online

nulla dies sine XVL lineae




30.07.2005., subota

Kako sam se uzaludno očitovao Zaposleničkom vijeću Vjesnika


Kolega bloger Dragan Antulov na svom trećem blogu spomenu i slučaj mog otkaza:

Friday, July 29, 2005

Changes in Croatian Blogosphere

Željko Peratović (Zeljko Peratovic), one of few Croatian journalists who also happens to be regular blogger, just got fired from Vjesnik because he breeched contract by publishing an interview for Feral Tribune. Peratović claims that there was political background for that decision.


Kolegi Antulovu ću na kraju ovog posta dodatno objasniti obavještajno-političku pozadinu ovog pokušaja otkaza, a sad malo nepoznatih nedavnih pojedinosti, kako su mi ga mislili uvaliti.


Hoće li Stjepan Malović i u ovom slučaju biti u sukobu interesa?


Isti dan, 23. 05. o.g. kada je Andrea Latinović zajedno sa cjelokupnom svojom uredničkom ekipom, osim sadašnjeg glavnog urednika Darka Đuretka bila prisiljena dragovoljno podnijeti ostavku, Upravni odbor Vjesnika d.d., potpisan direktor Franjo Maletić poslao je Zaposleničkom vijeću Vjesnika Prijedlog za izvanrednim otkazom meni, jer da sam navodno teško prekršio odredbu ugovora o radu po kojoj se veli da je strogo zabranjeno surađivati s drugim medijima bez pismene suglasnosti redakcije.

Direktor Franjo Maletić je uz to priložio i opomenu koju mi je 2002. poslao njegov prethodnik Rikard Pompe, a kojom mi se prijeti otkazom jer te godine u zadnja četiri mjeseca navodno nisam ispunjavao normu.

Gordana Tintor, člnanica Zaposleničkog vijeća telefonirala mi je 27. 07. tražeći da dođem do redakcije, iako sam još bio na bolovanju zbog smrti majke, i očitujem se Zaposleničkom vijeću o Prijedlogu izvanrednog otkaza koji im je proslijedio Maletić.

Goga Tintor, kojoj Nenad Ivanković u svojoj knjizi s ključem Sova posvećuje dosta prostora, odnosno opisa, nije mi htjela dati da kopiram Maletićev Prijedlog, već da samo bacim letimičan pogled na njega.

Bivši urednici Krešimir Fijačko i Miroslav Ležaja odmah su mi prišli izraziti potporu. Neke kolege su isto to učinile kriomice čudeći se zašto Maletić nije pričekao par dana od majčinog pogreba. Rok za davanje Izvanrednog otkaza je inače 15 dana od sazbnanja da sam počinio tešku povredu Ugovora o radu. Dakle imali su vremena.

Bešćutna smišljena igra.

Neka.

Dobio sam ja i teže bitke. Primjerice, u siječnju 1992. na jednoj čuki ponad Vrhovina odbio sam pucati po četniku koji je pišao iza nekog skladišta, jer nism bio vojnik i jer je bilo primirje. Uperio sam argentinku u tipa iz neke riječke brigade koji me htio kriminalizirati jer je posumnjao da sam poslan da iz Zagreba da ispitam jel on ubio kojeg civila u Gospiću. Riječanin je držao kalašnjikov uperen u mene. Gledali smo se tako na dva metra udaljenosti oči u oči i prvi je spustio cijev ka zemlji. Svjedok je Vjesnikov fotoreporter Zlatko Kale. Eh, da, argentinku su mi uvalili u ruke da mi pokažu kako je to dobra puška. Nisam ju nosio sobom, niti sam ju tražio.

I napišem ja u četvrtak očitovanje Zaposleničkom vijeću, a Goga Tintor ga odnese dr. Goranu Popoviću, inače stvrarnom šefu redakcije, dobrom prijatelju Stjepana Malovića, od kog je naručio famoznu analizu nove uređivačke politike Vjesnika i kako čujem, pošto je bila pozitivna, fino mu je honorirao. Kako ja sad da očekujem da u moju zaštitu stane Vijeće za medije HHO-a čiji je predsjednik Božidar Novak, član Nadzornog odbora Vjesnika i profesor Stjepan Malović, poslovni suradnik Uprave koja mi hoće dati otkaz.
Evo što sam napisao u Očitovanju:

Zaposleničko vijeće Vjesnika d.d. Slavonska avenija 4/2

Zagreb, 28. 07. 2005.

Predmet: Očitovanje o Odluci Uprave Vjesnika d.d. od 25. 07. o.g. da se novinaru Željku Peratoviću uruči izvanredni otkaz ugovora o radu zbog teške povrede radne dužnosti

Štovani,

Ja dolje potpisani novinar unutarnjopolitičke redakcije Vjesnika Željko Peratović, ovime želim objasniti svoje viđenje okolnosti koje Uprava navodi kao razlog da mi se dadne izvanredni otkaz ugovora o radu.

Intervju s Pavlom Gažijem, socijalističkim ministrom policije u SRH (1982./1983.) objavljen u tjedniku «Feral Tribune» broj 1035 pod naslovom Đureković je ubijen izvanprotokola smatram svojim autorskim djelom (zato i nije potpisan pseudonimom). Od 1983. do danas gospodin Gaži dao je samo dva intervjua, oba meni. Jedan za Fokus 2000-e, a drugi je mogao izići u Vjesniku da je tako htjelo uredništvo.

Intervju sam napravio o vlastitom trošku, otputovavši neradnog dana, prijateljevim automobilom u Koprivnicu gdje živi gospodin Gaži i fotografirajući ga vlastitim fotoaparatom, koristeći vlastiti film, i plativši iz svog džepa troškove izrade fotografija. Isto tako, intervju je napisan i poslan u redakciju Ferala izvan mog radnog vremena u Vjesniku.

Gornjim želim reći da ne smatram kako sam Vjesnik u bilo kom materijalnom smislu oštetio publicirajući Gažijev intervju u tjedniku Feral Tribuneu.

Priznajem da sam prekršio odredbu ugovora o radu koja kaže da je novinarima Vjesnika dopušteno surađivati s drugim medijima isključivo uz suglasnost poslodavca, odnosno uredništva.

Obzirom na važnost teme o kojoj je govorio gospodin Gaži, te činjenicu da sam prethodno s njim o ubojstvu Stjepana Đurekovića razgovarao za Vjesnik (prilog 1.) prema ranijem dogovoru s glavnom urednicom Andreom Latinović, urednikom Zoranom Vodopijom, urednicom Nadom Dmitrović i pomoćnikom direktora za redakciju dr. Goranom Popovićem, a kako taj dogovoreni razgovor za Vjesnik nije objavljen, bez da sam dobio bilo kako obrazloženje od spomenutih, a tražio sam ga od dr. Popovića i urednice Dmitorović, rukovodeći se novinarskim načelom slobode izvještavanja, a i zakonskim propisima koji zabranjuju cenzuru, prošireni razgovor iz Vjesnika napravljen o svom trošku, objavio sam u Feral Tribuneu.

Tekst za Vjesnik bio je napisan 11. 07. 2005. u 14:54, a glavna urednica pogledala gaje u 15:14 i prema riječima urednice Nade Dmitrović zabranila njegovo objavljivanje bez obrazloženja.

Bio sam spreman u skladu s višim profesionalnim standardima ili novim Vjesnikovim općim uredničkim pristupom prepraviti spomenuti teks, napisati novi, ili napraviti za Vjesnik samo intervju s Pavlom Gažijem, o čemu sam razgovarao 12.07.2005. s pomoćnikom direktora za redakciju dr. Goranom Popovićem.

On mi je obećao da će kontaktirati glavnu urednicu Andreu Latinović vezano uz ovaj problem te da ću na vrijeme biti obaviješten o svemu.

Usput, iznio sam mu i niz drugih problema koje sam imao u komunikaciji s dotadašnjom glavnom urednicom počev od rujna 2005. kada me javno optužila da na moje tekstove stižu prigovori i direktoru Franji Maletiću. O ovim pritužbama dr. Popoviću više možete saznati iz dijela mog Prijedloga Državnom odvjetništvu RH za mirnim rješenjem spora, a vezano uz posljedice kršenja ljudskih prava koja sam doživio od Protuobavještajne agencije, a što je službeno priznao i Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora (prilog 2.).

Dr. Popovića sam obavijestio da sam zbog mobbinga kojem me je izložila dotadašnja glavna urednica Andrea Latinović bio primoran biti dva mjeseca na bolovanju, odnosno psihijatrijskom liječenju, u svibnju i lipnju mjesecu ove godine.

Medicinski je dokazano, a to može posvjedočiti i moj liječnik, da je novinarski poziv specifičan, te da cenzura i mobbing, odnosno nemogućnost pisanja i objavljivanja mogu izazvati teške duševne posljedice.

Dakle, kako mi ni dotadašnja glavna urednica ni pomoćnik direktora, a ni ostali urednici nisu obrazložili kakva će biti sudbina mog teksta o ubojstvu Stjepana Đurekovića, koje upravo danas dobiva izuzetnu međunarodnu dimenziju, smatrao sam da bih na pismeno odobrenje da taj, ili prošireni tekst na istu temu objavim negdje drugdje, mogao čekati ili do smrti gospodina Gažija ili valjda do promjene čitave uredničke i uprave strukture «Vjesnika», ili nedaj Bože do gašenja lista, a što sam smatrao protivnim svim novinskim načelima pravodobnog i istinitog izvještavanja.

Vezano uz primjedbu da sam i 2002. dobio opomenu o mogućem izvanrednom otkazu o radu od tadašnjeg direktora Rikarda Pompea, molim Zaposleničko vijeće da o tome za mišljenje upita tadašnjeg glavnog urednika Krešimira Fijačka, njegova zamjenika Miroslava Ležaju, te izvršnog urednika Zlatka Herljevića koji me je 2003. u ime Vjesnikovog ogranka HND-a predložio za HND-ov u nagradu za istraživačko novinarstvo. Reporteri bez granica Austrije dodijelili su mi medunarodnu nagradu za istraživačko novinarstvo Press Freedom - Signal fuer Europa 2003, dijelom zahvaljujući i tekstovima publiciranim upravo u Vjesniku.

Srdačan pozdrav,

novinar

Željko Peratović



Posljednji odlomci Očitovanja Zaposleničkom vijeću Vjesnika


Očekivao sam da će mi se u petak javiti Gordana Tintor da mi veli što je rekao Popović, odnosno kako se očitovalo Zaposleničko vijeće, a ono zvrcne me šef Vjesnikove pravne službe Ivica Kriletić (na Općinskom sudu u Zagrebu poznat po tome da skoro da nije dobio nijedan spor u ime Vjesnika, i pozove me da dođem k njemu kako bih preuzeo Odluku o izvanrednom otkazu.

-Bis Montag, rekoh mu.

- Upravo sam kod liječnika, bolovanje i tako to...

_ E onda dobro, u ponedjeljak u 09 sati u mom uredu, onako će socijalističko-birokratski Kriletić.

Uglavnom da sam ne ulazim u pojedinosti liječničke tajne, moj doktor mi je zabranio svaki kontakt s izvorom stresa (redakcijom) i obiteljsko liječenje. Tako da će am Montag netko iz meine Familie odnijeti potvrdu o bolovanju i napomenu da bi mi susret s uručiteljem otkaza opasno narušio zdravlje, što bi tek Uprava, odnosno koja joj je poslodavac, morala obilato gotovinirati.

A bliski prijatelj direktora Maletića, preko posrednika mi je poručio da iza ovog Izvanrednog otkaza stoje jedan sadašnji ravnatelj obavještajne agencije i jedan bivši udbaš oko kojeg se njemačko pravosuđe raspituje vezano uz ubojstvo Stjepana Đurekovića.

Eto, dragi moj Dragane Antulov to ti je obavještajni dio političke pozadine otkaza kojeg mi htjedoše uvaliti.

Sve u svemu, dragi čitatelji 45 lines ne bojte se da sam ovom pričom ispucao sve adute svoje obrane. Ima ih još o kojima moji neprijatelji i ne sanjaju jer su zaslijepljeni mržnjom i strahom.


Bivši direktor Vjesnika Rikard Pompe i Zlatko Herljević, dok je bio glavni urednik (2000-e) u obilasku Doma za nezbrinutu djecu u Nazorovoj


- 22:09 - Komentari (0) Isprintaj #

29.07.2005., petak

Otišla Andrea Latinović (u Partnerstvo za društveni razvoj, HT, MVP?)


Update:


Možda se Andrea Latinović iznova približi Muniru Podumljaku Mikiju za čiju je udrugu PSD kao Vjesnikova izvjestiteljica iz Sabora 2003. izlobirala najmanje šestoro saborskih zastupnika


Šest stranaka potpisalo Povelju za borbu protiv korupcije, ali ne i SDP i HDZ

Potpisnici Povelje suglasili su se da bi vlast trebali obnašati političari neopterećeni privatnim poslovima, odnosno oni koji služe općem dobru građana, kako mediji više ne bi imali povoda pisati o navodnoj koliziji između privatnih interesa i državnih dužnosti nekih političara

ZAGREB, 11. travnja - Nevladina udruga Partnerstvo za društveni razvoj u petak je u Hrvatskom saboru s predstavnicima šest parlamentarnih stranaka potpisala Povelju o suradnji za borbu protiv korupcije, koja predviđa da se prihvati šest novih zakona kako bi se suzbila korupcija na državnoj i lokalnoj razini.

Time je i osnovano vijeće zastupnika u borbi protiv korupcije, koje čine Vesna Škare-Ožbolt (DC), Đurđa Adlešić (HSLS), Damir Kajin (IDS), Jozo Radoš (Libra), Zlatko Kramarić (LS) i Tonči Tadić (HSP).

Zastupnici su se obvezali da će do 10. lipnja izraditi šest zakona - zakon o izravnom izboru gradonačelnika i načelnika općina (za to je zadužen IDS), o sprječavanju nepotizma (pripremit će ga HSLS), o pravu na informaciju (Libra), o imovinskoj kartici (LS), o sredstvima javnog informiranja (DC) te zakon o sukobu interesa. Tadić tvrdi da je HSP već izradio taj zakon.

Potpisnici Povelje suglasili su se da bi vlast trebali obnašati političari neopterećeni privatnim poslovima, odnosno oni koji služe općem dobru građana, kako mediji više ne bi imali povoda pisati o navodnoj koliziji između privatnih interesa i državnih dužnosti nekih političara.

Istaknuto je da je bitna uloga nevladinog sektora i građana koji će anonimno moći prijaviti razne oblike korupcije, o kojima će Partnerstvo za društveni razvoj obavještavati Državno odvjetništvo i medije.

»Pitanje borbe protiv korupcije ne smije biti vezano uz stranačke razlike«, istaknula je potpredsjednica DC-a Vesna Škare-Ožbolt. Potpredsjednik HSP-a Tonči Tadić pozvao je udruge i građane da »pritisnu Vladu kako bi poštovala rok da do početka lipnja izradi konačni tekst zakona o sprječavanju sukoba interesa«. Jozo Radoš najavio je da će Libra predložiti osnivanje parlamentarnog povjerenstva za borbu protiv korupcije. Potpredsjednik LS-a Zlatko Kramarić istaknuo je: »Možda smo mi Don Quijotei koji se borimo protiv vjetrenjača, ali nećemo odustati«.

Na upit zašto Povelju nisu potpisale i ostale stranke, posebice one najveće, SDP i HDZ, voditelj projekta Partnerstvo za društveni razvoj i autor antikorupcijskog programa Munir Podumljak odgovorio je da se ta udruga obratila svim strankama, ali da »ne želi nikoga vući za rukav«.

Andrea Latinović


Vijest o odluci Uprave Vjesnika d.d. o razrješenju s dužnosti glavne urednice Andreje Latinović na osobni zahtjev, zatekla me na majčinom pogrebu.

To mi je razjasnilo zašto su telegram sućuti iz Vjesnika potpisale drage kolege, a ne kolegij redakcije.

Naime, s bivšom glavnom urednicom skoro da godinu dana nisam imao normalnu komunikaciju. Nedavno sam ju htio upitati zašto je zabranila objavljivanje dogovorenog teksta o ubojstvu Stjepana Đurekovića, ali su mi rekli da je nedostupna jer je prvo uzela dan bolovoanja, a onda otputovala na Splitsko ljeto. Ipak, porazgovarao sam s nekima iz Uprave o problemima koje imam na poslu vezano uz spomenutu nekomunikaciju.

Iako, sam s Andreom bio blizak još iz 1991. kada smo kao Vjesnikovi honorarci obilazili: ja ratišta, ona prognanike, te iz 1995. kada sam joj kao urednik unutarnje politike u Panorami objavio intervju s Antom Đapićem, pa iz razdoblja 2001.- 2004., kada je napustila mjesto glasnogovornice Davorka Vidovića i vratila se u Vjesnik, a postavši glavnom urednicom obećala, jer sam bio jako loše tretiran od uredništva na čelu kojeg je bio Krešimir Fijačko, da će mi poboljšati status, nakon jednog mog teksta o Tomislavu Karamarku, ti naši odnosi dobili su potpuno suprotan predznak.

Između ostalog rekla mi je da se na mene žalio i Mate Bašić, što je Bašić sam potvrdio u Imotskim novinama (a i na 45 lines), a što sam prenio na Peratovic Netu

As long as Peratovic is mentioning a phone call to editorial office of Zagreb Vjesnik from Australia, then it should be only said it is the metter that he, according to who knows which time, have published one of his series of peripatetic texts, in which he was dealing with theory of emigrant-teroristic-Ustash-an so on conspiracy, and with that he harmed some very alive people, using his connections consisted more or less of mentally insane people, about what Croatian police, health care and administration of justice have documents. When I called (Marko Barisic and Andrea Latinovic), because very alive people got endangered by his writing, I didn' t ask for his dismissal (anyway, I wouldn' t let him approach the newspapers, only as a reader), but I asked friendly my friends could the texts of that Peratovic be put under surveilance.


