Nakon radno vrlo iscrpljujuće subote od koje me bole križi , nakon okićenog bora i nakon puno božićnih pjesma koje sam usput slušala, a među kojima je i «White Christmas» , morala sam se javiti i vama. I reći vam, sreća vaša, ne baš uobičajeno puno riječi.

Vjerujem da ćete za Božić biti u društvu svojih najmilijih. Ako hoćete, sigurno ćete znati kako teško mora biti onima koji su sami.

Vjerujem da ćete za Božić biti zdravi. Ako hoćete, sjetite se da ima i onih koji su bolesni i koji tjelesno pate.

Vjerujem da ćete za Božić imati pun blagdanski stol. Ako hoćete, sjetite se da gladnih ima. I to ne samo u Africi.

Vjerujem da ćete za Božić imati udobnost toplog doma. Ako hoćete, sigurno nećete zaboraviti da neki ljudi doma nemaju ili da u mjestu kojega zovu dom moraju biti u jakni, jer nemaju grijanja.

Vjerujem da ćete za Božić imati ... svašta. Ako hoćete, sjetite se da neki imaju – ništa.

Vjerujem da ćete i ne samo za Božić jednostavno - BITI. Isus koji nam dolazi bio je i jest. Na nama je samo da ga slijedimo.

Slijedite ga nalazeći vremena da upoznate Karlu i Filipa. Slijedite ga i spominjući, ako znate, još nekoga poput njih koga želite da upoznamo.

********

Ne mogu vam ispričati sve snove koje sanjam, i u snu, i budna. Ali jedan mogu. Sanjam Bijeli Božić. U toploj smo i poluzamračenoj sobi koju osvjetljavaju tek lampice okićenog drvca. Gledamo kroz prozor. A vani ... Božji dar ... padaju velike bijele pahulje koje gotovo da mogu čuti kada dodirnu tlo. Djeca, obučena tako da izgledaju kao polarni medvjedići, uživaju. Nekad se osjećam kao dijete. I zato moram van na snijeg.

Idem sad.

********

Sretan, blagoslovljen i plemenit Božić i vama i vašim obiteljima.