online

nulla dies sine XVL lineae




30.06.2005., četvrtak

Blog spašava rabina

Zlatko Bourek nedavno se u Globusu našalio da je rabin Kotel Da-Don došavši u Zagreb naišao na razbarušenu (epitet moj) pastvu.

Još mi se Bourek nije ohladio, a blog judenrat je zavapio za podrškom ostanku rabina Kotela u Hrvatskoj.

Priču su s bloga preuzeli Jutarnji i Globus, a Večernji list i Vjesnik izvijestili sa Izvanredne Skupštine ŽOZ-a na kojoj je odlučeno da Vijeće ŽOZ ima opet raspravljati o ostanku rabina u Zagrebu.

U razmirice u ŽOZ-u neumjesno se upleo Predsjednik RH Stjepan Mesić izjavom Darku Hudelistu u Globusu.

Osim što se petlja u vjersko-organizacijska pitanja za koja niti je nadležan, niti bilo kako pozvan (to što mu unuk pohađa židovsku osnovnu školu nije mu nikakva legitimacija), Mesić se osvrće i na materijalne prijepore u ŽOZ-u:

- Vidite tu su u pitanju veliki prihodi. Iz parkirališta u Praškoj ubiru se se stotine tisuća eura. Gradit će se Kulturni centar i sinagoga, s podzemnim garažama... Po meni, ako nema rabina, sinagoga može biti samo spomen-sinagoga, i ništa više...


Što se priča više razvija na površinu izbijaju, po meni, i neke političke razlike među frakcijama u ŽOZ-u.

Slavko i Ivo Goldstein, koji po svemu sudeći predvode frakciju koja traži ostanak rabina u Hrvatskoj, bliski su s Predsjednikom Mesićem, a opće je poznato da su bili veliki protivnici Franje Tuđmana.

Ako se ne varam, na mjestu predsjednika Židovske općine u Zagrebu Slavka Goldsteina je 1990. naslijedio Nenad Porges, kasniji ministar gospodarstva u Tuđmanovoj vladi.

Ne znam koliko je Porges uključen u sadašnja zbivanja u Općini, odnosno na čijoj je strani.

Otac Jakova Bienenfeld, osobe koju se spominje kao glavni oslonac Krausove struje, Zlatko Bienenfeld, imao je značajnu funkciju u Šuškovom MORH-u.

Jakov Bienenfeld je taj koji iznajmljuje parkiralište o kojem zbori Mesić.

- 09:25 - Komentari (1) Isprintaj #

29.06.2005., srijeda

Da vječno živi, drug nam Tito!


Čitajući razna povijesna svjedočenja svakovrsnih disidenata u titoizmu, ili članova njihovih obitelji, obavezno se nailazi na skoro isto kulminacijsko mjesto: Onda je Tito presjekao stvar...; Kako je Tito rekao tako je i bilo...; Kad je Tito tamo doputovao stvar se riješila...

Tako i priča u današnjem Globusu Tatjane Holjevac, kćeri pokojnog zagrebačkog gradonačelnika iz titoizma Većeslava Holjevca o prijetnji zloglasnog Aleksandra Rankovića da će Vecu poslati na Goli Otok bude li Velesajam izgrađen u Zagrebu, a ne Beogradu, kulminira Titovim dolaskom na otvorenje Zagrebačkog velesajma nakon čega je UDB-a prestala prisluškivati familiju Holjevac.

Pa doajena hrvatskog novinarstva Bože Novaka u Nacionalu:

Božo Novak - kroničar hrvatskog novinarstva

Tito nas je pozvao na Brijune i zatražio da prihvatimo Kardeljev novi zakon o štampi koji je predvidio jači utjecaj Partije na medije. "Na to ne pristajemo", rekao sam u ime svih kolega i dodao da trebamo dalje liberalizirati novinstvo i otvarati ga. Tito se nije ljutio jer je vidio da protiv sebe ima frontu svih novinara. Usred noći me nazvao njegov ataše za tisak i rekao: "Šaljem ti Titove govore, on želi da ih pogledaš." Unio sam neke izmjene, Tito ih je prihvatio i izgovorio ono što sam napisao.


Sustav koji je počivao na arbitriranju jednog čovjeka i nije mogao drugačije završiti nakon njegove smrti.

Postitovska parola I poslije Tita Tito u Hrvatskoj se kao lošija izvedenica ostvarila devedesetih s Tuđmanom na čelu kolone.



Današnja titonostalgija skoro da me podsjeća na seljačke priče o Kralju Matijašu Korvinu njegovom zlatnom dobu za hrvatskog seljaka.

Ima li se snage s tako duboko kolektivno-podsvjesno utemeljenim mitovima nositi Miljenko Jergović koji je nedavno otvorio kritičku priču o titonostalgiji, zaradivši usput prijedlog Saše Broz da se vrati u Sarajevo?

- 12:37 - Komentari (3) Isprintaj #

28.06.2005., utorak

Tomislav Karamarko, Mesić - Sanaderov vruć krumpir


Ambicija Tomislava Karamarka, ravnatelja POA-e da postane ministar policije prije nego što na snagu stupi njegov preustroj tajnih službi po kojem bi se ujedinile POA i OA te formacijski potčinile njemu - ministru policije, osim na 45 lines pred kojih mjesec dana, ugledala je svijetlo dana i u Večernjem listu:

Karamarko iz POA-e odlazi u MUP?

U kuloarima se spominjao i ravnatelj POA-e Tomislav Karamarko, trenutačno angažiran i na reformi sigurnosnih službi.

Pretpostavke su bile da bi Karamarko, kad završi taj posao, mogao zamijeniti ured i preuzeti MUP, no u Sanaderovu nema o tome potvrde.



Ivan Jarnjak i Tomislav Karamarko


Da se Tomislav Karamarko iskreno tome nada svjedoče i informacije iz obavještajnog podzemlja po kojima je njegova ekipa iz POA-e i nakon Mesićevog otkantavanja nastavila svesrdno raditi na novom zakonskom prijedlogu preustroja tajnih službi.

No, Stjepan Mesić nema nikakvih razloga biti Karamarkom i dalje podupirati njegov preustroj, a još manje ambiciju da uz tajne službe zagospodari i MUP-om.

Ravnatelj POA-e još nije podnio izviješće Predsjedniku države o dogovorenom provjetravanju POA-e, a za aferu Puljiz rekao mu je da su on i novinarka bili kolateralne žrtve. Isto ono, što je Mesić govorio za novinare žrtve njegovog, Bagićevog i Turekovog angažmana oko Ante Gotovine.

Uz to, Nacional je nedavno pokušao izvršiti pritisak na POA-u tvrdnjama da su djelatnici POA-e kršili zakon jer su snimali svoj razgovor s novinarkom Helenom Puljiz, a da ju o tome nisu obavijestili.

Otkriće snimke, odnosno transkripata tog razgovora, a čiji sadržaj je prema Gordanu Maliću bitno drukčiji od onoga što smo do sada čuli o njemu kroz aferu Puljiz, može se u formalnom smislu pripisati Tomislavu Karamarku.

Sadržaj spornog razgovora, navodno je neugodan za Predsjednika Stjepana Mesića i njegovog bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Željka Bagića.

Kako sam već pisao, a što mi iznova potvrđeno i obitelj Perković, otac Josip i sin Saša, lagano se distanciraju od Tomislava Karamarka.

Sanaderova Vlada je kronično bolesna od nedostatka iole sposobnijih kadrova.

Povjerenje koje je dao Karamarku pri upravljanju POA-om, Sanader bi mu nastavio pružati i na čelnom mjestu u MUP-u, iz jednostavne činjenice što mu je teško naći sposobnog, a odanog čovjeka za to mjesto.

Međutim, i premijer je, šuška se u kuloarima Banskih dvora, nakon niza skandala s POA-om u angažamanu oko Gotovine i Petrača, uvidio da bi i se i MUP mogao dodatno skandalizirati postavi li na njegovo čelo Karamarka.

Zaoštrilo bi to i odnose sa SDP-om jer Ivica Račan i Šime Lučin, nasuprot Ranku Ostojiću, nemaju osobito pozitivno mišljenje o sadašnjem ravnatelju POA-e.

Takav Sanaderov potez pozdravili bi najvjerovatnije u HSP-u i IDS-u. Damir Kajin je izrazito sklon Karamarku.

Zainteresirani dio međunarodne zajednice već sada tiho rogobori protiv Karamarkovih poteza u POA-i. Kad bi on zagospodario s dvije trećine sigurnosnog sustava (praktički, od njegovog uticaja bio bi izuzet samo MORH), iz međunarodne zajednice bi počele dolaziti i otvorene kritike Sanaderu da je na djelu povratak totalitarizma.

Zato Sanader mne komentira probni balon o Karmarku prvom čovjeku policije i nada se da će imati vremena pronaći sposobnije, manje kompromitirano, a opet podobno ime za tu funkciju.

- 22:27 - Komentari (1) Isprintaj #

Hrvoje Petrač i Nacional


Ivo Sanader je u Izraelu, zemlji za koju je Predsjednik Stjepan Mesić rekao da je ugostila Hrvoja Petrača.

Petračev odani prijatelj Ivo Pukanić u Nacionalu objavljuje da je premijer Sanader potaknuo MUP da protiv Hrvoja Petrača pokrene istragu vezano uz terorizam, odnosno povezanost sa švercerima oružjem koji su trgovali s teroristima.

Time bi, smatra Nacional, Petrač teže ostavario pravo na izraelske dokumente i bio bi dostupniji hrvatskom pravosuđu.

Samo da još dobijemo predsjednika Vrhovnog suda koji će ostavrit primjedbu Predsjednika Stjepana Mesića da Hrvoje Petrač ima pravo na novo suđenje i Kum se može vratiti bio on u Izraelu il' Turskoj.

A dok Petrač luta Sredozemljem, njegov bivši prijatelj Vladimir Zagorec nastavlja s poslovima u Hrvatskoj. Kako izvještava Pukanićev Nacional Zagorec, u otmici čijeg sina je prema nepravomoćnoj presudi suca Ivana Turudića, sudjelovao i Hrvoje Petrač stoji iza firme Heli koja je glavni kandidat za dobivalje koncesije na hitnu helikoptersku službu.

Prošlih se tjedana pravosudnim kuloarima proširila priča da će se Zagorec i Petrač pomiriti. Sudeći prema Nacionalovom tekstu ta priča više ne vrijedi.

Nacionalova investigativna uzdanica broj 2 Berislav Jelinić otkriva da je prije tvrtke Heli, odnosno Vladimira Zagorca, s tvrtkom Eurocopter poslovno surađivao Hrvoje Petrač.

Čak da je Petrač u Hrvatsku dovodio Eurocopterove dužnosnike Karla Meszarosa i Wolfganga Sprössera, a da je potonji izradio jednu studiju o mogućnosti korištenja Eurocopterovih helikoptera za posove hitne službe u Hrvatskoj, čije je dijelove Zagrorec iskoristio u izradi svog magistarskog rada.

A bivši ministar pravosuđa i aktualni odvjetnik Vladimira Zagorca Miroslav Šeparović baš se sad našao gurati svog bivšeg pomoćnika u ministarstvu, suca Županijskog suda u Zagrebu Ivana Turudića, koji je Petraču dosudio šest godina, za predsjednika predsjednika Županijskog suda.

- 15:39 - Komentari (0) Isprintaj #

Umjesto komentara Mati Bašiću


Evo komentara Mate Bašića na post o Vinku Sindičiću kojeg sam znatno skratio da bespotrebno ne odvači pažnju čitateljima:

Cestitam, Peratovicu, nisam ni znao da u svojoj nevjerojatnoj menazeriji likova - s kojima samo ti medju tolikim hrvatskim novinarima ispijas kavu i reklamiras ih gdje god stignes - pored ostalih, imas i ovaj, gotovo najznacajniji lik. Kakvog li su okusa te vase kave? Mirisu li na barut i krv? Ili na "slobodu udruzivanja"? Inace, umjesto sto sam sebi saljes komentare, i umjesto sto si sa www.hsp1861.hr skinuo samo mali dio jednoga mojega staroga teksta, mogao si ga skinuti cijeloga, ili makar postaviti link, kako bi moguci citatelji tvojega bloga znali o cemu je rijec. Umjesto tebe, to sam ucinio ja. (M.B.)


Dakle, link na njegov tekst postoji u prethodnom postu, pa sam brisao ostatak komentarske trakavice.

A evo i mog odgovora Matanu:

Bašiću, zašto si ne otvoriš blog?!

Glede kave sa Sindičićem... Sjećaš se da mi je Sindičić iz zatvora slao materijale protiv Majereskog (da je osuđivan za pedofiliju). Sad me opet napao što sam išao razgovarati s Majerskim jer da je on pedofil. Rekoh mu isto što sam rekao i Josipu Perkoviću 1998. (sjećaš se): "nisam s njim razgovarao o seksu, već o Udbinim ubojstvima".

Razgovaram sa svima do kojih uspijem doći i koji mi ne prijete da će me ubiti. Ti se stalno držiš samo Bože Vukušića.