Bilo je problema i oko Roberta Valdeca i napada na mene koji su proisticali iz optužbi POA-e da sam britanski špijun:

PUBLIC PROSECUTOR'S OFFICE (MLADEN BAJIC) OF REPUBLIC OF CROATIA
ZAGREB

date:10. 05. 2005

SUBJECT: Peratovic Zeljko from Zagreb, III Pile 25,
Represented by Luka Susak, lawyer from Zagreb, Iblerov trg 6/1

On account of compensation of damage

PREPOSITION FOR PEACEFUL SOLUTION OF DISPUTE
-authorisation
...
VIII

In autumn 2004., after the text about possible helpers of deserted Gotovina, and in which was emphasized that one of them was Ante Zoni Maksan, who often advertising in medias his security firm, Peratovic got a phone call in editorial office of «Vjesnik» from Robert Valdec, journalist who cooperated closely with Maksan.

The conversation was very short and Peratovic only understood that Valdec called him, with message that he was in some cafe2 with some friend and the line disconnected.
The next day in Zagreb on crossroads of Savska cesta and Slavonska avenija he accidentaly met with Munib Suljic, who said through opened window of the car to Peratovic:»Where are you, pig!?»

Munib Suljic was sentenced to prison for five months because of physical threats to Peratovic.

As Munib Suljic,except for attack on Peratovic in 1999., in public was mentioned as a participator in murder of family Zec, and as he was one of accused on current trial on County court in Zagreb for events in Pakracka poljana in 1991., Peratovic was very scared. (attachement 2).

After several days, Peratovic was informed by a colleague in «Vjesnik», Marin Deskovic, that Robert Valdec wanted to engage Munib Suljic to «sort things out» with Peratovic, but at the end Suljic gave up that plan.

That information was confirmed to Peratovic by Anri Paravic, editor in section Black chronicle in «Jutarnji list», who said that he was sitting at the table with Valdec and Suljic when Valdec was persuading Suljic to beat up Peratovic. Paravic said to Peratovic that he was protecting him and that he was talking out Valdec and Suljic from that plan, in which he succeeded in 4:00 in the morning, when they split up...

IX

Peratovic with this event informed the main editor of «Vjesnik», Andrea Latinovic, who thought those were privat things between Peratovic and Valdec, what was't the truth, what so ever, because Peratovic was the journalist in «Vjesnik». The main editor, didn't not only protect Peratovic as a journalist in «Vjesnik», but she immediatelly engaged Valdec in cooperation with editorship of «Vjesnik», confiding him, among other things, writing on theme which till then was Peratovic's job: safety services.


Unatoč svemu želim Andreji Latinović sreću u životu i da se snađe u diplomaciji, profesiji u kojom se prema kuloarskim pričama iz saborskih hodnika, namjerava baviti najesen.

Novom glavnom uredniku Vjesnika, Darku Đuretku, želim da uspješno vodi Vjesnik, novine koje su me daleke 1991., zarazile novinarstvom.

Bivša glavna urednica Vjesnika


A Glasu Istre nije htjela odgovoriti zašto je morala podnijeti ostavku:

- Svoj sam posao korektno, pošteno i časno radila, što pokazuju i rezultati koje smo postigli u prodaji, glasio je odgovor bivše glavne urednice nakon što smo je upitali za razloge njenog odlaska. »Želim zahvaliti Upravi koja mi je dala povjerenje i svim suradnicima jer smo uspjeli napraviti najrelevantniji politički dnevni list u zemlji«, poručila je Latinović. Međutim, konkretan odgovor na pitanje zašto je podnijela zahtjev za razrješenje nismo dobili.



Mate Bašić je tražio od Andreje Latinović da se Peratovićevo pisanje stavi pod nadzor

- 22:16 - Komentari (13) Isprintaj #

Izvanredni otkaz u Vjesniku (Why I will be fired from Vjesnik)


Update: Novi list
ISTAKNUTO PERO TJERAJU IZ »VJESNIKA«

Pripremljen otkaz Željku Peratoviću

ZAGREB – Novinar Željko Peratović najvjerojatnije će dobiti izvanredni otkaz u »Vjesniku«, o čemu ga je obavjestilo Zaposleničko vijeće toga lista. Peratoviću se na teret stavlja da je prošlog tjedna objavio intervju s Pavlom Gažijem u tjedniku »Feral Tribune«, a prema internim pravilnicima novinar »Vjesnika« može objavljivati u nekom ...




Direktor Vjesnika Franjo Maletić, član je i Upravnog odbora Hrvatske matice iseljenika (drugi s desna)


Danas popodne nazvali su me iz Zaposleničkog vijeća Vjesnika i obavijestili me da mi je Uprava (Franjo Maletić, direktor i Goran Popović, pomoćnik direktora) pripremila izvanredni otkaz ugovora o radu jer sam bez pismenog dopuštenja redakcije objavio pod svojim imenom intervju s Pavlom Gažijem u prošlom Feralu.

Ovo mi je još prošlog petka kad sam išao prijavljivati prijetnje smrću policiji, najavila pomoćnica glavne urednice Marijana Matković.

Naravno, za razliku od Novog lista, Vjesnik nije objavio ni retka o prijetnjama smrću koje sam prijavio u petak.

Iako sam na bolovanju zbog smrti majki otići ću sutra u Vjesnik objasniti Zaposleničkom vijeću okolnosti pod kojim sam objavio Gažijev intervju u Feralu, a ne Vjesniku. O pojedinostima neću za sada pisati na ovome blogu iz razumljivih razloga.

No, sve mi se čini da se čekao pravi povod da me se ostavi bez egzistencije jer se bliži kraju rok (10. kolovoza) na koji Mladen Bajić u ime Ive Sanadera mora odgovoriti na moj Prijedlog za mirnim rješenjem spoora, vezano uz kršenje ljudskih prava koja mi je prouzročila POA.

Kao što sam naveo u prethodnom postu, to maltretiranje POA-e odrazilo se i na ponašanje moje radakcije prema meni i nakon što je Jarnjakov odbor ustanovio da postoji osnovana sumnja kako su mi prekršena Ustavom zajamčena ljudska prava iz članka 83.

Možda netko misli da će me izvanrednim otkazom u Vjesniku skršiti (nakon što mi se prijeti smrću i policija me još ne obavještava što je u tom smislu poduzela i nakon što mi je u depresivnoj komi umrla majka), ali ja neću odustati od tužbe države, ne isplati mi Vlada 1.200.000 kuna na ime gore navedenih prekršenih ljudskih i novinarskih prava.

Pomoćnica glavne urednice Vjesnika Marijana Matković rekla mi je prošlog petka da su Uprava i redakcija bile upoznata sa sadržajem mog Prijedloga za mirnim rješenjem spora vezano za maltretiranje POA-e. Kao dostavio im to netko (nije htjela reći iz Vlade ili iz Državnog odvjetništva) da se očituju.


Marijana Matković u vrijeme dok je u Vjesniku kao novinarka pratila sektor socijalne skrbi


E pa lijepo. Kako čujem Uprava i uredništvo su bili jako ljuti kad su to vidjeli, što dakle nema veze s intervjuom Pavla Gažija u Feralu.

U Prijedlogu sam za svjedoke naveo i Franju Maletića i dr. Gorana Popovića, a ne prihvati li Vlada nagodbu na suđenje će kao svjedoci biti pozvani i premijer Ivo Sanader, Predsjednik Stjepan Mesić, ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt i bivši ministar policije Marijan Mlinarić (svi u svojstvu dužnosnika koji su bili nazočni Turekovoj prezentaciji na kojoj sam označen pomagaćem stranih špijuna i domaćeg obavještajnog podzemlja)

Evo još nekih izvadaka iz
Prijedloga nagodbe koju sam poslao Glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću, a u kom sam za svjedoke naveo direktora Vjesnika Franju Maletića i njegova pomoćnika dr. Gorana Popovića:

V

When Zeljko Peratovic came back from his holiday at the beginning of September 2004., main editor of «Vjesnik», Andrea Latinovic, told him publicly in editorial office that his writing was getting rebuking, and that similar complaints was getting director of «Vjesnik», Franjo Maletic. She said that Tomislav Karamarko called her, at that time joint owner of security firm Soboli Ltd., and he announced law sue against «Vjesnik», because Peratovic wrote in one text in that newspaper about possibility that Karamarko became chief of all secret services. He also wrote that Karamarko was on holidays in his summerhouse on Mljet that summer. The main editor of «Vjesnik» said to Peratovic that Karamarko didn't have summerhouse on Mljet and that was untruth, the same thing was if she wrote that Peratovic was murder.

She also added that agains Peratovic protested Mate Basic from Australia. She warned that she decided to go for a lunch with Tomislav Karamarko, to try to prevent Karamarko from filing charges against «Vjesnik».

After few days, Andrea Latinovic informed Peratovic publicly in editorial office that she went for a lunch with Tomislav Karamarko and they talked for five hours about Peratovic and that Karamarko said a lot of things about Peratovi.

Tomislav Karamarko is professional policeman and intelligence agent (he was chief of Zagreb's police, superintendent of UNS (Office for National Security), and now he is chief of POA). Peratovic met him only once in 1998. in restaurant owned by Zvonimir Trusic, on Remetinec. Because of those facts, Peratovic categoricaly claims that Tomislav Karamarko was talking to Andrea Latinovic about his professional cognitions about the journalist, what he shouldn't do, regardless of accuracy of the informations, because that was prohibited to him by Law of protection of informations and Law of security services. That had disagreeably consequences for Peratovic.

VI


Editorial office of «Vjesnik» more rarely published texts of Zeljko Peratovic, even under censorship were those texts which was ordered by editorship. The explanation why his texts were not published he didn't get, except once editor of internal politics, Marijana Matkovic for text about Damir Jukica, one of onetime highly positioned functionaries of POA, who in interview for weekly magazine «Nacional» (attachement 3.1) confirmed presenting of Presentation of chief of POA, Franjo Turek, to the top of the state about hostile activity of journalists, said that text wasn't published because it was based on compilation of somebody else's texts and it was full of incorrectnesses.

That explanation she filled up with remarks that in his texts could never be seen the source.

That was repeted to Peratovic on meeting in January 2005. with main editor Andrea Latinovic, her deputy, Marijana Matkovic and assistant of main editor, Zoran Vodopija.


Zoran Vodopija


VII

Considering that identical evaluation about writing of this journalist is in Information of former chief of POA since 16.10.2004. (attachement 3), Peratovic claims that editorship of «Vjesnik» was illegaly informed with opinion of POA about his way of working. That statement is supported by evaluation that till the end of 2004. Peratovic extremely professionaly cooperated with Zoran Vodopija, Marijana Mikasinovic and Marijana Matkovic, and that they have never put against him the way of his writing and his themes, on the contrary, they gave him their support...

XXII

Peratovic Zeljko, because of pressures and heckling comments on political meetings, on street, in trams, that he is betrayer of Gotovina and British spy, experienced psychical shocks, discomfort, harassing, threats, humiliation. On his work he is exposed to censorship, isolation from editorial office and management of «Vjesnik», that is mobbing. Because all that he got sick and had to go on sick leave and ask for medical help. (attachament 16)...

XXIII

The consequences for Peratovic Zeljko are disastrous on economic, professional and moral base, but also medical.

That kind of acting of POA, by the proposer, is stressful condition and inhibits it in original analysis and critical approaches of considered problems which are hapening in society.

He has the feeling of constant threat and editorial aversion from confiding journalist investigation work , what is for individual journalist, for profession, and also for public, fatal. That has a great influence on his professional behaviour. In question are the freedom and professional work of journalist. No matter the Committee for internal politics and national safety brought mentioned conclusion, journalist rights of Zeljko Peratovic are still violated, because in newspapers he is working for, «Vjesnik», and which are formaly owned by the Government of Croatia, is not allowed writing about themes he wrote before: intelligence services, organized crime and war crimes. Almost any writing is prohibited...


Iz Predstavke optuzenih novinara


Nekadašnja Startova povremena dopisnica iz Meksika i Argentine Gordana Tintor, danas je aktiva u Radničkom vijeću Vjesnika


- 08:41 - Komentari (6) Isprintaj #

Je li ovo mladi popa?



Bogme, Alojzije Asić (r. 1947. u Bapskoj) župnik u Gradištu, više nije mladi popa


Ali mojoj majci, kao i svakom došla je smrtna vura, pa je župnik Alojzije, nažalost, obavljao vjerski dio pogreba.

Da nisam tamo negdje sredinom sedamdesetih ministrirao kod pokojnog vlč. Josipa Ivanuša možda me i ne bi toliko, pored tuge za majkom, pogodila bahatost i odsustvo svakog smisla za duhovnost pri pogrebnom ritualu kod župnika Alojzija.

I može meni Mate Bašić bajati TI TO kol'ko mu volja, al ja sam se u socijalizmu osjećao neusporedivo više katolikom, nego danas pored brojnih Alojzija kakvih se može naći u većini župa po Hrvatskoj.

Prvi put mi je taj navodni božji sluga pokvario Polnoćku kada sam se sa svojom budućom suprugom Nadom našao pod korom pred početak mise nebi li samnom podijelila onaj posebni uzvišeni osjećaj kad doslovno možete čuti šum i jeku srdaca u prepunoj crkvi.

Alojzije se već odjeven u prikladno misno ruho zaletio od oltara do pod kor i nekom djevojčurku zavrnuo zaušnjak, i pjeneći se ljubičast u licu istjerao ju na mećavu pred crkvena vrata jer se drznula ne poslušati ga i doći u prvi red klupa, nebi li netremice mogao gledati u njene bademaste oči, kestenjaste uvojke i rumene obraze, tj da kojim slučajem ne žvače žvaku dok on misi.

Potom mi je otac pričao da se Alojzije, jedno pol sata prije rane nedjeljne mise zaletio do njega i njegovog školskog i rekao im da je u crkvi zabranjeno šaptati.

Ni majci se nije sviđao njegov tiranski stil duhovne obnove župljana Gradišta pa je pred par godina prestala ići na mise, dok je još hodala, i kad bi bila sam molila se klečeći pred improviziranim oltarčićem u dnevnoj sobi.

Kad bi ju takvu, već i bolesnu, zatekao gdje kleči pred stolićem na kojem je bila uokvirena sličica Svetog Antuna Padovanskog, križić, s krunicom od rogačeva sjemena omotanom oko prstiju dugih smežuranih, koljena bi mi sama od sebe klecnula, a oči zacaklile kad god i bilo gdje bih se sjetio te slike.

Ali Alojzije me baš razbjesnio na njenu pogrebu.

Ne njemu ne trebaju ministranti. Zašto bi s njima dijelio novac?!

Sav crkveni pribor kojim se koristi na pogrebnom obredu može se vidjeti na slici. Dakle, samo molitvenik. Frotirski ručnik koji nosi pod miškom neposredno pred ukop dobije od obitelji, pa kad obavi svoje i njime obriše ruke, proda ga vlasnicima za 100 kuna.

Nema ni posebne posude sa svetom vodom u koju bi ministrant umakao onaj gljivasti šuplji valjak, a svećenik škropio lijes.

Ne, za Alojzija je dovoljno da netko od rodbine bude blizu s običnom čašom u kojoj je sveta voda te da mu doda namočen stručak ružmarina kojim će on dva, tri put neodređeno mahnuti ponad groba od kojeg udaljen više od dva metra.

A da ne spominjem da se nije udostojio onim križem omotanim rišelje šlinganim ručnikom, koji na čelu pogrebne povorke nosi kum dotaknuti vrh u dnu groba spuštena lijesa. Njme je dotaknuo samo par grumenova zemlje izvan groba. I kad bih uistinu vjerovao da svećenik doticajem vrha tog križa s lijesom položenog u zemlju može uspostaviti vezu između Neba i duše moje majke, a on to nije učinio, zamolio bih Boga nek Alojziju grlo zagolica vlastitom dušom.

Bio sam miran i siguran da joj je duša kroz krupne i spokojne oči, prije nego se sklopiše, ugledala Nebo i bez Alojzijeve pomoći.

Alojzije Asić se čak nije udostojio primiti iz ruku grobara kojeg smo kao srednjoškolci zvali Tiberije, lopatu s par grumenova zemlje i pustiti ih da padnu na poklopac lijesa. Učinio je to Tiberije, a Alojzije je samo promrljao: Spomeni se čovječe da si prah...

O sutradanjoj, ranojutarnjoj misi zadušnici za pokojnu Evu (greškom u krsnom listu upisanu kao Ema) u izvedbi Alojzija Asića neću pisati jer mi već drhte prsti, a pelin i papar jezikom vlaže usne.

Đakovačko-srijemski biskup Marin Srakić može biti ponosan na svog podređenog Alojzija Asića i dao bih se kladiti da će mu ispuniti želju da ga ostavi do mirovine župnikom u Gradištu.

P.S. Bilo bi, prema tom uzornom gospodarstveniku Katoličke Crkve u Hrvata, nepravedno ne spomenuti da je od oca, nakon zadušnice naplatio 700 kuna, uračunavši u tu cijenu i slijedećih pola godine koliko bi se lukna za majku moralo platiti da je živa. Valjda će je se za te novce barem ponekad sjetiti, ako ni zbog čeg drugog, a ono kad do njega dopre glas o ovom postu.

- 00:04 - Komentari (5) Isprintaj #

23.07.2005., subota

Haftbefehl gegen mutmaßlichen Agenten des ehemaligen Jugoslawien wegen Verdachts der Beihilfe zum Mord an einem Exilkroaten 1983


Evo i prve službene vijesti o istrazi ubojstva Stjepana Đurekovića u Njemačkoj:

Haftbefehl gegen mutmaßlichen Agenten des ehemaligen Jugoslawien wegen Verdachts der Beihilfe zum Mord an einem Exilkroaten 1983 18/2005

Der Generalbundesanwalt beim Bundesgerichtshof führt seit Mitte 2004 umfangreiche Ermittlun¬gen im Zusammenhang mit der Ermordung von Exilkroaten in der Bundesrepublik Deutschland in den Jahren 1983 und 1989. Beamte des Bayerischen Landeskriminalamts haben am 7. Juli 2005

den kroatischen Staatsangehörigen Krunoslav P.(Prates) (55 Jahre alt) aus München

festgenommen. Der Ermittlungsrichter des Bundesgerichtshofes hatte gegen ihn am 6. Juli 2005 Haftbefehl wegen des Verdachts der Beihilfe zum Mord erlassen. Der Beschuldigte wurde am 7. Juli 2005 dem Ermittlungsrichter des Bundesgerichtshofes vorgeführt, der ihm den Haftbefehl eröffnet und am 8. Juli 2005 Haftfortdauer angeordnet hat.

