11.10.2007., četvrtak
"Nemoj biti tužna" Sigurno ste vidjeli onu reklamu u kojoj se sugerira «nemoj misliti na torticu» aludirajući upravo suprotno – misli, misli, jako misli na torticu. Volim tu Kraševu torticu, ali to je samo usputna informacija potpuno nebitna za ono što mi je sada na duši. Kad mi netko kaže nešto što me učini tužnom, tužna sam i gotovo. Kad se od iste osobe doda i rečenica «nemoj biti tužna» kao da mi je tuga pojačana jedno 300 puta. Još kad pridodamo da se nekih riječi ne mogu otresti onako brzo kako bih htjela, jer uvuku mi se u svaku poru mozga, da volim kad netko promisli što će i kako reći, da sam ponekad sebična i određenu situaciju gledam kako meni paše zanemarujući u tom trenutku da onome drugome u najmanju ruku nije ništa lakše nego meni, da sam ponekad sva pizdasta, i kad treba i kad ne treba, da mi pms nije samo sad nego i ostalih 29 ili 30 dana u mjesecu … Nije mi baš neka večer. Dobro je što znam da sve to dođe i prođe i da ću se vrlo brzo osjećati drugačije, bolje. Dobro je i što neki (rijetki) ljudi imaju sposobnost smekšati me i oraspoložiti u sekundi. Čekam baš tu sekundu. Jedino što je potrebno je da prođu i neke sekunde između ove sada i one koja će doći danas, sutra, preksutra. |
