14.02.2007., srijeda
To nešto Prije dosta mjeseci, kada smo Moj Netko i ja sjedili sami na terasi jednog kafića i pričali, rodila se ideja. Nije to bila ideja za novu temu posta, bila je to tek smjernica za nešto što me do ovih dana nije napuštalo. U to vrijeme nas dvoje još nismo bili u vezi, mada, lagala bih kad bih rekla da o njoj nisam razmišljala.  Uglavnom, tada je prvi put to nešto spomenuo u razgovoru. Sljedeći put spominjanja toga nečega bili smo u vezi i već tada sam znala da mu baš to moram kupiti za rođendan. Znala sam isto tako da se neću predomisliti, kao i to da naša veza nije nešto što nastane i nestane dok kažeš "keks". Možda će to nekome zvučati presamouvjereno, ali neke stvari čovjek jednostavno zna. U neku ruku mi je sada, kada su emocije dublje, lako to govoriti, ali meni se čak i tada i emotivno i zdravorazumski činilo da je on baš netko tko će biti Moj Netko. Odlutala sam malo, da se vratim na temu. Znala sam i još jednu činjenicu. Da u jako jako puno vremena to nešto nigdje po trgovinama nisam vidjela. Ali baš ono - nigdje. A nije da nisam doktorirala na sadržajima trgovina raznih vrsta. No kako datum baš i nije bio blizu, nisam se zabrinjavala misleći "smislit ću do onda nešto". U međuvremenu nisam bila smisla ništa, osim što sam nedavno i tatu angažirala da detaljno pretraži grad. I opet ništa. Ili gotovo ništa, jer smješne primjerke toga nečega ne bih darovala ni nekome tko mi znači puno manje.E, onda sam se sjetila da net, osim što služi za blogarenje, mailanje i komuniciranje na razini razvijanja međuljudskih odnosa , zna biti i sredstvo traženja. Google je učinio svoje, mada mi nije ponudio veliki izbor. Nije to bilo baš ono što sam zamislila, ali recimo da je zadovoljilo neke kriterije. I tako sam vam ja obavila kupovinu čak u Slavoniji. Usput, pozdrav svim Slavoncima. Dakle, čovjek (slučajno istog imena kao Moj Netko kojem ću sada nakon ovoga ići zahvaliti na mail ) obećao mi je da za nekoliko dana na kućnoj adresi mogu očekivati paket. Zapravo, bio je jako precizan. Rekao je srijeda. Trebam li vam reći da sam danas svojima prije "dobar dan" rekla "jel mi stiglo ono?" Ne, nije poanta u tome što je točno to, nije poanta ni u cijeni koja nije astronomija, poanta je u tome da sam vam ja sva sretna što je dar došao na vrijeme, što je ispao bolji nego na slici i što stvarno jedva čekam da ga za koji dan dam u prave ruke. Joj, kad bih vam bar mogla opisati razinu svoje ispunjenosti, sreće, uzbuđenosti ... i svega nečega takvoga. p.s. Nije da vam ne bih rekla što je točno to nešto, ali Moj Netko čita mi blog pa ne mogu... al evo, za koji dan mogu prestati biti tajanstvena. |