Zar on nije sjedio u Njemačkoj u zatvoru zbog pomaganja pri ubojstvu Jusufa Tatarina. Ti napisa politički osuđivan. I Sindičić za sebe tvrdi da su ga Britanci osudili zbog politike. Reci ti meni zašto državno odvjetništvo RH nije prihavatilo kaznenu prijavu Ivana Cerovca protiv nepoznatog počinitelja, a za ubojstvo Brune Bušića, a ne ovu koju je složila Božina Komisija protiv Sindičića, a koja je unaprijed bila osuđena na propast?!

Prije ovih tvojih Božinih ispovijesti objavio sam veliki tekst (20 kartica) u Globusu u kom sam prije suđenja Sindičiću pokazao da neće biti elemenata po kojima bi mogao biti osuđen, te da mu se neće moći ni za što drugo suditi (obitelj Ševo) jer zahvaljujući Boži Vukušiću i Vici Vukojeviću Britanija ga izručuje Hrvatskoj samo zbog sumnji u ubojstvo Brune Bušića, dakle svaki drugi proces bio bi nezakonit. Jesi ti Bašiću znao da je Brunu Bušića ubio čovjek kog je on poznavao, s kim se išao susresti...

Sjećaš se da je Boris Maruna izjavio Vladi Vurušiću da se ubojice Brune Bušićeve nalaze na njegovom pogrebu u Zagrebu (1999-e.) Sindičić je u to vrijeme sjedio u Remetincu. Na njega Maruna nije mislio.


- 11:55 - Komentari (4) Isprintaj #

26.06.2005., nedjelja

Dino Pokrovac - smrt je došla iz Frankfurta?


Zadnje objavljene okolnosti ubojstva nogometnog menagera Dine Pokrovca govore o atentatorskom rukopisu kojim se navodno već koristio frankfurtski krak zagrebačke mafije.

Dva su autora: Ivica Đikić u Feral Tribuneu i Duško Miljuš u Jutarnjem listu, ukazivali na frankfurtsku vezu u sačekuši za Dinu Pokrovca.

Pred nekoliko mjeseci Gordan Malić je u Globusu objavio navodni policijski dokument u kom se odgovornost za ubojstvo kontroverznog bankara Ibrahima Dedića pripisuje Željku Golubu, bivšem boksaču i boksačkom menageru s boravištem u Frankfurtu.

Ibrahim Dedić ubijen je 1999. na ulazu u zgradu u kojoj je stanovao. Gotovo identična sačekuša kao u slučaju Pokrovac.

Željko Golub je do tada uglavnom rubno spominjan u kontekstu zagrebačke mafije.

Tako je i 1999. bio spomenut kao član Knežijske skupine, pa ga je javno branio naš proslavljeni boksač Željko Mavrović:

Željko Golub nema veze s mafijom

Motiviran nedavnim akcijama policije protiv organiziranog kriminala, za kojeg su optuženi i neki ljudi iz boksačkih krugova, Željko Mavrović je rekao:

– Neki ljudi koji su pratili moju karijeru optuženi su za organizirani kriminal. Ne vjerujem da su dečki iz boksačkih dvorana krivi za tako teška nedjela. Posebno me smeta povezivanje imena Željka Goluba (predsjednika Zagrebačkog boksačkog saveza, op. a.) s mafijom. Taj čovjek je mnogo pomogao imeni i mnogim hrvatskim boksačima, a nikada nije imao nekog posebnog interesa u tome. On je nije takozvani ljubitelj boksa, nego bivši uspješan boksač koji je po završetku karijere mnogo pomogao hrvatskom sportu. (Slobodan Mufić)

Potom ga spominje i zaštićeni svjedok broj 2 na suđenju Dečkima s Knežije:

- To znam jer je za taj napad korišten »fiat tipo«, kojeg je Igor Rogina Prop preko Mikija Čolagića prodao Krojfu i Željku Golubu. Saznao sam to od Rogine, a prije mog pritvaranja čuo sam to od pokojnog Šakote. Rogina je sa mnom boravio u pritvoru i rekao mi je da je on bio taj koji je preko veze prodao »tipo« Krojfu i Golubu, ali za njega nikad nije dobio obećanih 4.000 DEM, već su mu Golub, Krojf i Miki prijetili da će ga ubiti oda li kome je prodao automobil koji je korišten za presretanje Vjeke Sliška - pričao je svjedok.

Zrinka Boršić, Vjesnik, 10. 07. 2001.


Pa ga u istom procesu spominje i svjedok Zdravko Šiškić

Šiškiću je također poznato da je Nikolić bio u dobrim odnosima s ubijenim Albertom Burićem i Željkom Golubom.

Svjedok je naveo i kako mu je poznato da je u Mainzu održan sastanak Zorana Petrovića, Nikice Jelavića i Željka Goluba, na kojem se navodno pripremalo Sliškovo ubojstvo, a što je financijski podržavao Hrvoje Petrač. Upravo je Petrač, prema Šiškićevim saznanjima, stajao iza Sliškinog ubojstva, jer njegov ubijeni prijatelj »nije htio podržati Petračeve kriminalne djelatnosti«.

Vanja Majetić, Vjesnik, 13. listopada 2001.




Idu li istražitelji Pokrovčevog ubojstva u pravom smjeru teško je prognozirati.

- 16:39 - Komentari (1) Isprintaj #

25.06.2005., subota

Bozanić priznao grijeh svoje strukture


Konzervativni komentator Večernjeg lista Milan Ivkošić došao je na svoje. Crkva je iz usta kardinala Josipa Bozanića priznala odgovornost u zataškavanju afere Brezovica i najvjerojatnije će smijeniti ravnateljicu zagrebačkog Caritasa Jelenu Brajšu.

I dok su ostali konzervativni komentatori ili izbjegavali, relativizirali nesankcioniranje pedofilije u Brezovici zahvaljujući zataškavanju Jelene Brajše, ili čak u svemu vidjeli komunističku urotu, Milan Ivkošić je uporno tražio do Crkve da prizna grijeh.

Kako je svojedobno u Feralu napisala Karmen Lončarek zbog medijskog tretmana pedofilija je danas prerasla u globalnu paranoju.

Svejedno, ta tema u konkretnom slučaju Brezovica solidarizirala je cjelokupno hrvatsko javno mnijenje, izuzev pojedinih konzervativnih komentatora, i da je Crkva dalje šutjela o svemu, vrlo je vjerojatno da bi izgubila jako puno na ugledu kod samih svojih vjernika.

Dobro je to naslutio Milan Ivkošić.

No, Bozanićevo priznanje grijeha crkvene strukture nije moglo proći bez tipične, nepotrebne primjedbe:

Na kraju propovijedi zagrebački nadbiskup je medijima poručio da svojim pisanjem ne nanose duševne boli i neugodnosti sadašnjoj generaciji djece, jer je za njih Brezovica još uvijek jedini dom.

Iskon


Da nije bilo medija i transparentnosti na koju se Vi sad pozivate, dragi nadbiskupe, nikad se ne bi saznalo da je zlo u Brezovici počinjeno i ostalo nesankcionirano zahvaljujući Jeleni Brajši.

Politikom "krivi smo", ali "i vi ste" nećete pridonijeti boljoj suradnji Crkve i medija, a ponajmanje zaštiti djecu u Brezovici.


Kardinal Josip Bozanić u Vatikanu


- 14:39 - Komentari (1) Isprintaj #

Hrvatska veza


Maradona - najpoznatiji slučaj dopinga u nogometu

U Barceloni je Maradona prvi puta probao kokain. "Ništa posebno. Želio sam se osjećati živahnijim." U klubu svi su sumnjali, ali su šutjeli jer Maradona je bio prevelika investicija. Čak je nastupao u anti-droga TV reklamama i to dobro plaćenim.

Godine 1991. bio je pozitivan na doping kontroli (otkriven kokain) te je kražnjen s 15 mjeseci zabrane igranja.

Nakon tretmana 1997. godine ponovo je u dresu Boca Juniorsa.

No, u prvoj utakmici sezone (protiv Argentinos Juniorsa) još jednom je pozitivan na doping kontroli. Opet kokain.

Nogometni magazin


Maradoni Castrova "moralna podrška" za odvikavanje od kokaina (22/9/04)

22/09/2004

Bivši kapetan argentinske nogometne reprezentacije Diego Maradona, koji se na Kubi podvrgnuo zdravstvenim testovima, primio je poruku podrške od – Fidela Castra. Castro je pohvalio njegova najnovija nastojanja da se odrekne kokaina. Maradona je ljubitelj kubanskog predsjednika, do te mjere da je njegovu sliku istetovirao na nogu. Castro i Maradona upoznali su se 1994. 43-godišnji Maradona, jedan od najtalentiranijih igrača u povijesti nogometa, posljednjih se dvadesetak godina bori s ovisnošću o drogama. U travnju je zbog problema sa srcem završio na intenzivnoj njezi, nakon čega ga je obitelj natjerala na liječenje od ovisnosti. Maradona se već liječio od droga na Kubi 2000, kada je prošao kroz sličnu zdravstvenu krizu. Gotovo četiri godine živio je u zdravstvenom kompleksu u Havani, gdje je svakodnevno igrao golf s prijateljima.

VOICE OF AMERICA



Diego Maradona


U kratku kronologiju Maradoninih problema s drogom može se datirati i veza s Miljenkom Žajom Krojfom:

Prijateljstvo počelo u Napulju

Na pitanje da objasni veliko prijateljstvo njegova klijenta i nogometaša, odvjetnik Došen kaže kako mu je Krojf ispričao kao Maradonu poznaje još iz vremena dok je Argentinac igrao u Napulju. Prijateljstvo su značajno produbili 1994. godine kad je Maradona s reprezentacijom Argentine gostovao u Zagrebu i mnogo se družili. Nastavili su održavati kontakte i kasnije, a Maradona mu je kao prijatelj ostao u naročito dobrom sjećanju nakon 1999. kad je Krojf teško ozlijeđen u eksploziji automobila. Kaže da mu je poznati nogometaš nakon ranjavanja došao u posjet u Zagreb i ponudio čak da ga odveze na rehabilitaciju na Kubu. I dalje su održavali prijateljske kontakte i Novi Vinodolski je bio prilika da se ponovno susretnu jer su se obojica tu našli, Maradona na turniru, a Krojf na liječenju.

Ico Mikuličić, Novi list



Miljenko Žaja Krojf i Diego Maradona


- 14:12 - Komentari (0) Isprintaj #

24.06.2005., petak

Diego Maradona i zvijezda hrvatskog reketa

Photo by 24 sata
fuckaj politiku napravi nesto o sportu (Pancho 24.06.2005. 14:34


Tabloid 24 sata dosljedno se drži onog što je promovirao Marinko Božić, a nastavio Denis Kuljiš: stavi naslov u suprotnosti s tekstom.

Pa tako pod naslovom Uzrujan zbog našeg teksta Maradona tuži 24 sata nema ni spomena da će ih bivši nogometaš Diego Maradona tužiti zbog teksta o navodnom bančenju s Miljenkom Žajom Krojfom protiv kojeg se vodi sudski postupak o reketarenju.

Žaja je zbog sumnji u bavljenje specifičnim sportom čiji naziv samo podsjeća na tenis, a u kom se kao rekvizit, zapravo češće koristi baseball palica, dospio i na sud.

Uf, čudni su putevi Hrvatskog Pravosuđa.

Eto, Pancho jesi li zadovoljan?


- 23:25 - Komentari (1) Isprintaj #

Zašto Georg Soros ne voli Ivana Zvonimira Čička


Stvarno, zašto Soros ni u interviewu Denisu Kuljišu za Jutarnji list ne spominje svog nekadašnjeg hrvatskog suradnika Ivana Zvonimira Čička.

Potvrđuje li se time stara priča da su njih dvojica u ozbiljnom sukobu i da je Soros koncem devedesetih tražio od HHO-a da makne sa svog čela Čička ili će im u suprotnom prestat slati novce?


On the left to the right seated - President's advisers: Tomislav Jakic and Budimir Loncar; Georg Soros and President Stjepan Mesic (Over the years, Soros has supported a number of initiatives in Croatia worth more than 45m dollars)"/>


Čini mi se da je bivši sudac Vrhovnog suda Vjekoslav Vidović nakon Sorosevog ultimatuma predsjedao HHO-om, no nije se dugo održao. Čičak ga je uz pomoć svoje frakcije u kojoj su bili Žarko Puhovski i Čedo Prodanović, brzo maknuo.

Danas Georg Soros hvali samo Žarka Puhovskog. Sebe uspoređuje s Puhovskim, a Tuđmana s Bushem.

Zanimljive paralele. Samo Tuđmana nema već duže. Nakon njegove smrti Žarko Puhovski je u dobrima s hrvatskim vlastodršcima.

Tek pred koji dan uputio je prvu ozbiljniju kritiku hrvatskim vlastima od Tuđmanove smrti.

