vjetarugranama http://blog.dnevnik.hr/penetenziagite

ponedjeljak, 30.01.2017.

Pjesnici

Pjesnici? Čudan, besprizoran soj.
Tmurni il' vedri, cvrčci su čisti.
Dobra će od njih malogdje biti
kad im se stihove ne da gristi,

zalagat', korist bar slabu naći.
Ma to su vam, ljudi - niškoristi.
Istinu, kažu, traže; ljepotu,
ljubav. Ne-radnici, svi su isti!

Čudno je samo zašto na kraju
suza poteče, vrela od stida
kad svakom smrt već zublju upali

pa čak i onim' što sigurno znaju.
A smisla nema ni tu, podno zida
premda su stalno o njemu sve znali.

30.01.2017. u 07:48 • 14 KomentaraPrint#^

srijeda, 18.01.2017.

Zeleno ili plavo?

Znam, znam, privukao vas je naslov, ali hajde, ne zamjerite. Mislim da nema nikoga kome se ova dilema nije predstavila bar nekoliko puta godišnje.



Evo ga, zeleno. Zrak zasićen; bolje reći – nema ga. Isisan. Hvataš hlad žureći sa sunca ispečene kože; oko tebe usijana jara; jedva dočekaš sjenu kakvog debelog i starog stabla. Mir, pjev ptica, ako i one u to doba dana nisu izmorene vrućinom. Ne pomaže ni san o morskom žalu jer znaš da je nedostupan takav na kojem bi u isto vrijeme bilo mjesta, hlada i mira. najbolje bi zapravo bilo otići nekuda u Alpe; tamo gdje se sada hoda u dugim hlačama i rukavima.

Ništa, miriš se sam sa sobom, hvatajući postupno što veću nadmorsku visinu na kojoj se javljaju prvi tragovi vjetra i na kojoj temperatura ipak znatno ne prelazi iznad brojke trideset. Pogled u opojno zelenilo ne ostavlja te ipak ravnodušnim. Na kraju, sjedeći na nekom panju, dolaziš do zaključka da se ne bi mijenjao ni sa kim i ni sa čim. Zadovoljan, u sumrak se polako spuštaš preko gola korijenja i polegnute trave. Trebalo je samo proći tih par sati nevolje da bi sve bilo ljepše i udobnije.



Evo i plavoga. Bolje rečeno, plava točka na „i“, a i taj i zna bit prilično dugačak, ali hajde – poslužilo je za naslov. Drhtiš od hladnoće prije nego učiniš prvih nekoliko minuta užurbanog hoda i prije nego li se šal kojeg si prebacio preko lica ne ovlaži od tvog daha. Rukavice tješe drvene prste, hladne noge same od sebe vuku naprijed, prsti u betoniranim gojzericama traže mjesto, toplinu, potporanj.

Ipak, nakon tih nekoliko najtežih minuta, zagrijan si od brzog hodanja; srce već lupa, dah kipi u ledenoj tišini… Tješiš se da protiv zelenog drugog lijeka osim vremena i strpljenja nema; a ovdje, u borbi se – je li – plavim - pomažeš sam sebi gotovo u istom trenu brzim kretanjem, toplom odjećom, a osobito dizanjem pogleda prema gore. Preplavljuje te zadovoljstvo i spokoj.

Planet je ovaj, dakle, osim što je ubog radostima nešto, veći dio godine i prilično neudobno mjesto. Valja ga (dok sam po sebi ne postane udoban, na nekih dva puta po dva ili tri mjeseca godišnje) nerijetko svojom aktivnošću činiti boljim mjestom, nema druge.

18.01.2017. u 11:50 • 21 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se