Izgubljen u ovoj svakodnevnici, polako ali sigurno gazim u tu famoznu 4 deceniju mog zivota. Jos malo pa 31-a ohoo... sam sebi kazem. 31 a ni kuceta ni maceta sto bi nas narod rekao.. Sjedim i gledam u jedinu stvar koju sam fasciniran, a to je zvijezda, da kazem mnozinu zvijezde... Razmisljam o tome, kako bas mene koji sam uvjek bio potrefi taj baksuzluk da nisam sa nekim. Dodushe prije nisam imao sa tim problema, al nakon ove duge 6 godisnje veze, 6 godina cvijeca sunca ,dodje zatisje, bura, kisa. Ma ne znam ni ja sta me sve poklopilo. Da pisem o njoj... ne bih.. Samo me stisne jos jace. Prodje od toga ima i 11 mjeseci.. al boli i dalje. Valjda kazu da prava ljubav boli.. Opet da je prava ljubav, zar nebi trebali biti skupa? Hm.. Tesko za razmisljat.. Cekam cekam cekam i dalje da me opet to sunce obasja sa nekom ljubvlju, iako polako pocinjem da vjerujem da je to samo deal izmedju dvije osobe, i dobra povezanost, da ljubav..hm.. postoji samo na filmovima. Ono u sto sam siguran je da kod ljubavi ne mozes biti pametan. Kad mi neko kaze da se lako zaljubit muka mi. Zasto, pa nije mi vise 15 godina da se lako zaljubim, sad su neki drugi osjecaji, bas treba nesto jako da te strese.. A opet sretan sam, bar na ocigled drugih ljudi, u sebi polako izgaram, valja, ne treba dat dusmanima da se raduju. Ono sto je sigurno, da sam nakon 30 godina skontao da NISTA nije sigurno, pa tako i vjecna ljubav. Heh, sad ona glupa izjava slijedi.. ah da sam znao.. da sam ovo da sam ono. Imam i jedno pitanje za sebe i nju.. Zasto smo prekinuli ? ... Jedno je sigurno kada legnem, vazda mi se vrti ona stvar od corbe.. "A kada padne noc, ja zovem upomoc, jer tebe nema tu....". Odoh zapalit, nervoza..