Već smo se uplašili da je članstvo u HHO-u postala moralno-politička preporuka za dobivanje zanimljivih poslova: Veljko Miljević -pravno zastupstvo špijuna Franje Tureka i Markice Rebića; Irfan Ajanović - savjetništvo u Uredu Predsjednika; Danijel Žderić - pusti poslovi s ministarstvima školstva i kulture, Stjepan Malović - honorarne analize uspješnosti pojedinih novina...

Kad ono, u HHO-u kao da još tinja sorosevska kuražnost:

Predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Žarko Puhovski upozorio je prije nekoliko dana na znatno pogoršanje stanja ljudskih prava u prvih šest mjeseci ove godine, posebice položaja srpske manjine.

– Ponovo je došlo do protusrpske propagande u medijima, čega nije bilo nekoliko godina, osim u marginalnim medijima.

Razgovarao Denis Romac, Novi list



Žarko Puhovski hrvatski Georg Soros?


- 22:05 - Komentari (0) Isprintaj #

Sanaderov Akcijski plan za izručenje Ante Gotovine u mirovanju


Kako piše Marijo Kavain u današnjem Jutarnjem listu akcija otkrivanja Ante Gotovine u Italiji, o čemu je pri zadnjem susretu s Glavnom haaškom tužiteljicom Carlom del Ponte istu izvještavao Glavni državni odvjetnik RH Mladen Bajić, u stanju je mirovanja, ako ne i gorem.

Naime, tvrdi Kavain, niti su Talijani u Hrvatsku poslali DNK s hlaća izbačenih iz automobila zajedno s printevima o Gotovini, niti su naši istražni oragni u Italiju poslali Gotovinin DNK uzet s oružja zaplijenjenog u njegovom stanu na Srebrnjaku.

Dok je Mladen Bajić izvještavao Carlu del Ponte o do tada prikupljenim informacijama o tim hlaćama ona je kolutala očima i na koncu ga prekinula riječima:

- Kad o tome budete imali nešto konkretnije izvijesite me.

Izgleda da je pokušaj, da se Gotovinu preko sumnjivih dokaza pokuša premjestiti u Italiju, propao u kolutajućim očima Carle del Ponte, pa se Državnom odvjetništvu, policiji i POA-i sad čini besmislenim petljati s DNK.

A nema ni drugih naznaka da se išta poduzima kako bi se najtraženijeg hrvatskog bjegunca lociralo i transferiralo, kako je to sažeto rekao predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks.

Dunja Zloić Gotovina produljila je muževo članstvo u HAK-u - jedina je novost iz domaćih izvora o Kristijanu Horvatu.

Dio bosanskih medija iznova je potaknuo nagađanja da se krije u Hercegovini.

Čini se da svi zapravo čekaju rasplet najava o skorom haškom transferu Ratka Mladića.

Kako se može čuti iz krugova bliskih ICTY-u Carla del Ponte računa da bi Sanaderov Akcijski plan, bude li stvarne volje da ga se provede, a ne fingira kao do sada, dobiti na zamahu rješenjem Mladićevog slučaja.

- Kada se Mladić nađe u Haagu dio hrvatske javnosti koji je podržavao Gotovinu naspram Haaga neće više imati argumenata da je i Mladić na slobodi i da ga nitko ne traži. Time će i potpora koju Gotovina uživa u javnosti biti znatno oslabljena, čime će Sanader dobiti širi manevarski prostor za akcije prema njemu i njegovoj jatačkoj mreži, smatra izvor 45 linesa blizak ICTY-u.

- 14:21 - Komentari (1) Isprintaj #

23.06.2005., četvrtak

Hoće li Državno odvjetništvo zatezati u slučaju Ropac?


Priču o odštetnom zahtjevu koji je Državnom odvjetništvu uputio Zdenko Ropac, svjedok gospićkih ratnih zločina, prvi je danas aktualizirao Feral Tribune:

SVJEDOČI PA STRADAJ

Poslije Ropčeva istupa 1991., Tihomir Orešković priveden je u Zagrebu. Odmah nakon dva dana Orešković je pušten i zaposlen u SIS-u. Vrlo brzo vratio se u Gospić s namjerom da se osveti spomenutom trojcu...


a popodne je i Radio 101 dao zanimljiv prilog priči:

Ratni zločinci prolaze bolje od svjedoka

Šušak zasad nije dobio nikakav odgovor, a ako se ništa ne promijeni u narednih mjesec dana, podnijet će tužbu. Bajić nam nije bio dostupan, a ministrica Škare Ožbolt rekla je tek: ”Gospodin Ropac je vjerojatno Ministarstvu pravosuđa proslijedio dopis na znanje. Naknada štete koju traži isključivo je u nadležnosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Državno odvjetništvo bi trebalo razmotriti njegov predmet.”



Slavica Lukić, Zdenko Ropac i Željko Peratović u blizini Ropčevog njemačkog skrovišta 2002-e


Gornja fotografija nastala je u vrijeme suđenja gospićkoj skupinia, a
interview sa Zdenkom Ropcem donio je 2003. Slavici Lukić i Globusu i nagradu HND-a:

Novinarka Globusa Slavica Lukić nagrađena je u kategoriji pisanog intervjua za razgovor sa Zdenkom Ropcem, jednim od ključnih svjedoka zločina nad srpskim i hrvatskim stanovništvom u Gospiću 1991.


Bio je i međunarodno citiran:

CROATIA-GOSPIC-TRIAL Oreskovic, Norac plotted to assassinate Tudjman 12:20 ZAGREB , Aug 28 (Tanjug) - Croatian war veterans Tihomir Oreskovic and Mirko Norac, on trial at the Rijeka County Court for the liquidation of Serbs in Gospic in the autumn of 1991, plotted to assassinate then Croatian president Franjo Tudjman during a visit to Gospic, the Zagreb weekly Globus said on Wednesday. The report entitled "Witness to the Hell of Gospic" was written by Zdenko Ropac, a possible witness at the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY) based in The Hague, currently residing at a secret address in Germany.

Ropac gave evidence to the ICTY investigators already in 1997, describing the crimes in Gospic of which he is accusing the very state leadership of the times, and not only Oreskovic and Norac as the executors. (end)


A evo kako je tvrdnje iz tog intrviewa komentirao za Novi list Milenko Škrlec odvjetnik nedavno od Predsjednika Mesića pomilovanog Stjepana Grandića:

Tvrdnja o atentatu razbjesnila Grandića

To je čista ludost i klijent je zatražio da zbog toga podnesem tužbu, rekao nam je Grandićev odvjetnik Milenko Škrlec komentirajući novinski tekst koji je izazvao mnogo prašine

RIJEKA – Moj branjenik Stjepan Grandić šokiran je i razbješnjen intervjuom Zdenka Ropca »Globusu«, u kojem taj čovjek tvrdi da je Grandić trebao biti atentator, taj koji je trebao Franju Tuđmana ubiti za vrijeme posjeta Gospiću. To je čista ludost i klijent je zatražio da zbog toga podnesem tužbu, rekao nam je Grandićev odvjetnik Milenko Škrlec komentirajući novinski tekst koji je izazvao mnogo prašine.

Odvjetnik Škrlec je o navodima iz teksta vezanim uz atentat pitao u petak na suđenju i svjedoka Miru Lacu, jednog od ljudi iz gospićkog zapovjedništva i Norčevog prijatelja, koji je rekao da su to gluposti, da taj Ropac uopće nije bio ni vojnik u njihovoj brigadi, niti neki obavještajac.

U »Globusovom« tekstu koji je izazvao ovu polemiku, a sada će vjerojatno i tužbe, na pitanje što zna o priči da je pripreman atentat na Tuđmana Zdenko Ropac kaže:

– U Gospiću je bila vrlo jaka struja Štedulova Hrvatskog državotvornog pokreta. Odluka o atentatu na Tuđmana donesena je na jednom sastanku HDP-a početkom studenoga 1991. godine. U HDP-u su bili Tihomir Orešković, Mirko Norac i ekipa njihovih najbližih suradnika. Lika je trebala biti država HDP-a, ali nitko ne zna od čega bi zapravo živjela. Radeći u prislušnoj službi, unutar HDP-a imao sam svoje ljude, jer je bilo takvo vrijeme. Početkom studenoga 1991. godine moj čovjek mi je dojavio da je na sastanku vrha HDP-a u Gospiću, koji je uslijedio neposredno nakon jednog od Štedulovih posjeta gradu, odlučeno da se izvrši atentat na Tuđmana.

Tko je sve bio na tom sastanku?

– Toga se precizno ne sjećam, ali se sjećam da je sastanak održan uoči Tuđmanova dolaska u Gospić i da su na njemu bili Tihomir Orešković, Mirko Norac i njihovi najbliži suradnici. Donijeli su odluku da izvrše atentat na Tuđmana. Kako je zapovjednik perušićke vojarne Stjepan Grandić tada bio u nemilosti zbog neuspjelog napada na Lički Osik, njemu je bilo namijenjeno da izvrši atentat sa svojom ekipom. Tako se trebao iskupiti.

Kako je atentat bio zamišljen?

– Jednostavno, na Tuđmana je trebao biti ispaljen projektil iz »zolje«, jer pancirna košulja ne štiti od »zolje«. »Zolju« su namjeravali ispaliti iz stana gospićkoga župnika, u trenutku kad Tuđman prolazi središtem Gospića ispred hotela »Lika«... – ispričao je u intervjuu Zdenko Ropac.

Inače Ropac je bio prijatelj s Levarom, a kao ostali iz te grupe, Bando i Tomislav Orešković, pobjegao je u inozemstvo pred prijetnjama koje je u Gospiću imao zbog svojih izjava. Uskoro bi zajedno s ostalima koje nazivaju »haškim svjedocima« trebao biti saslušan u Njemačkoj kamo bi najvjerojatnije u listopadu trebala otputovati i riječka sutkinja Ika Šarić...



Je li Stjepan Grandić trebao izvršiti atentat na Franju Tuđmana kako je to Globusu izjavio Zdenko Ropac?


- 22:31 - Komentari (0) Isprintaj #

Redžo Đinđić na krilima Hrvatskog lista



Redžo Đinđić i Jusuf Hećimović potpisuju pljuvačke uratke protiv Drage Pilsela u Hrvatskom listu


Božo Bačelić, prvotnim imenom Redžo Đinđić, oglasio se u novom broju Hrvatskog lista pljuvački komentirajući reakciju Drage Pilsela na njegovo skandalozno prvo oglašavanje u Marijačićevim novinama.

Najavljuje Redžep tužbu protiv Pilsela, ali i navodi samo neke njegove sramotne radnje i izjave: Pilselov protest u Rimu za vrijeme konklava za izbor novoga Pape; nazivanje osječke HVIDR-a grupom fašističkih vanadala; kritika odnosa Katoličke crkve spram zločina u Domovinskom ratu na tribini u Novom SAD-u (17. 03. 2005.)...

Primjećuje Božo Bačelić Limun alias Redžo Đinđić:

- Doista, kada bi Hrvatskom slobodno šetali zločinci i u broju u kojem ih priželjkuje Pilsel i kolega mu Savo Štrbac, ne znam tko bi još bio živ, a posebno tipovi poput njih.


te:

- Plaćenike i Jude poput Drage Pilsela hrvatski narod prepoznaje.


Uz Redžino pismo haški osumnjičenik Ivica Marijačić donosi i pismo stanovitog Jusufa Hećimovića iz Šibenika u kom se Pilsela još stručnije pljuje.

Najprije, nikakvog Jusufa Hećimovića nema u elektronskom izdanju telefonskog imenika T-HT-a na području čitave Hrvatske, a nekmoli Šibenika. U Tribunju se nalazi jedino Manda Hečimović, al' ona tom Jusufu ne mora biti ništa jer im se prezimena, ipak razlikuju.

Za pretpostaviti je da taj Jusuf Hećimović ne postoji, odnosno da je do njegovog pisma došlo na isti način kako je Josip Jović svojedobno napravio intervju s odbjeglim Mirkom Norcem u Dikolecijanovim podrumima, točnije: da je izmišljeno.

Jel' Marijačić izmislio Jusufa (baš lijepa šala na račun Redže), il' je Jusuf stvaran, ostaje Marijačićeva odgovornost za govor mržnje i laži koje Hrvatski list pod tim potpisom objavljuje:

- Nikada u svom pisanju taj goso (misli na Pilsela op. ž.p.) nije napisao niti... riječi o tomu da su gotovo SVI Srbi '91. plebiscitarno bili za rat do istrebljenja Hrvata itd...

Nekoliko desetaka srpskih civila-staraca, koje je na ovim prostorima netko ubio, je za svaku osudu. No, tko je to učinio? Pitanje svih pitanja je: komu ta ubojstva idu u prilog? Hrvatima jamačno ne. To su mogli učiniti i samo Srbi u povlačenju i tko zna tko još ne.

A kako se D.P. (misli Drago Pilsel op. ž.p.) našao baš u to vrijeme i na tom mjestu? Nije li on upravo argentinski stručnjak za takve stvari i rabote? Ne znam, sve je moguće?!