Der Beschuldigte Krunoslav P., der seit 1971 in Deutschland lebt, war von 1975 bis mindestens 2000 für einen Geheimdienst des ehemaligen Jugoslawien nachrichtendienstlich tätig. Er ist dringend verdächtig, im nachrichtendienstlichen Auftrag einem bislang unbekannten Täter Beihilfe zum Mord an dem in Deutschland lebenden exilkroatischen Schriftsteller Stjepan Durekovic geleistet zu haben. Djurekovic war in führender Position in der kroatischen Emigrantenszene tätig. Er hatte innerhalb westeuropäischer jugoslawischer Emigrantenkreise zum gewaltsamen Widerstand gegen den jugoslawischen Staat aufgerufen. Djurekovic wurde am 28. Juli 1983 in einer als Druckerei genutzten Garage in Wolfratshausen durch mehrere Schüsse und Schläge auf den Kopf getötet. Der Beschuldigte soll wenige Tage vor der Tat in Kenntnis des Tötungsplanes seinen nachrichtendienstlichen Auftraggebern in Luxemburg einen Nachschlüssel für das Anwesen in Wolfratshausen übergeben haben, um so dem Täter den Zutritt zu der Druckerei, in der Djurekovic sich regelmäßig aufhielt, zu ermöglichen.

Die Ermittlungen richten sich darüber hinaus gegen einen weiteren Beschuldigten aus Nürnberg. Er steht im Verdacht, im Auftrag eines Geheimdienstes des ehemaligen Jugoslawien als Agent mit dem Decknamen "Karlo" den in Deutschland lebenden Exilkroaten Anto Djapic getötet zu haben. Anto Djapic war am 29. Juni 1989 in seiner Wohnung in Nürnberg erstochen aufgefunden worden. Dieser Beschuldigte war am 7. Juli 2005 in Nürnberg vorläufig festgenommen worden. Er wurde nach Vernehmung heute, am 8. Juli 2005, wieder entlassen. Die Bundesanwaltschaft hat davon abgesehen, einen Haftbefehl zu beantragen. Die bisherigen Erkenntnisse begründen einen Anfangsverdacht, nicht aber den für einen Haftbefehl erforderlichen dringenden Tatverdacht.

Nach dem derzeitigen Stand der Ermittlungen liegen keine Anhaltspunkte dafür vor, dass die Beschuldigten gemeinschaftlich gehandelt haben.

Der Generalbundesanwalt beim Bundesgerichtshof hatte die Ermittlungen der Staats
anwaltschaf¬ten München II und Nürnberg im Juli 2004 in seine Verfolgungszuständigkeit (§ 120 Abs. 2 Nr. 3 GVG) übernommen, nachdem sich zureichende tatsächliche Anhaltspunkte dafür ergeben hatten, dass die Tötungen von Stjepan Djurekovic und Anto Djapic im Auftrag eines Geheimdienstes des ehemaligen Jugoslawien durchgeführt worden sind.

Mit den Ermittlungen ist das Bayerische Landeskriminalamt beauftragt.


Hoće li biti, osim Josipa Pekovića kojeg Branko Traživuk optužuje da je preuzeo ključeve Pratesove garaže u sklopu ove istrage biti ispitani i Pavle Gaži tadašnji ministar hrvatske policije i Dr. Friedrich Zimmermann koji su u vrijeme Đurekovićeva ubojstva jedrili sa Stanetom Dolancom, jugoslavenskim šefom policije, u blizini Korčule?

Pavle Gazi, Stane Dolanc and dr. Friedrich Zimmermann, german minister of police meet at Island Korcula in that time when killed Stjepan Djurekovic, says me Pavle Gazi for Feral Tribune:

1. Interview: ĐUREKOVIĆ JE UBIJEN "IZVAN PROTOKOLA"

"Vjerujem da je ubojstvo Stjepana Đurekovića dogovoreno i odrađeno na neformalnoj razini moći. Nakon toga su prekinuti i pravosudni postupci vezani uz našu istragu s malverzacijama naftom u INA-i u kojima su glavne uloge imali Vanja Špiljak i Vojko Santrić, a ja sam lagano stavljen na led. Baš kad je njemački ministar unutarnjih poslova dr. Zimmermann stigao kod nas na krstarenje, a s nama je bio i Dolanc, dogodilo se ubojstvo Stjepana Đurekovića. Naravno da se njemački ministar istog trena vratio u svoju zemlju i da mu nije palo na pamet da dođe u lov na koji smo ga pozvali...

21. srpnja, 2005. Željko PERATOVIĆ

- 17:05 - Komentari (0) Isprintaj #

Threats to kill from Solothurn, Switzerland?!



S Borisom Pavelićem u Osijeku, u vrijeme kad su se odatle mirnom reintegracijom bavili Vesna Škare Ožbolt, Ivica Vrkić, Joško Morić i Mirko Tankosić


O Prijetnjama koje sam jučer prijavio piše i Novi list:

Novinar Peratović prijavio prijetnje smrću

Novinar Vjesnika Željko Peratović prijavio je jučer prijetnje smrću Osmoj policijskoj postaji Trnje u Zagrebu. Objavljene su na web adresi www.libertyforum.org, a novinar ih je prijavio i zamjeniku glavnoga državnog odvjetnika Draganu Novoselu, Odboru za ljudska prava Sabora, uredu Vlade za ljudska prava kao i Ministarstvu pravosuđa. Peratoviću, koji je, uz ostalo, istraživao ubojstvo Milana Levara, a proteklih dana je pisao o »slučaju Osijek«, stigla je e-mail poruka s navedenom internet stranicom.

Boris PAVELIĆ


a i međunarodni mediji:

Željku Peratoviću prete smrću zbog "slučaja Osijek"

Zagreb (Glas javnosti) Novinar zagrebačkog Vjesnika Željko Peratović prijavio je zagrebačkoj policiji pretnje smrću, upućene putem veb adrese "liberyforum". Peratović je proteklih dana pisao o likvidacijama srpskih civila 1991. u Osijeku posle čega je dobio mejl s pretnjom smrću. Peratović je istraživao i slučaj ubistva haškog svedoka Milana Levara iz Gospića. Inače, posle ponovnog otvaranja "slučaja Osijek", tamošnjoj policiji javlja se sve više Srba čiji su najbliži nestali u Osijeku.

Glavni državni tužilac Hrvatske Mladen Bajić još nije zatražio istragu protiv ratnog komandanta Osijeka Branimira Glavaša zbog zločina nad srpskim civilima, iako ima detaljan iskaz zaštićenog svedoka o tim zločinima. Hrvatski mediji pišu da Bajić čeka politički mig, a jedan ugledni hrvatski pravnik ovim povodom je izjavio da bi "dokazi koje ima Bajić Haškom sudu bili dovoljni da odgovornima za likvidacije osječkih Srba dosudi barem 20 godina zatvora"


U međuvremenu sam dobio informacije da Ante_Gotovina, koji mi je najviše prijetio živi u Solothurnu, Švicarska (tamo stoluje i fra Šimun Šito Ćorić), da je porijeklom iz Livna i da je živio u Kanadi. Sve to sam proslijedio Ognjenu Haramini u MUP, Draganu Novoselu u DORH, te švicarskoj policiji i pravosuđu.

Vidjet ćemo čije će policija i pravosuđe biti brže i poštenije.

- 12:52 - Komentari (0) Isprintaj #

Bliže se obljetnice Oluje i ubojstva Milana Levara

pa mi cyber bojovnici iz dijaspore otvoreno prijete smrću:

Ante_Gotovina
(freedom fighter)
07/19/05 11:45 PM
Everybody say hello to the paid Soros agent! [ Post 293800832 ]

His screenname is Lawrence, but his real name is Zeljko Peratovic.

--------------------------------------------------------------------------------
Nothing but disinfo agents at this so-called "Liberty Forum".
Reply | Private Reply | Flag | First | Last | Context Post Extras:

Ante_Gotovina
(freedom fighter)
07/19/05 11:45 PM

Re: Everybody say hello to the paid Soros agent! [ To: Ante_Gotovina | Post 293800834, reply to 293800832 ] (Score: 0, Flamebait)

Flag to: lawrence

I hope you accidentally walk into a bullet.



i opet

Ante_Gotovina
(freedom fighter)
07/20/05 11:17 AM
Re: Ante Gotovina [ To: Gromovnik | Post 293802131, reply to 293802127 ] (Score: 2)

Bok Gromo!

Treba ovoga sredit.

--------------------------------------------------------------------------------
Nothing but disinfo agents at this so-called "Liberty Forum".
Reply | Private Reply | Flag | First | Last | Context Post Extras:

Gromovnik
(greenhorn)
07/20/05 11:16 AM

lawrence :
I'm in Nustar (near Vukovar), november '91

Nustarac, where are you been at this time?


--------------------------------------------------------------------------------

What is that you were doing there?
Taking photos of Croatian forces positions, spying for JNA and Serb Chetniks?

Fucking traitor.


--------------------------------------------------------------------------------
Hrvatsku mi moju objesiše kao lopova
Reply | Private Reply | Flag | First | Last | Context Post Extras:

Gromovnik
(tenderfoot)
07/20/05 11:23 AM
Re: Ante Gotovina [ To: Ante_Gotovina | Post 293802154, reply to 293802131 ] (Score: 1)

Bok,
kao i sve izdajice.


Ante_Gotovina
(freedom fighter)
07/20/05 11:35 AM
Re: Ante Gotovina [ To: lawrence | Post 293802218, reply to 293802213 ] (Score: 2)

Peratovic, I am gonna call Munib Suljic.


Pandur
(watcher)
07/20/05 12:07 PM
Re: Ante Gotovina [ To: Ante_Gotovina | Post 293802342, reply to 293802311 ] (Score: 1)

"while this MI6 agent and Soros lackey gets to live freely."

He shall join his idols (the dead traitors) - sooner or latter.

Ante_Gotovina
(freedom fighter)
07/20/05 12:07 PM

Re: Ante Gotovina [ To: Pandur | Post 293802346, reply to 293802342 ] (Score: 2)

Popit ce caj sa Levarom.


Ludilu nema kraja

Pandur
(tyro)
07/20/05 08:54 AM
Re: Ante Gotovina [ To: lawrence | Post 293801654, reply to 293800962 ] (Score: 1)

lawrence! You shall drink coffee with Levar!

Ante_Gotovina
(freedom fighter)
07/20/05 08:54 AM
Re: Ante Gotovina [ To: Pandur | Post 293801656, reply to 293801654 ] (Score: 2)

Tocno, Pandur


i u beskraj

Ante_Gotovina
(freedom fighter)
07/20/05 12:38 AM
Re: Ante Gotovina [ To: lawrence | Post 293800927, reply to 293800911 ] (Score: 2)

I think I should bring Munib Suljic here so he can straighten you out like last time.


Ante_Gotovina
(freedom fighter)
07/20/05 12:49 AM
Re: Ante Gotovina [ To: lawrence | Post 293800942, reply to 293800941 ] (Score: 2)

Slandering Susak, eh?

You piece of shit.

You traitorous piece of shit.

Da Bog da da te neko sredi.....



Na potezu je Ognjen Haramina koji je naš najveći stručnjak za cyber kriminal, a prošao je i obuku FBI-a


Krim djelatnica VIII PP Trnje više nego korektno zaprimila je prijavu prijetnjama smrću. Kako će postupiti Haramina i Državni odvjetnici Mladen Bajić i Dragan Novosel vidjet ćemo. Da sam se ja bavio internet pedofilijom vjerojatno bi bile nepotrebne birokratske formalnosti i već bi me razvalili u Nacionalu.

- 01:24 - Komentari (0) Isprintaj #

22.07.2005., petak

Vjenceslav Bill najavljuje da će otkriti imena svih Glavaševih ljudi koji su točili solnu kiselinu po srpskim civilima



Faksimil objavljen u novom Feralu


Potaknut posljednjim istupom Branimira Glavaša na Slavonskoj televiziji u kom je razjareni osječki gospodar noći govorio o mentalnom zdravlju Vjenceslava Billa, osječki dragovoljac i dosadašnji svjedok okolnosti ubojstava hrvatskih branitelja Mate Šabića Šabana, Tihomira Međugorca Kjota..., poručuje preko 45 lines da će sada javno spomenuta sva imena onih Glavaševih "branitelja" koji su "srpskim civilima točili solnu kiselinu po tijelu"

Nekoliko mojih tekstova objavljenih u Vjesniku o Vjenceslavu Billu, Branimiru Glavašu, Mati Šabiću Šabanu, Zdravku Pejiću...:

Vjenceslav Bill zastrašivan zbog Mate Šabića ili Milana Levara?

Kako su kriminalci dobivali ovlaštenja za ratni kriminal

»Mato Šabić bio je Glavaševa noćna mora«

i Nacionalu:
06.01.1996. (Nacional) "Nicht nur unser Sohn hat auf Josip Reihl Kir geschossen. An der Einfahrt nach Tenja waren noch mindestens dreißig weitere Personen bei ihm." Nachforschungen zum Prozess gegen Antun Gudelj, den Mörder der Osijeker Polizeichefs Josip Reihl Kir 1991. (Die Tat, begangen von kroatischen Extremisten am gemäßigten Polizisten Reihl Kir, wird oft als "Startschuss" zum offenen Krieg in Kroatien bezeichnet. Peratović enthüllt, dass es sich nicht um die Tat eines einzelnen handelte, Norbert Mappes-Niediek.)


25.10.1996. (Nacional),
"Der Exil-Bürgermeister von Erdut, Nikola Jaman, der versucht hat, den serbisch-kroatischen Politiker Mirko Tankosic zu ermorden, hat den vorigen Abend in der Gesellschaft von Branimir Glavas im Osijeker Café 'VIP' verbracht." (Hinter dem Mordversuch stand wahrscheinlich der Provinzgouverneur von Osijek und extreme HDZ - Politiker Branimir Glavas. Der Text enthält ein Verzeichnis aller Verbrechen und Kriegsverbrechen, die damals mit Glavas in Verbindung gebracht wurden, Norbert Mappes-Niediek)

- 23:36 - Komentari (0) Isprintaj #

Ranko Ostojić prozvao Branka Turića za opstrukcije istraga o političkim zločinima


Bivši ravnatelj policije Ranko Ostojić prozvao je u novom Globusu Branka Turića, načelnika Odjela za terorizam i ratne zločine u MUP-u (isti je, navodno i na čelu Interpola Zagreb) za opstrukcije istraga o ubojstvu Milana Levara, otkrivanje pomagača Ivice Rajića, lova na Gotovinu...

Malo je čudno da se Ranko Ostojić tek sada sjetio prozvati svog nekadašnjeg podređenog za spomenute opstrukcije. Zašto ga recimo nije smjenio ako je za isto znao dok mu je bio šef?

Kada sam svojedobno u Latinici (prilog Milana Majerovića Stilinovića) prozivao policiju za opstrukciju istrage oko Levarovog ubojstva, aludirajući da nije ispitan krunski svjedok Mile Mrla, koji mi je dan prije atentata rekao da će Levar biti ubijen, a nekoliko dana kasnije, ispričao da se nekoliko sati nakon Levarove smrti susreo s Tihomirom Oreškovićem u restoranu Svetice, tadašnja glasnogovornica Ranka Ostojića i Šime Lučina Zinka Bardić izjavila je da policija uredno radi svoj posao i da se ne može ponašati kao novinari. (neodgovorno, jelte, baratati insinuacijama - opaska moja)

Ponižavajuća izjava za bivšu novinarku čijim je plačnim izviješćem o dodjeli koncesije za Radio 101 Ninoslavu Paviću, otpočeo najveći antituđmanovski prosvjed na Trgu bana Jelačića.

A taj Branko Turić sin bratića Marka Turića, saborskog zastupnika HDZ-a i šogora Leona Sulića, proslavio se još 1999. skrivanjem Mirka Eterovića, osumnjičenog od Efraima Zuroffa da je ustaški ratni zločinac. Eterović je zbog te optužbe morao pobjeći iz Argentine i skriti se u Hrvatskoj gdje mu je po vlastitom priznanju zaštitu pružao Branko Turić, a MUP je izdao slijedeće priopćenje:

MUP je pokrenuo neke obrade prema tim podacima, ali je, primjerice, u slučaju Mirka Eterovića utvrđeno da nisu postojali logori koji se navode u dosjeu. Eterović je radio u nekoliko ministarstava NDH, a poslije rata skrasio se u Argentini.


Pitao sam Efraima Zuroffa 17.11.2004. na konferenciji za novinare prilikom dodjele 5.000 dolara nagrade Alenu Budaju za otkrivanje Milivoja Ašnera, traži li još Mirka Eterovića, a Zoran Pusić je preveo njegov odgovor da je Eterović umro.

Iako su na sve ovo bili upozoreni pred svjedocima, Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i njegov zamjenik Dragan Novosel nisu htjeli osobno saslušavati svjedoke u istrazi oko pomagača ahmićke skupine, već su inzistirali da to radi policijski Odjel kojem je upravo na čelu Branko Turić.

A u vrijeme skrivanja Mirka Eterovića Mr Branko TURIĆ, Ministry of the Interior, bio je sudionik 48th Plenary Session
(23rd meeting as a Steering Committee)
koji je organizirao EUROPEAN COMMITTEE ON CRIME PROBLEMS u Strasbourg, 13 July 1999. A i inače puno putuje po svijetu predstavljajući hrvatsku policiju u borbi protiv kriminala.

Nazdravlje!

