića, a nije ih učinio dostupnima sudu.

- 14:25 - Komentari (1) Isprintaj #

BND, POA i novinari


Nastavio bih se odmah na prošli post kako je kod nas potpuno nezapaženo prošao skandal s otkrićem da je BND špijunirao neke novinare, međuostalim jednog od mojih njemačkih prijatelja Ericha Schmidt Eeenbooma:

AFERA IZ DEVEDESETIH

I Nijemci prisluškivali novinare i znanstvenike
Političari njemačkih parlamentarnih stranaka izrazili su u petak ogorčenje nakon potvrde napisa u medijima po kojima je Njemačka obavještajna služba (BND) u devedesetima prisluškivala novinare i znanstvenike te su zatražili brzo rasvjetljavanje slučaja

BERLIN -‘Ja sam šokiran ovom viješću i mislim da BND mora dobro razmisliti što je njezina zadaća’, izjavio je potpredsjednik demokršćanskog zastupničkog kluba u Bundestagu Wolfgang Bosbach. Bosbach je zatražio hitro rasvjetljavanje slučaja i utvrđivanja odgovornosti i to do ‘najviših krugova’.

‘Zadaća BND-a nije prisluškivanje novinara’, zaključio je Bosbach.

I član predsjedništva stranke Zelenih Hans - Christian Stroebele ogorčen je informacijama o prisluškivanju novinara.

‘Prisluškivanje novinara je nespojivo s nadležnostima koje pripadaju BND-u’, smatra Stroebele.

Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD) je osudila postupke BND-a ali je istodobno toj službi ostavila vremena da sama istraži pozadinu skandala.

Predsjednik BND-a August Hanning potvrdio je u četvrtak navečer napise medija po kojima je njegova služba ‘od devedesetih pa sve do nedavne prošlosti’ pratila novinare i znanstvenike kako bi otkrila ‘rupe’ u vlastitom sustavu.

‘Mi ćemo učiniti sve da se stvari razjasne’ izjavio je Hanning ali je istodobno djelomice opravdao proces prisluškivanja novinara.

‘BND nema pravo prisluškivati novinare ali ima pravo raditi na stabiliziranju vlastite sigurnosti’, ustvrdio je Hanning te je dodao da su obavještajne službe dužne štititi svoje izvore jer se koji put radi ‘o životu ili smrti’.

Ugledni dnevnik ‘Sueddeutsche Zeitung’ objavio je u četvrtak da je BND sredinom devedesetih promatrao nekoliko novinara tjednika Focus i Der Spiegel te jedan znanstveni institut koji je objavio knjigu o radu obavještajnih službi.

Hina
petak, 11.11.2005.


E, a šef tog znanstvenog Instituta (Forschungsinstitut für Friedenspolitik e.V.) je Erich Schmidt Eenboom.


Bildunterschrift: Wurde vom BND bespitzelt: Erich Schmidt-Eeenboom


A on je deset dana od Hinine vijesti dao veliki intervju tagesschau.de. Obzirom da ova afera u nas nije bila praćena, osim prve vijesti, što bi trebalo biti sramotno za medije jedne zemelje koja je navodno na putu za zadovolji europske standarde koji bi joj omogućili zvati se članicom, razgovor prenosim, barem u originalu:

Schmidt-Eenboom im Interview

Die BND-Kamera war in der Auto-Sonnenblende

Der Bundesnachrichtendienst (BND) hat eingestanden, den Publizisten und Wissenschaftler Erich Schmidt-Eenboom beschattet zu haben. Tagesschau.de sprach mit dem Buchautoren, der im bayerischen Weilheim das Institut für Friedenspolitik leitet und sich seit Jahren mit dem BND und anderen Geheimdiensten der Welt intensiv befasst.

tagesschau.de: Herr Schmidt-Eenboom, was ist Ihnen mit dem BND passiert?


Erich Schmidt-Eenboom: Ausgangspunkt war mein Buch "Schnüffler ohne Nase", das im Juni 1993 erschien und sehr viele Informationen aus Geheimbereichen des Bundesnachrichtendienstes enthielt. In einem anschließenden Prozess gegen den BND-Oberst Baltutis versicherte ich an Eides statt, dass ich zwei Quellen im BND habe. Das war offensichtlich Anlass genug für die Sicherheitsabteilung des BND. Sie beantragte beim damaligen Präsidenten des Dienstes, Konrad Porzner, Maßnahmen gegen mich.

tagesschau.de: Wie sahen diese Maßnahmen aus?

Schmidt-Eenboom: Es wurden Kameras auf den Eingang des Instituts für Friedenspolitik ausgerichtet, um festzustellen, wer sich unter meinen Besuchern im Institut befindet. Um die Voraussetzungen dafür zu schaffen, ging der stellvertretende Leiter des Observationskommandos zur Weilheimer Kriminalpolizei und gab sich als Mitarbeiter des Landeskriminalamts aus. Ein örtliches Textilhaus stellte dem vermeintlichen LKA-Mann daraufhin einen Raum zur Verfügung, in dem Überwachungstechnik untergebracht wurde. Dann wurde auf dem Parkplatz gegenüber des Instituts ein Auto abgestellt, in dessen Sonnenblende eine Kamera installiert war und die Aufnahmen in den zur Verfügung gestellten Raum sendete. Und so wurden ich und alle Besucher des Instituts über Monate observiert.

tagesschau.de: Wie sind Sie auf die Überwachung des BND aufmerksam geworden?

Schmidt-Eenboom: Ich hatte bereits damals entsprechende Ahnungen, weil Mitarbeiter des BND, die tatsächlich mit mir reden wollten, sehr konspirativ Kontakt aufnahmen. Sie sprachen mich beispielsweise im Supermarkt an und legten immer großen Wert darauf, dass keine Telekommunikation und keine Treffen im Umfeld des Instituts statt fanden. Die haben also einen gewissen Eindruck von den Methoden ihrer Behörde gehabt. Gesicherte Erkenntnisse habe ich erst mit zehnjähriger Verspätung gehabt. Zunächst gab mir ein von Gewissensbissen geplagter Tatbeteiligter, später auch andere, Detailinformationen über diese Operation des BND.

tagesschau.de: Verstieß denn diese Aktion im Jahr 1994 gegen geltende Gesetze?

Schmidt-Eenboom: Der Bundesnachrichtendienst hat laut BND-Gesetz das Recht zur Gefahrenabwehr. Das bedeutet, dass es dem Dienst erlaubt ist, untreue BND-Mitarbeiter zu verfolgen. Er darf aber mit Sicherheit nicht Journalisten bespitzeln. Das ist absolut rechtswidrig.

tagesschau.de: Aber Paragraph 2 des BND-Gesetzes erwähnt neben dem Schutz der Mitarbeiter auch den Schutz von Einrichtungen, Gegenständen und Quellen gegen sicherheitsgefährdende Tätigkeiten. Deckt das nicht die BND-Operation gegen Sie mit ab?

Schmidt-Eenboom: Nein, das ist damit nicht gedeckt, darin sind sich alle Juristen, die ich gefragt habe, einig. Der BND darf seine Einrichtungen schützen. Andernfalls hieße das ja, dass der BND jede Redaktion vorsorglich mit Observationskameras erfassen dürfte, nur aus der reinen Vermutung heraus, dass ein ehemaliger oder aktiver BND-Mitarbeiter dort auftauchen könnte. Das wäre aber eine starke Einschränkung der Pressefreiheit. Denn die so genannte Vierte Gewalt ist natürlich auf redselige Insider angewiesen, die die Presse über unhaltbare Zustände in Institutionen aller Art informieren.

tagesschau.de: Was für Konsequenzen wollen Sie denn aus dem Vorfall ziehen?

