07.04.2007., subota
Uskršnji post Jutros dok sam mislila što ću napisati za ovu prigodu palo mi je na pamet pogledati što sam pisala lani. Čitajući sam se podsjetila i usput zaključila da se nešto posebno u tom smislu i nije promjenilo.I dalje mama i ja povremeno muku mučimo s komunikacijom. Isto tako i dalje me raznježi nekim poklončićima, lijepim riječima, pogledima. Ovaj put mi nije kupila kuhinjsku krpu na Uskršnje piliće  , ali i dalje radi na doti koju mi neumorno nudi. Mislim da me se hoće riješiti. Nije se promijenilo ni to da mi je Uskrs i dalje blagdan vezan za ljubav i nadu. Čak su ti osjećaji jači nego ikad. Volim. Voljela sam i lani, ali sad volim i onako. Uvijek rado slušam iskustva vjernika i onih koji to nisu kada je vjera ili njeno odsustvo u pitanju. Ono što mogu zaključiti jest da snaga vjere u vjernika nije potpuna konstanta. Ona jača ili slabi. Isto tako, kod onih koji ne vjeruju jača ili slabi sumnja u postojanje onoga Nekoga u kojega mi vjernici vjerujemo. Sumnjala sam i ja. Jesam. Dođe mi nekad i sad. Ali mislim da nikad kao sad nisam tako jako osjećala Njegovo postojanje. Možda zato jer mi je baš onda kad ja sumnja bila najjača i kad sam mislila da me ostavio, u život donio nešto što može samo On. Uz želju da i vas prate ljubav i nada želim vam sretan i blagoslovljen Uskrs. |
