Davno, prije par mjeseci sam Espadrili obećala jedan post o svom gradu. Nisam dužna samo njoj. Kasnije sam, na blog-susretu, isto obećala i Promatraču kojega neka prošla vremena vežu za Rijeku. A tu je i MaKajGot koji mora promijeniti sliku koji je stekao, jer ona koju ima uopće mi se ne sviđa.

Osim toga, niste li primjetili da vlastite fotoaparate uvijek nosite u druge gradove, uvijek uslikavate ljepote koje ne vidite svaki dan. One koje su lijepe, ali možda ne tako bliske kao one iz vašega rodnog kraja. A one koje su oko vas, koje su vam praktički pred nosom uopće ne primjećujete?




Ako ste slučajno u Rijeku došli brodom, možda je to baš ovaj sa slike, «Marko Polo». Nisam baš preveliki ljubitelj plovidbe, ali pogled sa kopna na njega i njemu slične brodove uvijek mi izazove poseban doživljaj. Poseban, onakav kakav imate samo ako živite u gradu na moru.










S broda ste se upravo iskrcali i umorni ste od puta pa bi vam baš pasao ledeni čaj ili možda kava. Ne morate daleko ići da bi to učinili, jer kafića s teresom imate i na samoj Rivi ili vrlo blizu, samo treba prijeći cestu.















Ako ćete napraviti još koji korak, već ste na Korzu. Tu se pak teško možete odlučiti gdje nešto popiti, jer ponuda je i više nego dobra. Samo trebate gledati lijevo ili desno. Pri ovome zadnjeme zasigurno vam neće promaći pogled na Gradsku uru.













Ne bi ja bila ja da ne spomenem mrvicu politike. Naime, Rijekom od kada je Hrvatska samostalna vladaju «crveni». Nisu moj izbor definitivno, ali to ne znači da ih pored mnogobrojnih kritika ne mogu i pohvaliti. A to svakako moram učiniti za park ispred Hrvatskog narodnog kazališta «Ivana pl. Zajca» koji je stvarno jako lijep. Jedino mi nikako u taj ambijent ne ide ona Riječanima vjerujem poznata Džamonjina kugla, koju na slici ne možete vidjeti.




Nakon toga svakako morate na Trsat. Možete Trsatskim stubama koje je dao sagraditi Petar Kružić, ali ako vam se baš ne da hodati, možete autom ili autobusom. Trsatsko svetište Majke Božje često se posjećuje od hodočasnika, a najviše na blagdan Velike Gospe. Ono što meni, koliko god puta dođem, baš uvijek upadne u oko, je urednost. Pokošena trava u samostanskom vrtu je poput velikog zelenog tepiha.











Brončani kip «Trsatski hodočasnik» postavljen u čast pape Ivana Pavla II i nalazi se u predvorju Crkve ovog svetišta, kojega je papa u svom posjetu 2003. godine i posjetio, a djelo je akademskog kipara Antona Jurkića.











Ono što također obavezno morate vidjeti je Trsatska gradina, poznati frankopanski kaštel podignut u XIII stoljeću.



















Gornja slika je s pogledom izvana, a donja kad uđete unutra.




















Popeti se na vrh kule poseban je doživljaj, jer s njega Rijeka i Kvarner kao da su vam na dlanu.























Ovaj dio koji prikazuje posljednja slika baš i nije nešto poseban, bar ne ovako na slici. Ali s obzirom da ne mogu potpuno zanemariti činjenicu da ćete Rijeku obilaziti sa nekom dragom osobom koja vam nije samo prijatelj, moram vam reći da je ovo kada se spusti noć, prilično romantično mjesto. Dobar pogled ... na ono što gledate. Što god. Ili tko god.