Schmidt-Eenboom: Der jetzige Präsident des Bundesnachrichtendienstes, August Hanning, hat mir ein klärendes Gespräch in Berlin abgeboten. Ich werde dieses Angebot noch im November wahrnehmen und ich bin gespannt, ob der Bundesnachrichtendienst sich inzwischen zur Rechtswidrigkeit seines damaligen Handelns bekennt und ob Konsequenzen daraus gezogen werden.

tagesschau.de: Würden Sie denn, falls der BND Ihren Erwartungen nicht entspricht, auch juristische Wege beschreiten wollen?

Schmidt-Eenboom: Dann muss man eine gerichtliche Klärung im Interesse des gesamten Journalismus herbeiführen. Die Straftatbestände sind zwar verjährt, aber man kann über eine Unterlassungserklärung verlangen, dass so etwas künftig nicht mehr vorkommt. Das kann der BND dann unterschreiben. Wenn er die Erklärung nicht unterschreibt, dann muss ein Gericht darüber urteilen. Und vor Gericht werden natürlich die Anlässe für die geforderte Unterlassung ausführlich dargelegt.

Die Fragen stellte Alexander Richter, tagesschau.de

Stand: 23.11.2005 14:36 Uhr


Uskoro će se na hrvatskom tržištu naći i prijevod Eenboomove knjige Der Schattenkrieger - Klaus Kinkel und der BND. Iz izvora bliskih priređivaču prijevoda doznajem da je i naša proslavljena književnica Julijana Matanović dala svoj lektorski doprinos da "Ratnik u sjeni" ugleda svjetlo hrvatskog dana, jer će u odjeljku koji se tiče Hrvatske naletjeti na poznata imena: Manolića, Perkovića, Mesića, Duku, Čička, Gavranovića...

Taj se dio svidio i Nenadu Ivankoviću, pa ga je svojedobno u svojoj prepričano-prevedenoj verziji objavio u Vjesniku.

Vidjet ćemo hoće li se barem u HND-ovom stručnom glasilu Novinar pisati više o temi BND-ovog uplitanja u rad novinara - slučaj Eenboom. Bojim se, obzirom da nas o njemačkim medijskim iskustvima u našem stručnom glasilu obavještava Ante Gavranović, a da je o njemu Eenboom u "Ratniku iz sjene" napisao da je kao šef Privrednog Vjesnika bio i suradnik BND-ova rezidenta u Zagrebu, da će i Novinar ostati uskraćen za tu priču.

- 02:51 - Komentari (0) Isprintaj #

Tko je Gjurin "Izvjestni Tolj"?


Moj dragi, stalni suradnik Gjuro, podsjetio me jučer na "izvjestnog Tolja" koji da je napustio glavno savjetničko mjesto kod Nine Pavića i prešao u konkurentsku Styriju za koordinatora za Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, te Srbiju i Crnu goru.

Istu je vijest objavio i Nacional, samo su, čini mi se, pogrešno napisali da se čovjek zove Ivan. Naime, teško je da bi mogla postojati dva Ivana Tolja: jedan katoličko-socijalni poeta i Tuđmanov šef IPD-a za "Oluju", i drugi, strateški medijski direktor, bivši fratar, blizak BND-u, rođak s Dolančevima (kako ga opisuje Gjuro u nekim svojima komentarima). Odnosno, sasvim je isključeno da je pjesnik general Ivan Tolj, bio Pavićev savjetnik, a sad koordinira za Styriju.

Jedna struja mišljenja u hrvatskom obavještajnom suterenu načula je da je "izvjestni Tolj" blizak klanu Turić-Sulić, što bi trebalo značiti, da je višestruko povezan s aktualnim šefom POA-e Tomislavom Karamarkom.

Ostaje nam samo istražiti lakša pitanja, poput otkriti kako je direktoru Tolju ime, te tragom Gjurinih i naputaka iz obavještajnog suterena, propitati mogući spiritualno-obavještajni background njegova djelovanja.

I možda još jednu suterensku dilemu: igraju li Tolj i Karamarko i dalje u istom timu?

- 01:59 - Komentari (1) Isprintaj #

06.12.2005., utorak

Zlatko Zeljko protiv Zagreb Newsa


Upoznao me jutros Zlatko Zeljko s mailom koji je poslao Skupštini Grada Zagreba:

Svim zastupnicima u Skupštini Grada Zagreba

ZAGREB NEWS

Dvotjednik ZAGREB NEWS ima nakladu 465.000 i dostavlja se besplatno u sva domaćinstva na području Grada Zagreba. Izdavač je NCL novosti u sklopu redakcije tjednika NACIONAL. Troškovi uređivanja, tiska i dostave su enormni, jer se radi o novinama s najvećom nakladom u Hrvatskoj. Nema izdanja u kojem Milan Bandić nije na prvim stranicama NEWS-a. Očito se radi o listu koji ima za svrhu promidžbu onih koji imaju gradsku vlast u rukama.

Predlažemo da se u Gradskoj skupštini pokrene inicijativa za preispitivanje finaciranja dvotjednika iz gradskog proračuna.

S poštovanjem,

JURIS PROTECTA

Zlatko Zeljko, predsjednik



Većinski vlasnika Nacionala Ivo Pukanić, prijatelj Predsjednika Stjepana Mesića i zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića


Pridružujem se Zeljkovom apelu, uz napomenu da ne znam ni jedan grad u Europi u kom je bez sankcija dopušteno da vam netko u poštanski sandučić (kaslić) trpa smeće, kao što je to slučaj sa Zagrebom i njegovim Newsom.

Milan Bandić ne bi ni tjedan dana bio gradonačelnik Züricha kad bi se otkrilo da nije dao kazniti, recimo vlasnika "20 minuten", ako je bilo pritužbi građana da su vam njegovi kolporteri ubacivali te besplatne novine u kaslić protiv vaše volje.

A vezano za gradsko financiranje ZG NEWSA, Milan Banidić bi mogao razmisliti hoće li ga taj poslovni potez koštati skandala kakav je doživio Milan Brezak s gradskim financiranjem časopisa Moj Zagreb u iznosu od pet milijuna kuna.

- 12:51 - Komentari (6) Isprintaj #

05.12.2005., ponedjeljak

Novi popis prisluškivanih novinara do 2000-e


POPIS PRISLUŠKIVANIH NOVINARA PO REDAKCIJAMA DO 2000. GODINE

"NACIONAL": 1. Babić Jasna, 2. Bobanović Paula, 3. Bošković Ratko, 4. Čadež Tomislav, 5. Ćustić Marinko, 6. Franičević Zoran, 7. Gotal Višnja, 8. Jurdana Srećko, 9. Karli Sina, 10. Mihovilović Maroje, 11. Pleše Mladen, 12. Pukanić Ivo, 13. Rogošić Željko, 14. Šagovac Ida, 15. Španović Srđan, 16. Zlatar Pero

"GLOBUS": 1. Alborghetti Igor, 2. Baretić Renato, 3. Bašić Mate, 4. Brabec Mirjana, 5. Butković Davor, 6.Cigoj Mark, 7. Godeč Željka, 8. Grakalić Dubravko, 9. Grčić Marko, 10. Jergović Miljenko, 11. Klemenčić Mladen, 12. Ladišić - Klancir Đurđica, 13. Letica Slaven, 14. Lopandić Bruno, 15. Lukić Slavica, 16. Majetić Roman, 17. Malnar Željko, 18. Masle Antun, 19. Mlaćak Sanja, 20. Mrkobrad Marica, 21. Naprta Robert, 22. Petrušić Zoran, 23. Rajković - Rajaković Dražen, 24. Sabalić Ines, 25. Taraba Nebojša, 26. Torbarina Tanja, 21. Vurušić Vlado