- 04:05 - Komentari (1) Isprintaj #

19.07.2005., utorak

Slaven Letica - de crimes de guerre


Evo kako je inicijativa dr Slavena Letice i Andrije Hebranga o međunarodnom karakter "Oluje", što je ostalo u sjeni političkih rasprava o zločinima i potrebi skretanja pozornosti u međunarodnim krugovima na insinuacije kojima se oslobađanje hrvatskog teritorija interpretira kao planirano etničko čišćenje u kojemu je sudjelovao državni i vojni vrh, bratski dočekala prekodrinsko rasejanje:

CTEBA

Sa obzirom da u skupstini Srbije ocigledno nedostaje mogucnost za razmisljanje javno im predlazem da usvoje dekleraciju o Srebrenici:

Deklaracija tu vojnu akciju vojske Republike Srpske određuje kao savezničku
antiterorističku akciju, zasnovanu na međunarodnom pravu. Osuđuju se svi pojedinačni zločini počinjeni u akciji oslobadjanje Srebrenice , ali se mora izraziti zabrinutost zbog činjenice što se u nekim haškim optužnicama Srebrenica kvalifikuje kao udružen zločinački poduhvat s ciljem etničkog čišćenja.



Slaven Letica, ancien conseiller de Tudjman


Nije to prvi put da Slaven Letica slavi Antu Gotovinu u Saboru.

Evo kako nas to u Lexpresu podsjeća Envoyée spéciale, Sylvaine Pasquier, a prenosi site Ambassade de la République de Croatie

Ancien conseiller de Tudjman, Slaven Letica rejette cette hypotiche: «Il n'ira jamais a La Haye, car la logique du tribunal lui vaudrait cinquante ans de prison. Je le connais: il n'a pas commis ni ordonné» ce qu'on lui reproche. Hrvoje, l'étudiant en droit, s'insurge ŕ son tour: «Gotovina et d'autres ont défendu la patrie. Comment pourraient-ils ętre coupables de crimes de guerre?»


A napose, evo kako je Letica pisao u Globusu broj 430, iz ožujka 1999.:

Međutim, nakon otkrića novinara Željka Peratovića, objavljenog u prošlom "Globusu", da su u unutarstranačkim, hadezeovskim frakcijskim borbama u Šibeniku tijekom izbora 1993. iskorištena doslovce sva nelegalna sredstva - zlouporaba vlasti, vojske, vojne policije, televizije, časne ratne tradicije, pa i zaplašivanje građana - više u ništa nisam siguran...

Naime, iz Globusova članka, javnog svjedočenja Smiljana Reljića i naknadnog službenog priopćenja MORH-a, bjelodane su barem dvije činjenice:

PRVO: da je ministar obrane Gojko Šušak početkom 1993. imenovao i u Šibenik poslao posebno istražno povjerenstvo sa zadatkom da istraži "sigurnosno stanje u 2. satniji 72. bojne Vojne policije", tj. da istraži jesu li u vojnom pritvoru "Kuline" doista mučeni zatočenici, kako je tvrdio Mario Barišić, tadašnji zapovjednik VP u Šibeniku. Članovi istražnog povjerenstva bili su:
dr. Miroslav Tuđman (voditelj povjerenstva, u to doba ravnatelj HIS-a), Drago Krpina, Mato Laušić, Miro Međimurec i Mirko Šundov.

Po svemu sudeći, članovi Povjerenstva napravili su potpuno pogrešnu prosudbu, jer su stali na stranu onih koji su, kako se danas čini, kršili odredbe Ženevskih konvencija o postupcima s ratnim i civilnim zatvorenicima, a prosudili su protiv onih koji su težili uspostavi zakona i etičkih postupaka pravne države. Članovi Povjerenstva su za "određenu samovolju" u vojnom pritvoru "Kuline" okrivili vojne policajace Marija Barišića i Milorada Pajića, preporučivši ministru Gojku Šušku da ih odmah smijeni s dužnosti, što je ovaj i učinio.

DRUGO: sam predsjednik Tuđman saznao je sve pojedinosti o "lažnom bombardiranju Šibenika" i nasilju nad zatvorenicima u pritvoru "Kuline" već 26. travnja 1993., kad je na razgovor primio smijenjene vojne policajce Marija Barišića i Milorada Pajića te Tomislava Matića (koji je, posredstvom Ankice Tuđman, dogovorio sastanak s Predsjednikom, a koji je poginuo prošle godine u, kako kaže Globusov novinar, "sumnjivoj prometnoj nesreći"). Njihovo usmeno svjedočenje davne 1993., navodno su, saslušali, uz predsjednika Republike, Mile Ćuk, Franjo Gregurić, Mario Nobilo i Tomislav Šutalo. Ključne činjenice iz svjedočenja "trojke" prošle su godine, u posebnom pismu upućenom predsjedniku Tuđmanu 30.3.1998., potvrdili Paško Bubalo, Josip Odak, Ante Đelalija i dr. Boris Zmijanović, a kao glasnogovornik cijele skupine, u javnosti se oglasio i Josip Juras, tadašnji pomočnik ministra obrane.

Dakle, iako je dobro poznavao sve pojedinosti oko "lažnog bombardiranja Šibenika", predsjednik Tuđman nije poduzeo ništa da se stvari razjasne i da se javnost o tome obavijesti. Kako je Hrvatska u to doba bila okupirana i pod stalnom ratnom opašnošću, njegova se odluka mogla opravdati: nužnošću zaštite nacionalnih interesa, tj. čuvanjem vojne i državne tajne.

Nakon toga, pa sve do danas, u njegovom razmišljanju prevladalo je, očito, uvjerenje kako treba javno prikriti sramotnog bombardiranja Šibenika kako bi se "sačuvalo (lažno) stranačko jedinstvo". Danas, kada je i Smiljan Reljić javno posvjedočio o istinitosti cijelog slučaja, a neizravno je priznao i da je cijeli slučaj bio dobro poznat predsjedniku Republike, oporbene stranke i cjelokupna javnost imaju puno pravo napokon doznati sve pojedinosti o zlopuporabama
vojske, tajnih službi, policije, vlasti, televizije, pa i časnog nasljeđa domovinskog rata u frakcijskim hadezeovskim obračunima. Naime, brzo organiziranje "pomirbenog" sastanka ključnih aktera šibenske afere, o kojem su dnevne novine već obavijestile javnost (u nedjelju 28.2.), ukazuju na nakanu vodstva HDZ-a da se cijeli slučaj ponovno zataška. A ako se to zataškavanje dopusti, oporbene stranke i građani mogu se u izbornoj godini svemu i svačemu nadati: prisluškivanju, uhođenju, lažnom "bombardiranju", nasilju,
demonizaciji, pa i - vojnom udaru.


A dr. Slaven Letica je i posredno povezan s opisanim događajima jer je bio u osobito dobrim odnosima s nekim od prozvanih aktera.

Sam se hvalio da je Tvrtka Pašalića, tipa koji je bio neposredno za leđima Miri Barešiću kad je ovaj ubijen, odveo dr. Tuđmanu i predstavio ga kao pouzdanog čovjeka koji ima informaciju da KOS na Predsjednika Hrvatske priprema atentat. Bilo je to s 90/91 dok je još gore bio najuticajnijim savjetnikom.

A to je postao jer su on i dr. Boris Zmijanović opservirali Jovana Raškovića koji je koncem osamdesetih puno ljetnih mjeseci provodio sa Zmijanovićem. Nije pozdano utvrđeno je li Slaven Letica dobio primjerak Memoranduma SANU kojeg je objavio u Republici od Jovana Raškovića, dr. Borisa Zmijanovića, ili šefa SDS-a (UDBE) Josipa Perkovića koji mi se hvalio da je osobno zaslužan za prva uhićenja četnika još 1988. (Jovana Opačića) i stalni nadzor nad Jovanom Raškovićem te raskrinkavanje Memoranduma SANU u hrvatskoj (jugoslavenskoj) javnosti.

Kasnije je dr. Slaven Letica dao objaviti u Danasu transkripte razgovora Tuđman-Rašković (Srbi su lud narod)

Osobno bih predložio Slavena Leticu Ivi Sanaderu za ministra Domovinske sigurnosti, umjesto Tomislava Karamarka, jer doktor ima više iskustva u medijsko-političkom ratu od junoše kojeg su odgajali Isusovci iz Palmotićeve.

Marijo Barišić, svjedok zločina kojeg je hvalio Slaven Letica, a kom ni podršku, ni zaštitu nisu pružili: Jagoda Vukušić, Željko Žganjer, Mladen Bajić, Ranko Ostojić, Davorko Vidović, Marko Erceg, Žarko Puhovski, pok Josip Grbelja, Ivan Ninić, Šime Lučin, Ivica Račan i Stjepan Mesić... A Jasna Babić, Željko Olujić i Zvonimir Despot proglasili ga mentalno problematičnim.


- 02:25 - Komentari (0) Isprintaj #

15.07.2005., petak

Nove optužbe protiv Branimira Glavaša za ratne zločine


Drago Hedl je danas u Feralu otvrorio do sada najdetaljniju priču o Glavaševom gospodarenju životom i smrću u Osijeku 1991. A evo kako je to prenio Radio 101:

Glavaš naredio ubojstva srpskih civila u Osijeku 1991.?

Državno odvjetništvo zaprimilo je iskaz svjedoka koji je vidio i čuo kako Branimir Glavaš naređuje ubojstva srpskih civila u Osijeku 1991, potvrdio je za Feral Tribune glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. Radi se o prvom neposrednom svjedoku događaja u Osijeku, gdje je u ratu likvidirano stotinjak civila, većinom srpske nacionalnosti, za što još nitko nije odgovarao.

Glavaš je u to doba bio sekretar za narodnu obranu općine Osijek, a kasnije i zapovjednik obrane grada. Neimenovani svjedok bio je pripadnik Branimirove osječke bojne, jedinice nastale od pričuvnog sastava MUP-a, poznate i pod imenom Prištapska četa, koju su činili najodaniji Glavaševi ljudi. Oni su na njegove izravne naredbe dovodili civile u garaže kod današnje zgrade županijske uprave.

U detaljnom svjedočenju koje prenosi Feral, očevidac tvrdi da je vidio cjelodnevno maltretiranje dvojice zatvorenika Đorđa Petrovića i Čedomira Vučkovića. Dvojica iz Branimirove bojne ušli bi u garažu s bejzbolskim palicama, a potom bi se začuli udarci i jauci, zatim bi otišli do Glavaševog ureda, pa bi se opet vraćali zatvorenicima i nastavljali postupak.

Svjedok je čuo da su ih pred kraj ispitivanja tjerali da piju tekućinu iz akumulatora. Potom je jedan od njih pokušao pobjeći pa je likvidiran, što je ranije naredio Glavaš. On se potom pojavio i doslovno rekao da treba ˝odmah likvidirati i onog drugog˝, čuo je svjedok. Naredba je izvršena iako drugi zatvorenik nije pokušavao pobjeći. Iako je Glavaš tvrdio da su zarobljenici četnici, svjedok kaže da zna da su bili civili, jer je neke od njih i osobno poznavao. Za Feral je opisao još nekoliko likvidacija koje je, kako tvrdi, osobno vidio.

Na iste događaje ranije je upozorio Vjenceslav Bill, također pripadnik Prištapske čete. Nakon njegove opširne predstavke najvišim državnim adresama nije pokrenuta nikakva istraga, piše Feral, ali sada se prvi put pojavio neposredni svjedok i sudionik događaja u kojima su ubijani osječki civili.



Iskaznica Vjenceslava Billa koju mu je potpisao Branimir Glavaš



Za razliku od Billa ovlasti s ove Glavaševe iskaznice , aktualni svjedok protiv osječkog gospodara života i smrti, koristio je i to mi je priznao u intervjuu u Vjesniku od petka


Osim mene, činjenice koje sam ispričao u Državnom odvjetništvu potvrdit će još jedan moj bivši kolega iz te jedinice. Priznajem da sam i sam sudjelovao u tim stvarima, ali sve sam radio po zapovijedi Branimira Glavaša jer sam ispočetka vjerovao da je riječ o neprijateljima Hrvatske. Kasnije sam spoznao da je riječ o nevinim ljudima, koji su bili krivi samo zato što su srpske nacionalnosti. Kad sam spoznao sve okolnosti onoga u čemu smo sudjelovali po zapovijedi Branimira Glavaša i kada mi savjest više nije dala da šutim, dao sam iskaz Državnom odvjetništvu, kaže za Vjesnik ovaj svjedok.


a Branimir Glavaš se isto u Vjesniku brani ovako:

Točno znam tko stoji iza toga teksta. Ime mu je Zdenko Farkaš koji je bio pripadnik Kramarićeve zaštitarske jedinice. Trenutačno je član HDZ-ova Povjerenstva za Osječko-baranjsku županiju, inače autor anonimnog pisma u jeku izborne kampanje u kojem je spominjao razne detalje, pa i u vezi s ubojstvom Josipa Reihla-Kira. Skriptora tog pisma sam otkrio i prijavio policiji«, rekao je Branimir Glavaš Vjesniku u četvrtak.



Svjedok tvrdi da je Branimir Glavaš osobno zapovijedio likvidaciju Čedomira Vučkovića


A evo što je svjedok izjavio za Feral:

Tog ljetnog osječkog dana, kad se već počeo spuštati sumrak, izmučen od boli, jedan od dvojice zatočenih u garaži, pokušao je potražiti spas. Čuli su se tupi udarci s unutrašnje strane garaže, a potom i škripa vrata. Jedan od zatočenih, sredovječni čovjek u bijeloj košulji kratkih rukava, koji ni po čemu nije sličio na “opasnog četnika”, izašavši iz garaže, dočekan je hicima. Pucala su najmanje dvojica stražara i čovjek je ubrzo pokošen. U dvorištu današnje upravne zgrade Županije nastala je strka. Čuvši pucnjeve, druga zatočena osoba u garaži, od straha se nije ni pomakla.

- Tada se pojavio Glavaš – priča očevidac događaja koji je opširan iskaz o tome dao Državnom odvjetništvu u Zagrebu. – Naredio je da se druga osoba iz garaže smjesta likvidira. “Odmah likvidirati i onog drugog”, baš tako je rekao – tvrdi očevidac. Govorilo se da je prvi ubijeni Đorđe Petrović, a kraj njegovog mrtvog tijela – iako je bio nenaoružan – pojavila se puška marke thompson. Svjedok događaja sjeća se kako je lice ubijenog bilo izgrizeno kiselinom. Druga osoba koja nije pokušala bijeg iz garaže, ubrzo nakon toga je likvidirana.

- 02:56 - Komentari (3) Isprintaj #

13.07.2005., srijeda

Olli Rehn held an internet chat


Do maloprije nisam otvarao mail, pa sa žaljenjem konstatiram da sam kasno primio jedan jako zanimljiv:

TODAY!!!

Your chance to speak to EU Commissioner for Enlargment Olli Rehn.



Olli Rehn, Commissioner for Enlargement, will participate today from 16:00 to 17:15 Central European Time (17-18.15 in Greece, Cyprus and Turkey), in a web chat on the process of European integration of the Western Balkan countries: Albania, Bosnia and Herzegovina; the former Yugoslav Republic of Macedonia, Serbia and Montenegro including Kosovo under UN administration. This web chat aims to increase understanding of the opportunities and challenges of European integration of the Western Balkans, both for the EU and the countries of the region. This is your informal and direct opportunity to ask Mr Rehn about the chances of EU accession for your country; to check out the costs and benefits for your country if it is already an EU member.... use the opportunity! Log in on:

Europska integracija zapadnog Balkana


Ako ste primijetili, Hrvatska se ne spominje među zemljama zapadnog Balkana, odnosno, formalno i nisam bio pozvan pitati kakve su šanse Hrvatske za pristupanje EU.

Ali,s Rehnom se moglo chatati osim na albanskom, bosanskom, makedonskom i nahrvatskom jeziku.

Organizatori su obećali da će transkripti chata biti skoro dostupni, pa ćemo vidjeti je li Rehna priupitao za mišljenje kako hrvatska Vlada provodi Akcijski plan, poštuju li se u nas medijske slobode i šljaka li pravna država.

- 20:45 - Komentari (1) Isprintaj #

Pavle Gazi: Djurekovic was murdered because of investigation of malversations in INA


The book of Bozidar Spasic, Weasel that talks


Novosti o ubojstvu Stjepana Đurekovića:

Pavle Gazi, republic secretary of SUP of Croatia in time of Djurekovic's murder (1983) , said that was not true the information from the book of Bozidar Spasic, Weasel that talks, that he met with Djurekovic in Bucharest, to persuade him to come back to Zagreb to testify about criminal acts of top of Comunist party of Yugoslavia, and that because of that he was replaced by Josip Vrhovec.


-The truth is that I was dealing with crime in INA at that time (at that time SUP, was leading the process against Vanja Spiljak, son of high comunist functionary Mika Spiljak, because of economic malversations in INA) and in that context I was interested in one Djurekovic’s book.

I didn't meet him, although we in police and prosecutor's office, thought that he would be useful to us as a witness about malversations with oil.

In political sense, Djurekovic was insignificant, and I, who was sitting on meetings of Council for protection of constitutional order, claim that there was never any talks about him, and not to mention ordering of his murder.

He was murdered because of his cognitions about oil business, and about that Mika Spiljak knows much more, who at that time was «shooting» on place of President of Yugoslavia, and whose son Vanja was involved in muddily business in INA, said Pavle Gazi in his statement to me.

He repeted several times that Milka Planinc and Council for protection of constitutional order, had nothing to do with Djurekovic's murder, but that the murder, was most likely organised by informal line.


Pavle Gaži


more on: Djurekovic's murder


A sin Mike Špiljaka Vanja kasnije je razvio poslove trgovinom naftom preko Švicarske gdje je osnovao firmu Mitan Handels AG, s kojom je osvajao tendere na trgovini naftom za međunarodne snage na Balkanu, a prije toga pokojnog dr. Franju Tuđmana dovodio na Svjetski gospodarski forum u Davosu, pa je bio posrednik između Tuđmana i Miloševića 1998. (stenogrami iz Ureda Predsjednika), pa je pa je ta njegova firma bila među Nous remercions chaleureusement les organisations et institutions qui rendent notre travail possible, švicarske nevladine organizacije Medienhilfe.

ima toga još puno više u Feral Tribuneu: ĐUREKOVIĆ JE UBIJEN "IZVAN PROTOKOLA"

- 18:20 - Komentari (0) Isprintaj #

11.07.2005., ponedjeljak

London Calling - Gotovina Peaceful Sleeping


Petak, 08.07.2005.,17:01

Suosjećam s obiteljima žrtava terorističkog napada u Londonu.

