Prvo, svim onima koji me upućuju da se maknem od politike ili općenito svega onoga što bi neke natjeralo na uzrujavanje, tek napomena da meni govor pa makar i u blog-verziji predstavlja oslobađanje. Kao da vas neko oslobodi lanaca. Karikiram, ali sasvim iskreno vam mogu reći da mene takve stvari ne uznemiravaju i da o nekim sferama života imam potrebu govoriti baš kao i o filmu, sportu, ljubavi ili nečem četvrtom. Pojma nemam gdje ovo današnje svrstati, ali sasvim sigurno je da ću se od podjele ovoga s vama osjećati barem mrvicu bolje. A ionako sam dobro.

Dolazim danas doma, otvaram poštanski sandućič i vadim 2 kuverte. Mama otvara prvu, na moje ime. Inače mi ne otvara poštu, ali ako je intimna poput one Quelleove onda može. Nakon nje, otvara drugu. Ljubavno pismo Hrvatskih voda. Koje nas obaviještavaju o mjesečnom iznosu od 13 kuna potrebnom uplatiti za uređenje voda.

Moram vam reći, ako to niste znali, da sam prilično ekološki osvještena. Barem do one granice koja podrazumijeva maksimalnu strogost kada je u pitanju onečišćenje prirode. Isto tako ljubitelj sam prirode i njenih ljepota pa me svaka intervencija ljudske ruke u smislu očuvanja ljepota stvarno veseli. Nadalje, odgovornost je ono na što se svi, još kao djeca, trebamo učiti pa je takvo ponašanje prema prirodi samo jedan korak ka njenom usavršavanju.

ALI ...

... ono što stvarno ne podnosim je kad mi netko (mislim meni kao pojedincu podrazumijevajući zapravo sve nas) nameće nešto, a da o tome ne uspijem reći ni "a". Dat ću rado za pomoć djeci koja pomoć trebaju, dat ću za bolesne, dat ću prosjaku, dat ću u raznim akcijama koje pridonose bilo kakvom razvoju, ali želim da me se pita, a ne da pod otkriljem bilo koga ili čega dolaze Rješenja po kojima svakog tog i tog u mjesecu moramo uplatiti toliko i toliko za to i to, jerbo da će nas u protivnom i sudski goniti. Znam, reći će neki kako to ipak nije bilo tko. To su Hrvatske vode, državno poduzeće. Sve je po zakonu koji je izglasan u Saboru, istom onom Saboru kojeg su birači učinili baš takvim kakav i je. Sa baš tim ljudima kakvi tamo sjede.

ALI ...

... znači li to da bilo kad i za bilo što državna institucija može nametnuti davanje? Znači li to da mogu povećati cijene nekog proizvoda pravdajući se onim da dio ide u te i te svrhe pri čemu postaju "plemenitarci" s tuđim novcima vječno govoreći "mi smo to napravili" ili "za našeg mandata se napravilo"? Znači li to da sutra možda možemo očekivati davanja za održavanje planinskih lanaca, za navodnjavanje, za botaničke vrtove, za filtere na dimnjacima, ... ? E pa ja sam mislila da onaj PDV od 22% i tome služi. A i razni drugi prirezi i porezi kojih kako vidite ima koliko vam srce zaželi.

Imali ste priliku mjeriti kapacitet pluća? Dosad sam svoj mali kapacitet smatrala hendikepom računajući da bih se u nekim uvjetima bez kisika brzo ugušila ili u najmanju ruku onesvijestila. No kako stvari stoje, možda mi je to i olakotna okolnost s obzirom na futurističke događaje koji nam slijede. Kako je krenulo, u nekoj budućnosti možemo očekivati da će nas slati na obavezne liječničke preglede (koje ćemo, jasno, sami morati platiti) na kojima će nam izmjeriti navedeni kapacitet pa će na osnovu njega raditi troškovnike potrošenog zraka. Tako će recimo jedna litrica superkvalitetnog hrvatskog zraka (dobivenog iz Davanja za očuvanje čistog zraka) koštati 0.01 lipa što znači, s obzirom na udahnutih 10.000 litara zraka dnevno prosječnog čovjeka, 1 kuna svaki dan, što je mjesečno samo 30 kn.

Za kraj samo još napomena da se na Rješenje Hrvatskih voda možemo i žaliti. Ali, gle čuda, za žalbu treba platiti 50 kn biljega. Žalbi poput ove moje još nisu doskočili, ali sutra možda i na ovakve postove budemo morali plaćati pristojbe. Štoviše, možda i cijeli blogovi pojedinih sadržaja budu posebno oporezovani. A do onda, oooo, jako jako ću se napisati i napričati. A bez da "veliki" ne mogu reći ni "a". Ne mogu im ništa, ali ne mogu ni oni meni. Koji mi je ovo put da govorim da volim blog?