"FERAL TRIBUNE": 1. Buljan Ivica, 2. Čačinović Nadežda, 3. Čulić Marinko, 4. Daskalović Zoran, 5. Dežulović Boris, 6. Đikić Ivica, 7. Đilas Milivoj, 8. Erceg Heni, 9. Erceg Zoran, 10. Gabrić Toni, 11. Gall Zlatko, 12. Gavrović Milan, 13. Hedl Drago,
14. Ivančić Viktor, 15. Ivanišević Ivica, 16. Kaić Srđan, 17. Lasić Igor, 18. Lovrenović Ivan, 19. Lovrić Jelena, 20. Lucić Predrag, 21. Matijanić Vladimir, 22. Pilić Damir, 23. Polan Hrvoje, 24 Prnjak Hrvoje, 25. Rašeta Boris, 26. Senjanović Đermano, 27. Vukorepa Darko

"IMPERIJAL": 1. Bujanec Velimir, 2. Cenčić Vjećeslav, 3. Cukerić Igor, 4. Divković Irena, 5. Ferina Zrinka, 6. Juras Branka, 7. Kauzlarić Nataša, 8. Kezele - Marton Sanja, 9. Ljubić Theo, 10. Maljevac Željko, 11. Markić Branko, 12. Milanović Zoran, 13. Milić Josip, 14. Pađen Milan, 15. Pavičić Josipa, 16. Šatara Timor, 17. Šerić Branko Panta, 18. Topčagić Mustafa, 19. Vuletić Roko

"NOVI LIST": 1. Angelski Zoran, 2. Berbić Nađa, 3. Bunjac Nenad, 4. Gerc Sergej, 5. Herljević Dražen, 6. Hlača Nenad, 7. Kukić Goran, 8. Maljković Boris, 9. Mance Zdenko, 10. Romac Denis, 11. Vlašić Nela

"VJESNIK": 1. Bojkić Vladimir, 2. Gjenero Davor, 3. Mihaljinac Sanja, 4. Peratović Željko

"VEČERNJI LIST": 1. Cigler Ružica, 2. Knežević Deana, 3. Popović Jasmina

"SLOBODNA DALMACIJA": 1. Franceschi Joško, 2. Ivanković Davor, 3. Krstulović Zvonimir, 4. Maršić Ilija

"NEDJELJNA DALMACIJA": 1. Blažević Davorka, 2. Đuričić Vukašin, 3. Gazde Snježana

"JUTARNJI LIST": 1. Kavain Marijo, 2. Ogurlić Goran, 3. Puljiz Helena, 4. Rudež Tatjana, 5. Valdec Robert, 6. Vlašić Boris, 7. Vrančić Srđan, 8. Wrus Tomislav

OSTALI MEDIJI: 1. Balen Mladen, 2. Flauder Goran, 3. Jakić Tomislav, 4. Klanac Vesna, 5. Luks Silvija, 6. Modrić Žarko, 7. Šaškor Ines

Prema Vuku Đuričiću, u Slobodnoj Dalmaciji, prilog Magazin, na str. 13., od 03. prosinca 2005.


Ivan Jarnjak (lijevo) dugogodišnji ministra policije devedesetih, u puno je slučajeva samo formalizirao zahtjeve za prisluškivanje koje bi Predsjednik Franjo Tuđman telefonom priopćio Smiljanu Reljiću (u sredini), koji je na čelu SZUP-a proveo šest godina. Slavko Degoricija (desno) je početkom devedesetih bio zamjenik ministra policije. Snimio: Vlatko Pinjuh, 1995., u Saboru


update, ponedjeljak prijepodne:

Doživio sam svojevrsnu satisfakciju vidjevši se na Đuričićevom popisu. Prije svega jer me SZUP Franje Tureka 2001. nije pozvao da vidim svoju zbirku podataka tzv. dosje koji su oni skupili. Većina mojih kolega s popisa dobili su poziv iz SZUP-a ili SIS-a da si dođu pogledati dosje. To mi je samo značilo da sam od SZUP-a i dalje tretiran kao državni neprijetelj, a ako je tako, Zakon o sigurnosnoim službama oslobađao ih je obveze da e upoznaju s vlastitim dosjeom.
Jasna Babić i Nacional nisu me te godine stavili na popis koji su oni objavili, iz, valjda svakom redovitom čitatelju 45 lines, jasnih razloga.

Dakle ovo je prvi put da imam barem-kakvu takvu javnu potvrdu da sam bio nadziran od Tuđmanovih špijuna, i to vrlo vjerojatno još 1991., a najkasnije 1993. jer sam upravo tih godina radio u Vjesniku, u čijoj sam se ladici i našao na Đuričićevom popisu.

Novinari su vjerojatno raspoređeni u one redakcije gdje je su radili kada je započela njihova obrada. To zaključujem i iz primjera Jelene Lovrić koja je 1993. radila u Feralu, u čijoj košuljici se našla. Jelena Lovrić prethodno je radila u Danasu, a kasnije, sve do pred neku godinu, najupečatljiviji medijski trag ostavila je pišući za Novi list.

Ovga bi logika trebala biti poznata revnosnom Prisluškivaču iz komentara, kao i činjenica, da bez obzira na naslov Đuričićevog popisa, nisu svi novinari bili prisluškivani, već je riječ o ljudima čije su se zbirke osobnih podataka nalazile u kolekcijama raznih tajnih službi. Podaci za takve zbirke prikupljaju se pored prisluškivanja i tehnikom "prijateljskog izvora", uvida u nečiji medicinski ili porezni karton i slično...

Pored toga, nisu svi sa popisa smatrani neporijateljima države. Neki su se, poput čitave redakcije Imperijala, našli na udaru HIS-a čiji je čelnik Miroslav Šeparović smatraju da su te novine brifirane od SIS-a i SZUP-a, a da ih finaciraju Miroslav Kutle i Ivić Pašalić. Prema HIS-ovu dokumentu što ga je u to vrijeme objavio Nacional, i intervjuu Velimira Bujanca, bivšeg novinara Imperijala i HIS-ova suradnika prebjega, objavljenom u Nacionalu, upravo su to razlozi zbog kojih su Imperijalovi novinari, preko prijateljske veze, bili na udaru HIS-ovog špijuniranja. Odnosno, bili su grubo upotrijebljeni u sukobima tada oštro suprotstavljenih Tuđmanovih špijunskih frakcija. Koliko znam, nitko se od njih zbog toga nije bunio.

Nacional je objavio i priču o namještenom nogometnom prvenstvu kad je Rijeka po volji Tuđmanovoj i sposobnošću SZUPa izgubila mjesto prvaka, za račun Croatije. Zbog tog curenja poodataka bio je nakratko pritvoren Miroslav Šeparović. Kasnije je dr. Miroslav Tuđman, našavši se drugi put na čelu HIS-a, ustanovio da je podatke o lažiranom nogometnom prvenstvu dostavio Mario Baljkas, Šeparovićev pomoćnik ravnatelja HIS-a.

