Pisanje o ovoj temi mi je na pameti svaki put kad uđem u jednu riječku robnu kuću. Onda zaboravim pa se opet podsjetim. Najzad me i Bubica potaknula komentarom u prošlom postu. No, da krenem od početka.

U spomenutoj i neimenovanoj riječkoj robnoj kući, koju svi koji ste iz mog kraja sigurno redovito posjećujete, ima jedan «dućan» (to je zapravo pult pa baš i nije dućan koji ima 4 zida i vrata) koji prodaje nešto što mi je totalno neprihvatljivo. Rijetko se desi da za tim pultom nema nikoga. Što bi značilo da ljude zanimaju pištolji, razne pucaljke kojima ni ime ne znam, noževi i dr. Još uvijek živim u zabludi da to možda nije pravo i da sam teška truba koja možda igračke smatra oružjem. Čak sam jedan dan zavirivala da bolje vidim. Kao pravi «ekspert» u procjeni pravog od lažnog pištolja, nisam utvrdila ništa. Jedino da jednom moram pitati prodavače o tome. Ili da ću možda samo doći i reći «Ja bih pištolj kalibra tog i tog» uz primisao da bih pored papirnatih maramica, ponešto šminke, malog kišobrana tako rado u torbici imala i pištolj. Pretpostavljam da bi mi za tu akciju trebala dozvola, ali opet .... kako se dobije ta dozvola, tj. tko ju može dobiti? Zapravo želim reći da mi nije jasno, osim zadovoljenja onog zdravstvenog uvjeta, koji razlog smije biti dovoljno «jak» da netko takvu dozvolu dobije.

Baš u takvim mislima sad nedavno hodam Korzom, kad gle čuda – jedan od onih štandova (one ružne sive kućice koje sam vam već spominjala) ima na repertoaru, pogađate, oružje. Doduše, ovo je plastično, dječje i bezopasno u smislu fizičkog ozljeđivanja, ali Bože mili ... u vrijeme Božićnih blagdana kada jedni drugima osim onih želja za srećom i zdravljem, želimo i mir, postoji mjesto na kojemu se djeci kupuje dar koji je simbol ubijanja.

Neki mi je dan mali Slatkić od 3 godine rekao «ubit ću te» i pri tome se čak nije ni smijao, nego mu valjda u tom trenutku nisam napravila nešto po volji. Baš sam se pitala gdje je dijete naučilo tako govoriti i zaključila da je sigurno gledao nešto od popularnih crtića. Primjetila sam i da ima već odavno nešto od tih plastičnih spravica kojima nas «skraćuje za glavu» pa ima i kako «vježbati» to ubijanje.

Vezano za prethodni post, nametnulo se pitanje zašto me smeta vidjeti policajce u kafiću. Ne ide mi ta slika nikako, čak i ako zanemarim činjenicu da su tada na dužnosti na kojem ne rade svoj posao (možda i rade, ali im je baš tada marenda). Sjetim se onih pištolja, pendreka i sve te opreme i ne mogu ju spojiti sa šankom. Naime, u kafiću se toči i alkohol pa mi sama pomisao da u jednoj prostoriji ima i jednog i drugog baš i nije nešto pozitivna. Osim toga, u takvim ambijentima ipak češće dolazi do konfliktnih situacija pa stoga policiju vidim kao onu koja dolazi kada se takve stvari dese, a ne koja se nađe na poprištu takvih zbivanja.

Oružje u rukama profesionalaca i ljudi koji ga imaju u svrhu očuvanja sigurnosti svih građana ove zemlje je nužda. No, svaki takav čovjek prođe preglede kojima se dokazuje da je sposoban njime raspolagati. K tome, postoji opravdan razlog zašto ga ima. Takav razlog ne mogu naći u situacijama kada ljudi imaju privatne zbirke oružja, vojne arsenale utemeljene na «trofejima» iz rata, a što za posljedicu nerijetko imaju potresne članke «crnih kronika» pri čemu su najčešće žrtve djeca.

U ove predblagdanske dane stalno se čuju petarde i petardice. Sjete me i na dane kada sam bila dijete i malo starija i kada su muški članovi društva uživali u raznim (bez)opasnim sredstvima. Još onda sam se pitala kako to nekome može biti zabavno. Izgleda da na neka pitanja nikada ne dobijemo odgovore.

Ne znam kako izgleda vartomet u gradovima koji su nebrdoviti, ali u Rijeci stvarno izgleda lijepo. Bude tu raketa raznih boja i efekata, iako nisam baš sigurna da svi koji rukuju njima znaju sve ono što bi trebali znati. Zato, ja se držim mojeg oružja kojeg koristim u tim prigodama. Prskalicama. Osim toga, postoje i drugi načini u kojima razoružavamo ili smo razoružani.

Mir s vama. (ovdje mi fali ikonica u kojoj čovječuljak drži prskalicu koja sagorjeva pa ako netko zna gdje bih ju mogla naći, dobit će blagdanski cmok )