Volim darivanja. Ritual kada biram što ću nekome pokloniti ili kada sasvim neplanski ugledam «savršeno» za neku dragu osobu veliko mi je zadovoljstvo. Jednako kao i primanje dara, posebno kada osjetim da ga je netko darovao od srca. Baš ovi dani sjete me na jedan takav dar koji sam dobila. I na Onoga tko mi ga je dao.

Ali ne, ovaj post nije o Božićno-novogodišnjem darivanju, ionako u ovo doba nemam običaj darivati (što ne znači da ne primam darove ). Ovaj je post o nekom drugom darivanju, onom koje je i AlmostPoznata spomenula u svom zadnjem postu.

Vjerovatno ste barem od nekoga čuli one priče kako su nekad na selu svećenik, učitelj ili liječnik uvijek bili dobro zbrinuti svim vrstama darova, počevši od jaja, preko voća pa sve do pršuta ili nekog drugog slasnog prehrambenog proizvoda. «Naturalno» plaćanje je vjerujem odavno izašlo iz «mode» pa se svaki put zabezeknem kad vidim na što su sve ljudi još uvijek spremni da bi nekome zahvalili. Ili bolje reći «zahvalili».

Čini mi se da u sadašnje vrijeme najbolje vidim takvu vrsta darivanja kod liječnika i općenito kod medicinskog osoblja, iako na to nisu imuna ni neka druga zanimanja. Nisu tu izuzeti ni profesori, ni šalterski službenici raznih ustanova, a ni mnogi drugi koji vam padnu na pamet.

Npr. uopće mi nema logike da se pri plaćanju pregleda ili recepta novac ostavlja medicinskoj sestri «za kavu». Riječ je tu o simboličnih 5-10 kuna, ali opet ... nije li to svojevrsan mito? Znam da zvuči smiješno, ali tako ja to vidim. Dobro, ipak malo karikiram, ali neka ostane da je mito. Onda, poklanjanje kave, bombonjera i sl. je postala trivijala. Više nitko i ne pomišlja da bi rekao da to ne može primiti.

Ako pak krenemo par stepenica više, nailazimo na liječnike. Oni su na «višem stupnju» po tom pitanju pa su neki navikli na «jače» darove, a na ovakve gore spomenute i ne trepnu (uz napomenu da ih ipak zgrabe ). Često im se pak poklanjaju neke ne baš jeftine «boce», a u nekim slučajevima i puno skupocjeniji darovi. Stvarno nisam čula da ih je netko ikad odbio. Ako je, gotovo sam zadivljena.

Daleko od toga da mi 10-20 kn troška predstavlja ikakav problem izdvojiti, ali po tom pitanju, moji su principi su sasvim drugačiji. Iz više razloga.

Kao prvo, svatko tko radi na bilo kojem poslu plaćen je da radi to što radi ... učitelj je plaćen da daje maksimum da nauči učenike, liječnik je plaćen da napravi maksimum kada je u pitanju zdravlje i život pacijenta (k tome, tu je i Hipokratova zakletva), šalterski službenik bilo koje vrste plaćen je da bude uslužan u svojoj struci ... Dakle, svatko je plaćen za ono što radi. Plaćen je da to radi kako priliči, a ne da to radi ofrlja pa da ga neke dodatne stimulacije potiču na kvalitetan rad.

Drugo, darivanje za mene predstavlja, kako sam rekla na početku, zadovoljstvo, ne obavezu, ne nešto što se «mora», «treba» ili «priliči». Priznajem da sam i sama jednom (na obrani diplomske radnje) podlegla «običajima», iako sa skromnim darovima. Danas na to gledam drugačije. I napravila bih drugačije.

Treće, darivanjem ljudi koji su već plaćeni za svoj rad, svjesno ili nesvjesno, stvara se nepravedna selekcija među onima koji trebaju uslugu pojedinog djelatnika. Uzmimo recimo da je neki učitelj «naučio» biti darivan pa od 20-tak roditelja dobiva darove. Preostalih 10-ak učenika mogu (i ne moraju) upravo radi toga u očima istog profesora odmah ili s vremenom postati manje bitni. Možda čak da on toga nije svjestan. Ali djeca jesu. Ili, hoće li liječnik jednako postupati s pacijentom koji nema ili ne da ništa «dodatno» kao i s onim pacijentom koji je kupio nešto «simbolično» poput neke umjetnine od par tisuća kuna?

Ovaj post definitivno nije atak na one koji primaju darove. Čini mi se da je to postala «norma» koja i ne predstavlja nešto posebno dojmljivo kada posegnu rukom za onim što im se poklanja. Ovo je samo način kojim nastojim navesti na razmišljanje one koji daruju tamo gdje po mome mišljenju darovima nije mjesto. Vjerujem da baš svatko, i ovdje i drugdje, može mijenjati svijet.

UPDATE

Predlažem da se svaki put kada nekome tko je primjereno odradio svoj posao imate namjeru zahvaliti u obliku dara, taj dar ili protuvrijednost donirate nekom dječjem domu, vrtiću, udruzi bolesnih, nemoćnih, potrebnih itd. Mislim da njima ipak treba više nego nekome tko dobiva plaću za ono što radi.