Novine koje objavljuju ovakve sisovske podvale kojih se ne bi posramili, ni Markica Rebić, ni Davor Domazet Lošo zaslužuju da ih zastupaju i brane Veljko Miljević i Žarko Puhovski iz HHO-a.

- 11:03 - Komentari (1) Isprintaj #

22.06.2005., srijeda

Slavonija vs. Zagreb


Slušam danas trojicu željezničara u buffetu vinkovačkog kolodvora gdje hvale slavonsku incijativu Branimira Glavaša.

- Ima Glavaš pravo. Nekad se govorilo da sve ide u Beograd, a danas sve ide u Zagreb, kaže prvi.

- Da. Plaće naših kolega u Zagrebu su i po tisuću i pol do dvije tisuće kuna veće, dodaje drugi.

- Pogledajte samo Trg bana Jelačića i okolne ulice - sve u mramoru, primjećuje treći.

Siguran sam da su ova trojica svih ovih godina glasovali za HDZ, ako još uvijek nisu i članovi te stranke. Zašto im do sada nije palo na pamet da njihova stranka (devedesetih je to bio dr. Franjo Tuđman) nije ništa učinila za Slavoniju?

Tko je Zagreb krstio metropolom svih Hrvata? Zar to nije bio dr. Franjo Tuđman? U Tuđmanovo vrijeme vlastodršcima u Vinkovcima bilo je najvažnije da su jednu ulicu nazvali po živom Hansu Dietrichu Goenscheru, a nitko se nije pitao kako će se taj kraj i grad razvijati nakon raspada Jugoslavije i rata, kad Vinkovci više neće imati status najvećeg željezničkog čvorišta u zemlji.

Ova trojica rade, a gunđaju. Čudno, obzirom da komšija Martin veli: Ovdje ljudi uvijek imaju što za jesti, pa se nikad ne bune.

Samo razlika je između Martina i njih trojice. On je poljoprivrednik, dragovoljac Domovinskog rata. Smatra da smo u Borovo Selo bili navučeni kako bi se ubrzao rat. Vjeruje da bi nas se opet navuklo bez obzira što smo u ratu najgore prošli, jer smo "naprosto takvi, kratkog kolektivnog pamćenja". Zato ćemo prvom susjedu, do konca života pamtiti jer nam je zaš'o 10 centimetara u posjed.

Martin je sačuvao što su stekli njegov djed i otac.

- Možda bih imo puno više da sam se okoristio HDZ-ovom privatizacijom, a možda ne bih im'o ništa. Zato sam barem na istom, a savjest mi je čista, kaže Martin.

I nije on za Glavaševu incijativu. Njegovi su bili Šokci kad Glavaševi nisu ni znali gdje je Slavonija.

A dok je Branimir Glavaš, od Udbe nekažnjeno, sedamdesetih, kao klinac, ispisivao parole NDH i pjevao Juru i Bobana pred crkvama, Slavonci kao Martin pjevali su:

Slavonci smo i Hrvati pravi.
Mi volimo crven-bijeli-plavi.

Mi nećemo ići u tuđinu.
Mi volimo svoju Domovinu.


Patetično, ali istinito.

- 20:29 - Komentari (0) Isprintaj #

18.06.2005., subota

Čičkov krunski svjedok


Zoran Božić o mrtvom Milanu Levaru mjesec dana nakon atentata


Najružnije laži o Milanu Levaru ispričao je tip sa slike u Hrvatskom slovu, mjesec dana nakon atentata u Gospiću, nightmorestageovki Vesni Kljajić.

Analizu tih bljuvotina dat ću uskoro.

Na te bezumne laži, primjerice Božić je izjavio da mu je Levar rekao kako sreće mrtve Srbe koji mu otkrivaju tko ih je ubio i gdje, nije reagirao HHO Žarka Puhovskog, mada sam osobno Puhovskom pokazao članak iz Hrvatskog slova.

Ne čudi, kao što i ne čudi da Žarko Puhovski i njegova organizacija nisu podržali novinare koje je za račun Predsjednika Stjepana Mesića obrađivao Franjo Turek (slučaj Prezentacija).

Jer evo sad Veljka Miljevića gdje pravno zastupa novinare Hrvatskog lista i Puhovskog gdje brani Markicu Rebića i Josipa Jovića.

A Jović je prošle godine javno zastupao tvrdnje Franje Tureka da su prezentirani novinari strani špijuni.

Protestirao sam tada protiv Jovićevog blaćenja, ali nisu reagirali ni HND Dragutina Lučića Lucea, ni HHO Žarka Puhovskog. Čak mi ni glavni urednik Slobodne Dalmacije Dražen Gudić nije htio objaviti reakciju na Jovićevu potjernicu.

Uz to, uopće mi nije jasno što u Vijeću za medije HHO-a radi Božidar Novak kojeg smatraju bardom i nestorom hrvatskog novinarstva.

Dakle, Zoran Božić je sasuo laži o Levaru, nitko javno nije protestirao, a nije prošlo par mjeseci isti se najniže vrsti lažov oglasio na press konferenciji Ivana Zvonimira Čička.

Ovaj put je poslužio Čičku kao glavni svjedok protiv imenovanja Radovana Ortynskog za Glavnog državnog odvjetnika.

Tip za kog se kasnije ustanovilo da se lažno titulira, jer ne radi se o psihijatru već urologu, tvrdio je u društvu Čička, Ive Banca i Krunislava Olujića da je Radovan Ortynski sa svojim psom nasrtao na studente sedamdesetprvaše.

To vam je Čičak dragi kolege Mislav Bago (HTV), Nataša Božić (Jutarnji list), Mladenka Šarić, Vanja Moskaljov i Jasmina Popović (Večernji list), Marina Karlović i Anita Belak-Krile (Slobodna Dalmacija), Sanja Kapetanić(Vjesnik), Sandra Bartolović (Poslovni dnevnik), Ivan Jabuka (RTL) i Iva Boban (HINA).

Saborski izvjestitelji najvećih hrvatskih redakcija uputili su jučer na našu adresu brzojav u kojem prosvjeduju zbog neargumentirane i neosnovane optužbe kolumnista Jutarnjeg lista Ivana Zvonimira Čička na našeg novinara Dražena Ciglenečkog i ostale kolege koje su objavili izjavu Đure Brodarca (HDZ).

Čičak je u kolumni optužio sve novinare za »otvaranje dirigirane i orkestrirane kampanje protiv Brodarca« iako sam kolumnist nije bio prisutan u trenutku dok je Ciglenečki razgovarao s Brodarcem. Tada je Brodarac kao župan Sisačko-moslavačke županije na odlasku dao spornu i ekstremističku izjavu o »stvaranju prve srpske županije u Hrvatskoj«, koju je naknadno pokušavao opovrgnuti.

Novinari se osjećaju pozvanima reagirati na Čičkove objede o navodnoj »dirigiranoj kampanji protiv navodnog ekstremista Brodarca«, s obzirom da je većina izvjestitelja bila prisutna kada je Ciglenečki razgovarao s Brodarcem, kao i trenutku kad je naš novinar tražio od istog da ponovi izjavu za kolege iz ostalih redakcija.

»Istina je vrlo jednostavna: Brodarac se zaletio, dao vrlo problematičnu izjavu, da bi dan kasnije pod pritiskom javnosti i stranačkog vrha odlučio svu krivnju svaliti na novinare«, ističe se u faksimilu brzojava. Saborski izvjestitelji napominju da »čudi što 'kolega' Čičak, umjesto da se kod kolega novinara raspitao o svim okolnostima tog događaja, a priori vjeruje Brodarcu«

Novi list, 18. 06. 2005.

- 12:08 - Komentari (2) Isprintaj #

Klijentelizam i nepotizam u Hrvata


Nino Žganec i rođaka njegove prve žene Jelena Brajša (photo: Stipan Bunjevac, Glas Koncila)


Dr. Žganec je također odbacio špekulacije da je on zabašurivao cijeli »slučaj« zbog svojih obiteljskih veza s Jelenom Brajšom, nazvavši ih klevetom i najavivši tužbu protiv novinara koji su to pisali. Istaknuo je kako je upravo on vodio inspekcijski nadzor u domu (Brezovica) i bio na čelu povjerenstva koje je utvrdilo neke nepravilnosti u odgoju štićenika.

Sve to, dakako, nije razlog da se ravnateljici Caritasa zagrebačke nadbiskupije (Jeleni Brajši) ne oda priznanje za veliki humanitarni rad i uspjehe na tom području. Pozvao je također sve koji su čuli ili znaju za bilo kakve konkretne slučajeve i u drugim domovima o zlostavljanju djece da to prijave mjerodavnima kako bi se oni istražili.

Glas Koncila, broj: 19 (1611), 8. 5. 2005.


Ovako je zborio dr. Nino Žganec prije nego je Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić podignuo kaznene prijave i zatražio odgovornost zbog seksualnog zlostavljanja u Caritasovu domu Brezovica i zataškavanja (zabašurivanja) slučaja.

Ne znam je li Žganec najavio tužbe protiv novinara zbog napisa da je u srodstvu s Jelenom Brajšom ili zbog toga što su ga prozivali da je odgovoran za zabašurivanje?

Naime, dobio sam potvrdu iz njegovog ministarstva da je istina kako je u srodstvu s Brajšom. Njegova prva žena je Brajšina nećaka.

Bajić je zatražio ispitivanje i njegove odgovornosti zbog zabašurivanja slučaja, što će dobro doći onima koje je, ako je, tužio.

Naše institucije izgleda počivaju na klijentelizmu i nepotizmu, ostavimo li po strani druge oblike korupcije, i zato je teško očekivati da ozbiljne nepravde kroz njih budu ispravljene.

Za bivšu koalicijsku vlast bio je karakterističan klijentelizam. U tome su osobito prednjačili Budišini HSLS-ovci. Najvažnije im je bilo zaposliti sve svoje stranačke prijatelje u državne institucije i firme.

I nepotizam Brajša - Žganec datira iz te vlasti.

Suspenzija Ana Marije Lončarić, zamjenice županijskog državnog odvjetnika zbog slučaja Brezovica podsjetilo me na slučaj Veselina Marinova i čisti sukob interesa u kom se ona našla sa svojim mužem Damirom Lončarićem.

Prije nego je ubijen, negdje 2000. protiv Veselina Marinova vodio se postupak za ekstradikciju koji je zatražila Bugarska zbog sumnji da je u svojoj bivšoj domovini ubio ljubavnicu.

Marinovljevi branitelji tražili su da ga se ne izruči jer je imao hrvatsko državljanstvo i jer je bio suradnik HIS-a. Ta služba koju je vodio Damir Lončarić posvjedočila je o Marinovljevom suradničkom odnosu.

Sud je odlučio da Veselin Marinov ne bude izručen. Nije mi poznato je li tužiteljica Ana Marija Lončarić uložila žalbu višem sudu?

A mogla je recimo primijetiti da po tadašnjim podzakonskim aktima HIS nije smio u suradnički odnos uzeti hrvatskog državljanina.
HIS ili današnja OA-a je tzv vanjska služba i ona smije vrbovati samo strane državljane, a POA to smije činiti samo sa domaćima.

Čini se da vladavina Ive Sanadera samo još osnažuje nepotizam. Brat legendarnog HDZ-ovca Nadana Vidoševića Tomislav bit će imenovan za veleposlanika u Rimu.

Premijerov brat Ante župan je splitsko-dalmatinski...
(Ispravak krivog navoda: Nije. Ž.P. 23. 06. 2005.)

Ali da mu ne bi netko prigovorio da pretjeruje s protežiranjem nepotizma, Ivo Sanader je navodno, nedavno odbio uslišiti molbu Joška Podbevšeka da Veselko Grubišić u OA-u zaposli djevojku bivšeg šefa POA-e.

Ajd, barem nešto!

- 11:29 - Komentari (1) Isprintaj #

17.06.2005., petak

Gotovina u stripu


p.s. sto mislis o ovom stripu s Gotovinom kao glavnim akterom? je li to novi Zagor na vidiku ili mozda Bob Rock? (Pub 17.06.2005. 15:29)



Goran Milić, Željko Peratović i Renato Baretić u stripu Stiva Šinika (1999.)


Autora najavljivanog stripa o Anti Gotovini Stiva Šinika poznajem još iz predratnih vremena.

Uvijek je bio komercijalno orijentiran.

Evo na gornjoj slici i mene metnuo u strip. Povod je bila polemika između Gorana Milića i mene. Crtež je dobar, al' poante su mi lagano nejasne.

Prikazano je radio za Večernji list. Prethodno je objavljivao u Imerijalu. Vjerojatno iz vremena Imperijala poznaje Velimira Bujanca s kojim bi sada trebao raditi strip o Gotovini.

Iskreneo rečeno, meni su fore s Carlom Del Ponte i Antom Gotovinom kod naših karikaturista i strip crtača, više otužne neg' smiješne (Oto Reisinger, Nik Titanik...)

