Samopouzdanje je riječ koja predstavlja nešto svima nam bitno i važno u životu. Iako se ona često koristi u razne svrhe, i one neprimjerene i krajnje apsurdne. Tako čak i reklame za proizvode tipa «light» ili one «bez šećera» jamče spomenuto samopouzdanje. Jer, može li netko tko nema savršenu liniju ili pak blisatvo bijele zube imati samopouzdanje? Nadalje, padaju li vam napamet misice i njihovo «samopouzdanje» kojih su u takvim natjecanjima baš svima puna usta? Jasno je da je u svim takvim i drugim sličnim slučajevima to postaje tek prazna riječ, samo jedano od sredstava svojevrsne manipulacije.

No, ono iskonsko, pravo samopouzdanje koje nas čini iznutra jakima neka je sasvim druga priča. A u tom smislu, koliko god bili vješti u procjenjivanju drugih, jedino mi sami možemo znati koliko ga imamo, kada nam je poljuljano i uspijevamo li držati ga na nekoj nazovimo optimalnoj vagi.

Spominjem vagu, jer jasno je da je ona u ovom slučaju jako bitna. Naime, ne imati uopće samopouzdanja, misliti o sebi loše, bilo da je riječ o intelektualnim ili tjelesnim sposobnostima, izgledu tijela, radnim i organizacijskim sposobnostima, kreativnosti i dr. znači zapravo zakopati vlastitu osobnost kojom se prestaje voljeti sebe. A time nužno i druge ljude. Druga pak krajnost su oni jednako vam tako poznati ljudi koji od umišljenosti i precjenjivanja sebe gotovo pucaju, misleći da im nitko nije dovoljno ravan i da je svijet upravo zbog njih samih. No, čak i oni takvi su samo naizgled, jer uvjerena sam u trenucima kada se nađu sami sa sobom postaju zapravo kao i ovi prvi.

Svi mi ostali negdje smo između toga, svjesni svojih vrijednosti i vrlina, ali i mana, a pojedini nam vanjski ili unutarnji utjecaji jačaju ili slabe taj nužno potrebni osjećaj. Bilo bi poželjno da nam vanjski utjecaji nisu nešto što nas može poljuljati i što utječe na naše mišljenje o nama samima, kao i da oni unutarnji, naši, osobni ne budu samodestruktivni, što bi značilo da smo za loš osjećaj i «ocjenu» sebe krivi uglavnom mi sami.

Ali odakle crpiti samopouzdanje? Što bi mu trebala biti hrana? I koja je «opimalna mjera» kojom bi ju trebali hraniti? Ovisi, dakako, o onome što volimo «jesti». A na «jelovniku» stvarno ima svega – moderna frizura, šminka, odjeća, s «markicom» ili bez, štikle, reputacija macho-mana, ne bilo kakav auto, intelektualno-verbalne sposobnosti, komentari «hvaljenja» (uključujući i blog), razne kartice u novčaniku, što puniji imenik u mobitelu, pohvale svih vrsta, uspjesi svih vrsta uključujući i one – oformljivanje obitelji (što uključujue supružnika sa dobroplaćenim i uglednim poslom te željeno obrazovanje djece), poslovni uspjesi, ....

Svatko od nas u spomenutim ili nekim nespomenutim mogućnostima hranjenja vlastitog ega zaboravlja barem ponekad na jednu bitnu stvar – da samopouzdanje, ono čvrsto, koje nije na klimavim nogama, treba biti uvjetovano onime iznutra, a ne ovime nabrojenime, jer to su samo neki vanjski utjecaji. Zato nas nedostatak ili gubitak bilo kojeg spomenutog i izabranog «jela» poljulja i izbacuje iz takta. Na kraći ili duži rok.

Mislila sam da neću mijenjati izgled bloga, ne znam točno zašto i jesam, valjda da vam bolje pokažem ono što jesam. U prvi mah sam vam htjela reći da ovako lijepa ipak nisam. Ali, predomislila sam se i baš zato je i napisan ovaj post. Naime, ja jesam lijepa. Nisam, ako biti lijep znači imati lice i tijelo za naslovnicu nekog modnog ili «cool» časopisa. Ali jesam, kada se pogledam iskreno i pozitivno kritično pri čemu svaka moja fizička mana postaje vrlina. Ljepota, kakva je i meni, a i svima vama, dana bez ikakvih iznimaka. Ona koju se ne gleda samo očima, smeđim, zelenim, plavim ... nego jednim drugima.

Voljeti sebe, sagledati se i prihvatiti se takvima kakvi jesmo jedini je način da budemo uistinu ono što želimo biti. A ne da budemo ono što mislimo da drugi očekuju od nas. Tada ćemo na isti način doživljavati i ne samo sebe, nego i ljude koji nas okružuju. Oni će biti ono što jesu, ne ono što mi očekujemo od njih.

Da zaključim, gledam se ... i baš sam si lijepa, još samo da se malo «našminkam». Hvala ti, Freestyleru.