12.02.2008., utorak
Još jedan rođendan Pred 3 godine na današnji dan razmišljala sam o čemu bih to mogla pisati u svom prvom blog-obraćanju. Nije da sam se sjetila nečeg osobito pametnog. Naprotiv, brbljanje o tamo nekom kelju i kupusu sigurno ne spada u top-temu vrijednu pažnje.  Ali da mi je netko rekao da ću na blogu imati 340 puta nešto za reći ... ne, nisam to ni u najdaljim mislima slutila.U te 3 godine svašta se izdogađalo. Doduše, i dalje gledamo iste likove koji vladaju državom, ali zato imamo i Milanovićevu vladu u sjeni. Čovjek još vjeruje u svoju pobjedu. No da ne bih sad previše o politici ... bilo je tu odgledanih filmova, analiza ekonomsko-političkih zbivanja, upoznavanja blogera, primjećivanje svega i svačega što se zbivalo oko mene.Bilo je također i puno osobnoga i emotivnoga. Gledali ste me i žalosnu i ljutu i (pre)brbljavu i sretnu. I zaljubljenu. Nemam više toliko vremena da mogu svaki put kada mi se piše pisati. Nemam više ni toliko vremena da mogu obići sve vas onda kada bih htjela. No opet, gledajući unatrag, jako mi je drago da sam dobar dio svoga vremena ostavljala ovdje. Neke se stvari lako zaborave. Ali kad imaš blog, onda puno toga ostaje trajno zapisano. Trajno je i to da sam ovdje zavoljela komunikaciju s ljudima na jedan poseban način kojega prije nisam poznavala. Poneki od vas su upravo radi toga postali osobe koje bez preuveličavanja osjećam za prijatelje. Prave prijatelje. Bez obzira koliko smo se puta vidjeli. I bez obzira da li smo se uopće vidjeli. Da ne odem previše u nekom srceparajućem smjeru, zavšit ću samo riječima - slobodno mi spontano izrazite čestitke. |