NACIONAL deset hrabrih godina

...Otkrivene su tada i brojne druge afere, posebno o vezama politike i kriminala, a danas se gotovo čini bizarnim da je Nacional najviše razbjesnio predsjednika Tuđmana i ljude oko njega kad je otkrio kako se iz te vrhuške 1999. uz pomoć hrvatskih tajnih službi lažiralo nogometno prvenstvo samo da bi nogometni prvak Hrvatske postao Tuđmanov omiljeli klub Dinamo. To je otkriće bilo povod za najgrublji napad vlasti protiv Nacionala, pa su tada obavljene premetačine redakcije Nacionala te stanova glavnog urednika Ive Pukanića i novinara Roberta Bajrušija, a pokrenuto je i opće praćenje i prisluškivanje urednika i novinara Nacionala, čije su razmjere oni saznali tek kad su nakon promjene vlasti mogli u Ministarstvu unutarnjih poslova vidjeti svoje dosjee. Pukanićev je stan tada pretresen drugi put u tri tjedna, prvi put bilo je to zbog objave nekih dokumenata vezanih uz suradnju s haaškim sudom. Bilo je to uzbudljivo vrijeme kad su se i u novinarskom poslu, da bi se došlo do informacija, morale primjenjivati i metode koje ne spadaju strogo u novinarski zanat...

Maroje Mihovilović, Nacional, 12.06.2005.


Mlađi Tuđman nije kaznio Baljkasa, da si ne bi stvorio neprijatelja, jer je osumnjičeni, u jednoj ranijoj državnoj operaciji gdje je HIS bio važan čimbenik , premještanju leševa srspkih civila pobijenih u Paulin Dvoru 1991. na lokaciju Pazarište, na operativnim sastancima predstavljao Miroslava Tuđmana, tada svog šefa.

Praktično neiskusni profesor Ozren Žunec uzeo je Maria Baljkasa za svog pomoćnika, ne znajući njegovu potpuniju prošlost, povodeći se samo onim što je pročitao u Nacionalu, da je riječ o sposobnom i poštenom špijunu kojeg je HDZ-ova desnica progonila.

Jasna Babić, kojoj je prema vlastitom priznanju nakon uvida u dosjee izjavila da joj je tzv. desna Tuđmanova špijunska frakcija kopala po ginekološkim nalazima, dodala je da su ju Rebićevi agenti pratili jer se družila s Mirom Lacom, tadašnjim časnikom VOA-e.

Miro Laco je poznat kao ratni, gospićki suradnik Mirka Norca, (trenutno na izdržavanju kazne za ratni zločin u Gospiću). Godine 1997. agenti SIS-a su ga špijunirali kako zajedno s kolegom Mirkom Ljubičićem Švepsom druka tajne iz MORH-a Mati Graniću, ministru vanjskih poslova, i stanovitom HDZ-ovom disidentu.

Obzirom da je 1997. vrh države odlučio leševe iz Čepina (civili iz Paulin dvora) prebaciti na Pazarište, koje je bilo pod ingerencijom Mirka Norca, kao zapovjednika gospićkog zbornog mjesta, i tako njemu u Haagu pripisati odgovornost za još desetak smrti, nakon smrti Gojka Šuška, Norac je uz pomoć Lace i Švepsa, a preko Jasne Babić, stupio u kontakt s tadašnjim uglednicima iz oporbe Jozom Radošem i Milanom Bandićem, nebi li mu oni kad dođu na vlast, pružili zaštitu od Haaga.

o slučajevima Granić, Šeparović, Baljkas, Norac, Laco, Ljubičić Šveps, Pukanić, Babić, Bajruši..., u nastavku Mihovilovićevog prigodničarskog teksta:

Bilo je tada - to treba posebno istaknuti - pojedinih ljudi bliskih vrhu vlasti koji su - nezadovoljni stanjem u državi, a svjesni da je Nacional jedan od rijetkih koji se ne libi kritizirati vlast - bili spremni davati Nacionalu i najtajnije informacije, ali su se plašili da ne budu otkriveni. Malo tko je od novinara Nacionala ikada mislio kakvim će se trikovima morati služiti da se ostvare kontakti s tim ljudima.

isto


Ne znam baš da su to bili trikovi. Prije bi se reklo da je Mihovilovićev tekst sazdan na samim trikovima.

Da se vratimo Đuričićevom popisu.

Pomalo me zabrinjava što Đuričić u nastavku teksta piše o 126 novinarskih dosjea, broj koji se spominjao i 2001. a na pospiu objavljuje 19 imena. Dobro, Sanja Mlačak, Mladen Klemenčić i Zoran Petrušić nisu novinari Globusa. Supruga Davora Butkovića, Sanja je direktorica marketinga EPH-a, Klema je grafički urednik Globusa, a Petrušić je bio lektor u tom tjedniku. Odbijemo li njih troje dođemo do 126.

Ali što ćemo recimo s tvrdnjama Denisa Kuljiša da je i on bio progonjen od Tuđmanovih tajnih službi i da vjerojatno ima svoj dosje, a nema ga na ovom popisu.

Ako je Slobodna Dalmacija podigla tiražu od kako joj je na čelu Mladen Pleše i shvati li itko od spomenutih novinara ozbiljno Đuričićev tekst, mogla bi se zavrtiti kakva dobra polemika i izvan blogosfere.

P.S. Za nepropustiti je napomenu da su svi izvještaji o špijuniranju novinara do 2000-e bili popraćeni primjedbom kako su Tuđmanove tajne službe najveći dosje sastavile o Viktoru Ivančiću iz Ferala. Njemu se gadilo otić pogledat od čega su skupusali njegovu zbirku podataka, ali je na tu temu, prema našem knjiškom moljcu, napisao knjigu "Vita activa":

Za temu svog romana Ivančić uzima prisluškivanje novinara, sramotnu metodu koju je Tuđmanov režim na tom Feralovu uredniku vrlo uporno i zdušno prakticirao. Ulogu nositelja radnje autor daje agentu tajne službe Edmordu (slutnja prijetnje i straha u imenu, njem. Mord = smrt) koji za zadatak dobiva uhoditi svog poznanika iz mladosti, ''nepodobnog'' pisca i novinara oštrih oporbenjačkih stavova. Roman započinje kao špijunski triler da bi se ubrzo prometnuo u duboku psihološku studiju karaktera.

Božidar Alajbegović, kupus.net


- 11:47 - Komentari (13) Isprintaj #

02.12.2005., petak

Vukovar! Usprkos!


update:
VUKOVAR! IN SPITE OF!

...Tudjman's longtime Minister, Mate Granic declared that Lord Carrington insisted to stop the action and try with humanitarian convoy, but Hans Dietrich Genscher, Minister of foreign affairs of the country the most inclined to Croatia, said to deceased Tudjman that action had to be stopped so Croatia wouldn't be accused for breaking of truce, and that humanitarian way would accelerate international recognition of Croatia, which was the mostly interceded by Germany...



Dunav i Vukovar kao nekad (srpanj 2005.)


Trebalo je 14 godina da prođe od krvave okupacije Vukovara od strane četnika i JNA, kojima je dirigirao Slobodan Milošević (za što je između ostalog i optužen od ICTY-a), da bi se razgrnulo prilično nabacanog smeća, od svih dosadašnjih hrvatskih vlasti, na heroje Vukovara, one pokojne ili "nestale" i one preživjele, a kako kaže predsjednik Gradskog vijeća Vukovara Nikola Toth Feniks, "prolupale" ili po službenoj medicinskoj terminologoji, oboljele od PTSP-a, čija je žrtva bila ključna za međunarodno priznanje Republike Hrvatske.

Preko 90 posto gledatelja ovotjedne "Latinice", koja se bavila temom Vukovara odgovorilo je potvrdno na je na referendumsko pitanje je li se Vukovaru moglo pomoći.
Tako misle i građani s kojima sam ovih dana na tu temu razgovarao - od taksista do sveučilišnih profesora.
Posebno su ih se dojmio prilog o telefonskim razgovorima zapovjednika Operativne grupe Vukovar-Vukovci-Županja Mileta Dedakovića s pokojnim Predsjednikom RH Franjom Tuđmanom i ministrom obrane Gojkom Šuškom. Tuđman i Šušak su uvjeravali Dedakovića da oni čine sve što mogu da pomognu Vukovaru, ali da on ne dopusti da se djeca i žene izvuku humanitarnim konvojem iz grada.

