18.01.2009., nedjelja

Studio

Image Hosted by ImageShack.us
Zanima me koja vam je bila prva asocijacija kad ste pročitali ovu riječ iz naslova. Moja prva misao koju povezujem sa riječi "studio" je prostorija u kojoj glazbenici, producenti, glumci, scenaristi, redatelji ... ulaze u prostoriju u kojoj kreće projekt stvaranja pjesme, spota, serije, filma... Druga mi je misao ona o kojoj sam htjela reći par riječi.

Nisam prva koja je primjetila da mnogi Hrvati imaju sindrom manje vrijednosti. Možda bi bilo jednostavnije reći kompleks. Vidi se to po mnogočemu - odjeći koja mora biti marka (važnije od samoga modela ili kvalitete), automobilima koji ne prate realnu kupovnu moć, blagdanskim darivanjima koja prolaze sve granice zdravog razuma, skijanju na prestižno-zvučnim evropskim skijalištima (sa sarmama koje se vuku sa sobom sretan) ...

Valjda onda upravo iz toga proizlazi da imamo nova nazivlja:
- frizerski salon prelazi u studio za njegu kose,
- kozmetički salon prelazi u studio za šminkanje,
- pedikerski salon prelazi u studio za njegu noktiju,
- trgovina kreveta i madraca prelazi u studio zdravog spavanja,
- agencija za organizaciju vjenčanja prelazi u studio za svadbe,
- plesna škola prelazi u studio za ples,
- salon za kvarcanje prelazi u studio za sunčanje ...

Sama riječ "studio" ima više značenja. Osim što predstavlja prije spomenutu prostoriju, ona može značiti i učenje (od studiare ili studium), ali se veže i sa umjetnosti (umjetnička ustanova ili umjetnička radionica).

U skadu s time frizeri više nisu frizeri nego umjetnici za njegu kose, pedikeri su umjetnici za njegu noktiju, šminkeri su umjetnici za uređivanje lica, prodavači kreveta su umjetnici zdravoga spavanja (onda je Al Bundy koji radi u studiju za zdrave noge umjetnik sretan), agenti za organizacije vjenčanja su umjetnici za osmišljavanje vjenčanja ... Isto tako, više ne postoje pjevači, plesači, zabavljači. Sada su svi oni plesni, glazbeni i estradni umjetnici. Ne postoje ni krojačice ni krojači. Objedinjeni su u riječ modni stilist (jasno, nemaju krojački salon već studio za modne savjete; to je npr. i Žuži koja je usput i izvrsna savjetnica ženama svih uzrasta poznata po onoj "moraš dat mužu/dečku/ljubavniku uvijek kad pita, jer inače ide tražiti kod druge" sretan).

Ono što meni nije jasno je odakle ta potreba da se neke u suštini vrlo jednostavne stvari imaju potrebu uzvisiti na nivo u najmanju ruku znanstvenih ili umjetničkih djela. Naravno da ne želim omalovažavati ničiji rad, jer itekako cijenim majstora koji u nekoliko minuta napravi prekrasnu frizuru ili u nekoliko sati vrhunski sašije komad odjeće. Štoviše, uvijek se posebno divim onim talentima koje sama nemam. Ali ... zašto se ljudi srame onoga što jesu i onda to zamataju u neke čudne verbalne celofane koje ponekad stvarno nemaju veze ni sa čime? Bolje je biti umjetnik nego zanatlija, ili?

p.s. A umjetnost ... Ako grupa Let 3 spada u umjetnike, jer po novome je i ispuštanje plinova iz crijeva umjetnost, onda se stvarno isplati trpati u umjetničke kategorije. sretan

- 19:09 - Što ti misliš? (p.s. ne štedi na riječima :)) (31) - Komentari On/Off - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

"Ja u ljubav vjerujem"

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se