Medijski gledano, bojim se da će taj događaj jedno vrijeme zasjeniti bitna domaća društvena pitanja.

Slučaj Brajša preseliti će se duboko u unutrašnjost novina ili pred kraj tv/radio vijesti, ako ga se i bude medijski tretiralo.

Uostalom, sezona je godišnjih odmora, kako kaže Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, koji zbog istog razloga još nije suspendirao svoju zamjenicu Božicu Cvjetko i suprugu Damira Lončarića, zamjenicu županijskog državnog odvjetnika Anamariju Lončarić.

Fokus medija na najnoviji teroristički napad u Europi baciti će u sjenu dilemu hoće li premijer Ivo Sanader imenovati Tomislava Karamarka novim ministrom policije.

Veli Karamarko u izjavi Ivici Đikiću u Feralu da on to i ne želi zbog lošeg stanja u policiji. Njemu bi više odgovaralo da ga se postavi za potpredsjednika Vlade ili ministra za nacionalnu sigurnost kako bi s više pozicije mogao nadzirati i MUP i objedinjene POA-u i OA-u.

Kao prilog tvrdnji da je katastrofalno stanje u policiji Đikić navodi zadnju akciju zapljene oružja, odnosno razbijanje lanca organiziranog kriminala švercera oružjem.

Navodno POA nije imala povjerenja u MUP, pa je sve izvela sama, a MUP je samo obavio uhićenja jer POA po važećem zakonu za to bnije ovlaštena.

Ova bi priča trebala ići u prilog Prijedlogu novog zakona o sigurnosnim službama kojeg priprema Karamarko, a po kojem bi djelatnici POA-e imali pravo uhićivati.

Osim toga, da je riječ o manipulaciji svjedoče i stručnjaci koji su dijelom upućeni u istragu o švercerima oružja.

- Riječ je o lokalnim amaterima koji su doista imali neko oružje zaostalo iz rata. Kako je riječ o poluispravnim i dobrano zahrđalim primjercima pušaka i zolja, sumnjam da bi to itko htio kupiti. Nema to veze s ozbiljnim organiziranim kriminalom. Opet je riječ o napuhanoj akciji POA-e kojom se treba pokazati kako je Tomislav Karamarko nužan i neizbježan, tvrdi neimenovani izvor 45 linesa.


Pavle Kalinić


A vodeći hrvatski geosigurnosni analitičar Pavle Kalinić smatra da se MI6 trebao više baviti Al-Qaidom, manje nama (Antom Gotovinom), pa im se ovo ne bi dogodilo.

Ne vjerujem.

Zbilja, zar djelotvorni i pasivni Gotovini podržavatelji misle da će Britanija odustati od Ante Gotovine u Haagu sad kad je Al - Qaida udarila na London?

Update: Nazvao me danas Pavle Kalinić u namjeri da ispravi grešku na ovom postu, pa kaže da nije RTL-u spominjao Gotovinu već da je izjavio doslovno slijedeće: Da su se oni malo više bavili sa sobom, a ne nama, nebi im se ovo dogodilo. Hm, Gotovina je bio u zagradi, pa je jasno da sam ga ja tu stavio jer je opće poznato da kad se MI6 bavio nama da se bavio Antom Gotovinom.

- 15:15 - Komentari (5) Isprintaj #

Hoće li Josip Perković i Božidar Spasić na sud zbog Stjepana Đurekovića?



Knjiga Bože Vukušića, izdana 2001.


Pozivajući se na izjavu Ivana Lasića, mostarskog udbaša, objavljenu u knjizi Bože Vukušića Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljeništva, novinski kroničari djelovanja UDBA-e Zvonimir Despot (u Večernjem listu) i Ivica Radoš (u Jutarnjem listu) pišu da je u Njemačkoj uhićeni Krunoslav Prates (osoba koja se sumnjiči da je pomagača u ubojstvu Stjepana Đurekovića 1983.) bio na vezi Josipa Perkovića, u hrvatskom SDS-u zaduženog za "ustašku emigraciju".


S lijeva na desno čelnici Udbe za "ustašku emigraciju": Predrag Đorđević, Josip Perković, Ivan Lasić, Stanko Čolak i Božidar Spasić. Prema izvoru ove fotografija ona je nastala 1989. u beogradskom Institutu za bezbednost prilikom proslave umirovljenja Stanka Čolaka. Prema Ivi Pukaniću fotografija je snimljena u istom Institutu, ali 1986. prilikom odlaska u mirovinu Peđe Đorđevića


Prema dostupnim informacijama, njemačka policija osumnjičila je Pratesa da je za potrebe Đurekovićevih ubojica izradio duplikate ključeva prostorije u kojoj je boravio bivši direktor INA-e.

Ako je njemačkoj policiji trebalo 23 godine da dođe do dokaza da je upravo Prates taj koji je omogućio Đurekovićevo ubojstvo, a i tada se znalo da su to bili ključevi njegove garaže i da je on bio bliski pokojnikov suradnik, valja vjerovati da je doista riječ o neospornim dokazima.

E sad, Nijemci idu dalje. Navodno istražuju i kome je Prates te kjučeve dao u Luxembourghu.

Branko Traživuk, jedan od razmijenjenih pripadnika KOS-ove zagrebačke agenture "Labrador", dugi niz godina u SDS-u Hrvatske podređen Josipu Perkoviću, izjavio uje 1992. u intervjuu "Dugi", a Marko Lopušina prenio u svojoj knjizi Ubij bližnjega svoga iz 1997. slijedeće:

Đureković je imao nesreću da u inostranstvu odmah naleti na našeg saradnika Krunoslava Pratesa, glavnog urednika lista Hrvatska država i sekretara Ivana Jelića, brata dr. Branka Jelića. Znači nas saradnik Prates mu je organizovao štampanje tih knjiga, tako da smo ih mi odmah imali. Donosila ih je u Zagreb Pratesova žena, makedonska ciganka iz Skoplja, tako da su i gospoda iz Predsedništva SFRJ dobijali da čitaju takve ludosti...

Tada sam još bio operativac u liniji emigracije. Josip Perković mi je bio načelnik. Sledili su Srećko Šimurina, tadašnji šef hrvatske službe i Stanko Čolak načelnik Uprave za emigraciju SDB SSUP-a koji je došao iz Beograda...

Pošto nismo kontaktirali sa Pratesom, Perković mi je rekao da se planira ubistvo Đurekovića i da mu je Krunoslav Prates dao kopiju ključa od svoje štamparije u koju Đureković često zalazi zbog štampanja knjiga.

Marko Lopusina, "UBIJ BLIZNJEG SVOG", Slucaj Djurekovic


Ako Branko Traživuk, trenutno nastanjen u Kanadi, ovo isto ponovi i njemačkim istražiteljima, i bude li i materijalne potkrijepe za tvrdnju da je Prates kopiju ključeva garaže u kojoj će biti ubijen Đureković, predao Perkoviću, trenutno najmoćniji hrvatski tajni agent iz sjene postat će predmetom do sada najozbiljnije kriminalističke istrage, odnosno sudske optužbe, da je sudjelovao u organizaciji političkog ubojstva.

Pokušaji Bože Vukušića da se Josipa Perkovića preko Vinka Sindičića uvuče u organizaciju ubojstva Brune Bušića, neslavno su propali na Županijskom sudu u Zagrebu koncem devedesetih. Propali su zapravo u samom startu, jer je Bruno Bušić znao tko je Vinko Sindičić i sigurno se ne bi išao s njim sastajati. Naime, prema ozbiljnim izvorima Bušića je ubio poznanik.

- Ovo nije prvi put do sada da se u slučaju Vinka Sindičića ljudi iz nekadašnje Komisije za istraživanje žrtava rata i poraća kojoj pripada i dotični gospodin (Bože Vukušić, op. ž.p.), autor knjige (Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljeništva, op. ž.p.), istragu i javno mnijenje odvode na krivi trag. Tako se činilo i na primjeru optužbe i presude u slučaju ubojstva Brune Bušića. Tu je istraga također usmjeravana na pogrešan trag. Da je tu istraga pošteno i istinoljubivo vođena, nikada se ne bi pojavila optužnica protiv Vinka Sindičića za ubojstvo Brune Bušića jer Sindičić nije počinitelj tog ubojstva. Sve je to jedna velika podmetaljka, velika igra, kazao nam je na početku jučerašnjeg razgovora Dobroslav Paraga, predsjednik HSP-a 1861 i potpisnik Kaznene prijave protiv Sindičića za ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Ševe i njegove obitelji.

Zadarski list, 19. i 20. 01. 2002.


Ubij bližnjeg svog - jugoslovenska tajna policija 1945.-1997.


Lopušina na još jednom mjestu citira Traživuka, čija je žena Sonja Traživuk, navodno ostala raditi na TKTR-u u SZUP-u, iako joj je muž uhićen i razmijenjen kao Labrador:

Branko Traživuk tvrdi da je atentat izvršila crnogorska služba u saradnji sa beogradskim podzemljem i to na vrlo loš način. Hrvatski načelnik Josip Perković bio je besan zbog toga. SDB Hrvatske je zato uputio i zvanični protest, memorandum direkciji Sluzbe državne bezbednosti u SSUP-u Jugoslavije, što za takve poslove angažuje kriminalce iz Beograda. Traživuk je u tom kontekstu pomenuo imena Ratka Đokića, Dragana Maleševića Tapija, i Đorđa Božovića Giške, a neki pominju i ime B. M. Ima svedoka tog vremena koji tvrde da je u tom poslu učestvovao i Ranko Rubežić. O tome zagrebacki inspektor Branko Traživuk u svojoj ispovesti novinarima kaze:

Ubistvo Stjepana Đurekovića, bivseg direktora INA-Marketing organizovao je lično Stane Dolanc, nekadašnji major KOS-a, ministar jugoslovenske policije i predsednik Saveta za zaštitu ustavnog poretka. Dolanc je početkom osamdesetih bio gospodar života i smrti u Jugoslaviji. Razlozi za ubistvo Đurekovića su trojaki. Prvo, SDB SSUP-a i Dolanc otkrili su da je Đureković postao saradnik nemačke obavestajne sluzbe BND. Drugo, kako je INA dugo godina bila ispostava Udbe u svetu, posle prebega Đurekovića u Nemačku postojala je opasnost da Nemcima otkrije čitavu mrežu naše tajne policije u svetu, a posebno pozicije Udbe medju ustaškim i četničkim emigrantima. Kao treće, Đureković je ukrao i predao BND-u kartu vojnih skladišta nafte i benzina u SFRJ, Rumuniji i Grčkoj, kao i šemu sa pozicijama rezervnih skladista vojnog goriva. Đureković je ukrao od INE 200 miliona dolara i preneo u inostranstvo.


Valja dodati, da se kao Đurekovićev egzekutor pored Giške, Đokića i Tapija spominjao i Arkan, te da su danas svi oni mrtvi.

U nadi da hrvatsko pravosuđe neće zatražiti, a njemačko prepustiti suđenje za ubojstvo Stjepana Đurekovića, osim svjedočenja Branka Traživuka, zanimljivo će biti i ono Božidara Spasića, koji bi i sam mogao biti optužen za sudjelovanje u organiziranju ubojstva.

Inače, prema izjavi Ivana Lasića, tadašnjeg načelnika II. uprave u Saveznom SUP-u u Beogradu, ubojstvo Stjepana Đurekovića organizirano je na zahtjev tadašnjeg partijskog i republičkog vodstva Socijalističke Republike Hrvatske, koji je prihvatilo tadašnje savezno jugoslavensko partijsko i državno rukovodstvo u Beogradu, rečeno je u pogrebnom govoru za Đurekovića. Zahvaljujući Lasićevoj izjavi, danas je poznato da su ubojstvo Stjepana Đurekovića neposredno organizirali djelatnici II. uprave SSUP-a Božo Spasić i Predrag Đorđević, te da ga je izvela grupa Željka Ražnatovića-Arkana, predvođena Đorđem Božovićem-Giškom. Iz navedenih razloga, Komisija je sukladno Zakonu o ratnim i poratnim žrtvama, Stjepana Đurekovića evidentirala kao poratnu žrtvu.

Vjesnik, subota, 18. prosinca 1999.


Zanimljivo je da Bože Vukušić, koji je ispred Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, držao govor na Đurekovićevom zagrebačkom pogrebu, među odgovornima nije spomenuo Josipa Perkovića, samo udbaše iz Srbije.

Bit će zanimljivo vidjeti je li se Branko Traživuk osvećivao Josipu Perkoviću smatrajući ga odgovornim što je provaljen u aferi Labrador, ili mu je radio alibi, navodeći da je protestirao kod Savezne direkcije Udbe?

U svakom slučaju, 45 lines se mora pohvaliti da posjeduje fotografiju iz Instituta za bezbednost u Beogradu na kojoj se nalaze i u ovom postu gotovo svi spomenuti šefovi Udbe upetljani u slučaj Đureković: Predrag Đorđević, Josip Perković, Ivan Lasić, Stanko Čolak, Božidar Spasić.

A da Mate Bašić nebi ostao prikraćen za informaciju što sam radio u Beogradu ovoga proljeća, 45 lines objavljuje još jednu fotografiju:

S lijeva na desno: Marko Nicović, bivši šef beogradske policije, J. M., tajni agent iz Limba, Ostoja Barašin, bivši vojni savjetnik Biljane Plavšić, Marko Lopušina, publicist iz plemena Jokanovića, koje potiče od plemena Drobnjaka, u plemenskoj vezi s Radovanom Karadžićem i Vukom Stefanovićem Karadžićem i Željko Peratović


Update: Đorđe Božović Giška ubijen je kao zapovjednik Srpske dragovoljačke garde u predgrađu Gospića 15. 09. 1991. Time se jako hvalio Tihomir Orešković. Neki srbijanski izvori tvrde da je Giški JNA rekla da su Gospić napustile "ustaše", pa je samouvjereno sjeo na tenk, misleći da mu se neće dogoditi ništa. Javni izvori napominju da je Giška ubijen s dva metka u prsa i jednim u leđa.

- 08:25 - Komentari (6) Isprintaj #

08.07.2005., petak

Udboustaški teroristi napadaju opet


Dopisujući se ponekad na ovim stranicama s Matom Bašićem, skoro da smetnuh s uma da sam zimus bio meta optužbi raznih debilnih siteova da sam agent MI6-a.

Skoro da sam i zaboravio agenta provokatora Gotovinine udbaške podzemne logistike konspirativnog imena Roba Johnstonea koji me kanio navući na priču da se najtraženiji hrvatski bjegunac krije u Sjevernoj Irskoj.

Otvorim u četvrtak Marijačić-Rebić Hrvatski list i intervju Ivane Arapović s nazovilegendom IRA-e Tonijem Cascarinom, kojeg je Globus svojedobno, temeljem izviješća bivšeg šefa POA-e Franje Tureka, označio kao tipa iz IRA-e koji je Gotovini bio veza za bijeg u Italiju, a moguće i u Sjevernu Irsku.

I onda me borac za irsko-hrvatsku stvar podsjeti:


Tony Cascarino u intervju Ivani Arapović


To je bio okvir, a evo i dijela intervjua

Napadaju me jer svjedočim o teroru protiv Hrvata

*I generalov odvjetnički tim i vi osobno ste izdali priopćenja u kojima se demantiraju lažne optužbe. Zašto oni koji su ih plasirali, ignoriraju vaše izjave?

- Politički su motivirani diskreditirati hrvatskog generala Antu Gotovinu kao i neke druge tako što ih lažno predstavljaju kao kriminalce. (Samo je Hrvatski Vjesnik iz Melbournea objavio ovaj demanti, poslije njihova intervjua s Cascarinom.) Ispuštaju činjenice i uskraćuju hrvatskoj javnosti istinu o njihovom generalu, heroju - upravo Globus i Nacional, predvodnici ove dezinformacijske kampanje. Potom prenose dezinformacije u inozemstvo. UPI Intelligence Watch je upozorio na pokrenutu klevetničku kampanju novinara u hrvatskim medijima protiv hrvatskih ratnih veterana. Prvotno izvješće na kojem se temelji UPI-jevo upozorenje (javno dostupno na internet stranici Cryptome) imenovalo je jednog Vjesnikova novinara kao 'špijuna MI6' navodeći kako je pojedinima nudio novac i druge nagrade ako potpišu predodređene izjave koje su sastavljene u svrhu diskreditacije moje vojne prošlosti. Istog novinara koji me oklevetao kao 'Sjevernoirskog terorista', unatoč činjenici da nikad nisam bio optužen ni za što na otoku Irske, a kamoli terorizam.


Isto to, samo prepričano, objavila je Ivana Arapović u australskom ustaškom listu Spremnost nešto ranije, pa ispada da ovo u Hrvatskom listu i nije neki ekskluzivni intervju kako ga najavljuje Ivica Marijačić:

The real Tony Cascarino

First came Zagreb’s Vjesnik, labelling Cascarino a ‘Northern Ireland terrorist’ despite the fact Cascarino has never been convicted of any crime on the island of Ireland, let alone terrorism. The journalist wasn’t lying when he quoted a former HOS veteran who ‘never heard of an Irishman known as Tony Cascarino fighting in Vukovar,’ rather economical with the truth. The founder of the HOS forces stated in reply that Cascarino never used that name in Vukovar, and only disclosed his true nationality to a select few in the last days of the war. UPI intelligence watch then warned of an imminent misinformation campaign by journalists in the Croatian media against former Croatian war veterans. The original report on which UPI’s report was based, is publicly available on the cryptome web site. It named Vjesnik’s journalist as an ‘MI6 agent’ and stated he had approached former war veterans offering money and other rewards for their names to pre-determined statements designed to discredit Cascarino’s military record. The same journalist dubbed CascarinoThe Striker,’ a name Cascarino has always strenuously denied...