Upravo zbog istinitosti tih razgovora Mile Dedaković bio je optužen da je KOS-ovac, mučili su ga ljudi ministra obrane Gojka Šuška i Josipa Perkovića, pomoćnika ministra za sigurnost. Državni mediji, uključujući tadašnji Vjesnik, ispisivali su pamflete kako su Dedakovićevi postupci veleizdaja.
Današnji državni tajnik u ministartvu vanjskih poslova i europskih integracija Hidajet Bišćević, tada kao glavni urednik Vjesnika zabranio je objavu Dedakovićevog intervjua nakon što je pušten iz pritvora, pa sam razgovor s njim morao objaviti u slovenskom Delu.

Unatoč prilogu u emsiji Latinica koji potresno svjedoči o cenzuri nad izviješćima vukovarskih novinara i prvi put na HTV-u objavljene "Optužnice" protiv hrvatskog političkog i vojnog vrha da su izdali Vukovar, koju je napisao od agresorskih snaga kasnije okrutno ubijeni Siniša Glavašević, Jasna Babić novinarka Slobodne Dalmacije, tvrdila je nije riječ o cenzuri koja je bila upravljana od strane tajnih službi, već o stanovitoj autocenzuri koja je zahvatila urednike medija u Zagrebu, prepadnute svim što se dogodilo.

Jasna Babić je svu krivnju za poniženja koja su vukovarski heroji doživjeli od vlastite države prebacila na Josipa Manolića koji je kao predsjednik Kriznog stožera RH vodio Komisiju koja se bavila padom Vukovarom. Istina je da je Josip Manolić i nedavno u tv emisiji Kontraplan Dubravka Merlića branio tezu pokojnog Franje Tuđmana da se optužbe iz tog vremena koje su izricali vukovarski heroji Dedaković, Borković, Toth, Glavašević..., da je Vukovar žrtvovan, poklapaju s onima koje je širila beogradska propaganda, da je Hrvatska pala u Vukovaru.

Međutim, glavna odgovornost za zatvaranja i poniženja koje su doživjeli supružnici Toth, Dedaković i Borković ide na račun Gojka Šuška i njegova pomoćnika Josipa Perkovića, što Jasna Babić namjerno prešućuje.

Meni je razumljivo da Manolić danas ne dira u Perkovića, bojeći se da Josip Perković ne bi progovorio o Manolićevim pregovorima s čelnicima Republike Srpske Radovanom Karadžićem i Nikolom Koljevićem, ili o nekim nepoznatim pojedinostima oko ubojstva Ante Paradžika.

Razumljivo mi je da se ni Dedaković ne želi izravno konfrotirati sa sudionicma u pothvatu Vukovar kojima je na čelu bio pokojni Gojko Šušak, iako je ministar obrane u travnju 1992-e još dvojio je li Dedaković pretučen od strane njegovih SIS-ovaca ili je stradao u prometnoj nesreći, ali mu je nedvojbeno prigovorio da nije smio snimati razgovore s Tuđmanom i distribuirati ih u javnost.

Ipak, Šuškov aktualni nasljednik Berislav Rončević svojim je potpisom omogućio da ratni status bude priznat svim pripadnicima 204. vukovarske brigade, a i savjetnik za nacionalnu sigurnost Predsjednika Mesića (koji je inicijativu za tim priznanjem podržao još 2003.) Saša Perković, sin je Josipa Perkovića, čiji su najbliži suradnici Zoran Gaćina, Nikola Krišto, Zoran Udiljak... četiri dana u kotlovnici zgrade Vojne policije na Lašćini fizički i pshički slamali Mileta Dedakovića Jastreba.

No, Jastreb je ovih dana prvi put nakon 14 godina, podrobnije govorio i o svojim neposrednim mučiteljima i o apsolutnoj mogućnosti da se Vukovar vojno održi, što je onemogućeno zapovješću koju je primio 13. listopada 1991. da se akcija razbijanja agresorskog obruča kod Marinaca obustavi.

Prvi put u emsiji Latinica imali smo priliku javno vidjeti rekonstruiran skoro čitav mozaik odluke da Vukovar bude žrtvovan kako bi humanitarna katastrofa pridonijela međunarodnom priznanju Hrvatske.

Nakon izjave Mileta Dedakovića Jastreba da mu je zapovjednik Operativne zone Osijek Karl Gorinšek zapovijedio obustavljanje akcije, puštena je izjava načelnika GS-a ZNG-a Antona Tusa da je njemu tu zapovijest priopćio Predsjednik Tuđman, ali da ju je on odbio izvršiti, pa je Tuđman osobno zvao niže rangiranog Gorinšeka, pa se ova kockica zaokružila na Jastrebu.

Dugogodišnji Tuđmanov ministar Mate Granić izjavio je da je Lord Carrington inzistirao da se akcija obustavi i pokuša s humanitarnim konvojem, ali da je i Hans Dietrich Genscher, ministar vanjskih poslova Hrvatskoj najnaklonjenije države rekao pokojnom Tuđmanu da se akcija mora prekinuti kako Hrvatska ne bi bila optužena za prekid primirja, a da će humanitarni put pospješiti međunarodno priznanje RH koje najviše zagovara Njemačka.

Hansu Dietrichu Genscheru odlučni utjecaj na Tuđmana da žrtvuje Vukovar vojno zbog priznanja Hrvatske, pred nekoliko godina javno je pripisao još jedan Tuđmanov dugogodišnji ministar, Andija Hebrang. Time smo zaokružili drugu kockicu mozaika žrtvovanja.

Treću i po meni još ne dovoljno istraženu kockicu, ali zato možda i presudnu za aktualne političko-pravosudne događaje, čine odnosi stranih i domaćih tajnih službi vezano za pitanja Domovinskog rata 1991.

Na suđenju Tihomiru Oreškoviću, Mirku Norcu i Stjepanu Grandiću za ratni zločin nad gospićkim civilima, uglavnom Srbima, Josip Manolić je kao svjedok optužbe, u funkciji formalnog šefa svih Tuđmanovih tajnih službi izjavio da su njemačka tajna služba, ali i njemačka diplomacija (Hans Dietrich Genscher) prigovarali hrvatskom vodstvu zbog toleriranja zločina u Gospiću i uvjeravali ga da će to strašno uspororiti priznaje Hrvatske.

Naime, zadnji američki veleposlanik u bivšoj Jugoslaviji Warren Zimmerman već je odaslao službenu notu hrvatskom premijeru Franji Greguriću prigovorivši da gospićki zločin demantira da je Hrvatska žrtva u ratu, te je teško očekivati da će uskoro postati međunarodno priznata.

Franjo Gregurić, iako je i osobno bio upoznat s nekim činjenicama oko gospićkih zločina, izlazi u javnost s optužbom da su za zločine u Gospiću odgovorni HOS-ovci Dobroslava Parage.

Paraga to demantira, prvi pribavivši potpuniiji popis nestalih Srba u Gospiću (šezdesetak imena) i davši ga na uvid domaćoj i svjetskoj javnosti. Tekst s Paraginim popisom u Slobodnom tjedniku potpisao je Većeslav Kocijan.

Josip Manolić se na suđenju u Rijeci za ratni zločin u Gospiću 1991. osobno obratio prvooptuženom Tihomiru Oreškoviću:

- Vi Oreškoviću, bolje da šutite! Da se nije dogodio srpski zločin u Vukovaru, Hrvatska zbog onoga što ste vi napravili u Gospiću, nikada ne bi bila priznata.

