ponedjeljak, 20.09.2010.

Bože daj mi snage da se odjavim...

Communiti
..sa facebooka. To je rečenica koju zadnjih mjeseci non stop čujem od svojih net prijatelja, iliti facebook prijatelja današnjice. Sad kako su uveli i sistem sortiranja ljudi, grupa, kao prava chat zajednica je postalo. Tako da sada nema potrebe da se neko brine, dal ce ga smarat, ili šta već nego ga ubaci u tu grupu i stavi istu na offline mode. A zar nije jednostavnije obrisat te iste ljude sa kojima ne zelite komunicirat ? Ljudi mi danas nisu nikako jasni, u više pogleda. Ili je to možda do mene, ko će ti ga znati, pravo smo čudan narod. Kada skontate kako je prije bilo kad smo bili mlađi, u odnosu na danas, usporedbe radi: Slatkiši su se pretvorili u cigarete..Voda postaje vodka..Sjećate se kad je zaštita značila nositi kacigu?Kad je tatino rame bilo najviše mjesto na Zemlji,a mama je bila heroj..Rat je bio samo igra..Jedina droga koju smo poznavali bila je tableta za glavobolju..Najgora bol je bila ogrebano koljeno nakon pada..Zbogom je značilo samo do sutra..A mi smo samo jedva čekali da ODRASTEMO! Sjo, kako bi se sad vratio u svoje djetinstvo nemate pojma. elem, danas novi dan nova nafaka. Djetinstvo došlo na um i otišlo surova stvarnost je tu, get back to work nacijo!
- 07:53 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 14.09.2010.

Nakon nekog vremena..

if u tolerate this..
Shvatim ja da je poenta zivota borba i samo borba. :)
Nakon duzeg vremena mislim da je ovo najbolji nacin da se vratim na pisanje bloga. Vjerovatno nikom nisam falio, ali sebi jesam, odnosno blog je meni falio. Zadnjih godina od mojih posljednjih pisanja dosta se toga promjenilo. Od toga da sam ostao bez svoje ljubavi, te da razmisljam sada o radikalnim promjenama u svom zivotu. Nadam se da ce se to odraziti nabolje. Ima ona recenica koje se vazda drzim, da svako sebi kroji sudbinu. Ali covjek izvuce jednu veoma vaznu pouku, zivotnu, da danas nista nije sigurno. Ama bas nista. Sto se mene tice, ja jesam pao duhom, ali sam se brzo uzdigao, krenuo sam naprijed, bez obzira na cinjenicu da me nesto gusi, sto bi reko narod u dusi, ali to se na meni nije primjetilo. Samim time tu je i ona cinjenica, sto te ne ubije, ojaca te. Istina je.... Za kraj ovog povratnickog posta htjeo bih da sa vama podjelim jedan inspirativni video, koji vraca moral u sve sto radite, i da shvatite, da koliko god padnete, u bilo kojem segmentu zivota, nije kraj. Uvjek mozete opet stati na noge.. Dici se.. krenuti naprijed :)

Molba, da svi vi koji slucajno zalutate na moj blog, pogledate ovaj video.. Ja sam pustio suzu.. vi?

http://www.youtube.com/watch?v=H8ZuKF3dxCY
- 13:32 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>