Zagreb’s Vjesnik then attacked Cascarino based on information posted anonymously on the Cryptome web site. The original Cryptome post, still in the public domain, ridiculed the Sunday Herald article claiming it was a crude attempt to discredit both the General and Cascarino. It provided links to Cascarino’s web sites demonstrating his activism and stated Cascarino: ‘Has a website where he tells his version of events and describes how he participated in the defense of Croatia with, among others, Gotovina. Tony Cascarino (aka "The Striker") repeatedly denies the MI6's fiction.’ Vjesnik omitted the above comment clarifying Cascarino’s denial entirely, and distorted the original post so it appeared to the Croatian public that Cascarino himself was ‘MI6 fiction.’...


Ne znam što bih dodao ovim objedama, osim da ću ih priložiti mom zahtjevu Državnom odvjetništvu za nakanadom štete u iznosu od 1.200.000 kuna. Naime, tamo sam obrazložio da su me neutemeljene optužbe Franje Tureka dovele u situaciju da osjećam ugrozu i od simpatizera irskog separatističkog pokreta.

Kako je jedino Hrvatski Vjesnik iz Melbournea (urednik Mate Bašić) prenio prethodni Cascarinov intervju više ni ne sumnjam da Matanu treba zahvaliti za suradnju za ove tekstove, kao i one prethodne.

A Ivici Marijačiću i Markici Rebiću, čelnim ljudima Hrvatskog lista poručio bih da vijesti iz Haaga nisu baš ružičaste. Svjedočenje onog Nizozemca dio je dokaznog materijala u procesu protiv Miroslava Brale Cicka, te ne stoji argument obrane da su objavili dokaz koji se više ne koristi na Haaškom sudu.

Neki pravnici koji su se nedavno vratili s Tribunala kažu mi da Marijačiću i Rebiću u Haagu neće pomoći ni podrška HHO-a, a ni Veljko Miljević.

A vi i dalje diskreditirajte i linčujte ljude!

- 01:23 - Komentari (14) Isprintaj #

06.07.2005., srijeda

Matija Babić: Režirajte novinske teme!


Matija Babić, internet legenda do koje jako drži Oleg Maštruko, dobio je otkaz u 24 sata, kako sam kaže zbog naslovnice sa Sanaderom napucanim pikado strelicama.



Ne branim Sanadera, ali i meni je upalo u oko da je aktualni premijer bio česta tema naslovnica 24 sata.

Baš sam se pitao je li vlasnik tog tabloida austrijska Styria ili Ljubo Ćesić Rojs, Ante Gotovina, Markica Rebić, Ivić Pašalić...

Ivo Sanader ima najjaču međunarodnu podršku upravo u Austriji i to je Babiću moralo biti jasno.

Njega je nazvao Horst Pirker i rekao mu da više nije glavni urednik. Tako je to u kapitalizmu. Sad će mu isplatiti visoku odštetu, a dio kolega proglasiti će ga herojem novinarskih sloboda.

A oni koji su pod njim radili vjerojatno si drugačije misle.

Strukovni list "Novinar" objavio je u svom 5-om ovogodišnjem broju pod egidom: "Iskorištavanje i omalovažavanje novinara" doslovno citiran tekst okružnice koju je Matija Babić kao glavni urednik 24 sata poslao svim dopisnicima. Tekst iz novinara prenosim u cijelosti, a vi štovani čitatelji 45 linesa sami prosudite kakvo je Matija Babić novinarstvo propisivao pod prijetnjom novčanim sankcijama.


photo by 24 sata


Zadaci dopisnika 24 sata

1. Slati minimalno pet vijesti dnevno (poželjno s pratećom fotografijom), koje neće objaviti Hina

2. Slati jedan izvještaj dnevno u dogovoru s urednicima deska

3. Slati tjedno dvije teme koje će konkurirati za naslovnicu u dogovoru s urednicima deska

4. Slati jednom tjedno recenziju restoranau dogovoru s urednicima deska

5. Slati jednom tjedno reportažu u dogovoru s urednicima deska

6. Slati dva puta tjedno (ili više po potrebi) izvještaje s noćnih događaja u dogovoru s urednicima deska

7. Svake subote slati izvještaj sa subonje špice u gradu s fotografijama djevojaka u izazovnoj odjeći (subota od 11 do 13 sati rezervirana je isključivo za to)

Objašnjenja za stavke 1-7

Dnevno je potrebno poslati pet vijesti s fotografijama.Te vijesti ne smiju biti protokolarne nego se trebaju odnositi na život u pojedinoj regiji ili gradu. Primjeri: Uplovljavanje luksuznog broda u dubrovačku luku; kava na Stradunu stoji 45 kuna; počela sezona, a u Zadru ne čiste plaže; na kavi se Zadrani sprdaju s Kalmetom; Splićani više mrze Istrijane od purgera; udruga slijepih osoba iz Rijeke želi osnovati striptiz bar; zagorski pop pijan vodio misu; osječka bakica želi upoznati Colina Farrella (pitati bilo koju bakicu na cesti želi li to). Slati i političke vijesti, ali obrađene na zanimljiv način. Opore pressice sa Čehokom i njemu sličnima ne pratimo osim ako ste uvjereni da s neke od njih možete donijeti zanimljivi materijal.

Slati jedan izvještaj ili priču dnevno. Tema za izvještaj (15-ak redaka) dogovara se s urednicima deska. Primjeri: Pero Perić iz zadarskog zaleda želi proizvoditi afrodizijak od magarećeg mlijeka, ali mu država ne želi dati poticaj; u nogomemoj utakmici između zagrebačkih svećenika i Poglavarstva grada Zagreba momčad dogradonačelnika Milana Bandića nemilice popušila. Slati i političke izvještaje, ali obrađene na zanimljiv način.

Slati tjedno dvije teme koje će konkurirati za naslovnicu. Teme se dogovaraju s urednicima deska. Pogledajte naslovnice prvih 60 brojeva 24 sata. Kad ih pogledate uočit ćete (morate!!!) da u novinama 24 sata prolaze teme pod naslovima kao što su: Orgije Dinamovih nogometaša, Pomirba Giričekovih, Naša Dora, velika prevara, Hitler - lice koje Hrvati vole gledati, Monstrumi i dalje slobodno šeću Siskom, Medicinska sestra bacila nepokretno dijete u vrelu vodu.

Primjeri za teme koje smo propustili ovoga tjedna: u Dubrovniku je jučer (4. svibnja) bio planiran prvi let Dubrovnik Airlinea, let je odgođen zbog pogreške na avionu. Odmah se radi tema o fijasku nove zrakoplovne kompanije, ali se i osvrće na zastarjeli vozni park Croatia Airlinesa.

Zaključak: hrvatski avioni nesigurni za putnike, okvirni naslov na prvoj strani bio bi Lete ptice, padaju hrvatski avioni.

Mi u novinama nismo imali čak ni vijest o tome jer nam kolega Bukvić iz Dubrovnika nije ništa javio, iako je na dan prvoga leta bio golemi šlager o tome na otvoru rubrike Dalmacija.

Osječani su već nekoliko dana pod najezdom komaraca. Naime, pokusi koje su provodili znanstvenici s Odjela za biologiju Filozofskog fakulteta (?) su pošli po krivu i komarci su pobjegli te se razmnožili po gradu.

Iz toga proizlazi pregršt tema pod radnim naslovima Na Osječanima se provode medicinski pokusi, Osječki Frankenstein ugrozio građane ili Smrtonosni komarci grizu Osječane (dotični doktor je lani radio pokuse na komarcima pronađenim na zagrebačkom jezeru Jarun, koji su uvezeni iz Azije te su nositelji spektra smrtonosnih virusa poput dengagroznice, koja je u Africi tijekom 2002. ubila tisuće ljudi).

Slati jednom tjedno recenziju restorana, I birca, kluba, ćevapdžinice ili burekdžinice iz vašeg područja u dogovoru s urednicima deska. Znajte da su informacije kao što su gdje se može pojesti najbolji grah za najmanje para u gradu vrlo popularne među čitateljima, ili, primjerice, gdje je najveći i najmasniji burek. Većina dopisnika dosad još nije ocijenila ni jedan restoran. Moram priznati da nam je to posve nerazumljivo: tjerati vas da besplatno jedete u restoranu i onda o tome napišete 15 redaka teksta. Smatrajte od sada to obaveznim ili će uslijediti sankcije na plaći.

Slati jednom tjedno reportažu u dogovoru s urednicima deska. Reportaža može biti životna, što znači otići u neko mjesto gdje su svi ogorčeni i loše žive te zbog svoje nesreće krive državu, ili pak napraviti reportažu s prostitutkama iz vaše regije, ili s Jehovinim svjedocima koje svi mrze (s bilo kim zanimljivim široj javnosti). Druga vrsta reportaža je za priloge Plan 7 ili Plus 7. Znači "morate" otići u neko izletište, odmaralište (Kopački rit, Krku, Kuterevo, Čiovo. ..), opet piti i jesti besplatno, te napisati karticu teksta i snimiti pregršt fotografija.

Slati dva puta tjedno (ili više po potrebi) izvještaje s noćnih događaja u dogovoru s urednicima deska. Znači, trebate otići na dogovoreno događanje i snimiti što više fotki, popričati s umjetnikom, s poznatim facama, s običnim ljudima i s nekim recenzentima, te napraviti zgodnu pričicu. Osim nekog opskurnog DJ-a, morate posnimiti zgodne
djevojke u mini suknjama i dubokim dekolteima, te zgodne, preplanule muškarce s velikim bicepsima i dlakama...

Zna se da fotografija umjetnika nije atraktivna koliko je cica, guza ili tvrdi biceps. Poznate osoba posebna su priča. Njih i njihove aktivnosti pratite bez prestanka. Gdje su ta i ta ili taj i taj jeli, što su jeli, gdje su kupovali, s kime su pili kavu i s kime su se je....

Neka vam odlazak na subotnju špicu postane ritual. Opis posla isti je kao i kod noćnih dogadanja. Dobri automobili, motori, poznate face, zgodne djevojke i frajeri, te neke zgodne cake, primjerice, fotka tipa kojem se na špici golub posrao na Armani košulju.

Nećete li poštivati ove odredbe, bit ćete kažnjeni sljedećim novčanim kaznama:

Ne pošaljete li pet vijesti dnevno, bit ćete kažnjeni sa 50 kuna.

Ne pošaljete li izvještaj dnevno, bit ćete kažnjeni sa 100 kuna.

Ne pošaljete li dvije teme tjedno koje će konkurirati za naslovnicu, bit ćete kažnjeni sa 750 kuna.

Ne pošaljete li recenziju restorana tjedno, bit ćete kažnjeni sa 250 kuna.

Ne pošaljete li reportažu, bit ćete kažnjeni sa 300 kuna.

Ne pošaljete li barem dva izvještaja s noćnih dogadanja, bit ćete kažnjeni sa 300 kuna.

Ne pošaljete li izvještaj sa špice svaku subotu do 15 sati, bit ćete kažnjeni sa 400 kuna.

Kazne su dnevne, odnosno tjedne, što znači da ako u mjesec dana ne pošaljete ni jednu temu za naslovnicu, s plaće (honorara) bit će vam skinuto 3000 kuna.

Prijedlozi

1. Moram vas obavijestiti da svi užasno loše pišete. Poradite na tekstovima. Samo pročitajte vašu verziju teksta i verziju kakva je objavljena u novinama i shvatit ćete gdje griješite.

2.Ne čekajte temu, nego je sami režirajte. Uzmite za primjer Tomislava Gabelića, dopisnika sportske rubrike iz Splita, koji svakodnevno puni jednu stranicu u novinama. On ne sjedi u Hajduku i čeka da mu netko priđe, nego smišlja teme i cake, prilazi igračima, trenerima, Upravi, a zatim sve to novinarski obradi i odradi.

Matija Babić, glavni urednik
Zoran Turković, urednik regija
Iva Uščumlić Gretić, urednica deska


Update: Odlična rasprava na index.hr forumu

- 10:55 - Komentari (3) Isprintaj #

Gotovina i Norac kod Karamarka tražili zaštitu od Haaškog suda


Ne sjećam se tekstova novinarke 2004. godine po ocjeni članova HND-a, urednice u Jutarnjem listu Sanje Modrić koje je objavila lani.

Dobro pamtim jedan s konca 2003. u kom je napala nas (ne poimence) koji smo pisali da je Ante Gotovina viđan u Hrvatskoj da smo neprofesionalni.

A odlično sam upamtio jedan njen povijesni tekst iz 2000-e Gotovina i Norac kod Karamarka tražili zaštitu od Haaškog suda koji je danas kad Tomislav Karamarko za POA-u pod firmom lova na Antu Gotovinu od poreznih obveznika bez odobrenja Hrvatskog sabora dobiva 17 milijuna kuna (izvijestio Mladen Pleše u Globusu br. 760 • 29.6.2005.), izuzetno aktualan.


Faksimil teksta Sanje Modrić iz Jutarnjeg lista


Gotovina i Norac kod Karamarka tražili zaštitu od Haaškog suda

Predsjednikov savjetnik Karamarko je, kako saznajemo, "vrlo emotivno" primio iskaze dvojice generala. Rečeno nam je da se Karamarko solidarizirao s njihovim položajem izrazivši uvjerenje da Hrvatska mora zaštititi genarale HV-a ako bi Haag započeo s progonom. Ured Predsjednika sve demantira

Piše Sanja Modrić

Kako nam je jučer ujutro potvrdeno iz vjerodostojnog Izvora bliskog Uredu predsjednika, generali Mirko Norac i Ante Gotovina prošlog su se petka sastali s Tomislavom Karamarkom, šefom UNS-a i savjetnikom predsjednika Mesića za nacionalnu sigurnost, a povjerljivi razgovor, koji je trajao više od tri sata, voden je na Pantovčaku, u prostorijama Ureda Predsjednika.

Kako nam je rečeno, Stipe Mesić, koji je dvojici djelatnih generala i vrhovni vojni zapovjednik, o tom je sastanku obaviješten.

Visoki časnici HV-a koje je ugostio Karamarko, a koji se dovode u vezu s optužnicama za ratne zločine pripadnika Hrvatske vojske, najavili su se Karamarku da bi na najvišem mjestu pokušali ishoditi zaštitu od mogućeg haaškog zahtjeva za njihovim izručenjem.

Samo dan prije nego što je genarale Norca i Gotovinu primio šef UNS-a, Carla Del Ponte je o daljnjim planovima Haaškog tribinala u Zagrebu razgovarala s najvišim dužnosnicima hrvatske vlasti. Premda je iz Hrvatske otišla potpuno zadovoljna rezultatima tih sastanaka, a predsjednika Mesića nazvala je čak velikim prijateljem Haaškog suda predsjednikov savjetnik Karamarko je, kako saznajemo, vrlo emotivno primio iskaze dvojice generala. Rečeno nam je da se Karamarko solidarizirao s njihovim položajem izrazivši uvjerenje da Hrvatska mora zaštititi genarale HV-a ako bi Haag započeo s progonom.

Pokušali smo o tom sastanku dobiti i komentar Tomislava Karamarka, ali on se novinarima nije javljao. Oko 15 sati, iz Ureda predsjednika dobili smo usmeno priopćenje glasnogovornice Vjere Šuman da se Karamarko "nije sastao s Norcem i Gotovinom", te da predsjednik Mesić trenutno nema stav o izručenju hrvatskih generala Haagu budući da ne zna na koga bi se eventualni zahtjevi Haaga mogli odnositi.

Saznajemo da je general bojnik Norac ovih dana u Ministrstvu obrane viđen u razgovorima s pravnim savjetnicima MORH-a. Pokušali smo od Norca dobiti izjavu o slučaju Gospić i Medački džep, medutim rečeno nam je kako Norac ne želi davati izjave.

Jutarnji list, 12. travnja 2000.


Intervju koji je Ante Gotovina dao Ivi Pukaniću 2003. demantiurao je Vjeru Šuman, a potvrdio Sanju Modrić:

Ante Gotovina: Jednom me je na razgovor pozvao Tomislav Karamarko, tada ravnatelj UNS-a i njegov pomoćnik pukovnik Muharemi.

Karamarko mi je tada mogao srediti sastanak s Mesićem. Odgovorio sam mu da je glupo da bude posrednik između mene i predsjednika. Predsjednik Mesić, kao vrhovni zapovjednik vojske, mogao me je pozvati u bilo koje doba dana i noći ja bih kao vojnik odazvao. To je moja dužnost, slagao se ja s njim politički ili ne.

Što meni Tomislav Karamarko treba sređivati sastanak s vrhovnim zapovjednikom?

Nacional, 10. lipnja 2003.


Istraživačko novinrstvo je strast kojom se, među inim dokazuje da novine ne žive jedan dan, kako to znaju tvrditi čak i neki novinski urednici.

Pitam se što nakon svega Sanja Modrić misli o ovom tekstu i na što će Tomislav Karamarko potrošiti 17 milijuna kuna?

Na prvo pitanje nemam nikakvih ni slutnji, kamoli odgovora.
A na drugo? Valjalo bi razmisliti o akciji POA-e kojom bi se diljem svijeta razaslali Gotovini DNA- na donjem rublju, opušcima, streljivu, oružju, kondomima... Skup bi to projekt bio: dnevnice, zrakoplovne karte, prevoditeljice, al' bi se isplatio...

Mladen Bajić bi mogao mahati Carli Del Ponte dokazima da Ante Gotovina nije u Hrvatskoj, a to što bi ona i dalje kolutala očima i odmahivala glavom, Sonja Šarunić u ulozi doglasnogovornice Vlade, objasnila bi tužiteljičinim odsustvom interesa za šarmiranje.

- 02:25 - Komentari (0) Isprintaj #

05.07.2005., utorak

Jelena Brajša pljunula fotoreportera Sašu Zinaju



Za početak - plaženje jezika


Prosvjed Caritasovih djelatnika pred Večernjakom prošao je skoro bez incidenta. Neke Brajšine poklonice uočile su novinarku Slobodne Dalmacije Natašu Škaričić među novinarkama/ima koji su pratili prosvjed i komentirale:
-Evo one Nataše. Ona je sve zakuhala!