Jasna Babić je u emisiji Latinica kazala da je bilo malo čudno što su predsjednik Tuđman i ministar obrane Šušak izbivali iz Zagreba 17. studenoga 1991. kad je hrvatska Vlada zasjedala o Vukovaru. Istodobno, ona je prešutjela da su Tuđman i Šušak bili u Gospiću. Tuđman je bio pod jakom fizičkom zaštitom jer su Milan Levar i Zdenko Ropac dojavili Zdravku Mustaču, šefu Manolićevog obavještajnog kabineta da Oreškovićevi i Norčevi ljudi, uključujući Stjepana Grandića, planiraju ubiti Predsjednika. Na suđenju u Rijeci se moglo čuti i svjedočenje Ante Karića, tadašnjeg povjerenika Vlade za Liku, da je tom prigodom spriječen atentat na Tuđmana, ali da je Predsjednik Oreškovića samo ošto ukorio prstom, umjesto da ga dade odmah uhititi. Fatima Skula (po vlastitom priznanju, Katica za sve u Oreškovićevom uredu u Gospiću), izjavila je javno u više navrata, ali ne i na suđenju u Rijeci, da je Tuđman, Oreškoviću priprijetio prstom i rekao mu doslovce:

-Oreškoviću, Oreškoviću...! Pretjerao si i sad prestani.

Sve to Jasna Babić ne želi taknuti jer su od njenog ratnog izvještavanja ostali najupečatiljiviji intervjui s Tihomirom Oreškovićem početkom devesetih u Globusu gdje ga je veličala kao heroja povratnika iz emigracije, naoružanog muškom hrabrošću, ličkom dovitljivošću, međunarodnim obrazovanjem te izvrsnim poznavanjem jezika, što je po Jasni Babić, bitno doprinijelo obrani Gospića.

Mirka Norca se još manje smije doticati, jer je 1998. osobno posredovala da na Sinjskoj alci 1998. gosti alkarskog vojvode Norca budu Jozo Radoš, kasniji ministar obrane i Milan Bandić, aktualni zagrebački gradonačelnik.

Za Nikolu Krištu ne želi više ponoviti (kao u knjizi Urota Blaškić) da je tukao Jastreba, jer ju je Kriština ekipa zadužila kojekakvim selektiranim državnim tajnama koje je objavljivala i branila ih od napada da su doprinijeli pogibiji Mire Barešića, sudjelovali u kriminalu i ratnim zločinima u SIS-u i Vojnoj policiji na području Dalmacije 1991. i 1992, a 92-e, i na području Dervente, Kupresa i Hercegovine.

Josip Manolić i drugi svjedoci, posvjedočili su na suđenju za gospićki zločin da je Josip Perković umjesto da procesuira Tihomira Oreškovića, na nagovor Štedula, Tuđmanu i Šušku, a onda po njihovoj zapovijedi, istog zaposlio kod sebe u SIS-u, odakle je bradati intelektualac iz USA emigracije, 2000-e dospio u zatvor.

Perković je u Rijeci tvrdio da on kao pomoćnik ministra obrane za sigurnost nije imao nikakvih spoznaja da su optuženici počinili ikakav zločin, a tek je procijedio kroz usta da je od Nikole Štedula čuo da je Tihomir Orešković u emigraciji radio za CIA-u.

Na zahtjev Tihomira Oreškovića sudu na uvid dan je i njegov dosje iz Udbe. Suprotno njegovim očekivanjima da će taj dosje pokazati kako ga je Udba držala opasnim neporijateljem, ispostavilo se da ga je i jugoslavenska tajna služba vodila kao svog suradnika.

Jasna Babić si nikako ne smije dopustiti da sama razotkrije da je Josip Perković, Tihomiru Oreškoviću bio nadređen ne samo 91. i 91., već i osamdesetih kada je Perković bi šef II Odjela Udbe (za emigraciju) u Zagrebu.

Branko Borković je u dva navrata, u Jutarnjem listu i na Radiju 101, priznao da ga je ispitivao i Josip Perković, pomoćnik ministra obrane (što zna o spremanje atentata na Tuđmana od strane Vukovaraca), da ga je Perkovićev čovjek Ivan Ivanković na prijevaru izvukao sa sastanka kod Tusa, nakon čega je zavšio u pritvoru.

Ipak, Borković se ne želi više konfortirati s Josipom Perkovićem, jer je sam 1992. pristao po zapovijedi Šuška i Perkovića povesti vukovarske branitelje u borbe s JNA tenkovima na Kupres, gdje je velik broj tih boraca i izginuo.

Izrijekom, da je Vukovar žrtvovan, u Latinici je kazao Petar Janjić Tromblon, autentični borac koji je sam uništio 12 tenkova na prilazima položajima vukovarskih branitelja.

Trobmol je rekao da je bio svjedokom povlačenja policije iz Slavonskog Broda s položaja kojima se čuvao kukuruzni put iz Nuštra preko Bogdanovaca do Vukovara. Dodao je da je tek nekoliko neprijateljskih tenkova bilo raspoređeno na pravcu gdje su snage iz Vinkovaca trebale izvršiti proboj iz Vukovara. Naposlijetku, posvjedočio je kako su on i njegovi suborci iz Vukovara na kupreškom ratištu, gdje ih je doveo Borković, nalazili dijelove oružja i oruđa na kojima se još vidjela deklaracija da su prvotno bili namijenjeni obrani Vukovara.
Da Hrvatska više nije računala na Vukovar, već joj je bila važnija Hercegovina, osim iz svjedočenja Petra Janjića Tromblona može se vidjeti i iz nastupa Dražena Budiše, potpredsjednika Vlade demokratskog jedinstva na sjednici od 17. studenoga 1991.:

DRAŽEN BUDIŠA: »Gospodine predsjedniče, budući da smo dobili vijest da se Vukovar još brani, ja bih ponovio ono o čemu smo i sinoć govorili. Dvije tisuće naoružanih ljudi imamo u zapadnoj Hercegovini, u Čapljini. Naše su procjene da vojska neće više napadati Dubrovnik. Ja vas molim, generale, da razmislite - ako ima vremena - o prijedlogu da se te jedinice prebace u istočnu Slavoniju. Koliko ima informacija, radi se o potpuno opremljenim jedinicama.«

Franjo Gregurić, Vlada demokratskog jedinstva Hrvatske



Jasna Babić ne želi ulaziti u taj dio kupreške priče jer je u njoj sudjelovao Nikola Krišto, ali i dva čovjeka Josipa Perkovića: Zoran Udiljak i Milenko Filipović. Udiljak je poginuo vozeći se s Filipovićem na Kupres 1992.
Čak da se i htjela ozbiljnije pozabaviti tom temom bila bi spriječena spram sadašnjih obveza koje ispunjava Josipu Perkoviću, koji je pod udarom njemačke tjeralice za sudjelovanje u ubojstvu emigranta Stjepana Đurekovića.

Time bi se srušila i teza Ivana Bandića Perkovićevog špijuna da su za zločine u BiH krivi samo KOS-ovac Ivica Rajić i emigrant Mladen Naletilić Tuta, odnosno njihovi pokrovitelji Dario Kordić i Mate Boban.

Jer Josip Perković je 1992. u BiH slao svoje ljude Tvrtka Pašalića, Nikolu Krištu, navodno i Tihomira Oreškovića, Zorana Udiljaka, Milenka Filipovića, i sudjelovao u kadroviranju čelnih mjesta u SIS-u i Vojnoj policiji HVO-a.
Uostalom, Perković je iskadrovirao i Ivicu Primorca koji je dan prije ubojstva zapovjednika HOS-a Blaža Kraljevića, napustio mjesto njegovog zamjenika i u Zagreb preselio svu raspoloživu dokumentaciju HOS-a BiH, da bi bio nagrađen mjestom u hercegovačkom SIS-u, koji je vodio Ivo Lučić, a gdje je bio zaposlen i Ivan Bandić.