Da nije bilo skandala s Laku noć Hrvatska u novinama, vjeruj mi, vjerojatno nikad ne bih ni pogledao taj tv strip. Duha tu fali, satire...

Ova vrst stripa, karikature, crtića boluje od prizemnog podilaženja publici, odsustva humora...

Daj Bože - Bob Rock :)

- 22:20 - Komentari (2) Isprintaj #

Ured predsjednika potvrdio vijest s 45 lines


Današnje dnevne novine pune su neslužbenih vijesti o odgođenom roku za preustroj sigurnosnih službi. Očito je da je tim vijestima isti izvor u Uredu Predsjednika.

Karamarku rok do početka sezone godišnjih odmora

ZAGREB - Ravnatelj Protuobavještajne agencije Tomislav Karamarko dobio je rok do početka godišnjih odmora da dovrši prijedlog Zakona o sigurnosnim službama. Zadatak koji je dobio odmah po imenovanju na čelo POA-e bliži se kraju, Karamarko je sastavio prvu verziju zakona koju je predsjednik Stjepan Mesić vratio na doradu...

Tomislav Klauški, Slobodna Dalmacija, 17. 06. 2005.



Spajaju se tajne službe?

...Prema jednome, čiji je autor šef POA-e Tomislav Karamarko, obavještajna zajednica, umjesto dosadašnje tri, imala bi dvije službe. Vojno-obavještajna agencija bila bi i dalje zasebna služba, a POA i OA bile bi spojene u jednu službu s dva segmenta djelovanja. No, ističe se da je to još uvijek samo 'sirovi' prijedlog koji nije zreo za zakonsku inicijativu.

Izvori bliski Pantovčaku kažu kako u ovom trenutku ne bi bilo dobro ulaziti u veliku reformu obavještajne zajednice. Naime, smatra se da bi to barem na kratko vrijeme smanjilo efikasnost sigurnosnih službi...

Irena Frlan, Novi list, 17. 06. 2005.


Zar to nije reakcija na post s 45 lines: Mesić otkantao Karamarkov preustroj sigurnosnih službi

...Tomislav Karamarko jedva je susprezao emocije nedavno odlazeći iz Ureda Predsjednika gdje je imao prezentaciju svog novog prijedloga Zakona o sigurnosnim službama prema kojem bi se sva vlast nad obavještajnim informacija skoncentrirala na jednom mjestu koje bi kontrolirao on, jer je Stjepan Mesić kazao da na tom prijedlogu zakona treba još raditi...

- 12:52 - Komentari (0) Isprintaj #

Zdenko Ropac i Mladen Bajić

Zdenko Ropac, svjedok ratnih zločina u Gospiću 1991., osoba koja je s Milanom Levarom koncem 1997. dala iskaz haškim istražiteljima u Haagu, zbog ozbiljnih prijetlji smrću i sustavnog proganjanja od strane vlasti napustio je Hrvatsku 1998., a utočište i putovnicu pružila mu je Njemačka.

Riječka sutkinja Ika Šarić i državni odvjetnik Doris Hrast uzeli su njegovo svjedočenje u sklopu suđenja gospićkoj skupini u Njemačkoj u nazočnosti predstavnika tamošnjih vlasti.

Pred skoro dva mjeseca Ropac je preko zagrebačkog odvjetnika Luke Šuška podnio Državnom odvjetništvu RH Prijedlog za mirnim rješenjem spora u kom traži naknadu štete zbog sustavnog progona hrvatskih vlasti kojem je bio izložen od konca 1991. kada je u Uredu za zaštitu ustavnog poretka, zajedno sa Zdenkom Bandom svjedočio o zločinima koje su počinili Tihomir Orešković, Mirko Norac, Stjepan Grandić...

Ropac je u Njemačkoj sedam godina živio u svojevrsnom kućnom pritvoru pod zaštitom BND-a.

Nije radio. Dobivao je samo mjesečnu pomoć od njemačke države kojom je plaćao komunalne račune i prehranjivao se.

Dvoji, bi li bolje prošao da je počinio zločin, a ne svjedočio o njemu.
Da je počinio zločin, danas bi imao vojnu mirovinu, vjerojatno i neki čin, osiguranu egzistenciju nakon izlaska iz zatvora. Eto, zar neće Stjepan Grandić osuđen za sudjelovanje u ubojstvu najmanje 22 ljudi, pomilovanjem Predsjednika Stjepana Mesića provesti manje vremena u zatvoru nego što ga je on proveo u njemačkom kućnom pritvoru u koji se sklonio da ga ne zadesi sudbina Milana Levara.

Grandić će po izlasku iz zatvora koristi vojnu mirovinu i sve druge privilegije koje je stekao nakon počinjenog zločina, a on Zdenko Ropac, razorenog braka, i dalje bi trebao živjeti u 30-ak kvadrata neke mračne rupe i dalje strahujući hoće li ga zadesiti metak ili bomba iz Gospića.

Kako kaže Ropac, a potvrđuje njegov odvjetnik Luka Šušak, Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić još se nije očitovao o njihovom zahjtevu za nakadom štete, iako su mu podneseni dokazi i predloženi svjedoci, koji će bude li došlo do suda, ponovo sudski otvoriti pandorinu kutiju gospićkih strahota.

U jednom od tih dokaza, Operativnom izvješću (OA "Velebit II")djelatnika Krim policije iz Zagreba Stipe Novakovića navodi se razgovor s Ivicom Rožićem Rokom koji kaže da je:

Također je razmišljao da sruši Ropcovu kuću u Karlobagu, ali je odustao, pa je počeo razmišljati kako bi ga ubio. Odlazio je u Karlobag i izviđao teren, te tražio pogodnu lokaciju odakle bi mogao imati pregled dvorišta Ropcove kuće, kako bi ga mogao gađati snajperom kada iziđe iz kuće.



Faksimil Izvješća policajca Stipe Novakovića o razgovoru s Ivicom Rožićem Rokom


- 12:02 - Komentari (0) Isprintaj #

16.06.2005., četvrtak

Gotovinine francuske veze


Uvjerava nas u zadnjem Globusu Paul Barril, bivši francuski obavještajac da se Ante Gotovina ne nalazi u Hrvatskoj. Znao on dobro Gotovinu. Uhitio ga je 1985. temeljem sad već i u nas poznate optužnice da je sudjelovao u pljački nekog pariškog draguljara.

Nacional i Hrvatski list su pred par mjeseci pisali da je taj draguljar bio švercer koji se bavio ilegalnim poslovima za Françoisa Mitterranda, u čemu su ga Gotovina i njegov francuski sudrug Dominique Erulin htjeli u tim prljavim rabotama omesti (navodno radeći za Valérie Giscard d'Estainga).

O čemu je Davor Ivanković iz Slobodne Dalmacije s Dominiqueom Erulinom porazgovarao:

*According to some media articles, you and Gotovina were part of semi-official secret organization that was collecting information on criminal acts by Mitterrand’s left, whose special mission included also an inquiry into, and kidnapping of, the jeweller Solomon who was suspected of “money laundering” for Mitterrand. Mitterrand accused you and your colleagues of preparing the right-wing’s “coup d’état” against his socialist regime.

- We were truly held in high respect for our effectiveness in completing the missions we were assigned to, as well as for our absolute discretion.

As for the mentioned Henri Solomon, I don’t know anything about that suspicious affair. That dossier which was exploited by “certain” gendarmes muddled with new power was primarily used as to discredit us in the eyes of our many friends. Later it was used as a reason for many requests for the extradition through diplomatic channels, or through Interpol once they gave up their search for me abroad after many years.

Those gendarmes are the same ones who were exposed in the scandals such as the Irish case of the “'Vincennes Three's' or also in the “Engrand’s case” from the same period. Hence, without refraining from subsequent forgery of the evidence in the first case, or from protecting the gangsters in the latter, they trumped up the dossiers with no remorse. The gendarmes of great trust…

The "Allende Syndrome," panic attacks and fear of a more violent response by the right-wing (which was in fact very subservient) caused them a presentiment of horrible things to come. Mitterrand feared for his life.

In order to curry his favour, they offered him a bogus conspiracy that will soon develop into the project of elimination of the president himself. The executor is, “of course,” me, selected as the Number 1, who quickly becomes the killer with an army of professionals ready for everything, among whom is also Ante.

All this without a single proof, but it enables the Presidency to justify a significant portion of their expenditures. Mitterrand surrounds himself with a guard comprising 92 gendarmes…. There were unlimited funds made available to them.

I stress that our opponents have never been able to charge us with a single real or concrete thing. Actually, they have never been able to find out which “serious tasks” our team fulfilled!

I didn’t know enough about Mitterrand as to know if he was engaged in illegal arms trade or something else. But he needed the money so that he and “his families,” and not to mention the concubines, live in luxury.

All these people lived without supervision and illegally at the expense of the Republic. Certainly, Mitterrand wasn’t giving his own money to the socialist party; Mitterrand had never had the money with him to pay for a single coffee to this courtesans.


Slobodna Dalmacija, 28.2.2005.



Globusov sugovornik Paul Barril deset godina je bio na čelu specijalne postorojbe zadužene za sigurnost Françoisa Mitterranda i sigurno ima puno razloga zbog kojih ne voli Erulina.

Stoga kad i danas samouvjereno tvrdi da Gotovina nije ni u Hrvatskoj ni u BiH, već da ga najvjerojatnije skrivaju francuski jataci, Barril, po mom sudu, prije svega želi napakostiti Erulinu.

Nije isključeno da je Ante Gotovina boravio 2003. na području Švicarske.

Sam sam dobio i objavio informacije kako je te godine Gotovina viđen na području Lausane, te da je jednom doputovao zrakoplovom iz Züricha u Zagreb.

Na području Geneve i Lausane početkom osamdesetih nakon napada na draguljara Solomona krili su se Gotovina i Erulin, a potonji tamo često prebiva i zadnjih godina.

Ante Žoni Maksan, Gotovinin prijatelj kom je EU zabranila boravak na svom području (zbog sumnji u pomaganje odbjeglom generalu) u Švicarskoj je boravio na obuci zaštitara za svoju firmu Viribus Unitis, o čemu je u Jutarnjem listu lani izvještavao Robert Valdec.

Međutim, ne vjerujem u Barrilovu tvrdnju da je i Ivo Pukanić 2003. napravio intervju s Gotovinom u Švicarskoj.

Prije svega, Pukanić često ističe da je intervju napravljen u jednoj metropoli EU, a Švicarska nije članica EU. Drugo, previše je indicija da je intervju napravljen u Hrvatskoj, a da bi se zavarao trag ( i napakostilo Britancima) fingiralo se London kao mjesto njihova razgovora. Zato u Pukanićevoj putovnici žig Velike Britanije iz tog vremena.

Paul Barril kaže da Ante Gotovina i danas ima snažne veze u francuskim obavještajnim službama.

O povezanosti s drugim čovjekom francuske vojne sigurnosne službe, koja je ujedno i vanjska obavještajna služba (DGSE), Françoisom Bernardom (ratnih godina bio vojni ataše Francuske u Hrvatskoj) pisao sam pred par godina u Vjesniku, a nedavno je neke pojedinosti o tome, uz zajedničku fotografiju, u Hrvatskom listu objavio i Markica Rebić.

Ante Gotovina i François Bernard na fotografiji objavljenoj u Hrvatskom listu


Neki vojni analitičari, koji su imali osobnog iskustva u Oluji, uvjeravaju me da je Ante Roso, lbivši legionar, nedavno označen kao samoproglašeni posrednik između Gotovine, Hrvatske i ICTY-a, u aktualnim, čvrstim vezama s Françoisom Bernardom, te da je od tud i potekla priča u Hrvatskom listu kako Francuzi nude Gotovini pomoć.

Ivica Marijačić piše da su izaslanici francuske države Rosi prenijeli tri varijante mogućnosti razrješenja slučaja Gotovina:

1. da se Ante Gotovina kao francuski državljanin iz Francuske preda Haagu.

2. da se Gotovina predaFrancuzima i da mu se sudi u Francuskoj, a jamčila bi mu se, navodno jednoznamenkasta zatvorska kazna.

3. ako Gotovina ne bi prihvatio ni jednu od ove dvije mogućnosti, Francuzi mu nude trajni nestanak, zametanje svakog traga.

Meni se čini da su ovi navodi Hrvatskog lista prije svega reakcija na vijest iz Globusa od 05. svibnja da je Hrvatsku posjetio francuski obavještajni general Philippe Rondot u dogovorenoj francusko-hrvatskoj misiji uhićenja Ante Gotovine.

45 lines, 12.05.2005., četvrtak


I tu dolazimo do poante čitave priče ovog posta.

Nedavno je Globus objavio strogo čuvanu državnu tajnu da se u lov na Antu Gotovinu uključio i Philippe Rondot, najiskusniji francuski obavještajac.

Do tog angažmana došlo je temeljem zamolbe Predsjednika Stjepana Mesića francuskom kolegi Jacquesu Chiracu da Francuska pripomogne u lovu na Antu Gotovinu.