Srećom, Nataša ih nije čula jer bi im ne bi ostala dužna...

Kaptol bez milosrđa

Deseci ljudi javili su se nakon emisije HTV-a Otvoreno na temu odnosa Katoličke crkve prema aferi Brezovica: neki od njih vele da nisu mogli zaspati zbog riječi koje je na tu temu izgovorio gospićko-senjski biskup Milan Bogović. Bogović se još uvijek vampirskim noktima drži za tezu da su mediji prenapuhali stvar. Dalje: on ne želi vidjeti ni priznati da je Državno odvjetništvo sada, tjerajući zeca (pedofila iz Brezovice), konačno istjeralo vuka (Jelenu Brajšu) i da je prema svim raspoloživim podacima gospođa Brajša ta pod čijim su se blagoslovom među brezovičku djecu uvlačili pedofili različitih nacionalnosti, časne sestre koje tuku i mrze djecu, odgajatelji monstrumi i slična mitološka stvorenja.

Nataša ŠKARIČIĆ, Slobodna Dalmacija, 04. 07. 2005.


Na samom koncu prosvjeda, nakon što se Jelena Brajša vraćala s razgovora u uredništvu Večernjeg lista, a prosvjed se selio pred Jutarnji i HTV, fotoreporter Saša Zinaja zaradio je pljuvačku u lice.

Siroti fotoreporter htio je slikati Jelenu Brajšu dok je ulazila u Caritasov kombi, a ona ga je pljunula.

Ima li smisla reći: Jelena Brajša, sramite se!?

update:

Jelena Brajša pljunula fotoreportera

ZAGREB – Dosta mi je svega! Pustite me na miru! Fotografirate me kao kriminalca! – ljutito je vikala uznemirena Jelena Brajša jučer na prosvjedu djelatnika Caritasa, koji su pred zgradom Večernjeg lista i Vjesnika prosvjedovali protiv posljednjih medijskih napisa o Caritasu i događanjima u domu u Brezovici. Prilikom odlaska s prosvjeda, Brajša je pljunula jednog fotoreportera, njeni sljedbenici su vikali na novinare, a o optužbama da je zataškavala zlostavljanja u Brezovici i preprodavala humanitarnu pomoć nije htjela reći ni jednu riječ...



Saša Zinaja snimljen objektivom kolege Marijana Malčevića dok je čekao Jelenu Brajšu da se vrati s razgovora s Večernjakovim urednicima


- 16:04 - Komentari (9) Isprintaj #

Vinko Sindičić u obračunu s Britanskom Krunom


Update:
Sindičić tuži poznate Riječane zbog oduzete imovine

MILANO – Bivši udbaš Vinko Sindičić najavio je jučer na konferenciji za novinare u Milanu kaznene prijave protiv bivšeg premijera Ivice Račana i glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. »Račan će morati na sudu odgovoriti zašto se umiješao u moju kupovinu hotela 'Vis'«, kazao je Sindičić, koji je slabo posjećenu konferenciju za novinare održao u milanskoj palači Serbelloni, u kojoj je izložio i svojih dvadesetak slika što ih je naslikao u zatvoru. Sindičić je najavio da će za dva tjedna na svojoj internet stranici objaviti prve tajne dokumente što će, po njegovim riječima, objasniti tko ga je 1988. godine poslao u Škotsku i što je tamo radio...


Očekivao sam puno više od ove Sindičićeve pressice jer je najava bila pompozna...

27. 06 2005., ponedjeljak

Vinko Sindičić



I Vinko Sindičić, ex inmate of Her Majesty’s Prisons, both, of Edinburgh as well as Perth respectively, having there served 10 years and 3 days of a 15 years imposed sentence by the High Court of Justitiary in Dunfermline, Scotland, for an alleged attempt of murder upon a Croatian national Nikola Štedul, that factually never ever did occur, herby I do invite you formally to honour the press conference given by myself, that will take place on Monday, the 04th July, 2005, at 16.00 hours in “Palazzo Serbelloni”, hall “Sala Montanelli” within the venerated institution “Circolo della Stampa”, Corso Venezia 16, Milan, Italy.

www.queens-enemy.com


Eto, i Vinko Sindičić si napravio web stranicu i najavljuje međunarodnu press konferenciju na kojoj će razotkriti još jednu britansku bjelosvjetsku zavjeru.

Kada je jesenas ubijen riječki ugostitelj Branko Bijelić, poznat kao vlasnik kafića Sport u kom je do udaje za Stjepana radila Snježana Tuđman, Vinko Sindičić se pobojao za vlastitu sigurnost.

Dao mi je intervju telefon, a potom je i doputovao u Zagreb te smo se našli Kod Dragice u Aleji propalih kolumnista.

Kolege Zdravko Milinović i Antun Masle nisu mogli doći sebi kad su vidjeli s kim pijem kavu.

Vinko Sindičić me uvjeravao da je Branko Bijelić imao zadatak ubiti njega, pa kad to nije supio, sam je ubijen. Naravno, nije ga ubio Sindičić, nego oni koji su mu naložili da ubije Vinka.

To je Sindičićeva priča o čovjeku za kog godinama govorilo i pisalo da je bio jedan od poznatijih suradnika UDB-e iz Rijeke i koji je bio svjedok na suđenju za ubojstvo Brune Bušića.

Nakon te, prešli smo na priču o Britanskoj Kruni.
Britanci su mu namjestili atentat na Nikolu Štedula. Nezakonito mu sudili.

Uvjeravajući me da nije bio UDB-in agent ubojica Sindičić mi je pokazao Domovnicu koju je dobio dok je sjedio u Škotskom zatvoru, a koja mu je izvađena čim je Zakon o hrvatskom državljanstvu stupio na snagu.

Uz sebi svojstven zagonetan smiješak nekoliko je puta niječno odgovorio na upit je li mu glavna logistika dok je bio u zatvoru bio Josip Perković, dugogodišnji šef UDB-e za emigraciju, a kasnije glavna Šuškova uzdanica u MORH-u.

Lik i djelo Vinka Sindičića još uvijek su enigma za brojne istraživače hrvatske terorističke emigracije i UDB-e.

Primjerice, Zvonimir Despot nedavno piše da je HRB (Hrvatsko revolucionarno bratsvo) bila jedina emigransta organizacija u koju se nije infiltrirala UDB-a.

Jedan od osnivača HRB-a bio je pokojni Josip Senić za čije ubojstvo je dio emigracije krivio upravo Vinka Sindičića.
Na suđenju za Bušićevo ubojstvo pri suočenju sa svjedokom Mehom Zagorčićem Vinko Sindičić se pohvalio da je bio član HRB-a:


Sindičić je u potpunosti odbacio svjedočenje, navodeći da je »Zagorčićev iskaz čista izmišljotina«. Sindičić tvrdi da je bio član HRB-a (u originalnom tekstu je krivo otisnuto HRZ-a op. ž.p.) te da je upravo Zagorčić isključen iz članstva, zatim da Jelić nije ubijen, nego je umro od srčanog udara, a odbacio je i tvrdnju da je dojavio njemačkoj policiji pokušaj atentata na jugoslavenskog konzula i da je u vezi s tim slučajem proveo 14 dana u zatvoru.

Vedrana Bobinac, Vjesnik, 10. prosinca 1999.


A evo što advocatus diaboli 45 linesa, časni Mate Bašić piše o Vinku Sindičiću:

"Sindičića sumnjiče još od konca šezdesetih, kad je postao sumnjiv kao organizator atentata na dr. Branka Jelića, predsjednika Hrvatskog narodnog odbora (HNO). Na temelju određenih informacija može se sumnjati da je sudjelovao, uz slučajeve Bušić, Štedul, i u ubojstvima Josipa Senića u Njemačkoj, tročlane obitelji Ševo u Italiji i Stanka Nižića u Švicarskoj. Neki čak tvrde da je, zajedno sa Željkom Ražnjatovićem Arkanom, imao prste i u ubojstvu Stjepana Đurekovića", izjavio je potpisanom novinaru Bože Vukušić u studenomu 1998. godine...

Hrvatski vjesnik (Melbourne - Australija): 20. 8. 1999.

- 08:50 - Komentari (6) Isprintaj #

04.07.2005., ponedjeljak

Račanova Vlada tetošila Antu Gotovinu


Izvrstan serijal Orlande Obad u Jutarnjem listu o političkim aspektima kronologije Gotovinina bijega baca dodatno svjetlo na proračunatu šlampavost Račanove Vlade u slučaju Gotovina.

Kao prvo, Gotovinim se slučajem bavio zamjenik premijera Goran Granić. Ivica Račan se bavio Bobetkom i Norcem. I on mislis, da je svoj dio posla dobro obavio.

Goran Granić koji je doista čvrsta spona iz Vlade u angažmanu Ureda Predsjednika i POA-e u kontaktiranju s Antom Gotovinom, o čemu je posvjedočio u lipnju 2003. i čelnik saborskog odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ante Markov, naravno, danas ne želi davati nikakve izjave.

Ono što Orlandi Obad kaže Franjo Turek da je Gotovina preiskusan i da ga se nije moglo nadzirati a da on to ne zna, svojedobno je govorio Goran Granić, povremeno dodajući da je Gotovina tako iskusan u skrivanju da je moguće i da prošeta Zagrebom, a da ga nitko ne primijeti.

Goran Granić, koji je u ime Vlade koordinirao tajnim službama i suradnjom s Haagom, doveo je u zabludu novinare, domaću i stranu javnost izjavivši jedne subote u lipnju da je Ante Gotovina u Austriji.

Odmah ga je demantirao i ukorio Račan. Lako je pak za pretpostaviti da je Goran Granić smjestio Gotovinu u Austriju jer je prethodno, navodno, tadašnji austrijski veleposlanik u Zagrebu, tvrdio po diplomatskim kuloarima da je vidio Antu Gotovinu na Pantovčaku.

Goran Granić je izrekao u intervjuu Vladi Rajiću u Vjesniku i prvu javnu optužbu protiv hrvatskih novinara da su radili za strane službe ili domaće obavještajno podzemlje dezinformirajući javnost da se Ante Gotovina kreće po Hrvatskoj. Kasnije se pokazalo da je istom tezom operirao i Franjo Turek i prezentirao ju čak Stjepanu Mesiću, Ivi Sanaderu, Vesni Škare Ožbolt i Marijanu Mlinariću.

Kad smo već kod toga: veseli me da je aktualni Predsjednikov savjetnik za obranu Vlatko Cvrtila izjavio Denisu Romcu u Novom listu da će svjedočiti u korist novinara u procesima za nakanadu štete, a vezano uz djelovanje POA-e:

* Biste li svjedočili na strani novinara ako dođe do procesa za naknadu štete?
– Da.


Sam sam predložio Cvrtilu za svjedoka:

Preissue of citizens
...
After Croatian political talk-show, «Otvoreno», which was broadcasted in late evening hours, on Thursday, 25th of November, in which I was the guest, together with former President' s adviser for national security, in HTV studios on Prisavlje, Zeljko Bagic. He asked me several times in front of witnesses: Davor Gjenero, political analysist and doctor of science Vlatko Cvrtila, the president of this Council, how much money did I get from foreign countries, for my writting about Gotovina. «How much did they pay you to write like that», he said. In presence of Mr Gjenero and Cvrtila, Bagic accused me that I collaborated with Dragutin Franciskovic, who hated foreigners.
...


U svakom slučaju, nakon Orlandinog istraživanja po kojem akteri događaja ne smatraju uopće da je itko za vrijeme njihove vlasti odgovoran što se je Ante Gotovina pobjegao i što se ovako dugo krije, možda listu svjedoka protiv države, a vezano uz POA-ine klevete proširim i na Ivicu Račana, Gorana Granića, Šimu Lučina, Antu Markova i Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića.

- 02:18 - Komentari (0) Isprintaj #

03.07.2005., nedjelja

Hoće li Stjepan Mesić pomilovati Mirka Norca ? (X)


(Will Stjepan Mesic amnesty Mirko Norac? - Peratovic Net)

Nakon pomilovanja Stjepana Grandića, treće osuđenog u procesu za ratni zločin u Gospiću 1991. i pomilovanja nekoliko Srba osuđenih za ratne zločine, dovršavaju se pripreme da Mirko Norac, drugo osuđeni u procesu za Gospić zatraži od Predsjednika Stjepana Mesića milost, a ovaj mu udovolji.

Nije to vidljivo samo iz podrške koju su navedene odluke Mesićeva Komisije za pomilovanja dobile od Ivana Zvonimira Čička.

Istina je da je I. Z. Č. bio blagonaklon prema Mirku Norcu još za života Milana Levara, te da je preko Ante Kotromanovića ostao u vezi sa za ratni zločin osuđenim vojvodom. Čičkova bliskost s Norcem može se opisati i preko zajedničkih veza s Mirom Lacom, Mirkom Ljubičićem Švepsom, Tomislavom Karamarkom i Vladimirom Faberom.

Upravo je to krug koji najviše radi na Norčevom pomilovanju od strane Stjepana Mesića.

Ipak, za Čička bi se moglo reći da brani Komisiju za pomilovanja Stjepana Mesića, iako mu je sam Mesić do nedavno bio najčešća meta napada, jer je i sam doživljavao optužbe da je odgovoran kao bivši član Komisije za pomilovanja narkodilera.

Zato se u utvrđivanju stupnja priprema za Norčevo pomilovanje najbolje ograničiti na izjave Predsjednika Stjepana Mesića.

U intervjuu svom biografu Ivici Đikiću u zadnjem Feral Tribuneu Mesić se okomljuje na ministricu pravosuđa Vesnu Škare Ožbolt jer je kritizirala navedena pomilovanja pa joj predbacuje što su u Hrvatskoj do sada za ratni zločin osuđena samo tri Hrvata i stotinjak Srba.

A kad ga Đikić pita pa dobro zašto je onda od te trojice Hrvata, pomilovao jednog, Grandića, Mesić prešućuje izbjegava izravan odgovor i govori o tome kako nije razmišljao jesu li pomilovani Hrvati, Srbi ili Rusini, te još jednu svoju posrednu odgovornost pripisuje ministrici pravosuđa:

- Ili, na drugoj strani, čivjek ispali metak u glavu jednom devetnaestogodišnjem dečku, pa se potom na sudu izgubi pištolj, za što nitko ne odgovara, a na kraju taj ubojica dobije nepunih pet godina zatvora. Koja je to logika!? Neka se ministrica Škare-Ožbolt nad time zamisli i neka kaže što treba učiniti da bi se postigli isti standardi suđenja.

Stjepan Mesić, Feral Tribune, 01. srpnja 2005.


Odmah na slijedećoj stranici Feral Tribunea novinar Vladimir Matijanić piše da je Ranko Marijan sudac izvjestitelj Vrhovnog suda u slučaju Vinka Budiše koji je ispalio spomenutih pet hitaca u glavu Milenku Đekiću, najzaslužniji što je "ubojica dobio nepunih pet godina zatvora", kako reče Mesić.

A upravo je isti taj Mesić Ranka Marijana nedavno predlagao za predsjednika Vrhovnog suda RH.

Kad je ovako zaboravan teško je od Mesića očekivati da sjeti zašto ništa nije prigovorio ministrici Ingrid Marinović Antičević koja je potvrdila Igora Benzona za predsjednika Županijskog suda u Splitu, a moglo ga se smatrati hijerarhijski odgovornim za nestanak pištolja kojim je ubijen Đekić iz prostorija suda.

Benzon je kasnije dodijelio predmet Lora na suđenje Slavku Lozini koji je bio prvostupanjski sudac i u predmetu Budiša.

Dakle, Mesićevo izbjegavanje spominjanja Grandića, sasvim je siguran znak da je slijedeća stepenica pomilovanje Mirka Norca.

Možda se očekuje Norčevo pismo iz zatvora u Glini kojim bi od vodstva VAD-a bila zatražena isprika Predsjedniku Mesiću jer je odbijen njegov dar na alci na kojoj je pobjedu odnio Ivica Perić, uz još dvojicu alkara, kasnije izbačen iz Društva. Mesić je već zatražio do VAD-a da trojicu izbačenih vrate natrag, pa će razmisliti o pokroviteljstvu nad ovogodišnjom Alkom.

Drugi signal u tom Mesićevom intervjuu je izjava da su nakon svih ratova uslijeđivali valovi amnestija, ali da će se morati ići i na pomilovanja.

Sve to zabrinjava međunarodnu zajednicu jer ICTY treba donijeti odluku o prepuštanju slučaja Medački džep u kom su do sada optuženi Rahim Ademi i Mirko Norac na domaće procesuiranje.

Međunarodna zajednica je već preko lanjskog izvještaja OSCE-a upoznata s brojem Srba koji su osuđeni za ratne zločine, u odnosu na broj Hrvata.

Iako se taj nesrazmjer nije popravio u zadnje vrijeme, važno je naglasiti da se Izvještaj tiče 2002. i 2003., vremena u kom je Ingrid Antičević Marinović bila ministrica pravosuđa, Mladen Bajić Glavni državni odvjetnik, a Mesićev bivši kadar na mjestu predsjednika Vrhovnog suda, Ivica Crnić.

Međunarodna pravosudna praksa ne bilježi pomilovanja ratnih zločinaca, pa krugovi bliski ICTY ne vjeruju da će Hrvatska dobiti na procesuiranje slučaj Medački džep. Zasluga je to u ovom slučaju Predsjednika Stjepana Mesića.

Zbog svega toga jako naivno djeluje pogled Borisa Pavelića u Novom listu na ulogu Stjepana Mesića spram pravosuđa:

Naime, Mesićevo preopćenito objašnjenje medijima nakon što je nedavno pomilovao četiri ratna zločinca – da su se promijenile društvene okolnosti – zapravo sugerira da je Mesić vodio računa o činjenici da su se ista kaznena djela različitim kaznama kažnjavala devedesetih i danas.

