Od vas nekih (ne premladih ) sjeće li se netko meni izvrsne serije Život na sjeveru? Neću sada o Maggie i Fleischmanu, nego o dr. Greenu (ne mogu se sjetiti kako se Anthony Edwards zvao u Životu na sjeveru pa moram ubaciti i Hitnu službu ). Uglavnom, rekao mi je Moj Netko nedavno da malo pretjerujem s pranjem ruku pa sam se sjetila tog dr. Greena - Edwardsa i onoga kako je u spomenutoj seriji Životu na sjeveru živio pod staklenom kupolom, jer se panično bojao bakterija, virusa, svih živih i neživih čestica koje lebde zrakom ili su sastavni dio nas samih.

Postavila sam si pitanje, jel ja to stvarno pretjerujem ili možda ipak ne, tj. kako pronaći pravu mjeru u onome što se mora da bi očuvao zdravlje, ali i ruke koje ne treba baš svake sekunde prati i izlagati kemijskim supstancama koje se u sapunima nalaze.

Ono čega se još iz 1. ili 2. razreda osnovne škole sjećam je da su nam nakon pojave hepatitisa govorili da se ruke obavezno moraju prati prije jela, jer se inače može dobiti žutica. Odonda to pamtim svjesna da se nečistim rukama može dobiti ne samo hepatitis, nego prehlada i gripa, herpes, crijevne parazite ...

Prije nego vam izložim situacije u kojima posežem za pranjem ruku najprije spominjem da sam na web-stranici www.zdravlje.hr našla zanimljiv tekst u kojem stoji da ruke treba prati:

Prije:
· jela (obroka) / pripreme hrane,
· dojenja / hranjenja djeteta,
· aktivnosti koje obavljate s djetetom, posebice novorođenčetom i dojenčetom,
· dodirivanja usta, nosa ili očiju,
· kontakta s bolesnom osobom.

Poslije:
· uporabe toaleta (zahoda),
· brisanja nosa, kašljanja, kihanja i sl,
· mijenjanja pelena,
· dodirivanja predmeta kontaminiranih tjelesnim izlučevinama ili krvlju,
· kontakta s bolesnom osobom,
· kontakta sa životinjama,
· nekih aktivnosti kao što je npr. iznošenje smeća, čišćenje,
· povratka u dom izvana (iz šetnje, igranja, kupovine...),
· u svim slučajevima kada su ruke potencijalno kontaminirane.

Nadalje, opisano je i kako treba pravilno prati ruke:
· skinite prstenje i ostali nakit,
· ruke namočite u tekućoj, po mogućnosti toploj vodi,
· ruke nasapunajte sapunom (bolje je koristiti tekući sapun, no ako koristite običan sapun, pripazite da je na podlozi s koje se voda može ocijediti); dobro istrljajte cjelokupnu površinu ruku: dlanove, nadlanice, površine kože između prstiju, područje ispod noktiju, kožu zapešća, u trajanju 30 sekundi,
· isperite cjelokupnu površinu kože ruku (šake i zapešće) pod tekućom (toplom) vodom,
· osušite – obrišite ruke. Ako koristite pamučni ručnik, isti treba služiti samo za brisanje ruku i često se mora mijenjati, a ne smije ga koristiti druga osoba. Ako perete ruke u javnom toaletu (u restoranu, kafiću, trgovini i sl.), ruke osušite papirnatim ručnikom, slavinu zatvorite papirnatim ručnikom, izbjegavajući kontakt oprane kože ruku sa slavinom. Uporabljeni papirnati ručnik bacite u koš. U takvim toaletima ruke se mogu umjesto brisanja papirnatim ručnikom, osušiti na aparatu s toplim zrakom. Pri izlasku iz toaleta, izbjegavajte rukama dodirivati okolne površine.