Kako mi javljaju diplomatski izvori iz Bruxellessa, kada je netko iz hrvatskog vrha provalio Globusu da je Rondot u Hrvatskoj angažiran u hvatanju Gotovine, francuske su vlasti doživjele veliko razočarenje.

Ne treba ni napominjati kako se tim curenjem razočarala Carla del Ponte.

Stoga, procjena je mojih izvora, sve ove priče o Gotovininim francuskim vezama u zadnje vrijeme, imaju za cilj dodatno onemogućiti napore Philippea Rondota da se Gotovina privede ICTY-u, za što bi odgovornost bila pripisana Francuskoj.

Sva sreća, ili nesreća, da je Carla del Ponte u ovom trenutku s velikim optimizmom usredotočena na hvatanje Ratka Mladića.

Nedavno je na susretu s Predsjednikom Mesićem i premijerom Sanaderom kazala: Srbi će vas preteći u suradnji.

Inače, njen izvještaj Vijeću sigurnosti UN-a o hrvatskoj suradnji bio bi puno oštriji i sa znatno više konkretnih kritika, uključujući i miniranje francuske pomoći u otkrivanju Ante Gotovine.

- 13:10 - Komentari (3) Isprintaj #

Božo Bačelić alias Redžo Đinđić po treći put


Osim kolumne u Novom listu Drago Pilsel je i u pismu Hrvatskom listu reagirao na skandalozno javno oglašavanje Bože Bačelića iliti Redže Đinđića.

Pilselovo pismo Hrvatskom listu i njegovom glavnom uredniku Ivici Marijačiću puno je oštrije od kolumne u Novom listu.

Obzirom da je nekoliko brojeva ranije Pilsel dao intervju Hrvatskom listu u kojem se ograđuje od Marijačićeve uređivačke politike, ali ga brani od HND-a i ICTY-a, bivši aktivist HHO-a osjetio se pogođenim kad je u istim novinama vidio tekst čovjeka kojeg smatra odgovornim za ubojstvo Milice i Nikole Damjanića, bake i djeda svog prijatelja umirovljenog časnika HV-a Nikice Smolića.

Kako mi je kazao kad je Marijačića pitao zašto je objavio Bačelić-Đinđićevo pismo, ovaj se pravdao da nije imao pojma o kome je riječ te da mu je isto dostavljeno iz šibenskog HSP-a.

Ukoliko me sjećanje ne vara na čelu šibenskog HSP-a je Ante Tanfara, ratni sudrug legendarnog Tvrtka Pašalića.

Božu Bačelića Limuna alias Redžu Đinđića izbacili su iz HDZ-a, pa ga je prigrlio Tanfara u HSP.

Marijačić je objavio Pilselovu reakciju, ali je uz nju priložio i svoju, potvđujući moje uvjerenje da ne treba biti solidaran s onima koji promiču stavove osumnjičenika za ratne zločine.



Kada sam 2002. u Vjesniku napisao da je Božo Bačelić Limun alias Redžo Đinđić kao predstavnik šibenskih dragovoljaca Domovinskog rata primljen i u Saboru od strane tadašnjeg potpredsjednika parlamenta Zdravka Tomca, potonji me nazvao u redakciju pravdajući se da nije znao koga prima, te tražio da mu se javno ispričam.

Kako to nisam učinio, Tomac je vršio pritisak na mog tadašnjeg glavnog urednika Krešimira Fijačka, da kao što bi to rekao Mate Bašić stavi pod nadzor Peratovićevo pisanje.

- 11:09 - Komentari (1) Isprintaj #

Suspendirana žena bivšeg šefa OA-e, državna odvjetnica Anamarija Lončarić


Kuma obitelji Hrvoja Petrača Anamarija Lončarić, zamjenica Županijskog državnog odvjetnika iz Zagreba jedna je od suspendiranih u pravosudnih djelatnica zbog slučaja pedofilije u Caritasovom domu za nezbrinutu djecu Brezovica.

Zli jezici iz obavještajnog podzemlja tumače ovu odluku Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, manje motiviranom slučajem Brezovica, više pritiskom na njenog supruga Damira Lončarića, koji je kao nekadašnji šef Obavještajne agencije dobio informaciju od bivšeg policajca Saliha Fazlića o naručenim falsificiranim dokumentima za Antu Gotovinu i Hrvoja Petrača.

Salih Fazlić je nedavno optužio Mladena Bajića i ravnatelja POA-e da su pod prisliom iznudili njegovo prvotno priznanje da je on posredovao u naručivanju spomenutih falsifikata kod braće Katavić, a po izlasku od istražnog suca, navodno se pogrdno izrazio i o samom Damiru Lončariću.

Bivši šef OA-e Lončarić za kog je premijer Ivo Sanader rekao BBC-u da je smijenjen zbog nesuradnje u uhićenju Ante Gotovine, navodno kod istražnog suca nije dao osobito koristan iskaz u priči o falsifikatima.

Kako god bilo, i priča o Gotovini i Petraču i ona o pedofiliji u Brezovici pokazuje da se karcinom nefunkcioniranja pravne države u sankcioniranju ratnih zločina, organiziranog kriminala i seksualnih delikata nalazi u samom sustavu.

- 01:33 - Komentari (0) Isprintaj #

Redžo Đinđić - pohrvatica obranio Europu od Osmanlija


Božo Bačelić kaže u prošlotjednom Hrvatskom listu da su Hrvati bili predziđe kršćanstva i da su obranili Europu pred Osmanlijama, a da su njega nepravedno sudili na hrvatskom sudu (za ubojstvo staraca Milice i Nikole Damjanić u Prukljanu ponad Šibenika).

Osvrnuo se Drago Pilsel na njegov tekst u svojoj kolumni u Novom listu:

Gotovinu brane ubojice

Navire vojska, navodno, osloboditeljska. Uđe u selu Prukljan i izrešeta srpske starce Nikolu i Milicu Damjanić. Baci njihove leševe na hrpu i pokrije ih gumama i mrežama. Polije ih benzinom i zapali. Deset godina kasnije autor tog svirepog zločina drži lekcije o domoljublju i brani odbjeglog generala...


Kažu mi prijatelji iz Dalmacije da je Redžo Đinđić tek nakon ovog događaja postao veliki vjernik i počeo redovito obilaziti crkve.

Navodno da ranije nije baš ni imao katoličkog iskustva. E, ali sad je kao Božo Bačelić itekako svjestan da smo bili predziđe kršćanstva i obranili Europu pred Turcima.

Kao što Bošnjaci imaju pohrvatice, tako i Hrvati imaju posrbice. Istina Dražen Erdemović prva osoba osuđena na ICTY-u zbog zločina u Srebrenici nije promijenio ime i prezime ni nakon što je u uniformi Republike Srpske pobio najmanje desetak srebreničkih Bošnjaka. Ostao je Dražen Erdemović Hrvat. Tako bi poštenije bilo i da je Redžo Đinđić ostao to što je bio.

Uostalom, ni Munib Suljić nije mijenjao osobne podatke.

- 01:11 - Komentari (0) Isprintaj #

15.06.2005., srijeda

Pomiluje li Mesić ili Faber?


(Mesic or Faber does the amnesty? - Peratovic Net)

Predsjednik Stjepan Mesić nedavno je pomilovao Stjepana Grandića treće osuđenog iz gospićke skupine. Sada se odvjetnici Mirka Norca nadaju da bi i njihov klijent mogao doživjeti Mesićevu milost. Ne bi me začudilo da Mesić pomiluje Norca obzirom da je zamjenik predsjednice Komisije za pomilovanja Vladimir Faber u kumskim vezama s ravnateljom POA-e Tomislavom Karamarkom, osobom izrazito sklonom štedulovcima: Miri Laci, Mirku Norcu, Mirku Ljubičiću Švepsu...

Vladimir Faber je na mjestu zamjenika predsjednice Komisije za pomilovanja zamijenio Antu Karića, u prosincu prošle godine preminulog svjedoka protiv gospićke skupine.

Faber je prema Ivici Đikiću, zamjeniku glavne urednice Feral Tribunea, glavni Karamarkov kandidat za mjesto državnog tajnika u MUP-u, a svojedobno ga je Globus vidio na mjestu ravnatelja policije.

Koncem prošle godine Mesićeva komisija pomilovala je Niku Baruna, bivšeg načelika policije u Umagu koji je bio osuđen kao naručitelj ubojstva poznatog umaškog ugostitelja Srbislava Petrova, ubijenog 02. rujna 1991.

Kronologija slučaja Barun

– ubojstvo Srbislava Petrova 2. rujna 1991. godine
– iste godine u studenome uhićen je Barun
– u prosincu 1992. Barun je osuđen na devet godina u Županijskom sudu u Rijeci
– u kolovozu 1993. Vrhovni sud ukida presudu Županijskog suda
– 1994. Barun izlazi iz pritvora jer mu tadašnji državni tužitelj Vladimir Šeks mijenja kvalifikaciju ubojstva iz koristoljublja u obično ubojstvo
Barun je na slobodi od 1994. do 20. kolovoza 2003. kada je ponovo osuđen na osam godina zatvora
– 22. listopada 2004. izlazi iz pritvora nakon pet godina jer mu je Mesić »oprostio« tri godine

Branko Škorić, Novi list, 10.11.2004.



Niko Barun, naručitelj ubojstva Srbislava Petrova pomilovan je od Predsjednika Stjepana Mesića


Koncem devedesetih, dok je boravio na slobodi, Barun je često viđan u Zagrebu na Savskoj cesti gdje je u UP-u posjećivao Tomislava Karamarka, tadašnjeg pomoćnika ministra za kadrove u MUP-u i donosio mu izviješća o neprijateljskim djelatnostima pojedinih Istrijana (uglavnom po nacionalnosti Srba, ali i nepoćudnih Hrvata).

Niko Barun se tada družio i sa Zvonimirom Trusićem, kod koga su u lokal na zagrebačkom Remetincu znali zalaziti Tomislav Karamarko i Vladimir Faber.

Sve se bojim da Mirko Norac, da ga Mesić i pomiluje od toga neće imati koristi. Carla del Ponte, najvjerojatnije neće prebaciti suđenje za Medački džep u Hrvatsku, pa će Mirko Norac, usuprot obećanju koje je bivši premijer Ivica Račan dao Norčevim prijateljima Laci i Švepsu, morati putovati u Haag. A tamo se ne računa Mesićeva milost.


- 00:24 - Komentari (3) Isprintaj #

14.06.2005., utorak

Davor Šuker i mafija


photo by Večernji list


U proljeće 1999-e radio sam priču o načinu na koji se Davor Šuker namjeravao dokopati dječjeg odmarališta Puntižela kraj Pule. U razgovoru s ravnateljicom odmarališta saznao sam da joj je u Šukerovo ime dolazio neki tip iz Pule, vlasnik turističke agencije koja je često vozila za Španjolsku, te malo nudio lovu, malo prijetio.

Nazvao sam tog tipa i on mi umjesto svog odgovora ponudio ručak s njim i Šukerom, putovanja i slično...

Naravno da sam ga odbio i sve do čega sam došao objavio u Globusu.

Kolega, bivši poznati sportski novinar napao me kako sam mogao odbiti ručak i aranžmane sa Šukerom. Kao takvo što sporstki novinari ne odbijaju. Neznam ponašaju li se tako sporstki novinari. Vjerujem da ih većina nije korumpirana, ali na koncu, ja i nisam sportski novinar.

A onda je tadašnju glavnu urednicu Globusa Đurđicu Klancir zvao osobno Davor Šuker i seljački joj opsovao sve po spisku još dok je razgovarao s Globusovom tajnicom.

Objavili smo i njegove psovke u Terminatoru, al' tko je išta mogao Šukeru, brončanom vatrenom iz Francuske, prijatelju pokojnog Zlatka Bagarića i omiljenom kapetanu repke dr. Franje Tuđmana.

Istina, nije mu uspjelo domoći se Puntižele, pa su se djeca sa smetnjama u razvoju i ostala koja ljetuju preko škole, imala gdje okupati.


Puntižela - škola u prirodi


- 23:34 - Komentari (4) Isprintaj #

13.06.2005., ponedjeljak

Mesić otkantao Karamarkov preustroj sigurnosnih službi



Ranko Ostojić i Tomislav Karamarko


Uvjeravaju me s više strana da je Predsjednik Stjepan Mesić nezadovoljan Tomislavom Karamarkov, šefom POA-e jer da smatra kako se ovaj previše vezao uz premijera Ivu Sanadera.

Uostalom Karamarko je u zadnje vrijeme napravio nekoliko obavještajnih gafova (POA-in talijanski lov na Gotovinine ševačke hlaće, potraga za kostima bugojanske skupine, britanski non paper...) odgovornost za koje Mesić ne želi da se pripisuje njemu.

Tomislav Karamarko jedva je susprezao emocije nedavno odlazeći iz Ureda Predsjednika gdje je imao prezentaciju svog novog prijedloga Zakona o sigurnosnim službama prema kojem bi se sva vlast nad obavještajnim informacija skoncentrirala na jednom mjestu koje bi kontrolirao on jer je Stjepan Mesić kazao da na tom prijedlogu zakona treba još raditi.

