Priznajem da od svih web-stranica najviše vremena provodim na ovoj na kojoj ste sada vi (ne mislim na svoju , nego općenito sve one blog.hr stranice), ali usprkos tome volim i proći neke druge adrese. Neke na koje naletim onako usput i neke na koje češće odlazim. Da ne idem baš previše u širinu, osim onih specijaliziranih stranica na koje idem ciljano kada mi nešto treba, najviše mislim na one na kojima saznajemo vijesti, tj. one koje se ažuriraju svakog dana.

Dobro, nije baš da sam pala s kruške pa da mi sama logika ne govori da je u svakom slučaju kod takvih stranica najbitnije postići što veću posjećenost (to valjda znači i čitanost), no bez obzira je li riječ o ozbiljnijoj stranici ili pak onoj zabavnog karaktera fascinira me koliko sve to što treba i što ne treba ima žutu boju. Uzmimo recimo Indexov portal. U ovom trenutku, čudo neviđeno, Paris Hilton nije na naslovnici, ali rijetki su to trenuci. No, ima tu drugih (nazovi) zvijezda koje ju mijenjaju. Osim standardnog žutila, i crna kronika je "in" tema. Tako da teško možete izbjeći prometne nesreće, obješene ljude, bebe u kantama za smeće i sl. Sva sreća da imamo Janicu koja ima dovoljno svjetla da može zasvjetliti i tamo gdje je priličan mrak, raznih vrsta.

Svojevremeno sam na webu radije čitala članke Novoga lista. Nije baš da sam oduševljena pogledom njihove uredničke politike na stvari koje su mi bitne, ali valjda je taj lokalni trenutak bio presudan, a i doza ozbiljnosti koju neki drugi portali nemaju. No sada, u vrijeme kada sve više poslovnih subjekata želi biti što dostupniji na webu, Novi list daje samo mrvicu članka (par uvodnih rečenica), a za ostatak morate čekati ne znam ni ja koliko (mislim oko 2-3 dana) ili ga kupiti. A baš da bih mi vrijede 6 kuna svaki dan - nije. Kad smo već spomenuli senzacionalizam, jučer je na naslovnici tiskane verzije izašao ogroman naslov "Crkva izbacuje fakultet na ulicu". Mislim da je bio negdje na razini vijesti o tsunamiju ili onoj o "11. rujna". Ne mogu vam ponuditi link iz spomenutih razloga, ali ono što mogu je reći vam da mi nije jasno kako takva vijest nije doprla i do drugih. Naime, tražila sam na webu i druge izvore, ali bezuspješno. Ne sumnjam uopće da problema oko sporne zgrade ima i da ih treba riješiti u korist svih, ali redovitu alergičnost nekih na nešto ili neke je prepoznatljiva. I ne samo u Novom listu.

Došla sam i do trenutka kada mi je jedna od redovitih stranica bila ona Večernjega lista, ali sam opet došla do spoznaje da čak i neka ozbiljna novina, barem u web-izdanju, ne može izbjeći ono "bitno je da se čita". Evo, upravo sada je redosljed priloga sljedeći: prvi red - Janica, drugi red - mix Sanaderovih bisera, Aleksandar Kostadinov "kvalitete" i jedne tragične priče, treći red - o nekom nogometašu za kojeg (ne zamjerite vi koji pratite nogomet) - nikad čula, četvrti red - sa člancima "Sve "vrste" seksa", "Najljepše frizure Hollywooda", "Vježbom pobijedite svaki problem" (kako da vježbanjem riješim problem - koju web ozbiljnu stranicu redovito čitati? ) i "Muškarac u kozmetičkom salonu". Što više reći.

Malo prije sam htjela pročitati nešto nepresenzacionalno, nepretragično, neprebesmisleno. Tako da sam naletjela na Tajči. Sjetit će te se te slatkaste plavuše, onda još gotovo curice, koja je pjevala pjesme "Hajde da ludujemo" i "Čokolada". Nije baš kotirala kao pjevačica vrsnih glasovnih sposobnosti, očigledno ne jer ih nije imala, nego jer je bitnije bilo pokazati nešto drugo. Tko zna kakvih sve i danas sposobnih pjevačica ima među masom zgodnih cura i žena estrade, koje radi trendova više rade na angažmanu raznih kozmetičara, stilista, frizera, nego na angažmanu onih koji bi pomogli u usavrševanju njihovih glasovnih sposobnosti.

Uglavnom, ugodno vam surfanje. Na blogu i šire.