Kod mene stvari stoje ovako:
- kad sam oko jela i pripreme hrane uvijek perem ruke mada kad se sjetim s kakvim sam sve rukama jela čips i smoki kad sam bila dijete pravo čudo da nisam dobila kakve grozne boleštine,
- kad želim dirati i/ili uzeti nečiju bebu uvijek prije perem ruke, posebno ako hvatam ručice koje beba poslije trpa u usta; zato mi nikad nije jasno kako neki ljudi (obično ženski ljudi, jer muški kao da se baš ne pačaju u male bebe ako nisu njihove ili njihovih jako bližnjih) prljavim ručetinama hvataju malu djecu ne razmišljajući gdje to može odvesti,
- trudim se ne dirati usta, nos, oči nečistim rukama ako baš nije potrebno, ali zna mi se desiti pa se onda poslije sjetim da baš nije pametno,
- kad je wc u pitanju onda se zna da ruke treba prati poslije, no moram reći da se baš više i ne smijem jednom mom bivšem nadređenom koji ih je prao prije (šteta što nije i poslije ); naime, nemali je broj bakterija koje napadaju urinogenitalni trakt pa onda zdravorazumski gledano nije baš premudro prljavim rukama doticati te organe ,
- trudim se ne inficirati ljude oko sebe kad imam kakvu virozu, ali ne mogu reći da nakon svakog kašljanja perem ruke,
- trudim se i prati ruke nakon kontakta s bolesnom osobom i općenito nakon posjeta bolnici, ali i nakon bilo kojega dolaska izvana (znamo koliki broj ljudi dira kolica u trgovinama, novac, rukohvate u autobusima i tramvajima ...),
- pranje ruku nakon diranja životinja spada mi u ono elementarno i zato mi se želudac diže kad vidim kako se neki ljudi ponašaju u kontaktu sa životinjama; sve to me osim zgražanja ne dira toliko do onoga trenutka do kojega mi netko tko je pun psećih ili mačjih dlaka ili obrisane sline nudi nešto za jesti ili piti,
- podrazumijeva se da se nakon čišćenja prljavih površina, podova, cipela, podruma i sl. perem ruke.

Gledala sam u nekoj tv-emisiji osvrt na nešto o čemu pretjerano ne razmišljamo, ali bi možda trebali: nesvjesnost o tome koliko su nam tastature, miševi, ključevi, mobiteli, telefoni, daljinski upravljači prljavi i kolike se samo bakterije mogu na njima naći.

Ako se pak osvrnem na gore opisan način pranja ruku, onda opet postoji cijeli niz problema:
- skidanje nakita: možda bih i mogla, jer nisam baš nakićena, ali ne znam baš koliko je to mudro s obzirom na učestalost pranja i na mogućnost da izgubimo prsten i/ili vericu,
- brisanje ruku: ako u obitelji svatko mora imati svoj ručnik za ruke, onda to znači da nam samo za ručnike mjesta u kupaoni treba barem 10-15 kvadrata, posebno onima s više članova obitelji (4-5 ručnika za ruke, 4-5 za lice, 4-5 za noge i niže, 4-5 za tuširanje, ja čak imam i jedan posebni za kosu ),
- održavanje ruku čistih u periodu od pranja do korištenja istuh npr. za jelo: operemo li ruke prije nego idemo jesti u restoranu, na radnom mjestu i sl. poslije opet moramo dirati kvake koje su sve samo ne čiste i koje smo uostalom, i da nitko prije nas nije, dirali prljavim rukama.

Još kad dodamo preporuku za trajanje pranja od oko 30 sekundi i kad ukomponiramo toliki silni broj pranja, ispradne da nam pola dana treba proći samo u pranju ruku. Dodajmo tu pranje tijela i pranje zubi i dobivamo skoro cijeli dan na pranje. Valjda su zato, osim i radi nemale inflacije, Hrvati smanjili troškove na kupovinu higijenskih potreština.

S jedne strane ponašam se koliko-toliko u skladu s onim što se preporuča, s druge pak svjesna sam da ne možemo živjeti pod staklenim zvonom i da imunosustav ima ipak neki prag tolerancije. Nekad mi se čini da su puno manje bolesni oni koji se puno manje paze. A možda mi se samo čini. Sve se svodi na to da treba pronaći pravu mjeru. Kao da ju je lako odrediti.

Eh, napisala sve ovo, a i dalje zbunjena i ne previše pametnija.