Nedavno je Bigica pisala o problemu donošenja odluka. A ja upravo stojim (čitaj sjedim) pred jednim. Dobro nije baš problem, nego «problem». Desilo vam se nekad da nemate tema za pisanje posta? E, pa ako je, moram vam reći da mene sad muči nešto drugo. U ovom trenutku događa mi se upravo suprotno. Naviru mi teme, a ja sva zbunjena ne znam koju bi dohvatila. Prsti bi radili, mozak isto, ali donošenje te odluke pokušavam odgoditi upravo dok pišem ovaj mega-uvodni dio posta. I još ništa.

********** (i ne samo dramaturška pauza )

I onda se desilo ono što obično biva ... stvari se rješavaju upravo onako kako i trebaju. Nekim je čudom baš u trenutku moje turbotruba-face na net-prostor naletjela Blokche, pomogla mi u odabiru i od 3 možebitne teme izabrala onu o kojoj ćete sada čitati.

Kod Face sam čitala o tipu savršenog muškarca neke njegove poznanice. I sama sam već u više navrata, na ovaj ili onaj način, doticala tu temu. Zapravo, malo koja blogerica nije. Čak i one udane su vjerovatno pisale o savršenstvu njihove druge polovice.

Valjda je svima jasno da Mister Savršeni (neću ponavljati ubuduće da isto vrijedi i za suprotni spol) ne postoji, kao što je jasno da po definiciji ne možemo "skrojiti" nekoga koga želimo pored sebe. Možemo preferirati određenu kosu, stil, način govora i tko zna što još, a na kraju se zaljubiti u nešto sasvim drugo. Ali to još uvijek nije razlog da ne saberemo dosadašnja iskustva, a bome i sklonosti, a tada sebi, a možda i ne samo sebi, priznamo da nam neke ljudske karakteristike (psihičke, intelektualne, emotivne, fizičke ...) kod suprotnog spola pašu više od ostalih.

Od fizičkih karakteristika koje su nekima PREvažne, drugima NEvažne, a meni negdje na pola puta, moram priznati da ne volim muški brk. Sjetim se onoga Adama Malysza (ako netko prati skijaške skokove zna) koji je sa 20 i par imao brčiće. Mislim, brk je fora na mome tati, ali za mlade i zgodne dečke, poput vas blogera ... ma ne dolazi u obzir. Drugo što sam danas vidjela, a što mi definitivno izaziva nečeznutljivi osmijeh je frizura crvenojabučastog Žere. Znam, kad sam bila curičak, taj je friz bio "in" i svi su se furali na to, ali odonda je prošlo ...stvarno dosta godina.

Šarm mi je nešto na što mogu "pasti" više nego da se preda mnom ukaže i sam Goran Višnjić. Uvjerena sam da svatko od nas, bio muško ili žensko, može imati dovoljno šarma potrebnog da nekome osvoji srce. Ne znam baš recept, ali znam da je on i uzrok i posljedica kada vam je netko drag. Onako drag.

Komunikaciju smatram temeljem svake veze, bilo koje vrste, stoga bez skladne komunikacije (koja ne isključuje ponekad i rasprave, žešće riječi, suprotnosti u stavovima) teško pored sebe mogu zamisliti Savršenog Čak I Superzgodnog Šarmera. Vjerovatno je jako jako puno dobrih i idealnih kombinacija u kojima se dvoje ljudi nađu. Meni je to idealno objedinjeno u onome da je netko sposoban za ozbiljne razgovore koje zahtjevaju angažman pameti, ali i da se voli i zna šaliti. Isključivo jedno ili isključivo drugo ne bi mogao nadomjestiti baš nikakav izgled. Pa ni da je pljunti Mel Gibson.

Što se psihičko-emotivnih karakteristika tiče, tu se Blokche, koja je u jednom svom postu pisala o tome, i ja poprilično slažemo. Iako moram priznati da sam tu i sama sebi ne baš sasvim jasna. Standardno kao i svaka žena, želim nježnog i osjećajnog muškarca, a opet u nekim situacijama sposobnog da moju (pre)nježnost i (pre)osjećajnost svojim "čime već" izbalansira na neku "idealnu" razinu. Nemojte ni pokušavati shvatiti ovaj odlomak, jer samo meni je jasno što sam htjela reći. A možda nije ni meni.

Podrazumijeva se valjda bi Savršeni trebao biti vrijedan čovjek koji voli raditi, ali mu je "dozvoljeno" i da se izvali na kauču. Nadalje, ne bi smio biti pijanac, ali "dozvoljeno" mu je popiti čašu-dvije vina. Onda, ne bi smio biti ženskar, ali talijanske show-programe bi "smio" gledati ... Dalo bi se još, ali da ne ispadne da sam definirala Princa, bolje da stanem.

Petra je pisala o nekim svojim "muškarcima iz snova". Ja baš takvih nemam, ali ima jedan kojega sam nedavno vidjela na tv-u i baš mi je onako cijeli, blago rečeno - zanimljiv. Robert Pauletić. Bez da idete tražiti tko je, teško da bi znali.

I kako sam već kod Blokche rekla, svatko ima pravo željeti što god hoće i maštati o čemu hoće. Nekome je to zgoditak na lotu, nekome žena poput Severine ili Renate Sopek, nekome poljoprivrdedno imanje, nekome odvjetnički ured, nekome 3-4 djece, nekome žuti cabrio, nekome šarmantan i pametan muškarac sa smislom za humor i osmijehom od kojeg ti se zavrti u glavi i tresu noge. Na kraju je realnost ionako ta koja nas baš uvijek s oblaka spusti na Zemlju.

UPDATE

Jedinom I Neponovljivom isprika radi nesporazuma. p.s. Rock, zvučiš tako muški.