Nije baš da jako volim filmove s mafijaškom tematikom, ali neki su iznimka. Ovaj iz naslova posta, u originalu «The Untouchables», sviđa mi se radi načina na koji se odvija radnja, ali i glumačke ekipe (za one koji ne znaju, od poznatih – Kevin Costner, Sean Connery, Andy Garcia, Robert De Niro). Nedodirljivi o kojima sam danas mislila reći koju nešto su sasvim drugo – nedodirljivi na jedan sasvim drugi način.

Priča ide nekako ovako – predate zahtjev za priključkom na fiksnu mrežu i onda čekate. Kad se čekanje otegne na pola godine, rado biste saznali čemu ta hiperbrzina. Nazovete broj za korisnike gdje dobivate odgovor od operaterke Sanje (koja usput budi rečeno sjedi možda baš u Osijeku, dok vi grijete stolicu na drugom kraju Hrvatske) koja vas informira da općinske vlasti trebaju za svoje područje T-Comu odobriti radove za pojačanjem tehničkih kapaciteta. Nazovete dalje ljude u općini i pitate ih rješavaju li zahtjev koji je T-Com predao. U općini kažu da do njih uopće nije došao takav zahtjev.

Tu počinje priča gluhih telefona. Jer OPET zovete onaj isti broj za korisnike. Ovaj put se ne javlja Sanja, nego Tanja (možda iz Bjelovara). Tanja provjerava u bazi podataka i dolazi OPET do iste informacije koju dijeli s vama – čeka se odobrenje od strane općine da se može početi s radovima.

Onda – želite ime njezinog nadređenog ili bilo koju odgovornu osobu koja bi provjerila što je zapravo istina. Tanja kaže - mogu poručiti Odgovornome da provjeri pa opet na upit imena i prezimena Odgovorni će provjeriti pa ću Vam javiti pa opet na upit imena i prezimena Ostavite nam broj telefona pa će Vam se Odgovorni javiti pa … koliko god puta treba.

Na pitanje – mogu li znati ime i prezime osobe kojoj ostavljam podatke i broj mobitela, Tanja odgovara da ne može. NE, NE i NE. Ne možete saznati ime i prezime osobe koja to treba provjeriti, ne možete s njome komunicirati ni pod razno i ne postoji način da razgovarate sa ikime osim sa jednim od operatera T-Coma na onom istom broju za korisnike koji samo radi svoj posao i provjerava ono što piše u bazi.

Onda – pokušavate biti dovitljivi. Tražite po starom telefonskom imeniku brojeve HT-a, zovete, ali ništa se ne događa. Tražite telefonski broj riječkog T-Com-a preko informacija (onih od T-Coma), dobivate novi broj. Novi, a zapravo samo druga varijanta broja za korisnike. Javlja se automat koji spaja i prespaja da bi na kraju dobili isti odgovor.

NE. Ne postoji način da probijete tu utvrdu.

Da, imaju i mail, istog tipa kao što je broj za korisnike, odgovore brzinom munje uštogljeno-univerzalno-šabloniziranim odgovorom da će provjeriti i u roku 45 dana odgovoriti.

NATO im nije ni do koljena. CIA, FBI i druga zvučna imena mogu samo učiti iz ove superzaštićene institucije u kojima svi, ali baš svi zaposlenici osim operatera koji se javljaju na korisničke brojeve, nemaju pristup stvarnom svijetu. Valjda su pod staklenim zvonom pa po tom ključu ni vanjski svijet, baš onaj koji im svakog mjeseca uplaćuje na račune 70 kn za ništa, nema pristup njima.

T-Com. Riječ koja je transformirana iz hr-oblika HT i koja se u međuvremenu evropeizirala. Blago nama. Ako nam na isti način i druge mega-firme donesu takav miris zapada, civilizacije i suvremenosti, nećemo se baš brzo maknuti od razine banana-države. Ali valjda ovdje mogu. Prema Nijemcima, dam se kladiti, postoji neki drugi odnos. Neki s malo više dodirivanja.

p.s. U potrazi za odgovarajućom fotografijom koju sam uzela s T-Comovih web-stranica, našla sam i pregenijalan tekst u kojem je znakovito rečeno:

Iskustvom i znanjem, mudrošću i novim, mladim, snagama možemo ponuditi gotova rješenja za vaše potrebe. Isto tako, na raspolaganju smo vam s rješenjima koja možemo u potpunosti prilagoditi vašem poslovanju i tako zadovoljiti sve njegove posebnosti. Naša su rješenja inovativna, skalarna, proširiva, prilagodljiva, nova, jedinstvena, učinkovita i pouzdana.

i

Da parafraziramo: povezivanjem s tvrtkom T-Com istinski ste i telekomunikacijski u vezi s cijelim svijetom.

Koje li ironije.