Katarzi kod dijela hrvatskih građana s kojima razgovaram o Vukovaru pridonio je i prilog u Latinici o povratku vukovarskih osnovnoškolaca s ljetovanja u Dubrovniku, samo par dana prije opće agresije na grad. Čak se i tadašnji šef policije Stipe Pole čudio kako se moglo donijeti odluku o povratku djece kad je on i prije općeg napada u centralu MUP-a u Zagrebu (ministru Ivanu Vekiću slao šestosatna izviješća o napadima agresora u gradu). Tadašnji povjerenik Vlade za Vukovar Marin Vidić Bili rekao je da je on tu zapovjed dobio od Vlade iz Zagreba, ali da se i sam s njom složio jer je bilo logčno da će se branitelji odlučnije tuči, ako imaju koga braniti (djecu), a i da se povratkom djece u grad demantiralo beogradsku propagandu da u Vukovaru većinom žive Srbi. Drugi argument je potpuno apsurdan jer su oni Srbi koji su se pobunili i sudjelovali u napadima na Vukovar, a neki i u kasnijim zločinima već mjesecima ranije čitave svoje obitelji preselili u Srbiju (Vojvodinu).

Prvi argument, o jačanju morala srušio je Nikola Toth Feniks tvrdnjom da su odgovorni s hrvatske strane za nepružanje pomoći obrani još ranije znali da će grad završiti u krvi. Dakle, morali su biti svjesni da će i djecu žrtvovati.


Zdravko Tomac, Franjo Gregurić i Gojko Šušak na jednoj od sjednica Vlade demokratskog jedinstva Hrvatske


Prema do sada raspoloživim podacima, tadašnji potpredsjednik Vlade Zdravko Tomac u bitnome je sudjelovao u odluci da se djeca vrate s ljetovanja. Od kuda njemu danas pravo govoriti o vukovarskim žrtvama, to samo on zna.
A prema stenogramu sjednice Gregurićeve Vlade od 17. studenoga 1991., Zdravko Tomac, je i jedan od inicijatora da se cenzuriraju ne samo Siniša Glavašević i njegove kolegice i kolege iz Vukovara, već i ostali novinari koji budu izvještavali s ratišta:

ZDRAVKO TOMAC: »Mislim da je sada prilika da ministar informiranja, što se tiče Vukovara i vojne situacije, uvede cenzuru do konačne odluke. (U padica ministra informiranja: Oprosti, nisam čuo.) Da uvedeš cenzuru što se tiče izvješća s ratišta, iz Vukovara, iz Vinkovaca. Drugo, da vojni stožer pripremi informaciju o ukupnoj vojnoj situaciji na tom području. (Upadica: Točno.) I da onda navečer, kad sve budemo imali, bude izvješće, priopćenje Vlade o toj situaciji. Opasno je i nedopustivo da počne širenje panike. Situacija je tako teška za Hrvatsku da vojni stožer mora nametnuti cenzuru na radiju i na televiziji, i uopće o tim izvješćima, i o primirju, vojni stožer mora prikazati ukupnu vojnu situaciju, a ne da svaki novinarčić govori svoje. Novinar ne daje izvještaje, nego svoje moralne poglede, je li to ovako trebalo ili onako.«

Franjo Gregurić, Vlada demokratskog jedinstva Hrvatske


Prema navodima iz iste knjige Vlada je još 14. studenoga osnovala Informativni stožer RH, koji se bavio ratnom cenzurom:

Na temelju Uredbe o informativnoj djelatnosti za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske, Vlada je za članove Informativnog stožera Republike Hrvatske imenovala potpredsjednika Vlade dr. Zdravka Tomca te članove Vlade dr. Zvonimira Baletića i dr. Vladimira Veselicu.

Ministar informiranja Branko Salaj, koji je po položaju imenovan članom i rukovoditeljem Informativnog stožera Republike Hrvatske, obavijestio je Vladu da je, u skladu sa svojim ovlastima iz navedene uredbe, za članove stožera imenovao novinare: Hloverku Novak-Srzić, Josipa Šentiju i Radovana Stipetića.


- 20:12 - Komentari (12) Isprintaj #

01.12.2005., četvrtak

Špijun Josipa Perkovića, predstavnik Obavještajne agencije u Mađarskoj Ivan Bandić, dao intervju Globusu bez suglasnosti svog šefa Veselka Grubišića



Ivan Bandić


update iz Večernjeg lista

Tajni agent Bandić ključni je svjedok u slučaju Ivice Rajića i zbivanja u Stupnom Dolu, zaključuje tjednik Globus, donoseći razgovor s Ivanom Bandićem, bivšim istražiteljem SIS-a i HVO-a. Ivan je zanimljiv sugovornik jer je za rata u BiH slao iscrpna izvješća u Zagreb o zbivanjima u srednjoj Bosni i navodnim zločinima hrvatskih vojnika protiv bošnjačkih civila, ali i zato što je riječ o bratiću zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića...


Ivan Bandić, bratić zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, kojeg je haaški optuženik Ivica Rajić prozvao za zataškavanje zločina u Stupnom Dolu po nalogu generala Milivoja Petkovića, dao je poveći intervju ovotjednom Globusu demantirajući Rajićevu optužbu.

Bandić je iznio i niz do sada manje poznatih pojedinosti o zločinima koje je pripisao Ivici Rajiću, a kao njegove nalogodavce označio Mladena Naletilića Tutu, Darija Kordića i pokojnog Matu Bobana. Izrijekom je otklonio odgovornost za zločine s druge dvojice haaških optuženika umirovljenih generala Milivoja Petkovića i Slobodana Praljka.

Intervju s Ivanom Bandićem napravio je Gordan Malić, blizak optuženiku s njemačke tjeralice Josipu Perkoviću. Stoga ne čudi da se u razgovoru o ratnim zločinima u BiH pojavilo i pitanje je li istina da je Bože Vukušić oteo bivšeg mostarskog čelnika Udbe Ivana Lasića, koji je svjedok protiv Josipa Perkovića?

Ivan Bandić je to potvrdio, dodavši da je Vukušić govorio kako se takvim istragama bavi po nalogu Vice Vukojevića. Zanimljivo, bratić zagrebačkog gradonačelnika je napomenuo da se i Nikola Krišto, koji se navodno pozivao na pokojnog ministra obrane RH Gojka Šuška, bavio otmicama bivših Udbaša po Hercegovini. To bi, pak moglo značiti, da Josip Perković, preko Ivana Bandića ulazi u otvoreni rat sa svojim bivšim suradnicima autorima famozne predstavke SIS-a Nikolom Krištom, Antonijem Lekićem, Ivanom Drvišem, Mirom Lacom...
Ivan Bandić je pripomenuo kako ne vjeruje u vjerodostojnost svjedočenje Lasića protiv Perkovića, obzirom da je bio otet.

Indikativno da Ivan Bandić, koji za sebe priznaje da se koncem osamdesetih prošlog stoljeća zaposlio u II Upravi (zaduženoj za neprijateljsku emigraciju) mostarske Udbe, demantira informaciju iz memoara Mate Granića, koji je napisao da mu je pokojni kardinal Franjo Kuharić rekao da je Mladen Naletilić Tuta bio suradnik Kontraobavještajne službe (KOS-a) JNA. Svojedobno je Senad Avdić u Slobodnoj Bosni objavio dokument bivše jugoslavenske savezne policije prema kojem je Mladen Naletilić Tuta bio njihov suradnik, na izravnoj liniji sa tadašnjim ministrom jugoslavenske policije Petrom Gračaninom.