Navodno, aktualni šef POA-e nije dobio potporu Vlatka Cvrtile, Predsjednikovog savjetnika za obranu, ali ni svog dojučerašnjeg bliskog suradnika Saše Perkovića, Predsjednikova savjetnika za nacionalnu sigurnost.

Kad je vidio da Mesić zahlađuje odnose s Karamarkom protiv potonjeg ustao je čak i Veselko Grubišić, aktualni šef OA-e, koji je do sada šutio na medijske napise s izvorštem u POA-i, kako će OA-a biti rasformirana, odnosno postati dio POA-e.

Osim Nacionala tradicionalno bliskom Uredu Predsjednika o svemu ovome do sada nije se oglasio ni jedan medij koji je zadnjih mjeseci javnosti plasirao priče iz Karamarkove kuhinje (lov na Gotovinine hlaće u Italiji, lov na Petrača u Izraelu...).

Prema najavama šegrta iz Karamarkove kuhinje novi Zakon o sigurnosnim službama trebao je još prošlog tjedna proći Vladu, a 15. lipnja naći se u Saboru po hitnom postupku. Papala maca ;)

- 22:27 - Komentari (0) Isprintaj #

12.06.2005., nedjelja

Nogomet i mafija


Ubojstvo Dine Pokrovca podsjetilo je na veze hrvatskog nogometa s hrvatskom mafijom na koje je ukazivao bivši Glavni državni odvjetnik Radovan Ortynski.

Ortynski se u istražnom postupku protiv dečkiju s Knežije namjeravao koristiti i video zapisom i fotografijama sa SP-a u nogometu u Francuskoj. Naime, tamo se u svečanoj loži pored bivšeg predsjednika Franje Tuđmana nalazio i pokpojni kralj kocke Zlatko Bagarić kojem je ulaznicu u ložu sredio vatreni Davor Šuker.

U trenutku smrti Zlatko Bagarić je na ruci nosio rolex, dar Davora Šukera.

Sad čitamo da je Dino Pokrovac bio poslovni suradnik i prijatelj Davora Šukera, a da je bio blizak i s Bagarićem.

Pokrovca i Bagarića povezuje još nešto: bilježnica s popisom dužnika.

Tomislav Židak tvrdi da Pokrovčeva bilježnica posotoji, da je na sigurnom i da će se iz nje saznati tko je imao računa da menadžer Nike Kranjčara bude izrešetan.

Bagarićeva bilježnica nije bila dokaz u istrazi njegova ubojstva jer su braća Rodić (koje je branio Veljko Miljević, zamjenik predsjednika HHO-a) ubili kralja kocke pred policijom.

No, njome se služio Radovan Ortynski u istrazi protiv Nikice Jelavića i njegove ekipe. (Veljko Miljević je bio član odvjetničkog tima koji je branila Dečke s Knežije.) Svojedobno je Globus objavio popis Bagarićevih dužnika među kojima se moglo pročitati i ime još jednog junaka crnih kronika - Ante Prkačina.

Čitajući između redaka knjigu Jasne Babić Zagrebačka mafija, jedan je stručnjak za organizirani kriminal primijetio da nakon ubojstva Zlatka Bagarića njegovu ekipu preuzima Hrvoje Petrač.

nastavak uskoro

- 18:09 - Komentari (6) Isprintaj #

11.06.2005., subota

Hans Koschnik o Slavenki Drakulić i Milanu Levaru


Njemački socijaldemokrat i bivši međunarodni upravitelj u Mostaru Hans Koschnik održao je pohvalni govor za Slavenku Drakulić prilikom dodjele književne nagrade grada Leipziga za 2005.

Donosim dio govora u kojem Koschnik spominje Milana Levara, čovjeka čije ime, kako vrijeme prolazi postaje simbol u međunarodnim razmjerima:

Gerade weil ich selbst erleben durfte, wie schnell die Suche nach Wahrheit, nach Begründung und Einsichten in reale Geschehnisse gerade auf dem Balkan auf prinzipielle Ablehnung stoßen, befürchtet man doch, dass dabei liebgewordene Mythen ihrer Geschichtsmächtigkeit entkleidet werden, Mythen, die gar zu häufig zur Grundlage für eine prinzipielle Ablehnung des Anderen wurden.

Die mit unliebsamer Aufklärung verbundene Reaktion führte zu Bedrohungen oder gar zu Anschlägen auf Gesundheit und Leben. Eine zunehmende Verweigerung ernsthaften Gedankenaustausches war zudem die Folge. So war die Ausgrenzung, Isolierung und Ermordung des zur Aussage über Kriegsverbrechen bereiten Milan Levar in Gospic ein als Warnung gedachtes Exempel. Trotz allem für die Wahrheit einzutreten und den Drohungen zu widerstehen, setzt immer Mut und Charakterstärke voraus. Diese Courage zeigte die heutige Preisträgerin schon bei ihren beiden - die Opfer des Balkankrieges beschreibenden - Werken.

Leipziger Buchpreis zur Europäischen Verständigung 2005, Laudatio auf Slavenka Drakulic, Hans Koschnick




I u hrvatskom prijevodu:

Baš iz razloga što sam osobno doživio, koliko brzo potraga za istinom, za obrazloženjima i spoznajama stvarnih događaja upravo na Balkanu doživljava načelno neprihvaćanje, iz bojazni da bi nama dragi mitovi bili razotkriveni u svojoj povijesnosti, mitovi koji prečesto bivaju osnova za načelno neprihvaćanje tuđega. Reakcije povezane sa nevoljenim razotkrivanjem vode do prijetnji ili čak napada na zdravlje i život. Odbijanje ozbiljne razmjene mišljenja je također jedna od posljedica. Tako je izopćavanje, izoliranje i ubojstvo Milana Levara, koji je uvijek bio spreman svjedočiti o ratnim zločinima, trebao poslužiti kao primjer upozorenja. I pored svega, stati na stranu istine i prijetnjama se suprotstaviti uvijek zahtijeva hrabrost i jak karakter. Tu hrabrost pokazuje današnja dobitnica nagrade već u svoja prva dva djela, koja opisuju žrtve balkanskih ratova.

- 17:50 - Komentari (1) Isprintaj #

09.06.2005., četvrtak

Božo Bačelić - heroj "Oluje" iz Prukljana



Hrvatski list, 09. lipnja 2005.


Ovako piše kod Ivice Marijačića u Hrvatskom listu Božo Bačelić Limun kojem je svojedobno suđeno za ubojstvo staraca Milice i Nikole Damjanić, bake i djeda časnika HV-a Nikice Smolića.

Jedan se takav crni stup dima sredinom kolovoza 1995. digao iznad tijela Nikole i Milice Damjanić, srpskih civila koje su, kako vjeruju tužitelji u procesu koji je ovaj tjedan privremeno prekinut skandalom u Šibeniku, u selu Prokljan ubili bivši pripadnici HV-a Božo Bačelić, Ante Mamić, Luka Vuko i Jurica Ravlić. Brat me pogledao iz toga dima koji se dizao iznad izrešetanih i zapaljenih staraca i ja sam se toga tužnoga 'Olujnog' kolovoza sjetio posljednjeg susreta sa Brankom, u Drnišu, tjedan dana prije pada toga grada u neprijateljeve ruke, kada mi je pričao kako je na leđima, iz Kijeva, nakon pada toga mjesta, do Drniša dovukao jednu staricu. Neku Milicu ili Katu.

Teret nužnog pročišćenja

I zato sam, natjeran tim pogledom, ono što od dide Nikole i bake Milice nije pokopano, nego je ostavljeno na mjestu zločina, to jest, dio lubanja, kostiju ruke i noge, čini mi se i kralježnice, zajedno sa papučama, crnom kapom i izrešetanom majicom, stavio u jednu bijelu vrećicu, sličnu onima koje su tisuće prognanika nosile sa sobom u progonstvo. Mislim da me bratov pogled pratio i dok sam tu vrećicu, uz tihu molitvu, pustio iz drhtavih ruku, sa Šibenskog mosta, koji su odlučno branili i obranili unuci Nikole i Milice, u more.

Drago Pilsel, Novi list, 01. 09. 2002.


Krajnje je ljigavo kada se Božo Bačelić poziva na predziđe kršćanstva i obranu Europe od Osmanlija jer je do promjene osobnih podataka nosio bošnjačko ime i prezime.

Nikica Smolić, prijatelj Drage Pilsela, bivši časnik HV-a koncem prošle godine u vrijeme predsjedničkih izbora javio se u emisiju Radija 101 gdje je gostovao Ivica Račan i izrazio neizmerno razočarenje Račanovom koalicijskom vlašću koja nije pravedno osudila ubojice njegovih bake i djeda.

Drago Pilsel mi je svojedbno pričao da je nazvao sutkinju u tom procesu Jadranku Bigu Milutin (sestru pokojne SDP-ove saborske zastupnice Snježane Bige Friganović) tražeći da ga pozove za svjedoka, našto mu je ona, navodno, odgovorila neka ne radi pritisak na sud.

A tko zna bi li taj proces uopće započeo da Pilsel prethodo u jednoj emisiji HTV-a nije pokazao čahure od metaka kojima su ubijeni starci Milica i Nikola Damjanić, pa tadašnji Županijski državni odvjetnik iz Šibenika Željko Žganjer nije imao kud, nego zatražiti procesuiranje ljudi za koje je cijeli Šibenik znao što su napravili u Prukljanu.

Hrvatsko pravosuđe nije bilo u stanju procesuirati ni ubojstvo bake i djeda časnika HV-a, a traži da mu Haag prepusti sve slučajeve ratnih zločina u Hrvatskoj o kojima je ICTY započeo istrage. Malo morgen, rekao bi Slobodan Milošević.

- 20:11 - Komentari (0) Isprintaj #

Đuro Brodarac ili strah od vlastite krvi




Buduća SDP-ova sisačka županica Marina Lovrić kojoj je ratni načelnik sisačke policije Đuro Brodarac prigovorio da ima srpske krvi uzvratila mu je kako je čula da miješana krv teče njegovim žilama, ali da se u te glasine ne bi upuštala.

Tu je glasinu čuo svaki novinar koji je istraživao ratne zločine u Sisku 1991., ali ju do sada nitko nije ozbiljnije tretirao, vjerojatno držeći da je to Brodarčeva privatna stvar.

Međutim, Đuro Brodarac drugima voli preborajavati krvna zrnca pa je možda pravo vrijeme da se na glasinu podsjeti.

Gledajući kroz njenu prizmu možda je lakše shvatiti zašto su 1991. u vrijeme Brodarčevog šefovanja policijom u Sisku nestajali nestajali Srbi i zašto se uopće taj tip toliko grozi Srba.

Svojedobno je pokojni Stipe Šuvar iznio podatak kako je Brodarčev ratni policijski pomoćnik Vladimir Milanković dijelom porijeklom Srbin.

Treba li povući paralelu s Vojislavom Šešeljom i Frenkijem Simatovićem?

Milan Levar i Mario Barišić nemaju srpskih korijena. Obitelji su im u 2. drugom svjetskom ratu bile u ustaškoj vojsci. Zato oni nisu imali potrebe dokazivati svoje hrvatstvo čineći, podržavajući ili potičući zločine nad Srbima.

U skupinu s Brodarcem i Milankovićem može se ubrojiti i Tihomira Oreškovića. On nije srpskog, ali jest partizansko-oznaškog porijekla. Otac mu je bio partizanski ratni drug pokojnog Ante Karića. S Antom Karićem je nakon rata radio u OZN-i na progonu neprijateljskih ustaških elemenata.

Kako je sam Tihomir Orešković izjavio u istrazi protiv svojih prijatelja Mirka Rajčića i drugih koncem sedamdesetih, njegova je obitelj u socijalizmu dobro stajala pa su njegovi siromašni prijatelji studenti iz provincije (nakon te istrage osuđeni za hrvatski nacionalizam i poslani na dugogodišnje robije) povremeno se dolazili k njemu prehranjivati.

A upravo je Tihomir Orešković s takvim backgroundom 1991. u Gospiću predvodio skupinu u kojoj je bio i Mirko Norac (poznat po izjavi iz te godine da od generala priznaje samo Maksa Luburića), na zločinu nad Srbima i nepoćudnim Hrvatima namjeravao ustrojiti NDH Liku.

Nakon Brodarčevih aktualnih srbomrzačkih istupa potaknutih izgubljenom županskom foteljom Ivo Sanader je dobio priliku da ga s lakoćom otpuhne iz HDZ-a i prepusti pravosuđu da se pozabavi njegovom ulogom u nestanku sisačkih Srba s početka rata.