– Presude za ratni zločin protiv civilnoga stanovništa u procesima kojim se optuženog teretilo po zapovjednoj odgovornosti, a ne i za osobno počinjene zločine, devedesetih su izricane u dužini od 20 godina zatvora, a danas se za iste zločine izriče desetogodišnja kazna. Sudovi, dakako, ne mogu promijeniti odluke iz toga doba, ali se to može uzeti u obzir kod pomilovanja. Ne može li se, dakle, takva promjena društvenih okolnosti smatrati razlogom za pomilovanje?, pita izvor našega lista blizak predsjedniku Republike.

Boris Pavelić, Novi list, 01. srpnja 2005.


Skoro da zaboravih.

Ivan Zvonimir Čičak u subotnjoj kolumni u Jutanjem lisu tvrdi da je međunarodna zajednica prepoznala rezultate koje je svojim radom čelu POA-e pokazao Tomislav Karamarko.

Koji su to rezlutati? Tko ih je iz međunarodne zajednice prepoznao?
Koliko znam iz Bruxellessa se o Tomislavu Karamarku pohvalno izraziola jedino Ines Sabalić.
Carla Del Ponte je lijepo Mladenu Bajiću kazala da kad bude imao nešto konkretnije vezano uz priču o Gotovininim hlaćama u Italiji (istragu vodio Tomislav Karamarko) neka joj se javi.

A što će joj javiti kad niti je poslao Gotovinin DNK u Italiju, niti je DNK sa navodnih general-ljubavničkih hlaća proslijeđen njemu.

Mora biti da Ivo Sanader drži malo dalje od sebe Čička jer ga nije upozorio da su mu upravo iz međunarodne zajednice rekli da odustane od postavljanja Karamarka za ministra policije (ili nedaj Bože, većeg zla, ministra Domovinske sigurnosti), o čemu je premijer izvijestio tek Davora Butkovića.

Čičak se čini neupućenim ili je to dio deala o nenapadanju Mesića zbog možebitnog pomilovanja Norca i kada pišući o sukobu u Židovskoj općini Zagreb, tvrdi:

Srećom, to je interni sukob unutar Židovske zajednice, u koji se nitko sa strane ne petlja.


A zar se nije upetljao Predsjednik Stjepan Mesić u izjavama za Globus ciitiranim na ovom blogu?

- 02:33 - Komentari (0) Isprintaj #

01.07.2005., petak

Kako je Ivan Zvonimir Čičak lagao o Milanu Levaru


Cicak's lies about Levar - Peratovic Net

Sa zločinima je upoznat i Ivan Zvonimir Čičak, tvrdi Milan Levar u intervjuu Večernjem listu. Čičak je, naime, znao za spaljivanje leševa u sisačkoj Željezari, za spaljivanje na smetlištu u Zadru, za vožnje cisternama Ine, ali to nikad nije rekao. Ne samo zato, jer je kum Tihomiru Oreškoviću, nego i stoga što je rekao da je svake godine predsjednik Tuđman za sljedeću potpisivao djelovanje Čička i HHO-a. Dakle, to su bile koncesije da se prikrije Gospić, zaključio je Levar.

Vjesnik, 11. travnja 2000.


Na ove tvrdnje Milana Levara Ivan Zvonimir Čičak reagirao je u kolumni koju mu je tada objavljivao Nacional:

Već drugog dana «Oluje» objavio sam članak u kojem sam upozorio da njezin rezultat ne smije biti etničko čišćenje

Nekoliko dana poslije gospićkog zločina objavio sam članak pod naslovom «Gdje nestaju gospićki Srbi», a daljnje informacije o Gospiću osobno sam dostavljao haaškim istražiteljima

Vježbalište demokracije

piše Ivan Zvonimir Čičak


Vrlo je zanimljivo da se upravo u ponedjeljak 10. travnja, u glasilu akcije «Kameleon», u Večernjem listu pojavio tekst o Gospiću, gdje se u glavnoj ulozi javlja gospodin Levar. Mala je koincidencija da je iste teze o meni koje on iznosi u Večernjaku iznio prošloga petka i Vjeko Magaš*, kao da su se dogovorili ili kao da je netko uskladio njihove izjave.

Levar, a i Magaš prozivaju me da sam znao za gospićki zločin, ali da ništa nisam poduzimao, dovodeći to u vezu s kumskim odnosima s Tihomirom Oreškovićem. Levara bih podjsetio da sam prvi čovjek koji je u Hrvatskoj, i to u slobodnoj Dalmaciji, nekoliko dana poslije gospićkog zločina objavio tekst pod naslovom «Gdje nestaju gospićki Srbi».

U to vrijeme Levar je bio zajedno s Oreškovićem i onima koje danas optužuje za ratne zločine.

Novac za svjedočenje

Što se tiče daljnjih informacija o Gospiću, njih sam osobno, a i drugi aktivisti HHO-a, dostavljao haaškim istražiteljima, ali o tome, dakako, nismo obavještavali Levara. On osobno zna da sam razgovarao s istražiteljima kad su bili u Zagrebu.

No, nisam mogao omogućiti Levaru i nekim drugim njegovim prijateljima da za svoje svjedočenje dobiju novac, a što su oni tražili. Naime, kad bi bilo tko, na bilo koji način, obeštetio bilo kojeg svjedoka, on bi time prestao biti relevantan svjedok pred Tribunalom.

Sisačka željezara

Što se samog Gospića i Levarove uloge tiče, onda se dosita moramo zapitati kako to da se u subotu u Gospiću pojavljuju haaški istražitelji, što je objavljeno u novinama od utorka, a da gospodin Levar u ponedjeljak, preko glasila akcije «Kameleon» Večernjaka, svraća medijsku pozornost na Gospić.

S gospođom Carlom Del Ponte, a i drugim predstavnicima Tribunala, razgovarao sam o opasnosti koja može prijetiti svakom istraživanju ako se na bilo koji način ide s medijskom pompom oko pojedinih akcija. Prije svega, Hrvatska je još uvijek ranjena od zločina koji su počinjeni nad Hrvatima i instrumentalizacijom je moguće pokrenuti nezadovoljnike da prganiziraju prosvjede i pokušaju blokirati istraživanja Haaškog tribunala. Takve smo jogurt revolucije već vidjeli prilikom prvog dolaska Carle Del Ponte, ili pak prilikom izricanja presude Blaškiću.

Levar je u Večernjaku prozvao i mene tvrdeći da sam znao za spaljivanje leševa u sisačkoj željezari, za spaljivanje na smetlištu u Zadru, za vožnje cisternama Ine, ali da to nikada nikome nisam rekao. Otkud on zna kome sam rekao i što smo poduzeli vezano uz to.

On i Magaš govore iste stvari. Što se tiče sisačke željezare, postoji priča o tome da su hrvatske vlasti nakon akcije Bljesak ondje spaljivale posmrtne ostatke srba izmasakriranih u akcijama hrvatske avijacije koji su u vrećama, posebnim konvojem dovezeni u Sisak i spaljeni. Na žalost, tu informaciju nikad nije bilo moguće potvrditi, a mi se ne bavimo pričanjem pričica.

Javnosti je poznato da je unutar HHO-a vođena istraga, i to puno šira od ovoga detalja, o događajima na području Siska od 1991. do danas.

Relevantni dokazi

Što se pak tiče navodnog spaljivanja leševa na zadarskom groblju, ta informacija nije točna, naši su aktivisti boravili na terenu i pokušali provesti opsežnu istragu o tome, o čemu postoji i materijal. Jednako tako postoji dokumentacija posebni izvještaji o nekim neobičnim događajima na zadarskom groblju. Sve je to vrlo uredno fotodokumentirano, a te sam dokumente, u prisutnosti kolege Prodanovića, predao ondje gdje ih je trebalo predati.

Prema tome neka se gospodin Levar ne postavlja ko sudac, ali ni kao javni cinker koji će denuncirati rad HHO-a i mene osobno. A tome da bi Tuđman svake godine potpisivao djelovanje HHO-a i mene osobno ne želim posvećivati nikakvu pažnju jer to nije samo glupost nego više od toga.

No očito je da i gospodin Levar i Magaš raspolažu nekakvim relevantnim dokazima i činjenicama o masovnim zločinima.

Levar ide tako daleko da izravno optužuje Norca za teške ratne zločine, ubojstva srpskih civila i miniranje kuća.

Čudim se kako to da ni Levar ni Magaš sa svojim informacijama poslije demokratskih izbora nisu otišli ondje gdje su građani ove zemlje trebali i morali otići, a to je MUP ili pak Državno odvjetništvo. Stoga ovim putem pozivam ministra Lučina i državnog odvjetnika Živkovića da pokrenu postupak radi utvrđivanja činjenica vezanih uz javne izjave Magaša i Levara, te da u skladu s onim što od njih doznaju poduzmu i odgovarajuće mjere.

Nacional, 12. travnja 2000.

* Vjeko Magaš, dugogodišnji suradnik Ivana Zvonimira Čička, najprije u HSS-u, a potom u HHO-u. Dobio otkaz u HHO-u pod pritiskom Ivana Zvonimira Čička. S HHO-om vodi radni spor. U tom procesu odvjetnik HHO-a je Veljko Miljević, koji je istodobno i član predsjedništva te organizacije. (op. ž.p.)



The world today needs more people like Ivan Zvonimir Čičak, Emilly
Lau
, Abbas Amir Entezam and Uri Avnery. We needmore civil courage, said Franz Vranitzky while handing out the awardsto the laureates for human rights achievements in 1997.


Osnovna laž koju je u svojoj kolumni o Levaru napisao Čičak je ta da je pokojni svjedok ratnih zločina tražio novac za svjedočenja. Istu je laž, mjesec dana nakon Levarovog ubojstva ponovio i dr Zoran Božić u Hrvatskom slovu.

Mene Levar nikada nije tražio novac za svjedočenje, a da to nije tražio ni od HHO-a posvjedočila mi je Vesna Levar kao i Zdenko Ropac koji je s Levarom bio u HHO 1996. tražeći od Čička da poduzme nešto s gospićkom pričom i svjedocima koji su već tada bili izloženi pogibelji.

HHO je tada dobivao izdašnu novčanu pomoć od Sorosa, a filantrop iz SAD-a uputio je sasvim konretne primjedbe Čičku na način kako se taj novac trošio.
Iz tih razloga, vjerojatno, Georg Soros, prilikom svog nedavnog posjeta Hrvatskoj, ni jednom riječju nije ni spomenuo, a kamoli pohvalio Ivana Zvonimira Čička.

Istina je da je Ivan Zvonimir Čičak napisao prvi tekst o ratnim zločinima u Gospiću. No taj je tekst više načelne naravi, ne bavi se konkretnim krvnicima, pogotovu ne Čičkovim kumom Tihomirom Oreškovićem.

Čičak sugerira da je i Levar sudjelovao u ratnim zločinima: U to vrijeme Levar je bio zajedno s Oreškovićem i onima koje danas optužuje za ratne zločine.

U to vrijeme su Zdenko Bando, Zdenko Ropac i Milan Levar već bili izloženi pogibelji od Oreškovića i Norca jer su Bando i Ropac svjedočili kod Zdravka Mustača, tajnika Manolićeva Ureda za zaštitu ustavnog poretka, a Levar im u svemu bio gospićka logistika.

O tome da je Milan Levar sudjelovao u ratnim zločinima nisam našao podatak ni na srpskoj strani. Da je to bilo istina kao što sugerira Čičak, s tim informacijama, ako ne ranije u javnost, ali sasvim sigurno tijekom suđenja, izišli bi Tihomir Orešković i Mirko Norac.

Tko zna kakve je Čičak izvještaje o gospićkim ratnim zločinima davao haaškim istražiteljima kad se čudi da Levar ide tako daleko da izravno optužuje Norca za teške ratne zločine, ubojstva srpskih civila i miniranje kuća.

Sudska presuda Mirku Norcu u Rijeci potvrdila je Levarove optužbe protiv Norca kad je riječ o 1991-oj. Suđenje za zločine u Medačkom džepu, najvjerojatnije će se održati u Haagu, pa će Čičak biti u prilici vidjeti hoće li se i tu potvrditi Levarove optužbe na Norčev račun.

- 07:23 - Komentari (0) Isprintaj #

Ivan Iko Livajić (Khomeini) o pogibiji Ludviga Pavlovića


26.05.2005., četvrtak
Hoće li POA istraživati smrt Ludviga Pavlovića?
...

- 09:36 - Komentari (3) - Isprintaj - #

* bok Oklen ti to da su akciju Organizirali Susak i Tuta,i da je poginuo na Kupresu TO JE CISTA LAZ Pozdrav Pavlovic (koks 29.05.2005. 12:51)

* Pa izjavio Ivan Iko Livajić Mati Bašiću u spomenutom intervjuu. Livajić kaže da je i on u toj akciji sudjelovao i da su trebali zaustaviti neki konvoj JNA u nekom klancu na Kupresu. (Željko 29.05.2005. 23:21)

* bog, koks, pozdravljam te, pod uvjetom da se to peratovic ne dopisuje sam sa sobom, sto bi njemu bilo slicno.... taj nevjerojatni lazljivac, peratovic, koji vec u vise navrata pise o meni, u ovoj je prigodi ispisao nevjerojatnu laz: naime, niti je iko livajic (inace moj rodjak) tako sto kazao, niti je ludvig bas tamo poginuo, niti sam ja takvo sto napisao (sto se moze provjeriti u novinama), niti je istina ono sto peratovic nacelno pise o ST-u, koji "blog" ranije ... seratovicu bi bilo pametnije da da u svojim "memoarima" isprica sto je tocno radio prosloga tjedna u beogradu, je li isporucio svoje sumnjive, paranoicne podatke - i jesu li ih ti ljudi bas prihvatili - umjesto sto bezocno, kurvinski.. laze ko pas... Ko poludjeli zapjenjeni pas... (Iz Melbournea, Mate Basic) ( 30.05.2005. 15:39)


Ispričavam se svim sudionicama akcije u kojoj je poginuo Ludvig Pavlović. Krivo sam napisao da se pogibija dogodila na Kupresu. Bilo je to kod Posušja kao što kažu Mate Bašić i Ivan Iko Livajić (Matanov rođak) u intervjuu Nacionalu iz prosinca 1995.:

Mate Bašić: U intervjuu Nacionalu Mladen Naletilić Tuta, zapovjednik širokobriješke Kažnjeničke bojne, spominje vas kao jednoga od rijetkih preživjelih iz prvih trojki od kojih je nastala Kažnjenička, zajedno s Andabakom, Pavlovićem...

Ivan Iko Livajić (Khomeini): Točno je, bio sam tamo, ali se ne sjećam više imena svih ljudi. Znam da je Tuta donio snajpere. Glavnu riječ u to je doba vodio Gojko Šušak. On i Tuta u to su doba bili zajedno. Tuta mi je javio da dođem jer treba onemogućiti konvoje JNA pri prolazu kroz Hercegovinu, a kojima su tenkovi, topovi i municija prebacuju iz Mostara, preko Širokog Brijega, Posušja i dalje, sve do slavonije. U međuvremenu, u Slavoniji je ranjen Ivan Andabak. S njima sam uvijek dobro surađivao.

Jedne je večeri u moju kuću došao Ludvig Pavlović. Imao je papire od Ministarstva obrane RH kojima je mogao dokazati da u ime MORH-a vodi akcije u BiH - s time da se to ima smatrati tajnom, da Hrvatska ne bi bila optužena!

Pošli smo Nenac, Ludvig, Katić, ja, sedmorica nas ukupno. Blokirali smo kanjon iznad Posušja. Ja sam kretao isturen, sasvim naprijed. Znali smo da JNaAdolazi s nešto više od 50 ljudi i s dva tenka.

Greška je bila što je vozilo kojim smo namjeravali blokirati kanjon prerano u njega ušlo.

Sjećam se da je pokojni Ludvig govorio kako je Adolf Andrić, vođa Bugojanaca stradao kad se podigao iza zaklona.

Nažalost, tako je stradao i Ludvig.

Ne mogu zaboraviti tu sliku: bio sam 200 metara ispred njega. Ludvig nam je bio naredio da ih ne ubijamo ako oni ne počnu prvi pucati.

Vikao im je da da se predaju. Namjeravali smo oružje zarobiti i nabrzinu ga prevesti u Hrvatsku. No, oni su osuli strahovitu paljbu iz hecklera po nama, počeli su skakati u zaklone. Njihov prvi pinzgauer u koloni dobio je,valjda, 500 metaka. Na njihovu je tenku stajao mitraljezac koji je rafalima pucao na nas.

A ja sam predlagao da mi u pripremi akcije probijemo brdo, miniramo ga i sve ih zatrpamo zemljom! Bolje bi tako bilo.


Obzirom da se akcija dogodila u rujnu 1991., da je Ludvig Pavlović ubijen slično kao i Miro Barešić, smatram da bi se POA Tomislava Karamarka, trebala pozabaviti ovim slučajem.

- 07:00 - Komentari (2) Isprintaj #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Siječanj 2012 (1)
Svibanj 2010 (1)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (19)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (22)
Prosinac 2007 (15)
Studeni 2007 (17)
Listopad 2007 (19)
Rujan 2007 (14)
Kolovoz 2007 (8)
Srpanj 2007 (14)
Lipanj 2007 (24)
Svibanj 2007 (17)
Travanj 2007 (33)
Ožujak 2007 (37)
Veljača 2007 (32)
Siječanj 2007 (29)
Prosinac 2006 (26)
Studeni 2006 (35)
Listopad 2006 (31)
Rujan 2006 (29)
Kolovoz 2006 (25)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (18)
Svibanj 2006 (24)
Travanj 2006 (28)
Ožujak 2006 (34)
Veljača 2006 (35)
Siječanj 2006 (43)
Prosinac 2005 (26)
Studeni 2005 (35)
Listopad 2005 (33)
Rujan 2005 (31)
Kolovoz 2005 (18)
Srpanj 2005 (24)
Lipanj 2005 (34)
Svibanj 2005 (32)
Travanj 2005 (47)
Ožujak 2005 (15)



45 lines © 2005, Zeljko Peratovic

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se