Bandićevo prikrivanje Tutine suradnje s jugoslavenskim tajnim službama (svejedno s KOS-om ili Udbom) ide na ruku Josipu Perkoviću, jer se time otklanja mogućnost da je Perković kao šef Šuškove vojne porotuobavještajne službe (SIS-a) znao tko je Tuta kad je ovaj iz emigracije u Njemačkoj došao u Hrvatsku. Bandićevim prikrivanjem želi se izbjeći mogućnost da javnost sazna kako je Veselin Marinov koji je s Tutom zajedno došao iz Njemačke, bio dvostruki agent: bugarski i jugoslavenske tajne policije. Naime, jedino tako se može razumjeti zašto je Veselin Marinov, nakon što je Tuta 1997. uhićen u Hrvatskoj, pristao Perkoviću (autoru HIS-ove operacije Barakuda) ispričati sve o zločinima koje su počinili Mladen Naletilić Tuta i pripadnici njegove Kažnjeničke bojne, uključujući i samog Marinova, tokom rata u BiH.

I Jasna Babić te činjenice prešućuje u svojoj knjizi zagrebačka mafija temeljenoj na Perkovićevim dokumentima iz akcije Barakuda, dodatno i u odjeljku gdje govori o kako je Marinov kao agent bugarske tajne službe, navodno špijunirao Mladena Naletilića Tutu u Njemačkoj. Prema svim informacijama i indicijama do kojih sam ja došao i Mladen Naletilić Tuta i Veselin Marinov bili su dvostruki agenti. Marinov - jugoslavenski i bugarski, Mladen Naletilić Tuta - njemački i jugoslavenski.

Franji Tuđmanu, Gojku Šušku i Josipu Perkoviću odgovaralo je upotrijebiti takve ljude (koje se moglo ucjenjivati) u ratu u BiH. Problem je nastajao samo kada bi se oni otrgli kontroli, kao što su to ranije vidjelo u Tutinom divljanju po BiH, ili pobuni Štedulovaca protiv Josipa Perkovića.

Jasna Babić, koja je Ivana Bandića promovirala u knjizi "Urota Blaškić" kao agenta HIS-a, koji je bitno pripomogao obrani generala Blaškića špijunirajući u Haagu djelatnike tužiteljstva i međunarodnog suda, u subotu u Slobodnoj Dalamaciji piše da neće biti dokaza da je Josip Perković bio upleten u likvidaciju Stjepana Đurekovića.

Jasna Babić se rukovodi tezom karakterističnom za medijske manipulacije kakvim se služio Anto Nobilo, da bi odvjetnici Krunoslava Pratesa (od Nijemaca optuženog da je Josipu Perkoviću dao ključeve garaže u kojoj jer ubijen Đureković) mogli dokazati kako su ubojice ušle na stražnja vrata, pa zato i nije bitno je li Perković od svog suradnika Pratesa dobio ključeve. Manipulacija se sastoji u slijedećem: Babićka priznaje da je Prates bio Perkovićev suradnik, ali neutemeljeno tvdi da ima informacije o postupcima odvjetnika Krunoslava Pratesa. Uostalom nigdje ne navodi tko su Pratesovi odvjetnici.

Prema informaciji koju sam ja čuo neki dan u VIP-ovom netkafeu na Trgu Petra Preradovića, njemačka policija je pred dva tjedan uhitila još jednog Pratesovog pomagača i suradnika Josipa Perkovića, porijeklom iz Osijeka i vlasnika bosanskohercegovačke putovnice. Stiče se dojam da su Babićkin tekst i Malićev intervju, prije svega usmjereni na stvaranje magle oko slučaja Josipa Perkovića, i upućivanje poruka svima: od štedulovaca, preko hrvatskih vlasti, do Krunoslava Pratesa, da je otac savjetnika Predsjednika RH za nacionalnu sigurnost, spreman žestoko se braniti preko svojih ljudi u obavještajnom sustavu RH i svojih novinara.

Navodno je obitelj Perković pokušala iskoristiti nedavni posjet Predsjednika RH Njemačkoj i boravak u hrvatskom veleposlanstvu u Berlinu kod veleposlanice Vesne Cvjetković Kurelec, kako bi se od tamo akreditiranog časnika za vezu Obavještajne agencije s BND-om, saznalo kakvi su daljnji koraci njemačkog pravosuđa po pitanju optužnice protiv Josipa Perkovića. Postojala je i ideja da se Predsjednik Stjepan Mesić osobno založi kod njemačkih vlasti da ne inzistiraju na Perkovićevom procesuiranju, ali je stigao savjet iz veleposlanstva u Berlinu, da bi takav Mesićev potez, kod njemačkih vlasti bi shvaćen kao izrazito antidiplomatski i antidemokratski, obzirom da se u Njemačkoj izvršna vlast ne upliće u rad pravosudne, kao što je to običaj u Hrvatskoj.

Na koncu, izvan svih je diplomatskih uzusa javni istup Ivana Bandića koji se u mađarskoj službeno nalazi na funkciji generalnog konzula RH u Pečuhu i istodobno je akreditirani časnik za vezu OA-e s mađarskom obavještajnom zajednicom. Ako je bilo potrebe zaštititi Bandićev diplomatsko-obavještajni status u Mađarskoj od optužbi Ivice Rajića, ministarstvo vanjskih poslova RH i OA su mogle uputiti diplomatsku poštu u Budimpeštu kojom bi se mađarskim vlastima razjasnilo o čemu se radi.

Međutim, doznajem iz krugova bliskim MVP-u, Ivan Bandić nije čekao da ga matične kuće iz RH zaštite, i bez dozvole svog najnadređenijeg, ravnatelja OA-e Veselka Grubišića, dao je intervju Globusu, čime je izravno ugrozio svoj diplomatsko-obavještajni status.

Za podjsetiti je, da je nizozemska policija, koncem devedesetih uhitila Ivana Bandića, jer je pod krinkom diplomata špijunirao u Nizozemskoj. Jasna Babić je u svojoj knjizi "Urota Blaškić" to Bandićevo uhićenje prikazala kao podlost Markice Rebića i njegovih SIS-ovaca Stipana Udiljaka i Marina Ivanovića, koji da su time opstruirali obranu generala Blaškića.

Ostaje nepoznato, kako na Bandićevo diskreditiranje obavještajne zajednice gleda, po sebi bliskim novinarima, budući i formalni šef svih hrvatskih špijuna, Tomislav Karamarko.

- 17:26 - Komentari (7) Isprintaj #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Siječanj 2012 (1)
Svibanj 2010 (1)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (19)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (22)
Prosinac 2007 (15)
Studeni 2007 (16)
Listopad 2007 (19)
Rujan 2007 (14)
Kolovoz 2007 (8)
Srpanj 2007 (14)
Lipanj 2007 (24)
Svibanj 2007 (17)
Travanj 2007 (33)
Ožujak 2007 (37)
Veljača 2007 (32)
Siječanj 2007 (29)
Prosinac 2006 (26)
Studeni 2006 (34)
Listopad 2006 (31)
Rujan 2006 (29)
Kolovoz 2006 (25)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (18)
Svibanj 2006 (24)
Travanj 2006 (28)
Ožujak 2006 (34)
Veljača 2006 (35)
Siječanj 2006 (43)
Prosinac 2005 (26)
Studeni 2005 (33)
Listopad 2005 (33)
Rujan 2005 (31)
Kolovoz 2005 (18)
Srpanj 2005 (24)
Lipanj 2005 (34)
Svibanj 2005 (32)
Travanj 2005 (47)
Ožujak 2005 (15)



45 lines © 2005, Zeljko Peratovic

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se