Svaki put kada se sjetim nove zdravstvene reforme digne mi se tlak, i to poprilično. Priče nekih glavonja koje se vucaraju po državnim i lokalnim tv-stanicama o tome kako je to "normalno vani" i kako se zdravstvene usluge svugdje moraju platiti stvarno graniče s degutantnošću.

Kada kod nas poskupljuje cijena goriva usprkos tome što pada cijena barela nafte, onda je za to, zamislite odgovora iz INE, krivo stanje u pojasu Gaze. Tek radi prave informacije spominjem da je u to vrijeme tamo došlo do smirivanja situacije. S druge strane, uvijek će postojati taj ili neki drugi "pojas Gaze" pa će INA u svakom trenutku moći prkositi realnoj cijeni koju ima sav ostali svijet i nama nebuntovnim Hrvatima raditi što god hoće. Isto tako, moći te to raditi i strane banke. Jer neke druge glavonje neće reći da kamate na kredite trebaju padati, jer je to sada "vani normalno". Ne, onda idu izjave raznih savjetnika i glasnogovornika za koje smo "rizično" područje. Valjda nešto u kategoriji "pojasa Gaze".

No da se vratim na zdravstvo. Stvarno mi je gnjusno slušati o tim participacijama misleći na one svoje stotine kuna koje mi se svakoga mjeseca odbijaju od plaće i koje nemam pravo uzeti i baratati njima onako kako JA želim. Konkretno govoreći, u svojem višegodišnjem radu, mogla sam (hvala Bogu na zdravlju), imati ušteđeno blizu 70.000 kn (izračun je okvirni).

I onda se opet moram vratiti na glavonje koje kažu da se "zdravstvena skrb mora platiti". Dakle, zamislite vi to - svaki vam mjesec uzimaju 700, 800, 900 ili i više kuna za osnovno zdravstveno osiguranje, a onda kada dođete liječniku, stomatologu, ginekologu nemate pravo na "besplatnu" osnovnu tj. primarnu zdravstvenu zaštitu. Ja to zovem katastrofom ove države.

Ako ćemo se voditi po modelima nekih drugih, zapadnih država, onda naš novac treba biti naš u mjeri da sami raspolažemo njime i da sami odlučimo hoćemo li ili nećemo uopće plaćati zdravstveno osiguranje, ako hoćemo - u kojoj osiguravajućoj kući ćemo to napraviti i pod kojim uvjetima te naravno da sami odlučujemo GDJE ćemo se liječiti.

Epilog ove priče je moj nedavni odlazak na snimanje zuba. Na ulasku u predsnimajuću prostoriju dočela me medicinska djelatnica Bezvoljna Baba (takve prepoznajete po neodgovaranju na pozdrav, teškom dizanju guzice i manjkom uobičajenih riječi "skinite metalne predmete" i "jeste li trudni?"). Uglavnom, sjela ja na stolicu i ona mi brzinom munje uvalila onu pločicu u usta gurajući svoje i moje (neoprane) prste da istu drže. Trebam li spomenuti čiju sam sve slinu morala zaprimiti s obzirom da sam došla popodne ne umanjujući činjenicu i da su oni iza mene prošli još i gore.

Tako punih usta shvatim da mi Bezvoljna Baba nema namjeru staviti zaštitnu olovnu pregaču. To me stvarno zgrozilo. Kako mi je morala slikati i zub na drugoj strani, nakon prve snimke vrati se ona natrag nakon što je "opalila" snimak i krene opet prstima na usta. Prije nego je stigla obaviti radnju do kraja pitam ja nju onako s nevjericom gledajući malo dalje prema stolici s prslukom: "Više se ne stavlja onaj zaštitni prsluk?" Zamislite, ne samo da nije imala grižnju savjesti, nego je bezvoljnim tonom rekla "A stavlja." i još bezvoljnije onako ofrlja stavila prsluk na mene. Jasno, na koncu balade platila sam uslugu vrlo uslužne djelatnice - 21,10 kn. Pored onog obaveznog mjesečnog iznosa od 15% na plaću.

Ono što želim je pošten i korektan odnos između mene kao pacijenta i osobe koja mi pruža medicinsku uslugu. Da imam onaj svoj gore spomenuti novac koji zapravo nikad neće biti moj, otišla bih tamo gdje bih pošteno platila da mi svojim znanjem i/ili postupkom pomognu ljudi koji će svoj posao odraditi ponajprije etično, a onda i profesionalno. Ovako, nažalost, razočarenje do razočarenja. Izgleda da jedino preostaje moliti se Bogu za zdravlje i zahvaljivati se na istome.