- 12:20 - Komentari (1) Isprintaj #

08.06.2005., srijeda

Nacističko obilježje na haustoru Slavka Goldsteina


Ulazna vrata zgrade u Maksimirskoj

ulaz u zgradu gdje stanuje Slavko Goldstein


Ostao sam zapanjen i u nevjerici kada mi je prijatelj iz Njemačke u srijedu popodne na ulaznim vratima jednog poznatog hrvatskog Židova pokazao znak kukastog križa. E sad će netko od zabrinutih državotvoraca primijetiti da tu nema ništa sporno jer je grafit koji sam slikao zapravo indijska swastika te ne može značiti provokaciju našem uglednom građaninu židovskog podrijetla.
A nalazimo ju još i prije kod Kineza u neolitu kao na donjoj slici.

Low-fired pottery bowl from the Banshan Culture Majiawan Village, China Neolithic Period (2165-1965 BCE)


Mislim da tu nema slučajnosti. Odnosno, da je njen crtač jasno dao do znanja tko živi na tom ulazu i što o njemu treba misliti.

Moj prijatelj Nijemac i ja nismo u srijedu navečer uspjeli pronaći osobu kojoj je ta poruka namijenjena. Nije je bilo doma. A nije se javljala ni na telefon. Dok ne čujem njeno mišljenje o odvratnom skandalu, neću joj javno otkriti identitet.

Ostaje mi nada da ću jednog dana pročitati da je policija otkrila tko to želi nauditi našem sugrađaninu, te da će oni koji bi pomislili da počinitelju daju opravdanje da je nacrtao: indijsku, kinesku... swastiku, držati jezik za zubima. Zbog takvih me grafitera sram što pripadamo istoj naciji.

Ne moram Vam ni reći kako me bilo sram pred Nijemcem, te da će za ovo uskoro saznati i u Europi.

Prvo vrijeme objave: 02.06.2005 02:20

Razgovarao sam danas (srijeda 08. 06.) sa Slavkom Goldsteinom. Kaže da je ovo treći put kako su ulaz u njegov haustor ukrasili swastikom. No, on se previše ne uzbuđuje zbog toga. Zvat će majstore da to pobrišu. Više ga brine bol u lijevom ramenu zbog koje ne smije dizati ništa teže od 2 kilograma.

Svejedno, mene je i dalje sram...

- 13:19 - Komentari (2) Isprintaj #

Za Vinkovce - s firmom "Polet"


Poletov autobus

Unutrašnjost Poletovog autobusa s linije Strošinci - Vinkovci


Čekao sam s Katarinom u utorak, u Gradištu, na autobusnoj kod Kneza, bus za Vinkovce. Preko puta, Tudo se spremao za pecanje.

- Vidio sam na televizoru da loviš Gotovinu. Bolje 'ajde sa mnom na Savu. Odlično grize bila riba, pozvao me.

Istog časa kad smo se smjestili u Poletov bus (na slici), požalio sam što nisam prihvatio Tudinu ponudu.

Možda ne bih upecao ništa. Možda bismo nakon pecanja morali stopirati na autoputu za Zagreb, ali barem bismo bili pošteđeni drndanja s vinkovačkom firmom Krstić.

Morao sam Katarinu držati vezanu u dječjim kolicima da se ne uprlja prašinom i uljem s poda, sjedala i drški u busu, te da na legendarnim ceranskim i rokovačkim okukama (krivinama, kurvama) ne izleti kroz dobro dihtajuća stražnja vrata.

- 01:02 - Komentari (0) Isprintaj #

Kako je Zvonimir Despot objavljivao medicinske tajne


Faksimili medicinske dokumentacije Marija Barišića objavljeni u Večernjem listu

Faksimil skandaloznog teksta iz Večernjeg lista


Stručnjak za blaženika Alojzija Stepinca novinar Večernjeg lista Zvonimir Despot u svojim je novinama 01. listopada 2000. bez ikakvih posljedica objavio dijelove medicinske dokumentacije bivšeg vojnog policajca Maria Barišića.

Dok se još čeka posljednja riječ psihijatra o ubrojivosti Ivice Rožića, jednog od osumnjičenih iz gospićke skupine, za daljnji sudski postupak, dotle se javnost sve više pita koliko uopće mogu biti ubrojivi branitelji oboljeli od posttraumatskog stresnog sindroma (PTSP-a) u slučaju kada iznose razne ratne priče i optužbe. Jedan od takvih slučajeva jest i onaj bivšeg šefa šibenske Vojne policije Maria Barišića, koji je nedavno aktualizirao tzv. šibensku aferu o lažnom granatiranju grada tijekom Domovinskog rata, a svoje je svjedočenje proširio i nekim drugim zločinima za koje tvrdi da ih je vidio, odnosno da zna za njih.

Ovoga tjedna redakciji Večernjaka anonimni čitatelj poslao je fotokopije Barišićeve medicinske dokumentacije, bolje rečeno njegove psihijatrijske nalaze, koji bi valjda trebali sami za sebe govoriti kako se njegova svjedočenja ne mogu uzeti ozbiljno...


Dalje slijedi prepisivanje izvadaka iz Barišićevog medicinskog kartona koji je bio pohranjen u šibenskoj vojarni u Kulinama i zbog čijeg otuđenja je Marijo dignuo kaznenu prijavu, ali Vojna policija i SIS za ministara Joze Radoša i Berislava Rončevića i ministrice Željke Antunović nisu pronašli počinitelja.

Zvonimir Despot je svjesno, bez izravnog povoda (slučaj Rožić i Barišić nemaju nikakve veze - Rožiću se sudilo kao počinitelju ubojstava u Lici, a Barišić je bio svjedok zločina u Dalmaciji), bez suglasnosti Maria Barišića objavio njegovu medicinsku dokumentaciju koja osim medicinske ima i vojnu oznaku tajnosti.

Preko odvjetnice Vere Macure Bego Barišić je zatražio očitovanje Hrvatskog novinarskog društva i Hrvatske liječničke komore, ali su obje udruge odbile stati u zaštitu njegovih prava i kao pacijenta i kao žrtve najgoreg medijskog ocrnjivanja.

Zvonimir Despot, koji se u javnim nastupima deklarira antikomunistom ovdje je postupio u najhgoroj boljševičkoj maniri - javno je čovjeka proglasio ludim, a u tome mu je stručnu podršku dao, nitko drugi, neg' tadašnji ravnatelj Kliničke psihijatrijske bolnice u Zagrebu dr. Vlado Jukić.

On ne samo da nije upozorio Despota da osim što je nemoralno već je i zakonom kažnjivo objavljivati nečiji medicinski dosje bez njegovog pristanka ili sudske odluke, već se upustio, onako sa strane u komentiranje slučaja Maria Barišića.

Kao nezna dr. Vlado Jukić "za konkretnog čovjeka je li manipuliran, ali je činjenica da treba imati malo više opreza prema onome što pojedinci govore".

A taj pojedinac je govorio o ratnim zločinima u Lori (Mihael Budimir i Tvrtko Pašalić na prvom suđenju samo svjedoci obrane), mučenju ratnih zarobljenika u Kulinama, ubojstvu ratnih zarobljenika nakon akcije Miljevci..., zločinima koji su kao i onaj u Gospiću nosili snažan pečat Štedulovog HDP-a.

Možda se Zvonimir Despot zbog sklonosti HDP-ovcima (nije valjda zločinima) zainteresirao i za film Nikole Majstrovića o ubojstvu Mire Barešića, koju godinu kasinije. Pa je uz pismeno jamstvo tadašnje glavne urednice Večernjaka Ružice Cigler da će njihove novine pisati o filmu, od Nikole Majstrovića ishodio jednu kopiju. Koliko je poznato, u Hrvatskoj, samo Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i Zvonimir Despot imaju cjelovite kopije Majstrovićevog filma.

Državno odvjetništvo je još na predistražnim radnjama u slučaju ubojstva Mire Barešića. Sutkinja Općinskog suda u Zagrebu Ilijana Petyo koja sudi u predmetu klevete vezano uz Majstrovićev film, ne želi da joj se iz Švedske dostavi kopija. Zvonimir Despot objavio je nekakav smiješan prikaz filma tako da je autor požalio dan kada je DHL-om slao kopiju Večernjaku.

No vratimo se Despotovoj boljševičkoj kompromitaciji Marija Barišića.

Despotovom stazom nastavio je odvjetnik Željko Olujić koji je u Latinici u jesen 2001. u kojoj je prikazana i "Oluja nad Krajinom", ali i prilog Borisa Rašete o Mariju Barišiću, za potonjeg kazao je psihički bolestan, te mu ne treba vjerovati. Drugim riječima, rekao je isto što i Despot.

Kako je Barišić dao intervju za Latiničin prilog nije se mogao braniti od Olujićevog hinjskog napada u studiju. Ali u njegovu obranu nije stao ni HND, niti itko iz Latinice, niti je Hrvatska odvjetnička komora išta prigovorila...

Zapravo, Despot i Olujić samo su eksplicirali ono što je u obranu Silvane Menđušić (novinarke prozvane u šibenskoj aferi da je svjesno snimala lažni napad na Šibenik) još 1999. sugerirala današnja veleposlanica RH u Norveškoj, tada predsjednica HND-a Jagoda Vukušić.

Ona je za Darka Milkovića i Maria Barišića rekla da su ljudi koji kojima ne treba vjerovati...

Zar je nakon svega čudno što se Mario Barišić izložen dugogodišnjoj hajci povukao iz javnosti, a Darko Milković u Norveškoj ima problema s dobivanjem azila?!

- 00:48 - Komentari (0) Isprintaj #

01.06.2005., srijeda

Jel' Gotovina nakon ševe bacio karabinjerima hlače?



Hoće li Carla del Ponte povjerovati da je Ante Gotovina u Italiji? A možda to kod nje samo raspali ljubomoru jer se Talijankama posrećilo, a njoj nije, pa svejedno dobijemo odgodu?


Kako su nam do sada prezentirane vijesti iz Italije - da je talijanska policija u potjeri za nekim kriminalcem pronašla tekstove s neta o Gotovini (nadam se da su zastupljeni i printovi s 45 lines) i hlače (u Večernjaku se sugerira da su to Gotovinine hlače) - jedino što mi preostaje zaključiti da su talijanski policajci naletjeli na Gotovinu, neposredno nakon, a možda i usred ljubavnog čina, omeli ga i uzrujali pa im je kroz prozor bacio dokaze protiv sebe. Čini se da je legendarnom ljubavniku kakvim ga opisuje Nenad Ivanković i kakvim ga drži Ivan Aralica, popustila legionarska koncentracija (koju je svojedobno hvalio Račanov zamjenik na mjestu premijera, Goran Granić). Dopustio je da zbog srdžbe što je ometen u Svetoj Hrvatskoj Dužnosti (J..... svima, svega po popisu. Srpska Dužnost drži se spiska) bude otkriveno kako se on skriva u Italiji, što je još davno sugerirao Franjo Turek, a ne u Hrvatskoj, kako to uporno melje Carla del Ponte.

Dobro, to će ići na ruku Mesiću, Sanaderu i Karamarku koji će moći s olakšanjem utvrditi kako sad ne postoji ni jedan razlog da ne dobijemo datum pregovora (s EU) i kako su se njih trojica ovime očistila svake sumnje da pomažu Gotovini u skrivanju, tako što ga ne love, odnosno ne potiču druge da ga love.

Samo nisam baš siguran da bi talijanske tajne službe, policija, odnosno vlast općenito stajale skrštenih ruku dok im Ante Gotovina po Čizmi ševi uzduž i poprijeko, odnosno umjesto njega - ulovili njegove vruće hlače.

Što god mislili o Talijanima, nemojmo ih toliko podcjenjivati.

Da si im srušio stadion Lazia, možda te zbog poslovične panike i ne bi otkrili. Ali da im neki Sclav s istočne strane Jadrana ševi sve po popisu, to bi oni kao najveći ševci na Mediteranu, a i šire, prekinuli u kraćem roku nego što im je potrebno vremena da sruše vlastitu vladu.

- 10:49 - Komentari (0) Isprintaj #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2005 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Siječanj 2012 (1)
Svibanj 2010 (1)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (19)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (22)
Prosinac 2007 (15)
Studeni 2007 (16)
Listopad 2007 (19)
Rujan 2007 (14)
Kolovoz 2007 (8)
Srpanj 2007 (14)
Lipanj 2007 (24)
Svibanj 2007 (17)
Travanj 2007 (33)
Ožujak 2007 (37)
Veljača 2007 (32)
Siječanj 2007 (29)
Prosinac 2006 (26)
Studeni 2006 (34)
Listopad 2006 (31)
Rujan 2006 (29)
Kolovoz 2006 (25)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (18)
Svibanj 2006 (24)
Travanj 2006 (28)
Ožujak 2006 (34)
Veljača 2006 (35)
Siječanj 2006 (43)
Prosinac 2005 (26)
Studeni 2005 (33)
Listopad 2005 (33)
Rujan 2005 (31)
Kolovoz 2005 (18)
Srpanj 2005 (24)
Lipanj 2005 (34)
Svibanj 2005 (32)
Travanj 2005 (47)
Ožujak 2005 (15)



45 lines © 2005, Zeljko Peratovic

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se